Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Ovr-1342/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Mladenu Budiši, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, OIB:91547293790, zastupan po punomoćnici zaposlenici ZZD, protiv ovršenika ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Tatjana Denisov, odvjetnica u Slatini, Trg sv. Josipa 1, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te prijedloga ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, 7. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod poslovnim brojem OV-5384/10.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz Slatine pod poslovnim brojem OV-5384/10 iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. i točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Podneskom od 15. studenog 2024. ovršenik je ovom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene 24. svibnja 2010. kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] pod poslovnim brojem OV- 5384/10, a koju naziva žalbom. U prijedlogu u bitnom navodi kako je predmetna ovrha neosnovana i nezakonita s obzirom da je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja. Naime, tražbina ovrhovoditelja dospjela je na naplatu 8. lipnja 2010., a obzirom da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak 30. listopada 2024. protekao je zakonski rok od 10 godina za naplatu potraživanja. Osim toga ističe i da više ne postoji potraživanje ovrhovoditelja, obzirom je ovršenik podmirio sve obveze prema Ministarstvu financija po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a što je vidljivo iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Slatina od 20. studenog 2023. Također navodi kako je protiv ovršenika pred Općinskim sudom u Virovitici vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom te je pravomoćnom presudom ovršenik oslobođen od optužbe da bi u razdoblju od 1. lipnja 2010. pa do 1. lipnja 2011. u namjeri stjecanja nepripadne materijalne dobiti kao vlasnik obrta sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje sklopio Ugovor o sufinanciranju samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba i da bi time za sebe protupravno koristio iznos od 36.203,44 kn, umjesto da je navedeni iznos platio u državni proračun na ime doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

1.1. Podneskom od 19. studenog 2024. ovršenik traži od suda odgodu ovrhe iz razloga što bi provođenjem ovrhe pretrpio tešku i nenadoknadivu štetu, a sve iz razloga što dugovanje ovršenika više ne postoji, kao i iz razloga što mjesečno ostvaruje minimalna primanja.

2. Ovrhovoditelj se je podneskom od 17. srpnja 2025. očitovao na prijedlog ovršenika, na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

4. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

4.1. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. točke 1. -11. navedenog članka OZ-a.

4.2. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. -11. OZ-a.

4.3. Podneskom od 15. studenog 2024. ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. i točka 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a.

4.4. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

4.5. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

4.6. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određen način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

4.7. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

4.8. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

4.9. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

4.10. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time da je ovrhovoditeljeva tražbina namirena, te se poziva na svoju lošu materijalnu situaciju.

4.11. Međutim, takvi razlozi ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

4.12. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi moga provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

4.13. Obzirom ovršenik nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za eventualni povrat onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, pa je sud na temelju članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi članka 210. stavak 1. i 2. OZ-a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

5. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Članak 210. stavak 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno članku 210. stavak 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9.

– 11. OZ-a.

6. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a odnosno navodi kako je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a tj. navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

7. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

8. Kako ovršenik ističe razloge iz članka 50. stavak 1. točka 9. i točka 11. OZ-a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi s člankom 52. stavak 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Slatini 7. listopada 2025.

Sudac:

Mladen Budiša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismenim putem u tri jednaka primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno članku 11. stavak 5. OZ-a).

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj,

2. Ovršenik po punomoćniku