Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

P-861/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, iz [adresa], Gedera 70700, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Osijeka, iz Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, iz Osijeka, radi isplate, 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Općinski sud u Osijeku oglašava se nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Ukidaju se sve do sada provedene radnje.

III. Odbacuje se tužba tužitelja ŠM od 21. travnja 2017.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu 21. travnja 2017. u kojoj je naveo da je 9. siječnja 2003. podnio zahtjev nadležnom uredu državne uprave za povrat imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, u nastavku: Zakon o naknadi) i to za nekretnine u Osijeku koje su ranije nosile oznake k. č. br. [katastarska čestica]-b, upisane u stari zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada nove k. č. br. [katastarska čestica]), te da je zaključkom Ureda državne uprave u Osječko baranjskoj županiji od 27. veljače 2017. prekinut upravni postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Navodi da su njegovim prednicima navedene nekretnine oduzete Rješenjem Vrhovnog suda u Zagrebu broj R-44/50 od 8. travnja 1952. i „ovosudnim rješenjem“ broj R-418/52 od 5. svibnja 1955., te da su iste uknjižene kao „općenarodna imovina, organ upravljanja Gradsko poduzeće tvornica octa „Slavonija“ u Osijeku“ i to temeljem Zakona o potvrdi i izmjenama Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača („Službeni list FNRJ“, broj 64/46, 105/46, 88/47, 99/48). Navodi da su na k. č. br. [katastarska čestica] u međuvremenu izgrađeni stambeno poslovni objekti. Smatra da se na navedene nekretnine odnosila zabrana raspolaganja sukladno Zakonu o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba („Narodne novine“, broj: 53/90, 61/91, 25/93, 70/93, 92/96, u nastavku: Zakon o zabrani raspolaganja), te da je prethodno, prije izgradnje stambeno poslovnih objekata trebalo tražiti od Vlade Republike Hrvatske da donese odluku kojom će se te nekretnine izuzeti od zabrane raspolaganja, a u kojem je slučaju jedinica lokalne samouprave bila dužna obeštetiti prijašnje vlasnike odnosno njegove zakonske nasljednike (ovdje tužitelj). Pojašnjava da su tuženik i njegovi prednici raspolagali predmetnim nekretninama na način da su izdavali građevinske dozvole i druge pravne akte i da su sklapali pravne poslove unatoč tome što se na te nekretnine odnosila zabrana raspolaganja zbog čega su ti pravni poslovi ništetni. Stoga smatra da ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina sukladno čl.5. Zakona o zabrani raspolaganja u vezi čl.14. Zakona o naknadi, zbog čega je predložio sudu da donese presudu:

- kojom će odlučiti da su predmetne nekretnine potpadale pod režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo, sukladno čl. 1. Zakona o zabrani raspolaganja od 1. svibnja 1990. do 1. siječnja 1997.;

- kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos tržišne vrijednosti nekretnina u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

U slučaju da sud odbije navedeni tužbeni zahtjev, tužitelj je predložio sudu da odluči o eventualno kumuliranom zahtjevu u kojem je tražio od suda da:

- odluči da su predmetne nekretnine potpadale pod režim zabrane prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo, sukladno čl. 1. Zakona o zabrani raspolaganja od 1. svibnja 1990. do 1. siječnja 1997.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Rješenje komisije za financiranje i imovinsko pravna pitanja Skupštine Općine Osijek Klasa UP/I-944-05/90-01/76, Ur.broj:2158-06-

02/1-90-2 od 18. svibnja 1990.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor Općine Osijek o predaji u posjed građevinskog zemljišta od 21. kolovoza 1990.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Građevinsku dozvolu Klasa; UP/I-361-03/90- 01/137, Ur.broj: 2158-06-05/1-90-4 izdanu od strane Općine Osijek, Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove, Odsjek za građevinarstvo od 14. rujna 1990.;

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Građevinsku dozvolu Klasa; UP/I-361-03/91- 01/23, Ur.broj: 2158-06-04/2-91-3 izdanu od strane Općine Osijek, Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove od 22. veljače 1991.

1.1. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 18. ožujka 2019. uredio točku 2. glavnog tužbenog zahtjeva na način da je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 6.467.000,00 kuna.

2. Prema odredbi čl.16. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/163, 89/14, u nastavku ZPP) sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost, te kada utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

3. Odredbom čl.1.st.1. Zakona o naknadi je propisano da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vladavine, a koja je prenesena na općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo, konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u Zakonu. Naknada za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima je u načelu isplata u novcu ili vrijednosnim papirima, a iznimno u naravi (čl.1.st.2.).

4. Odredbom čl.2.t.3. Zakona o naknadi je propisano da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa kao što su, između ostalih i Zakon o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača.

5.Prema odredbi čl. 68. Zakona o naknadi, postupak naknade za oduzetu imovinu provodi se po odredbama Zakona o općem upravnom postupku ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

6. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.467.000,00 kn (858.318,40 eura), te zahtjev da sud odluči da predmetne nekretnine „potpadaju“ pod određeni pravni režim.

6.1. Iako tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu novčanog iznosa, iz činjeničnog dijela tužbe i dalje tijekom postupka proizlazi da navedeni novčani iznos potražuje na ime naknade tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina za koju smatra da mu pripada temeljem čl.5. Zakona o zabrani raspolaganja u vezi čl.14. Zakona o naknadi.

7. Uzimajući u obzir navedeno, utvrđeno je da za zahtjev tužitelja kojim traži isplatu novčanog iznosa nije nadležan općinski sud nego odgovarajuće tijelo u upravnom postupku budući da se ne radi o imovinskopravnom zahtjevu o kojem odlučuje sud u parničnom postupku prema čl.1. u vezi čl.34. ZPP već da se radi o zahtjevu za naknadu oduzete imovine prema odredbama Zakona o naknadi. Budući da odluka o isplati ovisi o tome primjenjuje li se na tužiteljevu pravnu situaciju Zakon o zabrani raspolaganja (točka 1. glavnog i sporednog tužbenog zahtjeva), nadležno tijelo u upravnom postupku je nadležno prethodno odlučiti i o primjeni tog materijalnog prava.

7.1. U odnosu na točke 2.,3.,4. i 5. sporednog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Rješenja (list 92-93 spisa), Građevinskih dozvola (list 135-136, 84-86 spisa) i Ugovora o predaji u posjed (list 94-95 spisa), utvrđeno je da se radi o odluci, aktima i upravnom ugovoru javnopravnih tijela čija je ocjena zakonitosti upravna stvar koja se preispituje u upravnom postupku odnosno u upravnom sporu (čl.1. i čl.2. Zakona o općem upravom postupku, „Narodne novine“, broj: 53/91, 103/96, 47/09, u nastavku: ZUP). Da se radi o stvarnoj nadležnosti javnopravnih tijela proizlazi i iz odredbe čl.16. u vezi čl.268. ZUP.

8. Za napomenuti je da činjenica što je upravno tijelo u upravnom postupku donijelo Zaključak 27. veljače 2017. (list 82-83 spisa) kojim je prekinulo upravni postupak do pravomoćnog završetka parničnog postupka, ne opravdava nadležnost ovoga suda u parničnom postupku da postupi po tužbi tužitelja. Tužitelj je Zaključkom bio pozvan da pokrene postupak pred nadležnim općinskim sudom radi utvrđivanja ništetnosti pravnih poslova kojima je raspolagano predmetnim nekretninama pri čemu se u Zaključku ne navodi o kojim se točno pravnim poslovima radi već iz obrazloženja Zaključka proizlazi da su to pravni poslovi koji su bili temelj upisa odnosno stjecanja prava vlasništva, što je zaista predmet parničnog, a ne upravnog postupka. Međutim, uzimajući u obzir da tužitelj tužbom osporava akte javnopravnih tijela, ocjena zakonitosti istih ne spada u sudsku već u upravnu nadležnost pogotovo stoga što se ne radi o pravnim poslovima koji su bili temelj za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama u smislu pravnih poslova građanskog prava.

9. Uzimajući u obzir sve navedeno, odlučeno je kao u izreci na temelju čl.16. st.1. i 2. ZPP.

Osijek, 1. listopada 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika