REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-859/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Azimiru Ceriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2024. poslovni broj Pn-2775/2022-20, u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja HM iz [adresa] i tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2024. poslovni broj Pn-2775/2022-20.

II Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2024. poslovni broj Pn-2775/2022-20 presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33., Zagreb isplatiti tužitelju MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.873,45 eura sa zateznim kamatama računatim od 23.08.2022. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 15.833,47 eura (od dosuđenih 2.873,45 eura do zatraženih 18.706,92 eura) sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33., Zagreb naknaditi tužitelju MM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka od 715,87 eura sa zateznim kamatama računatim od 7.6.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom djelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan."

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik i to protiv točke I i III izreke. Tuženik pobija navedenu presudu u dijelu dosuđenog iznosa glavne stvari od 873,45 EUR i rješenje o trošku u cijelosti. Tuženik je u postupku osporio visinu tužbenoga zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata. Presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako vještak ne utvrđuje postojanje slabog straha kod tužitelja, dok se stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana kumulativno ne može kvantificirati i prema ustaljenoj sudskoj praksi uračunava se te potpada pod kvalifikatorni kriterij smanjenja životne aktivnosti, odnosno trajnih posljedica, slijedom čega je Sud nepravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio odštetu s osnove kasnog straha. Tuženik ističe da narav ozljede, način liječenja, kao i nepostojanje drugih posebnih otegotnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudu iznosa pravične novčane naknade koji značajno prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s čl. 8. ZPP obzirom sud nije proveo niti cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze, a koje postupanje je bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude. Slijedom navedenoga, tuženik u cijelosti pobija odluku Sudu u pogledu glavne stvari preko iznosa od 2.000,00 EUR radi nepravilne i nezakonite primjene materijalnog prava. Naknada za tuđu pomoć i njegu je imovinska šteta koju su tužitelju pružali članovi domaćinstva besplatno, a što posljedično znači da nije drugoj osobi plaćao za pomoć. Slijedom izloženog i zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke suda prvog stupnja jer je tog dana utvrđena obveza tuženika, pa tuženik nije mogao prije doći u zakašnjenje, a što je pretpostavka za dosudu zateznih kamata. Kako je tuženik osporio samo visinu tužbenoga zahtjeva, tužitelj u ovom postupku nije niti mogao uspjeti s osnovom, već se ima cijeniti samo uspjeh u visini postavljenog tužbenoga zahtjeva. Tuženik ističe kako je odluku o trošku prvostupanjski sud donio pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) iako je Hrvatska odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice. Predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, po potrebi da predmet vrati na ponovno suđenje, te da sukladno tome donese i novu odluku o parničnom trošku. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Tužitelj pobija presudu u cijelosti i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se sudu II. stupnja usvojiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijanu presudu na način da se tužitelju dosudi daljnji iznos pravične novčane naknade s pripadajućim kamatama uz odgovarajući trošak postupka, te trošak žalbe. Imajući u vidu obrazloženje presude tužitelj je mišljenja da se sud prilikom odmjeravanja visine naknade isključivo rukovodio numeričkim oznakama ocjene neimovinske štete iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Čugure Filipovića, na koje je numeričke oznake sud matematički primijenio, čak u nedovoljnoj mjeri, orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za neimovinsku štetu. Tužitelj smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 1100. ZOO-a, a osobito nije vodio računa o težini povrede, okolnostima slučaja, niti je vodio računa o dužini i jačini trajanja duševnih boli, straha, fizičkih boli, te trajnog umanjenja životne aktivnosti u omjeru od 18%. Predlaže se sudu da pri donošenju odluke vodi računa o stopi inflacije prilikom dosude naknade štete, kako oštećene osobe ne bi trpjele štete uslijed plaćanje štete u realno manjoj vrijednosti. Tužitelj ističe da je sud bio dužan istome priznati trošak sastava podneska od 16.10.2023. jer se tužitelj istim podneskom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka što svakako spada pod “obrazloženi podnesak”, te tužitelj ima pravo na trošak za sastav istog sukladno odvjetničkoj tarifi. Tužitelj predlaže usvojiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu, te dosuditi tužitelju daljnji trošak postupka sukladno uspjehu u sporu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, a nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. a u svezi s čl. 8. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete nastale uslijed prometne nezgode od 8.2.2022. koju nesreću je prouzrokovao ŠM vozilom osiguranim kod tuženika policom automobilske odgovornosti.

6. U postupku je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik isplatom u mirnom postupku od 29.100,00 kn u potpunosti obeštetio tužitelja za nastalu štetu. U postupku nije sporna odgovornost tuženika, kao niti da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku te da mu je tuženik po odštetnom zahtjevu isplatio 13.9.2022. u mirnom postupku 29.100,00 kn na ime neimovinske i s njom povezane imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu).

7. U svom nalazu i mišljenju od 19. studenog 2022. vještak Jakša Filipović Čugura je utvrdio slijedeće ozljede: potres mozga, prijelom lamine i fasete C VII i prijelom poprečnog nastavka kralješka L II L III. Ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed bolnost i napetosti paravertebralne muskulature, stanju po prijelomu VII vratnog kralješka i dva poprečna nastavka slabinske kralježnice, te potresu mozga uz jaku zatiljnu glavobolju. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 20.10.2022. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 18%. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 70 dana. Kumulativno strah primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan , srednjeg intenziteta 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana kumulativno. Tuđa pomoć je bila potrebna 4 sata dnevno kroz 35 dana, zatim 2 sata dnevno kroz 45 dana.

8. Sud pravilno, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj nesreći, kao i dob tužitelja koji je rođen 1982., odnosno imajući na umu ozljede koje je pretrpio: potres mozga, prijelom lamine i fasete C VII i prijelom poprečnog nastavka kralješka L II L III, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja), utvrdio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 45.000,00 kn/5.972,53 eur i to po kriteriju trajnih posljedica (smanjenja životne aktivnosti) 21.000,00 kn, pretrpljenih tjelesnih bolova 13.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha 11.000,00 kn.

8.1. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 230 sati (4 sata dnevno kroz 35 dana i 2 sata dnevno kroz 45 dana kumulativno). Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju sa te osnove pripada iznos od 5.750,00 kn/763,16 eur koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 25,00 kn, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Pritom se napominje da su stranke (već navedeno) učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

8.2. Kako je tuženik isplatio tužitelju ukupno 29.100,00 kn u mirnom postupku nakon podnesenog odštetnog zahtjeva, za taj je iznos umanjen iznos pripadajuće naknade (45.000,00 kn uvećano za 5.750,00 kn i umanjeno za 29.100,00 kn) pa je ovom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od ukupno 21.650,00 kn / 2.873,45 eura, dok je zahtjev tužitelja u preostalom iznosu do zatraženih 18.706,92 eur / 140.947,29 kn, odbijen kao neosnovan.

8.3. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

9.1. Žalbeni navodi tuženika nisu osnovani jer je sud prilikom odlučivanja imao u dviju dvije ključne stvari:

- da temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njenom obujmu (tako i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj SU – IV – 155/16. od 12. travnja 2016.),

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 373/2022-3 od 29 studenoga 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „shvaćanje nižestupanjskih sudova, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., na koje se i pozvala tužiteljica, a i shvaćanju ovoga suda iznesenom u brojnim odlukama, kao npr. i u odluci broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.

9.2. Svojim žalbenim navodima niti tuženi niti tužitelj nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke budući je visina dosuđene naknade štete određena u skladu sa ocjenom vještaka, Orijentacijskim kriterijima i jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova boli, duševnih boli i straha, trajnih posljedica, a i cilja kojemu služi ta naknada. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos je pravilno određena od podnošenja odštetnog zahtjeva u skladu sa naprijed navedenim čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

9.3. Zbog svega navedenog, sud je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP-a odbio kao neosnovane žalbe tuženika i tužitelja u pogledu točke I i II izreke presude.

10. Što se tiče osporavanja troškova od strane tuženika, osnov i visina štete nije sporna kod isplaćenog nespornog zahtjeva, međutim osporavajući zatraženi i dosuđeni iznos tijekom postupka i navodeći da tužitelj nema pravo na isti tuženi osporava i osnov u pogledu istoga. Zbog navedenog, pravilna je odluka suda o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora postavljenog tužbenog zahtjeva (18.706,92 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT) te posebno imajući na umu troškovnik tužitelja (list 116 spisa). Tužitelj je u postupku uspio sa 57,68% prema postavljenom tužbenom zahtjevu, a tuženik sa 42,32%. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio sa osnovom, dok je sa visinom uspio u opsegu od 15,36% (2.873,45 eura od ukupno zatraženih 18.706,92 eura). Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se 15,36% u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužitelju. Tuženik nije tražio trošak.

10.1. Zbog navedenog nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu izračuna uspjeha stranka u postupku. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno odlučio troškovima postupka odredbi čl. 154. st. 2. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa), te je pravilno obračunao troškove parničnog postupka prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje budući je odredbom Tbr.52. stavkom 3. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a u Tbr. 54. OT vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Kako je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi donio 7. lipnja 2024. pravilno je tužitelju prema navedenoj odredbi Tarife priznao vrijednost boda za sve parnične radnje u visini od 2,00 eura.

10.2. Sud pravilno tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 16.10.2023. budući da istim tužitelj tek ukazuje da nema prigovora na nalaz vještaka, a tim podneskom smanjuje tužbeni zahtjev, na koje tuženik nije pristao, pa navedeni podnesak nije bio potreban, sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, zbog čega žalbeni navodi tužitelja u tom dijelu nisu osnovani.

11. Kako svojim žalbenim navodima tuženik niti tužitelj nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o troškovima parničnog postupka, sud je sukladno odredbi čl.380.st.2. ZPP-a odbio žalbe i potvrdio točku III izreke osporene presude.

12. Kako tužitelj i tuženi nisu uspjeli sa žalbama, sud je njihove zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbio kao neosnovane temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Požegi, 7. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević