- 1 -              Rev 1484/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1484/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. d.d. u stečaju, Z., OIB: ..., koga zastupa stečajni upravitelj P. M., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1817/2016-2 od 31. listopada 2017., kojom je u pobijanom dijelu preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2594/2011-46 od 19. svibnja 2016., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je odluka o otkazu ugovora o radu od 19. svibnja 2011. nedopuštena u dijelu u kojem je određen otkazni rok u trajanju od tri mjeseca te u dijelu u kojem je određena otpremnina u trajanju i iznosima pobliže određenim izrekom presude (toč. I. izreke); utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo na otkazni rok u trajanju od sedam mjeseci te da mu radni odnos prestaje s danom 23. studenoga 2011. (toč. II. izreke); utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo na otpremninu od 26 plaća u visini prosječne plaće koja je tužitelju isplaćena u tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu u ukupnom iznosu od 139.002,24 kn (toč. III. izreke); naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti na ime bruto plaće za razdoblje od 24. kolovoza 2011. do 23. studenoga 2011. iznos od 19. 777,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke); naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti na ime otpremnine iznos od 122.182,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. V. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu dijela zateznih kamata za razdoblje od 15. rujna  do 23. studenoga 2011. (toč. VI. izreke); naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.281,25 kn (toč. VII. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu od 14.218,75 kn (toč. VII. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom u pobijanom dijelu (toč. I., III., V. i VII. izreke) preinačena je presuda suda prvog stupnja te je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu od 19. svibnja 2011. nedopuštena u dijelu u kojem je određen otkazni rok u trajanju od tri mjeseca te u dijelu u kojem je određena otpremnina u trajanju i iznosima pobliže određenim izrekom presude; odbijen je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo na otpremninu preko šest prosječnih mjesečnih plaća koje je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, odnosno preko iznosa od 32.077,44 kn; odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 106.988,80 kn na ime otpremnine sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2011. do isplate i za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.256,38 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), podnio je tužitelj. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

8. Tužitelj u reviziji, smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje pitanje:

 

„U slučaju kada je Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme (te je protekom tog roka prestao važiti) da li je moguće i dopušteno Sporazumom Sindikata i poslodavca mijenjati sadržaj tog kolektivnog ugovora?“.

 

9. Obrazlažući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz tvrdnju da o naznačenom pitanju nema shvaćanja ovog suda, a praksa drugostupanjskih sudova da nije jedinstvena, tužitelj se poziva na presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1438/14 od 21. travnja 2015. i Gž R 10/15 od 2. lipnja 2015. u kojima je izraženo suprotno shvaćanje.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine.

 

11. Tijekom postupka bilo je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu otpremnine sukladno odredbama Kolektivnog ugovora (dalje: KU) kojeg su 1. lipnja 1999. sklopili tuženik i Sindikat I. i n. g. na određeno vrijeme do 1. lipnja 2000., koje odredbe se sukladno čl. 262. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/11 i 61/11 - dalje: ZR), po isteku vremena na koje je sklopljen, primjenjuju kao pravna pravila, ili je pravo tužitelja na isplatu otpremnine uređeno odredbama Sporazuma tuženika i Sindikata n. g. od 1. travnja 2011.

 

12. Prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu za isplatu otpremnine odlučio je na temelju odredbi pravnih pravila iz KU, zaključivši da nema mjesta primjeni odredbi Sporazuma kojim se zapravo mijenja Kolektivni ugovor, jer se kolektivni ugovor koji je prestao važiti ne može mijenjati niti mu se mogu aneksom dodavati ili mijenjati odredbe.

 

13. Nasuprot tome, drugostupanjski sud nije zaključio da su Sporazumom od 1. travnja 2011. tuženik i Sindikat n. g., kao stranke Kolektivnog ugovora mijenjale odredbe istog, već da su suglasnom voljom materiju prava na otpremninu uredile u opsegu različitom od onog određenog pravnim pravilima sadržanim u KU.

 

14. S obzirom na takvo obrazloženje pobijane presude, pitanje, koje očito ima u vidu revident, bi trebalo glasiti

 

„U slučaju kada je Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme (te je protekom tog roka prestao važiti) je li moguće i dopušteno Sporazumom Sindikata i poslodavca otkloniti primjenu odredbi Kolektivnog ugovora koje se, na temelju čl. 262. ZR, primjenjuju kao pravna pravila, i određenu materiju drugačije urediti?“.

 

15. Odredbom čl. 262. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

 

16. Stranke kolektivnog ugovora mogu biti, na strani poslodavaca jedan ili više poslodavaca ili njihove udruge, a na strani radnika jedan ili više sindikata ili njihove udruge, koje su spremne i sposobne sredstvima pritiska štititi i promicati interese svojih članova prilikom pregovora o sklapanju kolektivnih ugovora na području za koje se kolektivni ugovor sklapa (čl. 253. ZR-a).

 

17. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kad je kolektivni ugovor prestao važiti istekom vremena na koje je sklopljen i kad se odredbe određenog kolektivnog ugovora primjenjuju kao pravna pravila, nema zapreke da određenu materiju koju je uređivao kolektivni ugovor, stranke kolektivnog ugovora sporazumom, i bez sklapanja novog ugovora drugačije urede, kao što u konkretnoj situaciji bio slučaj.

 

18. Stoga je drugostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da sporazum nije utvrđen ništetnim, pravilno primijenio materijalno pravo kada je o pravu tužitelja na otpremninu odlučio upravo na temelju Sporazuma.

 

19. Slijedom iznesenog, suprotno tvrdnji revidenta, nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. Kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji naznačenim pitanjem upire revident, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.