- 1 -              Revd 1656/2023-2

Broj: Revd 1656/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. Ž. iz R., OIB ..., zastupan po punomoćnicama iz Odvjetničkog društva K. J. i M. V. u R., protiv tužene E. & S. b. d.d. R., OIB ..., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1283/2022-3 od 24. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovnog broja P-3508/2019-25 od 15. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se tuženoj revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-1283/2022-3 od 24. studenog 2022., u dijelu izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovnog broja P-3508/2019-25 od 15. ožujka 2022. u točkama III., VI., VII. i VIII. izreke, u odnosu na pravno pitanje:

„Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?“.

Obrazloženje

1. Tužena je protiv drugostupanjske presude podnijela prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. Ovaj sud je ocijenio da je pitanje koje je u prijedlogu postavljeno pod rednim brojem 5., a ono navedeno u izreci rješenja, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji različita praksa županijskih sudova (tako Županijski sud u Dubrovniku poslovni broj Gž-729/2021, naspram pobijane odluke), a o tome revizijski sud nije izrazio pravno shvaćanje.

4. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. i 385.a ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

5. Tužena je u prijedlogu naznačila i sljedeća pravna pitanja:

„1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?

2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?

4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?

6. Ima li tuženik pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to na ime razlike tečaja CHF/HRK između početno ugovorenog iznosa depozita iz ugovora o kreditu i iznosa depozita koje je potrošaču (tužitelju) isplaćen za plaćanje anuiteta kredita u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?“.

6. U pogledu prvoga pravnog pitanja je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odlukama poslovnih brojeva Revt 249/19 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 17. ožujka 2018. i Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019.

7. U pogledu drugog i šestog pravnog pitanja je dovoljno za obrazložiti da se u odlukama na koje se tužena pozvala kao na razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, nije izražavalo pravno shvaćanje u okviru činjeničnopravne situacije podudarne s ovopredmetnom i to ono pravo shvaćanje koje tužena implicira tim pitanjima niti je na ikoji drugi način tužena dokazala razlog važnosti tih pitanja u smislu navedene odredbe.

8. U pogledu trećeg pravnog pitanja je za navesti da se sud nije samo pozvao na činjenična utvrđenja iz spora vođenog povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (što se implicira tim pitanjem), nego je svoj sud dao u širem činjeničnom i dokaznom kontekstu, pa je tako izveo dokaz saslušanjem svjedoka, taj dokaz cijenio i dao svoj sud o odbijanju dokaznog prijedloga za saslušanje drugog svjedoka. Činjenica da se tužena ne slaže sa sudskom ocjenom izvedenih dokaza ne utječe na činjenicu da u konkretnom slučaju jest proveden kontradiktoran postupak i da su izvođeni dokazi saslušanjem svjedoka radi utvrđivanja potencijalnog činjeničnog otklona od onog utvrđenog u sporu vođenog povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Pritom, tužena u pitanju ne problematizira da bi kakav drugi (predloženi, a neprovedeni) dokaz u tom smislu trebao biti proveden.

9. U pogledu četvrtog pravnog pitanja dovoljno je za navesti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Revt 249/2014 od 9. travnja 2015.

10. Dakle, u pogledu tih pravnih pitanja (toč. 5. ovoga obrazloženja) nije bilo mjesta dopuštanju revizije.

11. Nije osnovan prijedlog tužene za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga budući je u ovoj pravnoj stvari predmet spora valjanost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen 18. travnja 2006., dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).

Zagreb, 19. rujna 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                          dr. sc. Jadranko Jug, v.r.