- 1 -              Rev 106/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 106/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., protiv tuženika Zavoda ... Š.-k. ž., Š., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Š., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2079/2022-2 od 12. srpnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-400/2020-22 od 2. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2079/2022-2 od 12. srpnja 2022. u dijelu u toč. I., II., III. i V. izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza i prireza na dohodak presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-400/2020-22 od 2. ožujka 2022.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od 374,94 Eur / 2.812,50 kn u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava. Odbijen je i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad te isplatu plaće za nezakonitog otkaza u iznosu od 22.631,34 kn (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.562,50 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza i prireza na dohodak,  preinačena je prvostupanjska presuda te je zahtjev tužitelja, odbijen po prvostupanjskom sudu, prihvaćen (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.000,00 kn (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka (toč. III. izreke). Odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza i prireza na dohodak na bruto iznos od 22.631,34 kn (toč. IV. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.500,00 kn (toč. V. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na rad i za isplatu plaće za vrijeme nedopuštenog otkaza.

 

7. Prema odredbi čl. u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi presude u proturječnosti sa sadržaje, isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Na konkretne proturječnosti međutim ne ukazuje. Stoga ovaj sud, ispitujući reviziju u smislu odredbe čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. Prvostupanjski sud je, pošavši od utvrđenja da tuženik razlog za otkaz temelji na činjenici da je tužitelju u razdoblju od godinu dana po treći put određen istražni zatvor zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. KZ; da tužitelj svjesno i voljno ustraje u izvršavanju kaznene radnje zbog koje mu je opetovano određen istražni zatvor, čime remeti smjenski rad, te da postoji opravdana bojazan poslodavca da tužitelj neće ni ubuduće dulje vrijeme moći izvršavati svoje obveze, ocijenio je da te okolnosti predstavljaju osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nije moguć.

 

9.1. Ocjenjujući pravovremenost otkaza prvostupanjski sud, s obzirom na razlog otkaza, odlučnom činjenicom smatrao je dan dostave obavijesti Uprave ..., Zatvor u Š. Pošavši od utvrđenja da je dostava te obavijesti izvršena 21. rujna 2020., a da je ugovor o radu otkazan 30. rujna 2020., prvostupanjski sud je zaključio da je otkaz dan unutar zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, propisanog čl. 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR).

 

9.2. Prvostupanjski sud je otklonio i prigovor tužitelja o nezakonitosti otkaza zbog propuštanja tuženika da mu omogući obranu, prihvativši obrazloženje tuženika iz odluke o otkazu da u konkretnim okolnostima, zbog boravka tužitelja u istražnom zatvoru nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane.

 

10. Drugostupanjski sud, ne sporeći zaključak prvostupanjskog duda o postojanju osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka, nije moguć, zaključio je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 2. i 119. st. 2. ZR, kada je otkaz ocijenio pravovremenim te kada je zaključio da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane.

 

11. Prema odredbi čl. 116. st. 2. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

11.1. Tuženik kao poslodavac otkaz temelji na činjenici opetovanog određivanja istražnog zatvora tužitelju, pa dan saznanja epidemiologa tuženika o činjenici da je tužitelj na bolovanju zbog COVID-a, i usputna obavijest o tome da se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru, ne predstavljaju dan kad je poslodavac saznao za činjenicu na kojoj temelji razloge za otkaz, kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud, već je to upravo dan kad je poslodavac primio službenu obavijest o zadržavanju tužitelja u istražnom zatvoru.

 

12. Pogrešno je i zaključivanje drugostupanjskog suda o pogrešnoj primjeni čl. 119. st. 2. ZR, kojom je popisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, poslodavac dužan radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

12.1. Sama fizička nedostupnost radnika zbog boravka u istražnom zatvoru, kako to zaključuje drugostupanjski sud, ne predstavlja okolnost zbog koje nije opravdano očekivati da se radniku omogući iznošenje obrane. Međutim, po ocjeni ovog suda u okolnostima kada je tužitelju po treći puta zbog njegovog postupanja određen istražni zatvor, o čemu je tuženik službeno obaviješten, a na kojoj činjenici se temelji razlog za otkaz, nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući obranu. Konačno ni sam tužitelj odlučnu činjenicu određivanja istražnog zatvora ne spori.

 

13. Kako je slijedom iznesenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 2. i 119. st. 2. ZR, posljedično čemu je pogrešno zaključio o nezakonitosti otkaza, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Stoga je valjalo na temelju čl. 395. st. 3. u vezi čl. 395. st. 1. ZPP-a presuditi kao u toč. I. izreke.

 

15. Tuženik u cijelosti uspio je u reviziji te mu je dosuđen trošak revizije u iznosu od 374,94 EUR / 2.812,50 kn (toč. 166. st. 2. i 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                        Ivan Vučemil, v.r.