1

                            Poslovni broj: 23 Gž-3076/2023-2

                                                                                                               

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 23 Gž-3076/2023-2

                                                                                                               

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice - protutužene M. R. iz Z., OIB: …, II. tužiteljice - protutužene M. K. iz Z., OIB: …, III. tužiteljice - protutužene I. K. iz Z., OIB: … i IV. tužitelja - protutuženog T. K. iz Z., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku J. Č., odvjetniku u Z., protiv I. tužene - protutužiteljice D. O. iz Z., OIB: … i II. tuženog - protutužitelja M. O. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2669/18 od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2669/18 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu:

- pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev ranije I. tužiteljice-protutužene M. R. u iznosu od 42.095,42 kn, III. tužiteljice-protutužene M. K. u iznosu od  42.095,42 , VI. tužiteljice-protutužene I. K. u iznosu od 21.047,71 kn i V. tužitelja-protutuženika T. K. u iznosu do 21.047,71 kn,

- pod točkom II. izreke kojim je naloženo tužiteljima-protutuženicima solidarno isplatiti I. tuženoj-protutužiteljici D. O. iznos od 238.331,27 kn, te ranije II. tuženom-protutužitelju M. O. iznos od 238.331,27 kn zajedno sa zateznom kamatom,

- pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 94.435,32 kn,

- pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tužiteljima-protutuženicima naknaditi ranije II. tuženom-protutužitelju M. O. parnični trošak u iznosu do 216.529,81 kn zajedno sa zateznom kamatom,

- pod točkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljima- protutuženicima naknaditi I. tuženoj-protutužiteljici D. O. parnični trošak u iznosu od 7.548,56 kn zajedno sa zateznom kamatom.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2669/18 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu:

- pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženima-protutužiteljima solidarno isplatiti ranije I. tužiteljici-protutuženoj M. R. iznos od 154.671,24 kn, III. tužiteljici-protutuženoj M. K. iznos od 154.671,24 kn, IV. tužiteljici-protutuženoj I. K. iznos od 77.335,62 kn i V. tužitelju-protutuženiku T. K. iznos od 77.335,62 kn zajedno sa zateznom kamatom,

- pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev I. tužene-protutužiteljice D. O. za isplatom iznosa od 1.525,00 kn i ranije II. tuženika-protutužitelja M. O. za isplatom iznosa od 1.525,00 kn,

- pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženima-protutužiteljima solidarno isplatiti tužiteljima-protutuženicima parnični trošak u iznosu od 99.544,68 kn zajedno sa zateznom kamatom,

- pod točkom IV. izreke kojim je odbijen zahtjev ranije II. tuženika-protutužitelja M. O. za naknadom parničnog troška u iznosu od 70.300,00 kn.

 

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkama IV. i V. izreke te se tužiteljima-protutuženicima nalaže solidarna isplata dosuđenog parničnog troška I. tuženoj-protutužiteljici u iznosu od 7.548,56 kn i ranije II. tuženom-protutužitelju u iznosu od 216.529,81 kn.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja- protutuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I. Nalaže se I. tuženoj - protutužiteljici D. O. iz Z., i II. tuženom - protutužitelju M. O. iz Z., da solidarno plate I. tužiteljici - protutuženoj M. R. iz Z., iznos od 154.671,24 kuna (stopedesetčetritisuće šestosedamdesetjednakunaidvadesetčetrilipe), II. tužiteljici - protutuženoj M. K. iz Z., iznos od 154.671,24 kuna (stopedesetčetritisućešestosedamdesetjednakuna idvadesetčetrilipe), III. tužiteljici - protutuženoj I. K. iz Z., iznos od 77.335,62 kuna (sedamdesetsedamtisućatristotridesetpetkunaišezdesetdvijelipe) i IV. tužitelju - protutuženom T. K. iz Z., iznos od 77.335,62 kuna (sedamdesetsedamtisućatristotridesetpetkunaišezdesetdvijelipe), svima sa zakonskim zateznim kamatama od 28. lipnja 2006. do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev I. tužiteljice - protutužene M. R. u iznosu od 42.095,42 kuna, II. tužiteljice - protutužene M. K. u iznosu od 42.095,42 kune, III. tužiteljice - protutužene I. K. u iznosu od 21.047,71 kuna i IV. tužitelja - protutuženog T. K. u iznosu od 21.047,71 kuna, kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđene iznose od 27. studenog 2003. do 27. lipnja 2006., odbija se kao neosnovan.

 

II. Nalaže se I. tužiteljici - protutuženoj M. R. iz Z., II. tužiteljici - protutuženoj M. K. iz Z., III. tužiteljici - protutuženoj I. K. iz Z., i IV. tužitelju - protutuženom T. K. iz Z., da solidarno plate I. tuženoj - protutužiteljici D. O. iz Z., iznos od 238.331,27 kuna (dvestotridesetosamtisućatristotridesetjednakunaidvadesetsedamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka i II. tuženom - protutužitelju M. O. iz Z., iznos od 238.331,27 kuna (dvestotridesetosamtisućatristotridesetjednakunaidvadesetsedamlipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu protutužbeni zahtjev I. tužene - protutužiteljice D. O. u iznosu od 1.525,00 kuna i II. tuženog - protutužitelja M. O. u iznosu od 1.525,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

III. Nalaže se I. tuženoj - protutužiteljici D. O. iz Z., i II. tuženom - protutužitelju M. O. iz Z., da solidarno plate I. tužiteljici - protutuženoj M. R. iz Z., II. tužiteljici - protutuženoj M. K. iz Z., III. tužiteljici - protutuženoj I. K. iz Z., i IV. tužitelju - protutuženom T. K. iz Z., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 99.544,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2020. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev I. tužiteljice - protutužene M. R., II. tužiteljice - protutužene M. K., III. tužiteljice - protutužene I. K. i IV. tužitelja - protutuženog T. K. za naknadom parničnog troška u iznosu od 94.435,32 kuna odbija se kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se I. tužiteljici - protutuženoj M. R. iz Z., II. tužiteljici - protutuženoj M. K. iz Z., III. tužiteljici - protutuženoj I. K. iz Z., i IV. tužitelju - protutuženom T. K. iz Z., da plate II. tuženom - protutužitelju M. O. iz Z., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 216.529,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2020. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev II. tuženog - protutužitelja M. O. za naknadom parničnog troška u iznosu od 70.300,00 kuna odbija se kao neosnovan.

 

V. Nalaže se I. tužiteljici - protutuženoj M. R. iz Z., II. tužiteljici - protutuženoj M. K. iz Z., III. tužiteljici - protutuženoj I. K. iz Z., i IV. tužitelju - protutuženom T. K. iz Z., da plate I. tuženoj - protutužiteljici D. O. iz Z., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.548,56 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2020. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“

 

2. Tužitelji-protutuženici su podnijeli žalbu protiv presude u dijelu u kojem nisu uspjeli sa svojim zahtjevima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu presudu  u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Tuženici-protutužitelji su podnijeli žalbu protiv presude u dijelu u kojem nisu uspjeli sa svojim zahtjevima zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu presudu u pobijanom dijelu ukinuti preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuju trošak sastava žalbe.

 

4. Tužitelji-protutuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška žalbenog postupka tužiteljima-protutuženicima.

 

5. Suprotno žalbenim navodima stranaka, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i  89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja-protutuženika za povratom iznosa od 590.300,00 kuna koji su I. i II. tuženici kao odvjetnici I. tužiteljice i prednika II., III. i IV tužitelja primili  kao odvjetničku nagradu u visini od 10%, temeljem uspjeha u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10121/94 (novi broj P-7398/00). Tužitelji-protutuženici zahtjev temelje na tvrdnji da u konačnici nisu uspjeli u navedenoj parnici pa je pravna osnova temeljem koje je tuženicima-protutužiteljima isplaćen utuženi iznos naknadno otpao, zbog čega od tuženika-protutužitelja potražuju solidarno isplatu I. tužiteljici-protutuženoj iznosa od 196.766,66 kuna, II. tužiteljici-protutuženoj iznosa od 196.766,66 kuna, III. tužiteljici-protutuženoj iznosa od 98.383,33 kuna i IV. tužitelju-protutuženiku iznosa od 98.383,33 kn.

 

8. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev I. i II. tuženika-protutužitelja da im tužitelji-protutuženici na ime troškova zastupanja I. tužiteljice-protutužene te prednika II., III. i IV tužitelja-protutuženika u predmetima koji su se vodili kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima P-6609/01 i P-112/02, te kod zavoda ispate trošak zastupanja prema odvjetničkoj tarifi i izdanoj specifikaciji troškova od 15. srpnja 2004..

 

9. Među strankama nije sporno:

 

- da su I. i II tuženici-protutužitelji kao odvjetnici zastupali tužitelje-protutuženike u parničnim postupcima pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-10121/94 (novi broj P-7398/00), P- 6609/01 i P-112/02,

- da je parnica u predmetu broj P-10121/94 (novi broj P-7398/00) okončana donošenjem pravomoćne sudske presude kojom je tužiteljima dosuđena isplata iznosa od 5.902.837,20 kuna,

- da su stranke dana 21. lipnja 2000. zaključile Sporazum o naknadi za zastupanje u postupku P-10121/94 (novi broj P-7398/00) kojim su ugovorile visinu nagrade za rad u razmjeru s uspjehom u postupku od 10 %, a 7. svibnja 2001. identičan Sporazum o naknadi za zastupanje u predmetima broj P-6609/01 i P-112/02,

- da su tuženici-protutužitelji nakon prisilne naplate po pravomoćnoj presudi broj P-10121/94 u postupku Ovrpl-1715/2003 naplatili naknadu za zastupanje u ugovorenom iznosu od 10 % od ostvarenog uspjeha tužitelja-protutuženika u tom postupku, a ostatak predali I. tužiteljici, pravnom predniku II. tužiteljice i pravnom predniku III. i IV. tužitelja na jednake dijelove,

- da je presuda br. P-7398/00 naknadno ukinuta presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-780/03 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak koji je vođen pod brojem P-700/16, a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude od 21. lipnja 2016. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbijen koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-7475/16-2 od 7. ožujka 2017.

- u odnosu na protutužbeni zahtjev nesporan je obračun odvjetničkih troškova po ispostavljenom obračunu od 15. srpnja 2004. u dijelu koji se odnosi na postupak prije tužbe u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak zastupanja u predmetu br. P-6609/01 u iznosu od 247.800,00 kuna i P- 112/02 u iznosu od 118.907,00 kuna.

 

10. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno imaju li tužitelji-protutuženici, nakon što je presuda u parnici broj P-10121/94 (novi broj P-7398/00) odlukom Vrhovnog suda RH ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pravo tražiti povrat isplaćenog iznosa nagrade za zastupanje od tuženika-protutužitelja na temelju stečenog bez osnove, te imaju li tuženici-protutužitelji nakon što su otkazali punomoć za zastupanje u predmetima broj P-6609/01 i P-112/02 prije pravomoćnog dovršetka tih postupaka, a u kojima je ugovorena nagrada za rad u razmjeru s uspjehom u postupku, pravo na naplatu troška zastupanja prema odvjetničkoj tarifi.

 

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da su stranke sklopile Sporazum o naknadi za zastupanje od 21. lipnja 2000. i 07. svibnja 2001. kojim su na temelju čl. 19. Zakona o odvjetništvu ugovorile u predmetima zastupanja u parnicama koje se vode pred Općinskim sudom u Zagrebu broj P-10121/94, P-6609/01 i P-112/02 naknadu za obavljene odvjetničke usluge u visini od 10 % od dosuđenog iznosa i presudom dosuđenog parničnog troška, s time da će se od dosuđenog parničnog troška odbiti iznosi isplaćenih sudskih pristojbi i eventualnih troškova vještačenja u korist N. K., M. R. i I. K. Člankom IV. Sporazuma navedeno je da se isti imaju smatrati ugovorom o nalogu,

- da su tuženici otkazali I. tužiteljici, pravnom predniku II. tužiteljice i pravnom predniku III. i IV. tužitelja daljnje zastupanje u svim predmetima, i to u postupku koji se vodi kod zavoda, kao i u postupcima koji se vode kod Općinskog suda u Zagrebu pod brojevima P-6609/01 i P-112/02, temeljem čl. 766. ZOO-a s rokom otkaza od 30 dana. Tužitelji su izvješteni da spise mogu preuzeti u odvjetničkom uredu ponedjeljkom, srijedom i petkom od 17 do19 sati od 1. rujna 2004. jer će odvjetnički ured biti zatvoren zbog korištenja godišnjih odmora od 17. srpnja do1. rujan 2004., a u prilogu im je dostavljen specifikacija radnji i obračun naknade troškova zastupanja u predmetima Općinskog suda u Zagrebu br. P-6609/01 i P-112/02 i zavoda,

- da je u predmetu Općinskog suda u Zagrebu br. P-7398/00, u vrijeme otkaza zastupanja 15. srpnja 2004. egzistirala je pravomoćna i ovršna presuda od 13. listopada 2000., bio je proveden ovršni postupak radi prisilne naplate potraživanja po toj presudi u predmetu br. Ovrpl-1715/03 te su tuženici naplatili svoje troškove zastupanja u cijelosti prema Sporazumu od 21. lipnja 2000., te je protiv presude izjavljena revizija i spis se nalazio na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske rad odlučivanja, a tuženici su kao punomoćnici tužitelja podnijeli odgovor na reviziju, dakle zastupali su tužitelje i u fazi postupka koji se vodio povodom izvanrednog pravnog lijeka, te su potvrdili primitak presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-780/03 i izvijestili sud da od srpnja 2004. više ne zastupaju tužitelje u tom postupku.

 

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

13. Stranke u žalbama samo preocjenjuju izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, te se ne mogu prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 749. – 770., te čl. 776. i čl. 210. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO), čl. 19. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/94., 117/08., 50/09. i 75/09. – dalje. ZO) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93., 87/93., 16/94. i 11/96. - dalje: Tarifa) kada je usvojio zahtjev tužitelja-protutuženika da im tuženici-protutužitelji solidarno vrate iznos koji su primili kao odvjetničku nagradu u visini od 10 % za zastupanje u predmetu kod Općinskog suda u Zagrebu br. P-7398/00, umanjen za iznos troškova zastupanja obračunat po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

15. Odredbom članka 749. st. 1 ZOO propisano je da se ugovorom o nalogu nalogoprimac obvezuje prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove. Stavkom 3. istog članka propisano je da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drugačije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa.

 

16. Odredbom članka 19. st. 1. i 2. ZO dana je mogućnost odvjetnicima da sa strankom ugovore nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, pri čemu je propisana obvezna pismena forma kao preduvjet valjanosti ugovora.

 

17. Tarifnim brojem 39. Toč. 2. i 3. Tarife propisano je da u imovinsko pravnim predmetima odvjetnici mogu sa strankama pismeno ugovoriti nagradu za rad na bazi satnice kao i u razmjeru s uspjehom u postupku koji ne može biti veći od 30 % od ukupno ostvarenog uspjeha.

 

18. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji i njihovi prednici s tuženicima kao odvjetnicima sklopili sporazum prema kojem tuženici imaju pravo za obavljene odvjetničke usluge u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu br. P-7398/00 u visini od 10 % od dosuđenog iznosa, da su tuženici u ovršnom postupku naplatili iznos od (10% od iznosa dosuđenog po presudi), da je nakon toga u revizijskoj fazi postupka presuda br. P-7398/00 ukinuta, te je u novom postupku pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelji nisu uspjeli u navedenom sporu, a osnova po kojoj su I. i II. tuženici naplatili nagradu u iznosu od 10% je otpala. Stoga su tuženici-protutužitelji, na temelju  odredbe čl. 210. st. 3. ZOO-a o stjecanju bez osnove u obvezi vratiti isplaćeni iznos po uspjehu u sporu od 590.283,72 kune, ali umanjen za iznos troškova zastupanja obračunat po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 126.270,00 kuna.

 

19. Neosnovano tuženici-protutužitelji u žalbi pobijaju zaključak prvostupanjskog suda da su u obvezi vratiti nagradu u visini od 10% iz razloga što Grad Z., koji je bio tuženik u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim bojem P-7398/00 nije od tužitelja tražio vraćanje iznosa naplaćenog u ovršnom postupku nakon što je donesena pravomoćna presuda u navedenom predmetu, a prije nego je ta pravomoćna presuda ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

20. Naime, prema Sporazumu sklopljenom između stranaka tuženici-protutužitelji imaju pravo na nagradu u visini od 10% od iznosa naplaćenog po presudi posl. br. P-7398/00. Budući da je predmetna tražbina namirena na temelju presude suda prvog stupnja poslovni broj P-7398/00, kao ovršne isprave i da je ta presuda ukinuta, otpala je osnova za namirenje te tražbine pa je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da su ispunjene zakonske pretpostavke za vraćanjem primljenog po odredbama o stjecanju bez osnove.

 

21. Na žalbene navode tuženika-protutužitelja valja odgovoriti da okolnost što Grad Z. nije tražio povrat od tužitelja-protutuženika po pravilu stjecanja bez osnova i što je eventualno nastupila zastara prava potraživati povrat iznosa naplaćenog u ovršnom postupku nije od utjecaja na pravo tužitelja-protutuženika potraživati povrat od tuženika jer se radi o pravnom odnosu između drugih stranaka koji nije predmet o raspravljanja u ovom postupku.

 

22. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članaka čl. 761. i 762. st. 1. ZOO, čl. 18. st. 1. ZO i Tarife naložio tužiteljima-protutuženicima da isplate tuženicima-protužiteljima trošak zastupanja u predmetima kod Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-6609/01 i P-112/02 , te u predmetu koji se vodio kod zavoda prema specifikaciji troškova od 15. srpnja 2004. s obzirom visina troškova prema specifikaciji među strankama nije spora.

 

23. U smislu odredbe članka 761. ZOO ako drugačije nije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu. Odredbom članka 762. st. 1. ZOO propisano je ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

 

24. Odredbom članka 18. st. 1. ZO propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te za naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi komora.

 

25. Kako je nesporno da su tuženici-protutužitelji zastupali tužitelje-protutuženike u postupcima posl. br. P-6609/01 i P-112/02 i u predmetu koji se vodio kod zavoda, te je nesporna visina troškova prema specifikaciji, pravilno je sud prvog stupanj naložio tužiteljima-protutuženicima da ispale tuženicima-protutužiteljima trošak zastupanja.

 

26. Neosnovano tužitelji-protutuženici smatraju da tuženici-protutužitelji nemaju pravo na naknadu troškova jer su otkazali zastupanje i ugovorili nagradu prema uspjehu u sporu. Naime, neovisno od okolnosti što su tuženici otkazali tužiteljima zastupanje oni imaju pravo na naknadu za one radnje koje se poduzeli u zastupanju tužitelja, a utvrđeno je da su poduzeli radnje naveden u specifikaciji troškova. Nije odlučno niti što je među strankama ugovorena nagrada prema uspjehu u sporu, jer u smislu odredaba čl. 39. Tarife odvjetnik uz naknadu troškova za odvjetničke usluge prema Tarifi može ugovoriti i dodatnu nagradu za rad prema uspjehu u sporu, ali time ne gubi pravo na naknadu za pružene odvjetničke usluge.

 

27. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP-a.

 

28. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u odluci o troškovima postupka dosudio strankama troškove parničnog postupka prema uspjehu u sporu, koja odluka je valjano i detaljno obrazložena, a takvo obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

29. Međutim, tuženici-protutužitelji osnovano pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama IV. i V. izreke jer tužiteljima nije naložena solidarna isplata parničnog troška.

 

30. Odredbom odredbom čl. 161. st. 2. ZPP-a propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

 

31. Kako su tužitelji-protutuženici u smislu odredbe čl. 764. ZOO solidarno odgovorni tuženicima-protutužiteljima za plaćanje troškova za izvršenje naloga, odnosno za zastupanje, solidarna je i njihova odgovornost za plaćanje parničnih troškova. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude i naložiti tužiteljima-protutuženicima da dosuđeni parnični trošak pod točkama IV. i. V. prvostupanjske presude plate solidarno.

 

32. Tužiteljima-protutuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP-a).

 

33. Tuženicima-protutužiteljima nije priznat trošak sastava žalbe, jer su s istom uspjeli u neznatnom dijelu u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi. 

 

34. Tužitelji-protutuženici su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

 

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023. godine

                                                                                                                                  

 

                                         Predsjednik vijeća:

                                             Ivica Veselić, v.r.