REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-472/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, Školjić 8, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, A. Medulića 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od 172,54 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 28. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, naknaditi tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „JELEN“ ČAVLE, OIB:19514046928, Čavja 17, trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura (sto osamdeset i sedam eura i pedeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 6. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Rijeci naveo kako je 18. siječnja 2022. došlo do prometne nezgode u mjestu Kostrena. Do nezgode je došlo tako što je divljač - srna pretrčavala kolnik ceste te je tom prilikom udarila u prednji desni bočni dio vozila marke „Iveco“, registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je svojom kolničkom trakom upravljao OL. Zbog naleta divljači iz lovišta kojim gospodari tuženik i udarca u prednje navedeno vozilo nastala je šteta na vozilu koje je na dan prometne nezgode bilo je osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 004145132307 s rokom važenja od 31. siječnja 2021. do 31. siječnja 2022. Osiguranik tužitelja, AUTOPRIJEVOZ "DIAS" vL. JL je dana 20. siječnja 2022. postavio zahtjev za naknadu štete na vozilu temeljem svog kasko osiguranja te je tužitelj na temelju dostavljene dokumentacije dana 28. veljače 2022. izvršio plaćanje iznosa od 172,54 eura. Tužitelj je naveo kako lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik te za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima. Tuženik odgovara prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu jer divljač na javnoj cesi predstavlja opasnu stvar. Kako tuženik tužitelju nije isplatio iznos kojeg je tužitelj platio svom osiguraniku, pozivajući se na odredbu čl. 963., 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima te čl. 83. Zakona o lovstvu, tužitelj je zatražio da se tuženiku u sudskom postupku naloži plaćanje navedenog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je predložio da se o ovoj parnici obavijesti osiguravajuće društvo Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, radi miješanja na strani tuženika jer je Hrvatski lovački savez u predmetnom razdoblju imao sklopljenu jedinstvenu policu osiguranja od naleta na divljač s predmetnim društvom. Istaknuo je prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda. Tuženik je istaknuo i prigovor prekluzije tužiteljevog prava na potraživanje isplate štete. U tom smislu se pozvao na odredbu čl. 82. Zakona o lovstvu kojom je propisano da je oštećenik dužan u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti se lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, što tužitelj i njegov osiguranik nisu učinili. Tuženik je osporio svoju pasivnu legitimaciju prije svega navodeći kako na mjestu nesreće nije pronađena divljač. Osporio je i istinitost navoda o dinamici nastanka prometne nezgode. Naveo je kako do prometne nezgode nije došlo na području lovišta kojim gospodari tuženik pa je u tom smislu osporio svoju odgovornost. Naime, do prometne nesreće je prema potvrdi policije došlo u Ulici Šetalište kostrenskih pomoraca bb u Kostreni, dakle, na području Općine Kostrena. Općina Kostrena donijela je Program zaštite divljači za površine izvan lovišta na području Općine Kostrena koji je proglašen 1. travnja 2020. te je isti na snazi do 31. ožujka 2030. iz čega proizlazi da se (eventualni) nalet na divljač dogodio u vrijeme dok je bio na snazi naprijed navedeni Program zaštite koji predstavlja upravni akt, tj. javnu ispravu. Tuženik se pozvao i na relevantnu sudsku praksu koja ide u prilog njegovim tvrdnjama. Tuženik je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije dostavio dokaz o uplati premije osiguranja. Osporio je svoju odgovornost ukazujući na krivnju osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja jer nije prilagodio način vožnje prometnim propisima i uvjetima na cesti. Tuženik je isticao i kako u vrijeme nastanka nezgode nije obavljao lovne aktivnosti pa i zato ne postoji njegova odgovornost te je ukazivao na to da on ne može odgovarati po pravilima objektivne odgovornosti za štetu jer srna nije opasna stvar (pri čemu se također pozvao na relevantnu sudsku praksu). Predložio je da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P- 2060/2024-5 od 22. siječnja 2025. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet po pravomoćnosti ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U nastavku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 172,54 eura koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police kasko osiguranja broj 004145132307 zbog imovinske štete na osiguranom vozilu do koje je, prema navodima iz tužbe, došlo dana 18. siječnja 2022. na području Općine Kostrena. Do štete je došlo uslijed udarca srne u prednji desni bočni dio vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], u ulici Šetalište Kostrenskih pomoraca bb.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu, među ostalim, istaknuo prigovor prekluzije i osporio je svoju pasivnu legitimaciju ističući kako je Općina Kostrena donijela Program zaštite divljači za površine izvan lovišta na području Općine Kostrena koji je proglašen 1. travnja 2020. te je isti na snazi do 31. ožujka 2030., slijedom čega ne postoji tuženikova odgovornost za štetu od divljači do koje je došlo na području izvan lovišta (javnoj cesti).

9. Neosnovan je tuženikov prigovor prekluzije prava na podnošenje ove tužbe. Naime, odredba čl. 82. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19, 32/20; dalje: ZL) na koju se tuženik poziva odnosi se na obvezu oštećenika poduzimati određene radnje prema lovoovlašteniku u za to propisanim rokovima u slučaju nastanka štete u lovištu. Ovdje se ne radi o šteti nastaloj u lovištu već na području izvan lovišta (na javnoj cesti), a osim toga, tužitelj nije oštećenik već osiguratelj oštećenika koji od tuženika regresno potražuje iznos kojeg je isplatio oštećeniku i to na temelju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 120/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

10. Međutim, tuženik je osnovano prigovarao svojoj pasivnoj legitimaciji u ovom sporu.

11. Naime, odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva kao objektivna odgovornost uređena je odredbama ZL-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a propisano je da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Nadalje, odredbom čl. 11. st. 2. ZL-a propisano je da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m, moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, javnim cestama i drugim javnim površinama, građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, vojnim lokacijama, drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, dok lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku), sukladno odredbi čl. 20. st. 1. i 2. ZL-a. Nadalje, odredbom čl. 47. st. 1. ZL-a propisano je da Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost i predstavlja upravni akt. Odredbom čl. 80. st. 1. ZL-a propisano je da je za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo zakonom propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

12. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju nastanka štete od divljači na području, odnosno površini na kojoj je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, nastalu štetu dužan je naknaditi korisnik nelovne površine koji je donošenjem Programa zaštite divljači stekao prava lovoovlaštenika, odnosno u takvoj situaciji pasivno je legitimiran korisnik nelovne površine.

13. Iz Programa zaštite divljači koji je od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ocijenjeno prihvatljivim za ekološku mrežu i na koji je Ministarstvo poljoprivrede dalo suglasnost (stranica 163 do 187 spisa) proizlazi da je isti donesen od strane Općine Kostrena kao investitora i naručitelja sukladno članku 47. ZL-a za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2030. Predmetni Program obuhvaća područje naselja Kostrena pa kako je do predmetne prometne nezgode došlo u mjestu Kostrena, u ulici Šetalište kostrenskih pomoraca bb kako je to naveo i sam tužitelj i što proizlazi iz Potvrde Postaje prometne policije Rijeka od 3. veljače 2022. (stranica 9 spisa), radi se o mjestu prometne nezgode koje se nalazi unutar granica područja za koji je donesen navedeni Program, odnosno područja na kojem je zabranjeno ustanovljavanje lovišta pa zato tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer on ne gospodari navedenim područjem (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-421/2025-2 od 27. veljače 2025.). Ovdje se dodaje i da tužitelj nije osporio mjesto nastanka štetnog događaja i s tim u vezi činjenicu prema kojoj je do štetnog događaja došlo na području obuhvaćenom Programom zaštite divljači za površine izvan lovišta na području Općine Kostrena. Dakle, sukladno čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a, korisnik nelovne površine na kojoj je došlo do prometne nezgode (javna cesta u naselju Kostrena) je općina Kostrena, koja je donošenjem Programa zaštite divljači stekla odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Pri tom se napominje da stjecanje prava podrazumijeva i stjecanje odgovarajućih obveza koje iz tog prava proizlaze.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je uvidom u isprave u spisu ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te je presudio kao u točki I. izreke ove presude. S obzirom na to da je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen osnovanim, sud ostale predložene dokaze nije provodio jer su ocijenjeni nepotrebnima za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

15. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

16. Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka i to u iznosu od po 50,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), za sastav podneska od 22. rujna 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 29. rujna 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i iznos od 37,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 187,50 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zato je odlučeno kapo u točki II. izreke presude.

U Rijeci 6. listopada 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).