REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-721/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet OIB: 90633715804 Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Modrić, odvjetnik iz Zagreba, temeljem generalne punomoći Su-1321/2021, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja GF, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Vladimira Modrića, odvjetnika, dana 06. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tužitelj, PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njegovog radnog mjesta prevede u radno mjesto Suradnik s koeficijentom 1,80.

2. Utvrđuje se da tužitelj, PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, obavlja poslove radnog mjesta Suradnik s koeficijentom 1,80.

3. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužitelju, PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužitelja prevesti u radno mjesto Suradnik s koeficijentom od 1,80, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužitelju, PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 625,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 03. lipnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. listopada 2010. na radnom mjestu III vrste složenosti poslova – tehnički suradnik u ekonomatu tuženika s koeficijentom 0,97. Tužitelj tvrdi da je tuženik pogrešno preveo naziv njegovog radnog mjesta jer je odbio tužiteljev zahtjev za ispravak rješenjem od 10. travnja 2024., a navedeno rješenje tužitelj je zaprimio 18. travnja 2024. te je na isto 02. svibnja 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je odlukom od 15. svibnja 2024. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava i odbio je prevesti dosadašnji naziv radnog mjesta tužitelja u radno mjesto suradnik, koeficijent 1,80. Tužitelj tvrdi da od 2016. godine ne radi na radnom mjestu iz ugovora o radu s koeficijentom 0,97, jer je tuženik tužitelju odlukom od 19. prosinca 2016. odobrio isplatu razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i koeficijenta složenosti poslova priznatih ovom odlukom, odnosno od koeficijenta 0,97 do koeficijenta 1,115. Tužitelj tvrdi da je tuženik temeljem navedene odluke od siječnja 2017. do stupanja na snagu nove Uredbe, tužitelju isplaćivao razliku plaće iz vlastitih sredstava do ukupnog koeficijenta od 1,115. Tužitelj tvrdi da je time došlo do izmjene ugovora o radu čime je tužitelju priznata visoka stručna sprema i počeo je obavljati poslove radnog mjesta stručni suradnik s koeficijentom 1,115.

2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da tužitelj ima pravo da tuženik dosadašnji naziv radnog mjesta prevede u radno mjesto suradnik s koeficijentom 1,80, da sud utvrdi da tužitelj od 02. ožujka 2024. kod tuženika obavlja poslove radnog mjesta suradnik s koeficijentom 1,80, da sud naloži tuženiku da tužitelju ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se tužiteljevo radno mjesto prevesti u radno mjesto suradnik s koeficijentom 1,80 te da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor prekluzije jer tužba nije podnesena u roku od 15 dana od dana dostave odluke o ispravku. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je netočno da tužitelj od 2016. ne radi na radnom mjestu iz ugovora o radu s koeficijentom od 0,97 te da je netočno da je odlukom od 19. prosinca 2016. došlo do izmjene ugovora o radu. Tuženik tvrdi da je navedenom odlukom tužitelju isplaćivana plaća iz sredstava tuženika, ali se ne radi o poslovima koji odstupaju od naravi i vrsti rada za koji je sklopljen ugovor o radu te se ne može smatrati da su stranke sporazumno izmijenile ugovor o radu. Navedena odluka temeljem koje je tužitelju isplaćivana plaća mogla se u svakom trenutku opozvati. Tuženik tvrdi da je prevođenje izvršio sukladno Uputi Ministarstva rada koju je zapirimo 27. ožujka 2024. Također tvrdi da sud nije ovlašten naložiti tuženiku da tužitelju ponudi izmjenu ugovora o radu kojom će mu izmijeniti radno mjesto i koeficijent.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za ispravak prevođenja radnog mjesta od 08. travnja 2024. (list 9-10 spisa), odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak od 10. travnja 2024. (list 11-13), zahtjev za zaštitu prava od 30. travnja 2024. (list 14-15), odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 15. svibnja 2024. (list 16- 18), presliku povratnice i potvrde o primitku pošiljke (list 19), odluku tuženika od 19. prosinca 2016. (list 20), ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika od 12. listopada 2010. (list 21-22), ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika od 05. ožujka 2024. (list 28-30), Uputu Ministarstva znanosti i obrazovanja od 06. ožujka 2024. (list 31-36, 45-49), dopis tuženika od 19. ožujka 2024. (list 50-51), Uputu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 27. ožujka 2024. (list 52-53), potvrdu o uručenju odluke o zahtjevu za zaštitu prava (list 79).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. listopada 2010. utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu III vrste složenosti poslova – tehnički suradnik u Ekonomatu fakulteta. Člankom 9 ugovora o radu određeno je da će tužitelju biti isplaćivana plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama, drugim propisima donesenim u skladu s tim Zakonom i Kolektivnim ugovorom, što se utvrđuje rješenjem. Temeljem navedenog rješenja tuženik je tužitelju obračunavao plaću primjenom koeficijenta 0,97.

7. Tužitelj tvrdi da od 2016. godine ne radi na radnom mjestu za koje ima sklopljen ugovor o radu, već faktički radi na radnom mjestu stručni suradnik – ostala radna mjesta I vrste s koeficijentom 1,115.

8. Odlukom od 19. prosinca 2016. tuženik je tužitelju odobrio isplatu razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i koeficijenta složenosti poslova priznatih ovom odlukom: PF od koeficijenta 0,97 na koeficijent 1,115. U odluci je navedeno da ta odluka tereti zajednička sredstva Fakulteta i primjenjuje se na plaću od siječnja 2017. na dalje.

9. Tužitelj s tuženikom nije sklopio pisani ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik s koeficijentom 1,115, ali tužitelj tvrdi da je na temelju činjenice što je duže vrijeme stvarno obavljao druge poslove različite od poslova iz ugovora o radu, došlo do promjene ugovora o radu. Tuženik je tužitelju iz vlastitih sredstava isplaćivao razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 0,97 (koji tužitelju pripada za radno mjesto za koje ima sklopljen ugovor o radu) i plaće obračunate primjenom koeficijenta 1,115.

10. Tužitelj smatra da je na temelju činjenice što je od 2016. godine faktički radio na radnom mjestu stručni suradnik i na temelju činjenice što mu je Fakultet iz vlastitih sredstava isplaćivao razliku između plaće radnog mjesta za koje ima ugovor o radu i plaće radnog mjesta na kojem je faktično radio, stekao pravo na plaću obračunatu primjenom koeficijenta 1,115.

11. Navedena tvrdnja tužitelja nije osnovana, jer razlika između plaće obračunate temeljem koeficijenta 1,115 i plaće obračunate temeljem koeficijenta 0,097 nije tužitelju isplaćivana iz Državnog proračuna iz kojeg se isplaćuju plaće tuženikovim zaposlenicima, nego iz sredstava Fakulteta. Tužitelju nije mogla biti isplaćena plaća temeljem koeficijenta 1,115 iz Državnog proračuna jer se plaća iz Državnog proračuna isplaćuje za ono radno mjesto za koje zaposlenik ima sklopljen ugovor o radu. Naime, tuženik predstavlja javnu službu u smislu članka 2 Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/2001, 39/2009), a navedeni Zakon predstavlja prisilni propis pa tuženik nije mogao tužitelju obračunavati plaću suprotno odredbama navedenog Zakona niti prema koeficijentu složenosti poslova koji je različit od koeficijenta složenosti poslova koji je propisan za tužiteljevo radno mjesto Uredbom o koeficijentima složenosti poslova (Narodne novine 38/2001).

12. Stoga je sud zaključio da je tuženik tužitelju pravilno obračunavao plaću primjenom koeficijenta 0,97 za vrijeme važenja ugovora o radu za radno mjesto III vrste složenosti – tehnički suradnik u Ekonomatu.

13. Dana 01. siječnja 2024. stupio je na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine 155/2023) kojim je u članku 36 propisano da će se Uredbom iz članka 14 stavak 4 tog Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće.

14. Člankom 14 stavak 4 Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano je da nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

15. Člankom 13 Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 22/2024 – dalje: Uredba) propisana su posebna radna mjesta u sustavu znanosti i visokog obrazovanja među kojima se pod brojem 13.1.51 nalazi radno mjesto tehnički suradnik-laborant s koeficijentom složenosti poslova 1,53 i platnim razredom 4.

16. Člankom 25 Uredbe propisano je da se tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze u prilogu ove Uredbe i čine njezin sastavni dio. U tablici 7 kojom su određena radna mjesta u ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja propisano je da se radno mjesto tehnički suradnik s koeficijentom 0,97 prevodi u radno mjesto laborant – tehnički suradnik s koeficijentom 1,53.

17. Radi usklađenja sa Zakonom o plaćama u državnom službi i javnim službama i usklađivanja koeficijenata sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, tuženik je 05. ožujka 2024. tužitelju ponudio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehnički suradnik-laborant u organizacijskoj jedinici Služba za računovodstvene i financijske poslove, a člankom 8 ugovora o radu određeno je da koeficijent složenosti poslova radnog mjesta iz članka 2 ugovora na koje je zaposlenik raspoređen, sukladno Zakonu o plaćama i Uredbi iznosi 1,53.

18. Tužitelj smatra da je tuženik pogrešno izvršio prevođenje radnog mjesta, odnosno da je tuženik trebao izvršiti prevođenje onog radnog mjesta na kojem je tužitelj faktično radio s koeficijentom 1,115 u radno mjesto suradnik za koje je Uredbom propisan koeficijent 1,80.

19. Prema ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno izvršio prevođenje radnog mjesta tehnički suradnik u Ekonomatu III vrste složenosti s koeficijentom 0,97 jer je tužitelj za navedeno radno mjesto imao sklopljen ugovor o radu pa je tuženik bio dužan izvršiti prevođenje upravo tog radnog mjesta. Okolnost što je tužitelj faktično obavljao druge poslove, a ne one iz ugovora o radu, ne stvara na strani tuženika obvezu da izvrši prevođenje radnog mjesta za koje tužitelj nije imao ugovor o radu. Upravo suprotno, tuženik nije smio izvršiti prevođenje drugog radnog mjesta, već isključivo onog radnog mjesta za koje je s tužiteljem imao sklopljen pisani ugovor o radu. Stoga je sud zaključio da je prevođenje izvršeno sukladno članku 36 Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i sukladno Uredbi – tabeli 7.

20. Tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za ispravak u smislu članka 36 stavak 6 Zakona o plaćama, a tuženik je 10. travnja 2024. donio odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak jer je tužiteljevo radno mjesto tehnički suradnik s pripadajućim koeficijentom 0,97 pravilno prevedeno u radno mjesto laborant-tehnički suradnik s koeficijentom 1,53.

21. Protiv odluke od 10. travnja 2024. tužitelj je sukladno članku 36 stavak 6 Zakona o plaćama i članku 133 Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio odlukom od 15. svibnja 2024. Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava dostavljena je tužitelju 21. svibnja 2024. što je vidljivo iz potvrde Hrvatske pošte na listu 79 spisa.

22. S obzirom da je tužba podnesena 03. lipnja 2024., a odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava dostavljena je tužitelju 21. svibnja 2024. sud je zaključio da je tužba podnesena u roku od 15 dana propisanom člankom 133 stava 2 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) iz čega proizlazi da je tuženikov prigovor prekluzije neosnovan.

23. Polazeći od utvrđenja da je tuženik pravilno izvršio prevođenje tužiteljevog radnog mjesta i ponudio mu je ugovor o radu za radno mjesto tehnički suradnik- laborant s koeficijentom 1,53, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Sud je odbio prijedlog stranaka za saslušanje tužitelja te svjedoka ČF i ŽF jer je u ovom predmetu sporno pravno pitanje, a činjenice za rješenje ovog spora sud je utvrdio uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis.

25. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eur, sukladno Tbr. 7/2, a navedenom iznosu je dodan PDV od 25% u iznosu od 125,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 625,00 eur.

27. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 6. listopada 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika