Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-144/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Danijele Zubčić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu I- optuženika NĐ, II-optuženika LĐ i III-optuženika SĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), u svezi čl. 34. KZ/11, a povodom žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, I-optuženika NĐ po branitelju Dariu Beniću, odvjetniku iz Zagreba i III-optuženika SĐ po branitelju BĐ, odvjetniku iz [adresa], podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-800/2019 od 31. listopada 2024. godine, temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u javnoj sjednici održanoj dana 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, I- optuženika NĐ i III-optuženika SĐ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-800/2019 od 31. listopada 2024. I-optuženik NĐ, II-optuženik AĐ i III-optuženik ZĐ oglašeni su krivima zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11, u svezi čl. 34. KZ /11, te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci svaki uz primjenu uvjetne osude na način da izrečene kazne zatvora neće biti izvršene ukoliko I-optuženi NĐ, II-optuženi AĐ NĐ i III-optuženi ĐĐ za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počine novih kaznenih djela.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećeni ČĐ odnosno njegovi nasljednici upućeni su sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 I-optuženi NĐ, II-optuženi AĐ i III-optuženi ĐĐ su u cijelosti oslobođeni dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, I-optuženik NĐ putem svog branitelja OĐ, odvjetnika iz [adresa], te III-optuženik ĐĐ putem svog branitelja BĐ, odvjetnika iz [adresa].

2.1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu žalbu podnosi zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da I-optuženom NĐ, II-optuženom LĐ i III-optuženom ĐĐ izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju i s duljim rokom provjeravanja.

2.2. I-optuženik NĐ žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje, a sve na temelju odredbe čl. 483. ZKP/08.

2.3. III-optuženik ĐĐ žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu prvostupanjsku presudu,t e predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 6. listopada 2025. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke i to Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, I-optuženik NĐ, branitelj I-optuženika OĐ, odvjetnik iz [adresa], III-optuženik ĐĐ, te branitelj III-optuženika BĐ, odvjetnik iz [adresa].

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U odnosu na žalbu I. i III. optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.1. Nisu u pravu I-optuženik NĐ i III-optuženik ĐĐ kada u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka sadržanu u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da obrazloženje pobijane presude u sebi ne sadrži razloge glede postojanja odlučne činjenice – krivnje u obliku izravne namjere, a bez koje prema odredbi čl. 118. st. 1. KZ/11 ne može biti ostvareno biće kaznenog djela koje se I-optuženiku i III-optuženiku stavlja na teret.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima I-optuženika i III-optuženika proizlazi iz sadržaja obrazloženja pobijane presude sadržanog na zapisniku o objavi sukladno odredbi čl. 459. st. 8. ZKP/08. Naime, pravilno prvostupanjski sud cijeni iskaz oštećenika ŠĐ vjerodostojnim, te potkrijepljenim iskazom svjedoka N ĐĐ kao i medicinskom dokumentacijom za istog, te ostalim dokazima provedeni tijekom postupka, pa na temelju iskaza oštećenika da su ga inkriminirane prigode istukli I-optuženik NĐ, III-optuženik IĐ i III-optuženik ĐĐ, te utvrđenja provedenog sudsko-medicinskog vještačenja da se radilo o najmanje deset zasebnih udaraca, pri čemu nedvojbeno i palicama, te zaključuje da su sva trojica optuženika inkriminirane prigode djelovala zajednički i očito na temelju zajedničkog prethodnog dogovora koji može biti i ad hock dogovor, te kada su ugledali oštećenika u blizini kuće I-optuženika NĐ, očito motivirani ranijim sukobom s oštećenikom, kada je oštećeni psovao kćerku I-optuženika. Upravo uslijed takvog zajedničkog djelovanja svih optuženika kod oštećenika je došlo do više tjelesnih ozljeda, koje su utvrđene po medicinskom vještačenju, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

7.3. S pravom stoga prvostupanjski sud zaključuje da sva trojica optuženika kada zajednički zadaju oštećeniku sveukupno deset zasebnih udaraca, a udaraju ga palicama, prema riječima II-optuženika on ga udara i nogama, tada su oni nedvojbeno i svjesni kako brojnim udarcima tim sredstvima kod oštećenika mogu dovesti do teškog tjelesnog ozljeđivanja, te očito to i hoće kao zajedničko djelovanje, pa su optuženici postupali s izravnom namjerom. S takvim zajedničkim postupanjem sva trojica optuženika djelovala su u cilju da oštećenika teško tjelesno ozlijede, no međutim teška tjelesna ozljeda nije nastupila, pa je djelo ostalo u pokušaju iako su sva trojica optuženika poduzeli radnje koje prostorno i vremenski prethode teškom tjelesnom ozljeđivanju.

7.4. Stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda iz pobijane presude kako su se u postupanju I., II. i III. optuženika inkriminirane prigode stekla sva zakonom propisana objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 34. KZ/11. Stoga nisu u pravu I. i III. optuženik kada u svojim žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer obrazloženje pobijane presude da u sebi ne sadrži razloge glede postojanja krivnje.

7.5. Suprotno žalbenim navodima I. i III. optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, niti su u znatnoj mjeri proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presuda i iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

7.6. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude sadržanom na zapisniku o objavi iste od 31. listopada 2024., temeljem čl. 459. st. 8. ZKP/08 iznio razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11, u svezi sa čl. 34. KZ/11, a te odlučne činjenice su u obrazloženju danom na zapisnik o objavi jasne, pri čemu nisu proturječne, a prvostupanjski sud je dao ocjenu svih izvedenih dokaza.

7.7. Na taj način prvostupanjski sud u obrazloženju danom na zapisnik o objavi iznio je razloge o svim odlučnim činjenicama, pa nisu u pravu I. i III. optuženik kada tvrde da o odlučnim činjenicama nisu izneseni razlozi, odnosno da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega I. i III. optuženik nisu u pravu kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. U odnosu na žalbu I. i III. optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. I. i III. optuženik u žalbi ističu kako činjenično stanje u konkretnom kaznenom predmetu nije pravilno utvrđeno obzirom da prvostupanjski sud niti tijekom odlučivanja, a niti tijekom postupka nije poduzeo sve potrebne radnje da bi utvrdio koje odlučne činjenice i kojim dokaznim sredstvima utvrđuju njihovo postojanje, a posljedično tome da bi i dokazao odnosno procijenio koje dokaze treba prikupiti, provesti i kojima pokloniti vjeru u mjeri koja je potrebna da bi se utvrdilo pravo stanje stvari, odnosno donijela meritorna odluka. U bitnome I. i III. optuženik navode kako prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, te da je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru iskazu oštećenika ŠĐ.

8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika.

8.3. Tako je prvostupanjski sud cijeneći iskaz svjedoka EĐ kao vjerodostojan obzirom se radi o nepristranom svjedoku, a čiji iskaz je potkrijepljen i materijalnim dokazima (zapisnik o očevidu i dojava o događaju), utvrdio kako je isti pronašao oštećenika kako krvari na tlu dok su se trojica muškaraca od njega udaljavala, a potom je stigla hitna pomoć koja ga je odvezla u bolnicu, a iz zapisnika o očevidu je utvrđeno da na mjestu događaja, a niti kod oštećenika u bolnici naknadno nije pronađen nikakav pištolj. Iz iskaza oštećenika nedvojbeno je utvrđeno da su mu ozljede inkriminirane prigode zadali I., II. i III. optuženik, da su ga tukli palicama. Iz sadržaja medicinske dokumentacije KB Dubrava proizlazi da su oštećeniku utvrđene tjelesne ozljede, a iz nalaza provedenog sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. Davoru Mayeru proizlazi da je oštećenik inkriminirane prigode zadobio više tjelesnih ozljeda koje sve u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Ozljede da su nastale udarcima tupo-tvrdog sredstva, a da se radilo o najmanje desetak udaraca, na što upućuje karakter i lokalizacija istih. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao valjan i vjerodostojan, te ga doveo u vezu sa iskazom oštećenika i utvrdio da taj nalaz i mišljenje u čitavom nizu okolnosti potkrjepljuje oštećenikov iskaz, pa tako i u pogledu sredstva ozljeđivanja, mehanizma ozljeda i u pogledu tvrdnje da se radi o većem broju udaraca. Upravo iz tako prihvaćenih oštećenikovih navoda s pravom prvostupanjski sud zaključuje i utvrđuje kako su uslijed zajedničkog djelovanja sve trojice optuženika zadali oštećeniku navedene tjelesne ozljede, te svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvarili sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11.

8.4. Stoga nisu u pravu I. i III. optuženik kada navode kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utvrdio da su I. i III. optuženik počinili kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 34. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je za takva svoja utvrđenja dao valjanje i logične razloge.

8.5. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata teretećeg kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, I. i III. optuženik upućuje na iste.

8.6. Stoga, nije osnovana žalba I. i III. optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), a ni zbog povrede Kaznenog zakona, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za kojeg su optuženici proglašeni krivima.

8.7. S obzirom na činjenicu da se I. i III. optuženik sadržajno nisu žalili zbog odluke o kazni, međutim, žalili su se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu čl. 478. ZKP/08 razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i cijenio sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje ukazuje žalitelju radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Tako je prvostupanjski sud optuženicima kao olakotno cijenio činjenicu njihove ranije neosuđivanosti koja proizlazi iz izvatka iz Kaznene evidencije prema kojoj je nastupila rehabilitacija za svakog od njih, I-optuženiku je kao olakotno cijenjeno to što je otac petero djece od kojih je jedno maloljetno, a III-optuženiku to što je otac petero djece od kojih je troje maloljetno, dok otegotnih okolnosti na strani I. i III. optuženika prvostupanjski sud nije utvrdio.

9. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi koju je podnio zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji u odnosu na I., II. i III. optuženika navodi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne optuženicima precijenio olakotne okolnosti, a da nije uzeo u obzir način počinjenja te skrivljene učinke kaznenog djela. Upravo suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u odnosu na svu trojicu optuženika pravilno ocijenio sve olakotne okolnosti, te iste uzeo u obzir za I. i III. optuženika prethodno navedene, a u odnosu na II-optuženika LĐ činjenicu da je isti otac četvero maloljetne djece, dok otegotnih okolnosti koja bi prelazila zakonska obilježja utuženog kaznenog djela u odnosu na svu trojicu optuženika prvostupanjski sud nije utvrdio. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti svu trojicu optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci, te ocijenio da je ista kazna primjerena utvrđenim olakotnim okolnostima, te im je potom izrekao uvjetnu osudu, istovremeno određujući da izrečene kazne zatvora I., II. i III. optuženiku neće biti izvršene ukoliko svaki od njih za vrijeme od dvije godine ne počini nova kaznena djela, pritom pravilno zaključujući da će se i samo prijetnjom kaznom bez njezina izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na svu trojicu optuženika da ubuduće ne čine kaznena djela, te smatrajući rok kušnje od dvije godine potrebnim i primjerenim da se za to vrijeme provjeri tako pozitivno postavljena prognoza u odnosu na ubuduće postupanje svakog od optuženika.

9.1. Stoga je neosnovana žalba OKDO-a Zagreb glede odluke o kazni.

9.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznenopravne sankcije koja je izrečena optuženicima je dostatna da može utjecati na njih i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je počinjenje istih pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kaznenopravna sankcija u sebi sadrži i određenu količinu moralne osude za zlo koje su optuženici počinjenjem teretećeg im kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 6. listopada 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović