- 1 -              Revd 2196/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2196/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. F., OIB ..., S. Đ., zastupanog po punomoćniku S. H., odvjetnici iz O., protiv tužene A. B. d. d., OIB ..., Z., zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-111/2023-3 od 8. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovnog broja P-241/2021-28 od 11. studenog 2022., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je u njemu, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postavila sljedeća pravna pitanja (napominje se, tužena ih je u svom prijedlogu pobrojala ne slijedeći njihov poredak u tekstu i čak je dva pravna pitanja numerirala istim rednim brojem - sedam, no revizijski sud ih citira redoslijedom kojim su u prijedlogu postavljeni i numerira ih sljedno tome):

 

„1. Može li sud primjenom čl. 502.c ZPP-a zauzeti pravno utvrđenje da je S. b. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača nepoštenom praksom ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, pa tako i u ovom konkretnom slučaju, iako S. b. nije bila obuhvaćena presudama VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

 

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

 

3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

 

4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

 

5. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

 

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

 

7. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?

 

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „F.“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama, ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

 

9. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?“.

 

2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

3. U pogledu prvog pravnog pitanja za obrazložiti je da se niti u jednoj odluci na koju se poziva tužena, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, nije izrazilo pravno shvaćanje u tom pogledu, a tužena taj razlog nije dokazala ni na koji drugi način.

 

4. S obzirom da je pravno shvaćanje suda zasnovano na činjeničnom stanju koje je utemeljeno i na izvedenom dokazu saslušanjem svjedoka, drugo pravno pitanje se ukazuje neodlučnim za odluku u ovoj pravnoj stvari. U odlukama na koje poziva tužena nije razmatran utjecaj kakvog drugog dokaza (koji bi bio u pitanju potenciran) na utvrđenje činjeničnog stanja, uostalom, za primijetiti je da kakav drugi dokaz uopće niti nije u tom pitanju konkretiziran pa je u tom smislu pitanje i nedovoljno određeno.

 

5. U pogledu trećeg pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijano odluci usklađeno sa odlukom revizijskog suda poslovnog broja Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018.

 

6. U pogledu četvrtog pravnog pitanja, a koje se odnosi na tijek zateznih kamata, za uputiti je na odluku revizijskog suda poslovnog broja Revt 249/2014 od 9. travnja 2015. te je samo za nadodati da, ako bi se tim pitanjem posebno smjeralo na problematiziranje zateznih kamata s obzirom na činjenicu da je pravni prednik tužitelja, a ne tužitelj, bio (ne)pošten, onda bi se trebalo zaključiti kao pod toč. 3. ovoga obrazloženja.

 

7. Pravna pitanja pod rednim brojem 5., 7. i 9. se ne mogu kvalificirati kao materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njima podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

 

7.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju - osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda - njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

 

8. U pogledu šestog i osmog pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev 308/2022 od 19. travnja 2022.

 

9. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                          dr. sc. Jadranko Jug, v.r.