Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-1117/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja APS Delta S.A., OIB: 45421012929, 1 rueJean I, L-2350- Luxembourg, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu, radi namirenja tužiteljevog potraživanja iz založene stvari, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-33/2020-47 od 21. srpnja 2025., dana 7. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično odbija i djelomično uvažava, dok se žalba tuženika odbija te se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-33/2020-47 od 21. srpnja 2025.,

- potvrđuje u toč. I. izreke, u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 700,00 EUR i u toč. III. izreke

- preinačuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku (iznad dosuđenog iznosa od 700,00 EUR) daljnji trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR te se zahtjev tuženika u tom dijelu odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 20. veljače 2025. kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.200,00 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 790,00 eura.“

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama rješenje pobijaju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija rješenje u toč. I. i II. izreke te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje i naloži povrat u prijašnje stanje.

2.2. Tuženik pobija rješenje u toč. III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da žalbeni sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odlučio o troškovima postupka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o postavljenom zahtjevu za trošak, odnosno da žalbeni sud sam o tome odluči.

2.3. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 24. siječnja 2020. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se protivi navodima žalbe koje smatra neosnovanim te predlaže da žalbeni sud odbije žalbu tužitelja u cijelosti i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

3.1. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i djelomično nije osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. U odnosu na žalbu tužitelja u dijelu u kojem pobija toč. I. izreke.

5.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi jer pobijano rješenje nije opterećeno nedostatcima koji bi onemogućili ovaj sud da u žalbenom postupku ispita njegovu pravilnost i zakonitost.

5.2. Prije svega, nema kolizije u zaključcima prvostupanjskog suda kako to tvrdi tužitelj u žalbi. Naime, nakon što se pozvao na odredbu čl. 117. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, da će sud toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje, sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da iz iskaza RĆ proizlazi da on kao tadašnji punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište 12. veljače 2025. jer je bolovao od crijevne viroze,

- da takvi navodi punomoćnika tužitelja nisu dovoljni da bi se nedvojbeno zaključilo da je postojao opravdani razlog za propuštanje tog ročišta jer uzimajući u obzir iznesene navode, ali i činjenicu da je ročište počelo tek u 10,00 sati, punomoćnik tužitelja je osobno ili putem stranke imao dovoljno vremena uputiti e-mail sudu (molbu za odgodu ročišta) ili organizirati zamjenu po drugom punomoćniku ukoliko već nije uspio dobiti sud putem telefona,

- da se ne može prihvatiti da je zdravstveno stanje punomoćnika tužitelja bilo toliko loše da on ne bi bio u mogućnosti putem e-maila opravdati svoj izostanak i tražiti odgodu ročišta, pa iako se radi o nepredvidivom razlogu koji je spriječio punomoćnika tužitelja da pristupi na predmetno ročište, njegov izostanak se ne može smatrati opravdanim jer je dužnost punomoćnika (odvjetnika) da organizira svoj rad na način da može poštovati svoje obveze kao punomoćnik stranke u sudskim postupcima,

- da punomoćnik tužitelja nije priložio medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdao svoj nedolazak na ročište 12. veljače 2025., niti je za tvrdnju da je zvao centralu suda priložio ispis poziva iz kojeg bi se mogla utvrditi ta činjenica,

- da osim toga punomoćnik tužitelja nije pokušao opravdati izostanak nakon što je propustio doći na zakazano ročište, niti je pokušao elektronskim putem uputiti obavijest da nije mogao pristupiti na zakazano ročište već je svoje navode istaknuo tek kad je primio rješenje kojim se tužba smatra uručenom.

5.3. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja koja navodima žalbe tužitelj ne dovodi u sumnju, ovaj sud ne prihvaća žalbenu tvrdnju da je za ocjenu da zdravstveno stanje punomoćnika tužitelja nije bilo toliko loše da on ne bi bio u mogućnosti putem e-maila opravdati svoj izostanak i tražiti odgodu ročišta bilo potrebno stručno (medicinsko) znanje, a da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud samostalno procijenio intenzitet zdravstvenog stanja i bolova punomoćnika tužitelja tijekom 12. veljače 2025. te je izveo medicinski zaključak da je usprkos bolesti tužitelj mogao prije ročišta opravdati svoj izostanak.

5.4. Naime, u konkretnoj situaciji kada punomoćnik tužitelja nije priložio medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdao svoj izostanak s ročišta od 12. veljača 2025., a niti je (prema vlastitom iskazu) tog dana zatražio bilo kakvu stručnu (medicinsku) pomoć i kada je u nekoliko navrata pokušao putem telefona kontaktirati centralu suda (ali nije priložio popis tih poziva), tada za zaključak da zdravstveno stanje punomoćnika tužitelja nije bilo toliko loše da on ne bi bio (bilo osobno, bilo putem stranke) u mogućnosti putem e-maila opravdati svoj izostanak i tražiti odgodu ročišta, odnosno angažirati zamjenu u osobi drugog odvjetnika, nije potrebno posebno stručno (medicinsko) znanje, već je sud to mogao opravdano zaključiti i nakon ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

5.5. Prema mišljenju ovoga suda, u konkretnoj situaciji kada punomoćnik tužitelja nije zatražio stručnu medicinsku pomoć (iz čega se može zaključiti da niti on sam svoje zdravstveno stanje nije ocijenio takvim da mu je ta pomoć potrebna) i kada je u više navrata pokušavao putem telefona kontaktirati sud u čemu nije uspio (ali takve tvrdnje ne dokazuje ispisom poziva), može se na potpuno pouzdan način zaključiti da je punomoćnik tužitelja usprkos svojem zdravstvenom stanju, mogao pravovremeno i na prikladan način (svakako putem e-maila) obavijestiti sud o nemogućnosti pristupa na ročište dana 12. veljače 2025. Zaključno, okolnost da postoji nepredvidivi razlog koji sprječava punomoćnika stranke (odvjetnika) da pristupi na zakazano ročište, sam po sebi ne znači da je svaki takav izostanak s ročišta opravdan jer je dužnost punomoćnika (odvjetnika) organizirati svoj rad na način tako da može poštivati svoje obveze u sudskom postupku kao punomoćnik stranke.

5.6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

5.7. Iako se poziva i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a prema kojem bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (konkretno: rješenja), tužitelj ničim ne konkretizira koju to odredbu ZPP-a prvostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a da je to bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

5.8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno primjene materijalnog prava.

5.9. Već je naprijed navedeno koje je odlučne činjenice utvrdio prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj sud, pa je posljedično odbijanjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 117. st. 1. ZPP-a jer u konkretnom slučaju, prema ocjeni i ovoga suda, na strani punomoćnika tužitelja nisu postojali opravdani razlozi za propuštanje ročišta zakazanog za 12. veljače 2025.

5.10. Zaključno, nisu od značaja žalbeni navodi tužitelja o procesnoj (ne)aktivnosti tuženika na ročištu 12. veljače 2025., slijedom čega je prvostupanjski sud donio rješenje od 13. veljače 2025. kojim je utvrdio povlačenje tužbe, ali da nije donio rješenje kojim bi utvrdio povlačenje protutužbe tuženika, jer predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku nije rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, već rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.

5.11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u toč. I. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. (alineja prva) izreke ovog rješenja.

6. U odnosu na žalbe tužitelja i tuženika u kojima pobijaju odluku o troškovima postupka (toč. II. i III. izreke).

6.1. Osnovano tužitelj u žalbi pobija odluku u dijelu u kojem je prvostupanjski sud za pristup punomoćnika (odvjetnika) na ročište 24. lipnja 2025. priznao i dosudio tuženiku trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (500 bodova) prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa), jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnom pitanju povrata u prijašnje stanje, pa je uz pravilnu primjenu materijalnog prava trošak tuženika valjalo priznati i dosuditi prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova).

6.2. Međutim, neosnovano tužitelj pobija odluku o troškovima u dijelu u kojem je prvostupanjski sud priznao i dosudio tuženiku trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova) prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, s obzirom da se je tim podneskom, po pozivu suda, tuženik očitovao na prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje.

6.3. Posljedično, nije osnovana žalba tuženika koji tvrdi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati (i dosuditi) trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife u punom iznosu od 1.000,00 EUR (500 bodova), jer taj podnesak prema ocjeni ovoga suda nema značajke obrazloženog podneska, nego ulazi u doseg Tbr. 8. toč. 3. Tarife, kao „ostali podnesak“ koji je bio potreban u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud,

6.4. Slijedom iznijetog, žalba tužitelja je djelomično uvažena i djelomično odbijena, dok je žalba tuženika odbijena te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a prvostupanjsko rješenje u toč. II. izreke djelomično potvrđeno za iznos dosuđenog troška od 700,00 EUR i djelomično preinačeno za daljnji iznos od 500,00 EUR te je zahtjev tuženika u tom dijelu odbijen, dok je potvrđeno u toč. III. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. (alineja prva i druga) izreke ovog rješenja.

7. Tužitelj nije uspio sa žalbom u dijelu u kojem je odbijen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja. Djelomični uspjeh tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka nema utjecaja na ocjenu uspjeha u sporu u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a.

8. Tuženik nije uspio sa žalbom, dok trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari jer tuženik, u bitnome, ponavlja zaključke prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja pa je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 7. listopada 2025.

Sudac

Milko Sambolek