REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik.

Posl.br. Povrv-44/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, OIB: 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Đorđićeva 24, Pisarnica u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača GRAD DUBROVNIK, Pred Dvorom 1, Dubrovnik zastupanog po punomoćniku ČF dipl. pravniku, zaposleniku umješača protiv tuženika DUBROVNIK TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Obala Stjepana Radića 25, OIB: 93668158309 kojeg zastupa punomoćnik Anti Kačić odvjetniku u Dubrovniku radi naplate 133.800,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 4. rujna 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ive Grbić odvjetnice u Dubrovniku, punomoćnika umješača i zamjenika punomoćnika tuženika Roberta Bačića odvjetnika u Dubrovniku, objavljenoj dana 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, posl. br. Ovrv. 3267/14 od 29. prosinca 2014. godine, te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, plati ovrhovoditelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu 5.680,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 3.822,42 EUR (28.800,00 kn) od 10.10.2014.g., pa do isplate,

- na iznos od 1.858,12 EUR (14.000,00 kn) od 08.11.2014.g., pa do isplate,

- po stopi propisanoj člankom 12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 – dalje: ZFPPN), a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi nastali trošak ovog postupka, po određenju javnog bilježnika u točki I. obračuna troškova uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja je propisana člankom 12/A ZFPPN, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena koja teče od dana donošenja rješenja, a sve to u roku od 8 dana nakon dostave ovog rješenja, kao i predvidivi trošak po određenju Javnog bilježnika u točki 2. Obračuna troškova, uvećanog za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana pravomoćnosti rješenja, po stopi koja je propisana člankom 12/A ZFPPN, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.484,61 EUR u roku od 15 dana, dok se za više zatraženih 244,69 EUR tuženik odbija u svom zahtjevu.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Vukovarska 24, posl. br. Ovrv. 3267/14 od 29. prosinca 2014. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od tada 133.800,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći, u bitnom, da ne postoji obveznopravni odnos temeljem kojeg bi tužitelj tada ovrhovoditelj mogao osnovano tražiti od ovršenika isplatu zahtijevanog iznosa, a da obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu, ni na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom.

2. Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 Povrv. 733/15 od 13. kolovoza 2015. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Na pripremnom ročištu održanom 26. listopada 2015. godine Grad Dubrovnik je po svom punomoćniku predložio dopustiti miješanje istoga u predmetnu parnicu na strani tužitelja.

4. Raspravnim rješenjem od 26. listopada 2015. godine ovaj sud je dopustio Gradu Dubrovniku sudjelovati u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tužitelja.

5. U smislu čl. 206. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Iz pregleda spisa ovog suda i to poglavito Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g. nedvojbeno proizlazi osnovanim prijedlog Grada Dubrovnika za miješanje na strani tužitelja u ovom predmetu i to iz razloga što je navedenim aktima tužitelj ovlašten vršiti naplatu naknade za zaustavljanje i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima, te je navedenim aktima regulirano da će se postupanje s takvim prihodom odrediti ugovorom između Grada Dubrovnika i Sanitata Dubrovnik d.o.o., pa otuda i pravni interes Grada Dubrovnika u predmetnoj parnici pridružiti se na strani tužitelja.

6. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 11. travnja 2016. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. Povrv. 733/15 kojom odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu.

7. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4164/2016-4 od 5. travnja 2019. godine ukinuta je presuda ovog suda posl. br. Povrv. 733/15 od 11. travnja 2016. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 23. prosinca 2019. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl.br. Povrv. 357/19 kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1708/2020-4 od 10. studenog 2021. godine odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv. 357/19 od 23. prosinca 2019. godine.

10. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-902/22-2 od 6.veljače 2024. povodom tuženikove revizije ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1708/2020-4 od 10. studenog 2021. godine u cijelosti i presuda Trgovački sud u Dubrovniku presudu posl. br. Povrv- 357/19 od 23.prosinca 2019. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom postupku sukladno čl. 377. st.1. Zakona o parničnom postupku (N.n. broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ovaj sud je proveo novu glavnu raspravu i odlučio, a sukladno uputi revizijskog suda, da li je dostatno osnovan tuženikov prigovor neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne samouprave, a koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava.

12. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 11. srpnja 2025. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl.br. Povrv. 45/2024 kojom ukinuo u cijelosti platni nalog i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu.

14. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 408/2025-2 od 19. ožujka 2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i umješača na strani tužitelja i djelomično potvrđena presuda Trgovačkoga suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-45/2024 od 11. srpnja 2024. u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. i odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od dostave toga rješenja plati tužitelju iznos od 12.077,78 EUR (91.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose. Rješenjem unutar iste odluke taj sud je djelomično ukinuo nalog za plaćanje sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-3267/14 od 29. prosinca 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.680.54 EUR (42.800,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.822,42 EUR (28.800,00 kn) od 10. listopada 2014., pa do isplate,

- na iznos od 1.858,12 EUR (14.000,00 kn) od 8. studenog 2014., pa do isplate,

- po stopi propisanoj člankom 12/A Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13), a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi nastali trošak ovog postupka, po određenju javnog bilježnika u točki I. obračuna troškova uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po zakonom propisanoj stopi, te predmet u tom dijelu vratio ovome sudu na ponovno suđenje. Istom odlukom ukinuto je rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-45/2024-97 od 10. prosinca 2024. kojim se odlučivalo o troškovima postupka, te se predmet vratio natrag ovome prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz uputu da se o troškovima žalbenog postupka odlučit u konačnoj odluci.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre Grada Dubrovnika, sukladno umješačevim Odlukama o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 1/14 i 10/14) koja naknada se odnosi na zaustavljanja autobusa zaustavljanih u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 18.10.2014 koja je naknada obuhvaćena s dva utužena računa i to: prvog računa oznake 2014501/Bus1/2 od 9.10.2014. (l.s. 77) koji se odnosi na zaustavljanja u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 30.9.2014. i drugog računa oznake 2014605/Bus1/2 od 7.11.2014.(l.s. 80) koji se odnosi na zaustavljanja u razdoblju od 1.10.2014. do zaključno s 18.10.2014.

13. Pravno relevantno pitanje koje treba utvrditi u ovom postupku je pitanje prije svega postojanja valjane pravne osnove temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu, te da li je pod uvjetom postojanja valjane pravne osnove tuženik taj koji je obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima.

14. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj provodio naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to u utuženom razdoblju temeljem spomenutih Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, te da nadzor nad zaustavljanjem i parkiranjem turističkih autobusa i osobnih automobila u navedenoj zoni obavljaju djelatnici Sanitata Dubrovnik d.o.o., prometni redari i/ili komunalni redari.

15. Također je nesporno među parničnim strankama; da tužitelj utuženu tražbinu temelji na umješačevim upravnim aktima: Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. objavljenoj u "Službenog glasniku" umješača broj 1/14 (l.s. 212- 215) i Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) nesporno među strankama objavljenoj u "Službenom glasniku" umješača broj 10/14 (tuženik to navodi u Žalbi na presudu ovoga suda posl.br. Povrv-357/2019 od 23. prosinca 2019. godine na l.s. 207-211, a tužitelj u podnesku istoga zaprimljenog u ovom sudu 28. rujna 2015. godine na l.s. 38).

16. Imajući u vidu u tuženikovom prigovoru neposredne primjene zakona zbog nesuglasnosti s Ustavom i zakonom općeg akta jedinice lokalne samouprave koji je pravna osnova obveze koja se u postupku osporava (u daljnjem tekstu; tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta) iznesene razloge do zaključenja prethodnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari (na pripremnom ročištu održanom 26. listopada 2015. godine) sud je u odnosu na osporavane upravne akte ispitivao prije svega da li su isti na snazi, a potom da li je tuženikov prigovor nezakonitosti općeg akta dostatno osnovan ili to nije.

17. U odnosu na Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. ovaj sud je utvrdio da se radi o umješačevom upravnom aktu koji je stavljen izvan snage i to umješačevom Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) koja u svojim završnim odredbama (čl. 17.) propisuje da na dan stupanja na snagu iste prestaje važiti Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj 1/14).

18. U odnosu na Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. objavljenoj u "Službenom glasniku" umješača broj 1/14 (l.s. 212-215) ovaj sud je ispitivao zakonitost toga upravnog akta i utvrdio da iako se radi o općem aktu (donesen je od strane Gradskog vijeća Grada Dubrovnika kao predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosi se na neograničen broj adresata i objavljen je u javnim glasilima) da donošenju istoga nije prethodila na zakonu utemeljena pravna procedura što se obrazlaže u nastavku .

19. U donošenju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. nije pribavljena potrebita suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, te se ni u uvodu (niti u sadržaju) navedene Odluke nigdje ne spominje da je ista donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova za razliku kako je to u uvodu Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27 i 29. rujna 2014. (l.s. 216-219) navedeno da se donosi uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova s navođenjem broja i datuma kada je dana suglasnost.

20. Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g. (l.s. 48) proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to za izmjenu prometnog projekta Grada Dubrovnika na način da se područje oko povijesne jezgre (raskrižje ispod vatrogasaca do Boninova) proglasi zonom u kojoj je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje autobusa bez dozvole, a vrijeme trajanja parkiranja autobusa na Pilama poradi izlaska ili ulaska putnika ograničiti na 5 minuta, te iz obrazloženja predmetne Suglasnosti proizlazi kako je zahtjev ocijenjen opravdanim zbog ograničenog kapaciteta prostora na Pilama određenog za dolazak turističkih autobusa.

21. Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. (l.s. 119) sa situacijskim planom na l.s. 120 proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to na prijedlog izmjene prometnog projekta u Ul. Brsalje na Pilama u Dubrovniku, koja se odnosi na određivanje prednosti prolaska u okretištu za vozila koja dolaze na Pile iz pravca Boninova, te iz obrazloženja predmetne suglasnosti proizlazi kako je zahtjev ocijenjen potrebnim jer da se time poglavito ubrzava promet autobusa u javnom gradskom linijskom prijevozu, a iz iste također proizlazi da je u prilogu zatražene suglasnosti situacijski plan (l.s. 120) iz kojeg proizlazi da se radi o okretištu za vozila lociranom na predjelu "Pile".

22. Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. (l.s. 121) sa situacijskim planom na l.s. 122 proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to na prijedlog izmjene prometnog projekta Grada Dubrovnika u Ul. Frana Supila označavanjem tri autobusna stajališta za turističke autobuse, te iz predmetne suglasnosti proizlazi kako se prijedlogom poboljšavaju uvjeti za povećanim zahtjevima prijevoza turista do povijesne jezgre Dubrovnika, te da je prijedlog sukladan odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05), a iz iste također proizlazi da je u prilogu zatražene suglasnosti situacijski plan (l.s. 122) iz kojeg proizlazi da se radi o autobusnim stajalištima na predjelu "Ploče".

23. Odredbom čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13, dalje ZSPC) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovog Zakona, uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuje promet na svom području tako da određuju, između ostaloga, parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja.

24. Iz sadržaja Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g., na koji pravni akt se tužitelj poziva kao osnov za naplatu predmetne tražbine, ne proizlazi da je donesena uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova niti su tužitelj i umješač takvu činjenicu dokazali tijekom postupka.

25. Sud nije izveo dokaz pribaviti od Ministarstva unutarnjih poslova Suglasnosti kao i pribaviti očitovanje MUP-a na okolnost davanja suglasnosti, predložen od strane umješača u podnesku istoga zaprimljenog u ovom sudu 28. prosinca 2015. godine, iz razloga jer je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka koji je u predmetnoj pravnoj stvari zaključen na pripremnom ročištu održanom 26. listopada 2015.g. Naime, u predmetnom se radi o sporu u kojem su stranke dužne, sukladno članku 299. stavku 1 Zakona o parničnom postupku (N.n. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP), već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Dakako da se navedena odredba odnosi i na umješača u predmetnom postupku, a isti predlažući predmetni dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka nije naveo iz kojeg razloga predmetni dokaz nije predložio do zaključenja prethodnog postupka niti ukazao da na strani istoga za to ne postoji krivnja (članak 299. stavak 2. ZPP-a). Stoga sud sukladno članku 299. stavak 3. predmetni dokaz nije uzeo u obzir.

26. Za ukazati je da je tužitelj dokaz pribaviti od Grada Dubrovnika prometni projekt na koji je MUP dao suglasnost, kojeg je tužitelj predložio u podnesku istoga zaprimljenog u ovom sudu 5. studenog 2015.g. (l.s.112-113), predložio nakon zaključenja prethodnog postupka iz kojeg razloga sud sukladno članku 299. stavak 3. ne bi bio dužan predmetni dokaz uzeti u obzir pri donošenju odluke. Razlog kojeg navodi tužitelj uslijed kojeg da na strani istoga za zakašnjelo predlaganje dokaza nema krivnje (da je tek dana 3. studenog 2015.g. zaprimio podnesak tuženika od 23.listopada 2015.g. koji mu nije bio dostupan na ročištu 26. listopada 2015.g., a što da je bilo potrebno radi pravovremenog očitovanja i predlaganja dokaza odnosno tužitelj na ročištu glavne rasprave od 17.12.2015.g. navodi da mu je navedeni podnesak dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, a da u istome tuženik dvoji nad prometnim projektom) ne predstavlja opravdan razlog za dopuštenost predlaganja dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka. U pozivu za pripremno ročište kojeg je tužitelj uredno zaprimio, a što proizlazi iz dostavnice na poleđini lista spisa 35 isti je u smislu čl. 299. stavak 1. ZPP-a upozoren da je dužan najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (čl. 299. st.1 ZPP). Stoga sud sukladno članku 299. stavak 3. predmetni dokaz nije bio dužan uzeti u obzir prilikom donošenja predmetne odluke. Međutim, u slučaju da je navedeni tužiteljev razlog opravdan za dopustiti predlaganje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka sud je na ročištu glavne rasprave održanom 17. prosinca 2015.g. raspravnim rješenjem naložio umješaču u roku 15 dana predmetni projekt dostaviti u spis.

27. Umješač je dostavio projekte i to u prilogu podneska od 28.12.2015.g. isti je dostavio Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g. (l.s. 118), Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. (l.s. 119) sa situacijskim planom na l.s. 120 za kojeg tužitelj i umješač tijekom postupka ukazuju da bi se radilo o prometnom projektu, te Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. (l.s. 121) sa situacijskim planom na l.s. 122 za kojeg tužitelj i umješač tijekom postupka ukazuju da bi se radilo o prometnom projektu. Uvidom u predmetne projekte iz sadržaja istih ne proizlazi da bi se radilo o projektima temeljem kojih je donesena Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g i koji osnovom članka 14. predmetne Odluke predstavlja sastavni dio iste. Budući da je umješač sukladno Odluci o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. (l.s. 12-15) donositelj predmetnog projekta, to je sud mišljenja da osim projekata dostavljenih od strane umješača na l.s. 120 i 122 drugi projekti niti ne postoje, niti umješač ističe da bi postojali projekti različiti od dostavljenih.

28. Dakle, u spis dostavljeni od strane umješača Grada Dubrovnik prometni projekti u prilogu Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. i u prilogu Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. ne predstavljaju prometni projekt koji je sastavni dio Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. i to iz razloga što navedeni projekti sadržajno nisu u skladu s predmetnom Odlukom kojom je propisana dopuštenost parkiranja turističkih autobusa do 10 minuta na širem području oko Povijesne jezgre grada Dubrovnika koje područje obuhvaća Zagrebačku ulicu i Ulicu branitelja Dubrovnika, te Pile, Ploče, predio Iza Grada, Zlatni potok i Sveti Jakov. Tako iz projekta u prilogu Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. proizlazi da se radi o određivanju prednosti prolaska autobusa javnog gradskog prijevoza na lokaciji "Pile", a iz projekta u prilogu Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. proizlazi da se radi o novom rasporedu prostora radi zaustavljanja autobusa sa kruzera u vidu određivanja tri stajališta za turističke autobuse.

28.1. Dakle, tužitelj tijekom postupka spisu ne prilaže Prometni projekt zone posebnoga prometnog režima za kojeg iz članka 14. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. proizlazi da isti predstavlja sastavni dio te odluke.

29. U odnosu na Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g. za istaknuti je da se ista odnosi na dopuštenost parkiranja autobusa na Pilama poradi izlaska ili ulaska putnika, dakle na materiju koja je regulirana i Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g. Iz navedene Suglasnosti proizlazi da je dana na izmjenu prometnog projekta Grada Dubrovnika kojim je određeno da se područje oko povijesne jezgre (raskrižje ispod vatrogasaca do Boninova) proglasi zonom u kojoj je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje autobusa bez dozvole, a vrijeme trajanja parkiranja autobusa na Pilama poradi izlaska ili ulaska putnika da je ograničeno na 5 minuta, te iz predmetne Suglasnosti proizlazi kako je zahtjev za davanje suglasnosti na izmjenu predmetnog projekta od strane MUP-a ocijenjen opravdanim zbog ograničenog kapaciteta prostora na Pilama određenog za dolazak turističkih autobusa. Dakle, iz navedene Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g proizlazi da se izmjena predmetnog prometnog projekta, a time i suglasnost MUP-a odnosila na parkiranje autobusa na Pilama poradi izlaska ili ulaska putnika na razdoblje do 5 minuta, koji prometni projekt niti tužitelj niti umješač nisu dostavili u spis. Budući da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. propisuje dopuštenost parkiranja turističkih autobusa u trajanju do 10 minuta iz navedenog proizlazi da se u odnosu na predmetnu Suglasnost radi o 30. Suglasnosti na prometni projekt koji je predviđao parkiranje autobusa na Pilama poradi izlaska ili ulaska putnika u ograničenom trajanju do 5 minuta, pa takav projekt nikako nije projekt na kojeg se poziva Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. u svom članku 14. da je isti sastavni dio predmetne odluke. Sve da se takav prometni projekt i odnosio na parkiranje u trajanju do 10 minuta predmetna Suglasnost budući odobrava parkiranje u vremenu do 5 minuta nikako se ne može odnositi niti na takav prometni projekt niti na Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g koja propisuje dopuštenost parkiranja do 10 minuta. Stoga, budući je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. trebala biti donesena temeljem prometnog projekta s kojim bi ista bila sadržajno suglasna, a koji prometni projekt bi trebao imati suglasnost MUP-a, to u nedostatku takvih okolnosti proizlazi da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. nije donesena temeljem projekta na koji je sukladno članku 5. ZSPC dana suglasnost od trane MUP-a.

30. Tužitelj i umješač tijekom postupka navode da je Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g donesena također uz suglasnost Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. Međutim ovaj sud je mišljenja da korespondencija koju umješač dostavlja u spis (101-111) po svojoj formi i sadržaju nikako ne može predstavljati suglasnost iz odredbe čl. 5. st. 2. i 3. ZSPC, te bi ista sve da postoji u nedostatku suglasnosti MUP-a bila nedostatna za zakonitost predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g na koju se tužitelj poziva kao osnov utužene tražbine.

31. Uostalom, ovaj sud izražava sumnju da isprava u prilogu Suglasnosti MUP-a broj:

511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. (l.s. 119) za koju iz predmetne Suglasnosti proizlazi da se naziva situacijskim planom (l.s. 120), te isprava u prilogu Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. (l.s. 121) za koju iz predmetne Suglasnosti proizlazi da se naziva situacijskim planom (l.s. 122) uopće predstavljaju prometni projekt (već je obrazloženo iz kojeg razloga sud smatra da se ne radi o prometnom projektu na koji se poziva Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.g), a sve iz razloga što je Odlukom o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika, Gradskog Vijeća Grada Dubrovnika Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. propisano i to člankom 5. i 12. da će se prometnim projektom odrediti točan popis javnih prometnih površina odnosno područje Grada Dubrovnika koje se proglašava zonom posebnog prometnog režima, razloge takvog proglašenja, vrstu, veličinu i namjenu vozila kojima se može dopustiti prometovanje zonom, javne površine unutar zone kojima se može dopustiti prometovanje vozila, vrijeme kada se dopušta ulazak i prometovanje određenih vozila u zoni, interventna vozila koja mogu bez odobrenja prometovati zonom, uvjete parkiranja, odnosno ostavljanja vozila u zonama, te akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni. Dakle, u smislu navedenih odredaba Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika od 13. travnja 2000.g. prometni projekt bi bio akt koji se sastoji ne samo od određenog situacijskog plana već i od tekstualnog i elaborirajućeg dijela, a što ne odgovara sadržaju isprava u prilogu Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. (l.s. 119) za koju iz predmetne Suglasnosti proizlazi da se naziva situacijskim planom (l.s. 120), te isprava u prilogu Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. (l.s. 121) za koju iz predmetne Suglasnosti proizlazi da se naziva situacijskim planom (l.s. 122).

32. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u ovom sudu 28. rujna 2015.g. predložio izvesti dokaz uvidom u isprave; Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g., Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g., te Suglasnost MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. koje dokaze je sud izveo. U istom podnesku tužitelj za dokazni postupak predlaže po potrebi dostaviti suglasnosti MUP broj 511-03-03/2-7/90-3-14 od 25. kolovoza 2014.g. međutim taj dokaz bi se odnosio na zakonitost procedure kod donošenja drugog upravnog akta umješača i to Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) u zaglavlju koje se ta suglasnost spominje, o čemu će biti u nastavku obrazloženo.

33. Stoga je u odnosu na opći akt umješača Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014. objavljenoj u "Službenog glasniku" umješača broj 1/14 (l.s. 212- 215) ovaj sud utvrdio da isti nije zakonit budući nije donesen u zakonom propisanoj proceduri.

34. S obzirom da sud nije vezan pravnom osnovom tužbe u smislu čl. 186. st. 3. ZPP- a, već samo činjeničnim navodima u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku prema čl. 2. st. 1. ZPP-a utvrđivao je postoji li druga pravna osnova za naplatu utužene tražbine odnosno da li bi tuženik po drugoj osnovi bio dužan podmiriti iznose za zaustavljanje i parkiranje autobusa u zoni posebnog prometnog režima. Međutim ovaj sud nije našao drugi pravni osnov za osnovanost utužene tražbine prema činjeničnoj građi iznesenoj u tužbi.

35. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u odnosu na preostalo utuženu tražbinu koja je predmet ovog ponovljenog postupka na koju se prethodno spomenuti nezakoniti pravni osnov odnosio i to u odnosu na tražbinu naknade za zaustavljanje u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 18.10.2014. tek nakon kojeg razdoblja je stupila na snagu Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) (čl. 18 Odluke).

36. Slijedom navedenog valjalo je ukinuti u cijelosti u smislu čl. 451, st.3. ZPP-a i platni nalog iz rješenja o ovrsi, kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

37. Pored okolnosti da tužitelj nije dokazao zakonitost osnova temeljem kojeg je pokušao izvršiti naplatu naknade osnovom parkiranja turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima (Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. siječnja 2014.), to sud nije izvodio dokaze predložene od strane tužitelja i to: saslušanje svjedoka, financijsko-knjigovodstveno vještačenje poslovnih knjiga tuženika, očevid naslovnog suda na okolnost uvida u računalni sustav i foto-dokumentaciju neplaćenih zaustavljanja, pribava podataka od MUP-a o vlasništvu nad predmetnim autobusima, pribava od vlasnika ugovora o poslovnoj suradnji kao nepotrebne i suvišne u okolnostima nepostojanja zakonitog pravnog osnova utužene tražbine.

38. U odnosu na Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) objavljenoj u "Službenom glasniku" umješača broj 10/14 dana 13. listopada 2014. (l.s. 38, 209) ovaj sud nije ispitivao zakonitost toga upravnog akta koji je na snazi iz razloga što se navedena Odluka nema primijeniti na u ovom ponovljenom postupku utužene račune koji računi se odnose na zaustavljanja autobusa u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 18.10.2014. koja je naknada obuhvaćena s dva utužena računa i to: prvog računa oznake 2014501/Bus1/2 od 9.10.2014. (l.s. 77) koji se odnosi na zaustavljanja u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 30.9.2014. i drugog računa oznake 2014605/Bus1/2 od 7.11.2014. (l.s. 80) koji se odnosi na zaustavljanja u razdoblju od 1.10.2014. do zaključno s 18.10.2014.

39. Naime, u razdoblju na koje se odnose predmetna zaustavljanja autobusa u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 18.10.2014 Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) objavljena u "Službenom glasniku" umješača broj 10/14 dana 13.10.2014. (l.s. 38, 209) još uvijek nije bila stupila na snagu.

40. Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) objavljena u "Službenom glasniku" umješača broj 10/14 dana 13.10.2014. (l.s. 38, 209) stupila je na snagu 21. listopada 2014. godine budući iz završnih odredaba iste i to odredbe čl. 18. proizlazi da ista stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenom glasniku Grada Dubrovnika", a ta objava bila je 13. listopada 2014. godine tako da osmi dan od dana objave u "Službenom glasniku Grada Dubrovnika" pada na dan 21. listopada 2014.

41. Iz Evidencija zaustavljanja u spisu (l.s. 78 i 81) koje prate utužene račune koji računi se odnose na zaustavljanja autobusa u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 18.10.2014. razvidno je i to iz Evidencije zaustavljanja koja prati prvi utuženi račun oznake 2014501/Bus1/2 od 9.10.2014. (l.s.77-78) da se isti odnosi na zaustavljanja u razdoblju od 1.9.2014. do zaključno s 30.9.2014. i isti je dospio 17.10.2014., a iz Evidencije zaustavljanja koja prati drugi utuženi račun oznake 2014605/Bus1/2 od 7.11.2014. (l.s. 80-81) da se odnosi na zaustavljanja u razdoblju od 1.10.2014. do zaključno s 18.10.2014. koje razdoblje zaustavljanja autobusa se odnosi na razdoblje prije stupanja na snagu Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. (l.s. 216-219) objavljene u "Službenom glasniku" umješača broj 10/14 dana 13.10.2014. (l.s. 38, 209) koja je stupila na snagu 21. listopada 2014. godine. Ovdje s napomenom da je bez pravnog učinka činjenica da je tražbina s drugo utuženog računa oznake 2014605/Bus1/2 izdanog 7.11.2014. (l.s. 80) obuhvaćena računom koji je izdan nakon stupanja na snagu Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014., te ta činjenica niti činjenica dospijeća utužene tražbine po tom drugom računu oznake 2014605/Bus1/2 izdanog 7.11.2014. (l.s. 80) na dan 15,. studenoga 2014. ne utječe na činjenicu da se na utužene račune ne može primijeniti Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnoga prometnog režima od 27. i 29 rujna 2014. jer su zaustavljanja poduzeta prije stupanja na snagu iste.

42. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

43. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen (točka II. izreke presude).

44. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 527), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (17.758,31 eur / prije 133.800,00 kn jer se odlučivalo o trošku za cjelokupni platni nalog) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:

- trošak sastava prigovora od 13.1.2015. u visini od 250 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25%

PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak sastava podneska od 21.10.2015. u visini od 50 bodova (Tbr. 8. Toč.3. NN- 142/12) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 100 eur uvećano za 25% PDV-a (25,00 eur) iznosi 125,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 26.10.2015.g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 17.12.2015.g. (list spisa 114) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a

(125,00 eur) iznosi 625,00 eur

- trošak zastupanja na ročištu od 25.02.2016.g. (list spisa 123) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a

(125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 11.04.2016.g. na kojem se objavila prvostupanjska presuda u visini od 50 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 100,00 eur uvećano za 25% PDV-a (25,00 eur) iznosi 125,00 eur,

-trošak zastupanja na ročištu od 21.11.2019.g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 4.09.2025.g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- za sastav žalbe od 17.1.2020.godine 312,50 bodova (Tbr. 10. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda 2,00 eur iznosi 625,00 eura, a što uvećano za 25%

PDV-a (156,25 eura) iznosi 781,25 eura,

- za sastav prijedloga revizije od 8.2.2022. godine 375 bodova (Tbr. 10. Toč.6. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda 2,00 eur iznosi 750,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a (187,50 eura) iznosi 937,50 eura,

- za sastav revizije od 1.7.2022. godine 375 bodova (Tbr. 10. Toč.6. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda 2,00 eur iznosi 750,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a (187,50 eura) iznosi 937,50 eura, što zajedno s pristojbom na prigovor u iznosu od 224,04 eur (već plaćenih 1.688,00 kuna), te pristojbom na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 448,07 eura (već plaćenih 3.376,00 kuna) (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje ZSP), sveukupno iznosi 7.484,61 eura.

4. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tuženika 7.484,61 eur.

5. Za razliku do više zatraženih 7.729,30 eur i to za iznos od 244,69 eura tuženik se odbija u svom zahtjevu.

6. Tuženiku nije priznat kao osnovan trošak sastava odgovora na žalbu budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Isto je i u odnosu na pristojbu na odgovor na žalbu.

7. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 6. listopada 2025. godine

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- pun. umješača.