REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-604/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Martina Tončić Bota, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Generali osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Tambić odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2573/2020-28, od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Generali osiguranja d.d., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2573/2020-28, od 21. travnja 2023.

II. Tužitelj ER odbija se s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2573/2020- 28, od 21. travnja 2023., u točki I. izreke naloženo je tuženiku Generali osiguranje d.d., isplatiti tužitelju DR iznos od 2.752,01 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 9. prosinca 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Generali osiguranje d.d., naknaditi tužitelju DR parnični trošak u iznosu od 2.141,17 eura zajedno s zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2023. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

1.2. Rješenjem sadržanim u presudi dopuštena je preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva.

2. Protiv presude žabu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1 U sadržaju žalbe tuženik naglašava da među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja u vidu izljeva vode, niti činjenica postojanja ugovornog odnosa među strankama temeljem police osiguranja imovine, ali je sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i postojanje isključenja iz osiguranja. U tom smislu tuženik je tijekom postupka ukazivao na odredbu iz čl. 19. st. 3. toč. 2. Uvjeta za osiguranje predmeta kućanstva, koji su sastavni dio Police osiguranja, u kojoj stoji kako osiguranjem nisu obuhvaćene štete od loma ili puknuća od mraza na vodovodnim i odvodnim cijevima, uređajima i kotlovima, kao ni troškovi saniranja mjesta puknuća tih cijevi.

2.2. Iako je tuženik na spornu okolnost, da nastala šteta nije u pokriću osiguranja predložio provođenje građevinskog vještačenja, vještak nije utvrđivala uzrok izljeva vode, a u nalazu i mišljenju nisu iskazane količine potrebnog materijala za izvođenje predmetnih radova kao i jediničnu cijenu istih, pa nije jasno na temelju čega je utvrdila da je potrebna zamjena cijele površine hodnika kada je sam tužitelj dostavio Ponudu 04/2020 ZG Interijeri od 12. veljače 2020., a koja predviđa lokalnu zamjenu samo na mjestu oštećenja, odnosno odvajanja od podloge te brušenje i lakiranje površine hodnika. Zbog toga smatra da je činjenično stanje ostalo neutvrđeno, pa je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo.

2.3. Glede troškova postupka tužiteljica smatra nepravilnom i odluku o troškovima postupka, smatrajući da je tužbeni zahtjev neosnovan.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe kako je tuženik u svom odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja uslijed izlijeva vode, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva budući je smatrao da je isplatom iznosa od 750,00 kn u cijelosti tužitelj obeštećen. Isto tako iz zapisnika o očevidu imovinske štete koju je sastavio tuženik 10.12.2019., proizlazi kako do puknuća instalacije etažnog centralnog grijanja nije došlo uslijed mraza, pa se stoga u ovom konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 19. st. 3. toč. 2. Uvjeta na koju se poziva tuženik, pa stoga predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale uslijed izlijevanja vode u podu zbog puknuća instalacija etažnog centralnog grijanja u iznosu od 2.752,01 eura.

7. U postupku nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da je 3. prosinca 2019. u kući tužitelja na adresi [adresa] u [adresa] došlo do izlijevanja vode u podu uslijed puknuća instalacija etažnog centralnog grijanja zbog kojeg je došlo do oštećenja instalacija centralnog grijanja u podu, parketa, betonske glazure i zidnih obloga.

- da su tužitelj i tuženik imali zaključenu policu osiguranja broj P111-1020188593, kojom je ugovoreno osiguranje kućanstva osnovni paket pokrića uz Uvjete za osiguranje predmeta kućanstva 109-0104.

7.1. U postupku je sporno da li je štetni događaj obuhvaćen policom osiguranja ili nastala šteta nije obuhvaćena osiguranjem, kao i sama visina štete.

8. Na osnovu provedenog očevida utvrđeno je da je uslijed puknuća cijevi došlo do izlijevanja vode, te podizanja parketa, vlaženja glazure ispod parketa i vlaženja okolnih zidova, a nije bilo moguće zaustaviti curenje uslijed bez da je napravljen građevinski zahvat, trganje parketa i betonske podloge, uz popravak cijevi.

9. Građevinski vještak DRN u svom nalazu i mišljenju utvrdila je opseg i visinu štete kao posljedicu štetnog događaja, te je utvrdila da je vrijednost radova koji su bili nužni da bi se sanirala puknuta cijev centralnog grijanja 2.200,00 kuna a da je vrijednost radova koji su bili nužni kako bi se dio stana (hodnik) nakon radova sanacije cijevi centralnog grijanja vratio u prvobitno stanje 19.260,00 kuna.

10. Glede prigovora tuženika koji se pozivajući na odredbu čl. 19. st. 3. toč. 2. Uvjeta za osiguranje predmeta kućanstva, koji su sastavni dio Police osiguranja, u kojoj stoji kako osiguranjem nisu obuhvaćene štete od loma ili puknuća od mraza na vodovodnim i odvodnim cijevima, uređajima i kotlovima, kao ni troškovi saniranja mjesta puknuća tih cijevi, tvrdi da nije utvrđen uzrok puknuća cijevi, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je sam tuženik u zapisniku koji je sastavio prilikom očevida imovinske štete nije naveo da je do puknuća instalacije etažnog centralnog grijanja došlo uslijed mraza. Osim toga do puknuća cijevi etažnog grijanja došlo je u podu stana, pa nije ni vjerojatna mogućnost smrzavanja te cijevi.

11. Policom osiguranja ugovoreno je da su predmet osiguranja cjelokupno kućanstvo, a odredbom članka 2. Uvjeta propisano je što se sve smatra predmetom osiguranja pa je tako navedeno kako su predmetom osiguranja i stambena oprema kojom se smatraju razne obloge na podu, zidu i stropu (tapete, lamperije, pločice i sl.), podovi (parket, tepison, pločice i sl.) uređaji za grijanje i klimatizaciju, oprema za kupaonicu, toalet i armature.

12. Iz nalaza vještaka kojem je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru, jasno proizlazi da su sva u nalazu i mišljenju naznačena oštećenja obuhvaćena policom osiguranja, pa je ta oštećenja tuženik u obvezi naknaditi sukladno odredbi članka 949. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) kojom je propisano da osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. 13. Visina štete pravilno je utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka u visini od 21.460,00 kuna, koju je tužitelj pravilno umanjio iznos od 725,00 kuna koji je tuženik platio u mirnom postupku, pa je osnovano potraživanje u visini od 20.735,00 kuna ili sada 2.752,01 euro, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od 9. prosinca 2019. pa do isplate.

13. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka.

13.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

13.2. Prvostupanjski sud pravilno je priznao tužitelju troškove postupka i to za zastupanje po odvjetniku, za trošak vještačenja i trošak predujma za izlazak sudske komisije kao i trošak sudske pristojbe za tužbu od 71,01 euro i sudske pristojbe za presudu o 79,63 eura ili ukupno 2.141,17 eura.

14. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer po ocijeni drugostupanjskog suda navodi iz odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

15. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 7. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Marić