REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Povrv-903/2024-15

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja Grad Split, OIB: 78755598868, Branimirova obala 17, Split, protiv tuženika ĐF kao vlasnika KOVAČKO –BRAVARSKOG OBRTA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025.g. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 6. listopada 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Željena Biuk sudski broj Ovrv-5848/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-273/2024, od dana 21. siječnja 2024. godine u dijelu kojim je naloženo ovršeniku (tuženiku) isplatiti ovrhovoditelju (tužitelju) u roku od 8 dana iznos od 8.522,16 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.02.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2.781,32 EUR obračunatom do 25.02.2024., zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 49,03 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, pa se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Grad Split, OIB: 78755598868 isplatiti tuženiku ĐF kao vlasniku KOVAČKO –BRAVARSKOG OBRTA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana trošak ovog spora u iznosu od 1.513,34 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (6. listopada 2025.), pa do isplate.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željene Biuk sudski broj Ovrv-5848/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-273/2024, od dana 21. siječnja 2024. godine određena je ovrha protiv tuženika radi namirenja tražbine tužitelja te je naloženo ovršeniku (tuženiku) isplatiti ovrhovoditelju (tužitelju) u roku od 8 dana iznos od 8.522,16 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.02.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2.781,32 EUR obračunatom do 25.02.2024., zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 49,03 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno dana 29.05.2024. godine podnio prigovor (sada odgovor na tužbu) zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Ovršnog zakona, pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je ovršenik u više navrata obavještavao ovrhovoditelja da navedeni prostor nije vlasništvo Grada Splita, već je isti prostor stvarno vlasništvo UF koji je otac ĐF. Osim toga da se ne nalazi u Splitu na adresi [adresa], već na adresi u [adresa]. Nadalje, problemi oko navedenog prostora su nastali nakon poništenja sudskih i katastarskih oznaka nekretnina na kojima se nalazi više zgrada. Navedena zgrada anagrafske oznake 8A da je navodno bila izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Prema elaboratu o etažiranju izrađenog od tvrtke Geos d.o.o. od 27.07.2020.god. bilo je utvrđeno da se navedeni prostor nalazi u zgradi označenoj s čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]). Geodetskim elaboratom tvrtke Gis plan br. GE80- 21 od 21.03.2022.god., a koji elaborat je potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar od 18.05.2022.god., utvrđeno je da bi se navedeni prostor nalazio na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Naknadno je Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Split izdala rješenje KLASA: UP/I-932-07/22-02/389 URBROJ: 541- 28-02/14-22-2 od 17.06.2022.god., a temeljem kojeg rješenja je izvršena parcelacija kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te formirana nova kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te se radi o zgradi u [adresa] u kojoj zgradi se nalazi predmetni prostor. Grad Split, Upravni odjel za urbanizam i izgradnju, Odsjek za izdavanje akata prostornog uređenja i građenje izdao je potvrdu KLASA: 361-08/23-03/000121, URBROJ: 2181- 1-10-3/23-23-0004 od 16.10.2023.god. Prema navedenoj potvrdi navedeni prostor predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i nalazi se u zgradi označenoj sa kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja odgovara sudskoj čst.zem. 53018 K. O. [katastarska općina] . Navedna zgrada da se sastoji od 3 etaže i to od poslovnog prostora u prizemlju površine 60m2, poslovnog prostora na prvom katu površine 55,49 m2 i poslovnog prostora u potkrovlju površine 66,33 m2. Navedenu zgradu u cijelosti da je izgradio NF, otac ovršenika ĐF. NF, kao vlasnik navedene zgrade, da je bio pokrenuo pojedinačni ispravni postupak radi utvrđenja da je navedena zgrada u [adresa], koja sada nosi oznaku kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja odgovara sudskoj oznaci čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], njegovo isključivo vlasništvo, a postupak da se vodio pod brojem Z-5480/23 (Z-40539/22). U navedenom postupku Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Split, da je uložila prigovor, navodeći da bi navedena zgrada bila vlasništvo RH. Međutim, navodi Republike Hrvatske su neosnovani jer da je Republika Hrvatska vlasnik susjedne zgrade koja nosi oznaku [adresa], tako da je pojedinačni ispravni postupak obustavljen.

2.1. Nadalje, NF, koji je protiv Republike Hrvatske podnio tužbu, a kojom tužbom je tražio da bude utvrđeno da je isti isključivi vlasnik nekretnine označene kao čst.zem. 53018 K. O. [katastarska općina], zgrada mješovite upotrebe, u [adresa], a koji postupak se vodi pod brojem P-4820/2023. Radi naprijed navedenog, ovršenik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, te navodi da ovrhovoditelj Grad Split nije vlasnik navedenog poslovnog prostora, te je zatraženo da se izvrši uvid u spis poslovnog broja P- 4820/2023.

3. Rješenjem suda od dana 18. rujna 2024. godine, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice Željene Biuk pod brojem Ovrv- 5848/2024 u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od dana 19. svibnja 2025. godine tuženik je nadopunio navode iz odgovora na tužbu navodeći da je tuženik ishodio presudu Općinskog suda u Splitu broj P-4820/2023, temeljem koje je isti utvrđen vlasnikom sporne nekretnine. U odnosu na navode da se vodi postupak povrata za sporni prostor, tuženik ističe kako navedeno nije točno jer je postupak povrata pravomoćno riješen, a isti se odnosi na drugi prostor koji se nalazi u Splitu anagrafske oznake [adresa]. Naprijed navedeno da je utvrđeno u parničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu broj P-4820/2023, a u kojem postupku je i sudski vještak za geodeziju Petar Čorić izvršio identifikaciju navedenih prostora te utvrdio da se radi o dva potpuno različita prostora. Stoga je tuženik predložio izvršiti uvid u predmet Općinskog suda u Splitu broj P-4820/2023, osobito u nalaz i mišljenje sudskog vještaka te izvesti dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka CF, obojica na adresi [adresa], na okolnost stjecanja vlasništva sporne nekretnine. Nadalje, tužitelj da je tuženiku ispostavljao račune za navedeni prostor premda je ugovor o zakupu istekao, a tuženik je nakon svakog ispostavljenog računa navedene račune vraćao tužitelju i istog obavještavao da se vodi pojedinačni ispravni postupak odnosno postupak za utvrđenje vlasništva.

5. Tužitelj se podneskom od dana 23. svibnja 2025. godine očitovao na navode tuženika u kojem je navedeno kako je presuda postala pravomoćna tek 13.01.2025. godine, a dugovanje za koje je tuženik utužen, da potječe iz razdoblja od 2019. do 2021. godine - dakle za vrijeme dok nije utvrđen kao vlasnikom predmetne nekretnine, pa da je prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije neosnovan i pravno neutemeljen. Opreza radi, a sve u svrhu dokazivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva (premda isti nisu osporavani od strane tuženika), tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju utužena korist koju je tuženik imao posjedovanjem poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja bez pravne osnove i bez naknade, a koja se korist ogleda u visini zakupnine koju nije podmirivao. U konkretnom slučaju, tuženiku da je istekao Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 31.12.2013. godine te je do dana današnjeg takav poslovni prostor u posjedu tuženika, a što tuženik niti ne spori. Tuženik u utuženom razdoblju nije bio utvrđen kao vlasnik poslovnog prostora budući je utvrđen kao vlasnik tek pravomoćnom odlukom suda od 18.12.2024. godine (pravomoćna 13.01.2025. g.) te je bio dužan vratiti prostor Gradu Splitu, a što nije učinio unatoč učestalim obavijestima i pozivima tužitelja. Za vrijeme dok je poslovni prostor bio na raspolaganju Gradu Splitu, isti da ga nije mogao koristiti već da je korišten od strane tuženika te da je ubirao koristi od istog. Nadalje, da je tužitelj izmijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali da je tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen, pa da se ne radi o preinaci tužbe.

6. U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom pisane dokumentacije predane u spis: otvorene stavke kupaca od 26. veljače 2021.g., potvrda o uvidu u podatke obrtnog registra, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željene Biuk od dana 21. svibnja 2024.g. pod brojem Ovrv-273/2024, pregledava se pismeno na str. 56-58 spisa (Opomena pred ovrhu), pismeno na strani 60-61 spisa, (Opomena pred ovrhu), pregledava se preslik presude Općinskog suda u Split posl.br. P-4820/2023 (str. 68-75 spisa), pregledava se ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 1731 priložen na strani 85-89 spisa, izvadak iz obrtnog registra, pregledava se izvadak iz ZU 1774, čita se i pregledava spis posl.br. P-4820/2023, čita se i pregledava spis Z-5480/2023 (Z-40539/2022),koji prileže ovom spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UF i tuženika ĐF.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

8. Budući se tužbeni zahtjev u ovom postupku odnosi na potraživanje u novcu koje prelazi svotu od 1.528,13 EUR u ovom postupku ne primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a) za postupke u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 460. ZPP-a, neovisno što su stranke postupka upozorene prema rješenju suda od dana 18. rujna 2024. godine na odredbe zakona koje reguliraju postupak male vrijednosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 8.522,16 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, iz osnove nepodmirenog dugovanja temeljem korištenja poslovnog prostora. Između parničnih stranaka sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Sud je održao jedno pripremno ročište i jedno ročište za glavnu raspravu. Dostavom pisane dokumentacije tužitelja i tuženika, kao i izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka i tuženika raspravljena su sva sporna pitanja osnove i visine potraživanja, a sud je izveo sve predložene dokaze u postupku, dok je odbio prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem djelatnice voditeljice odsjeka za poslovne prostore, obzirom da taj dokaz tužitelj nije predložio do zaključenja prethodnog postupka, niti je obrazložio razloge ili pružio dokaze da ga bez svoje krivnje nije mogao prije iznijeti osim toga izvođenje takvog dokaza bilo bi i suvišno u ovom predmetu.

11. Pregledom otvorenih stavaka kupaca po nivou i naknadi do 26.2.2021. iz redovnog knjigovodstva Grada Splita, proizlazi da se navedeni iznos od 8.522,16 EUR iz ovršnog prijedloga odnosi na zakup poslovnog prostora na adresi [adresa].

12. Pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog dana 30. svibnja 2012. godine između Splitsko-dalmatinske županije, Grad Split, kao zakupodavca i UF i ĐF iz [adresa], kao vlasnici obrta " [obrt]", [adresa] zastupani po UF, proizlazi da je predmet ugovora o zakupu poslovni prostor u [adresa], površine 36 m2 radi obavljanja djelatnosti zanatske radnje, da je ugovoren mjesečni iznos zakupnine od 288,00 EUR, da zakupnina teče od 1. siječnja 2009. godine, te da se ugovor zaključuje na rok od 5 godina, odnosno do 31.12.2013.godine.

13. Pregledom cjelokupnog spisa poslovnog broja P- 4820/2023, kao i čitanjem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu od dana 18. prosinca 2024. godine, proizlazi da je tužitelj u navedenom predmetu CF iz [adresa], utvrđen kao isključivi vlasnik nekretnine označene sa čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 90 m2 i dvorište površine 5 m2, odnosno ukupne površine 95m2, i to baš:

1.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR koji se nalazi na etaži prizemlja, a sastoji se od dvije prostorije, podne površine 60,00 m2, te pripadajućih sporednih dijelova: natkrivena terasa na etaži prizemlja, podne površine 3,28 m2,

2.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) POSLOVNI PROSTOR ukupne površine 55,49 m2, sastoji se od hodnika, 4 prostorije, ostave I sanitarnog čvora, položen na I (prvom) katu zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr [katastarska čestica].

3.Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) STAMBENI PROSTOR ukupne površine 66,33 m2, sastoji se od stubišta, kuhinje+blagovaonice, 2 sobe, dnevnog boravka I kupaonice, položen u potkrovlju(iznad prvog kata) zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica]., te da je isti ovlašten na temelju ove presude otvoriti novi ZK- uložak , te se isti upisati kao jedini i isključivi vlasnik navedenih nekretnina, a tuženik Republika Hrvatska je dužna trpjeti provođenje navedenog upisa kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split.

14. Iz obrazloženja prethodno citirane presude poslovnog broja P- 4820/2023 proizlazi da je vještak Petar Čorić kao sudski vještak u navedenom predmetu opisao da predmet postupka predstavlja poslovni prostor u prizemlju površine 60,00 m2 sa pripadajućom natkrivenom terasom, neto površine 3,28 m2, koji je položen u objektu izgrađenom na zk čest. zem. [katastarska čestica] (katastarske čest. zem. [katastarska čestica]) KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]. Kameni objekt da je izgrađen u bloku sa susjednim objektom položen južno od istoga. Sastoji se od tri nadzemne etaže. Za predmetnu građevinu izdano je uvjerenje za Uporabu građevine: klasa: 361-05/12-01/00047 u Splitu, 18. rujna 2012. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Ante Runjića koje je napravljeno, po nalogu naručitelja Ministarstvo državne imovine RH, 2004. godine, a za poslovni prostor u prizemlju površine 59,00 m2 položenog u objektu anagrafske oznake [adresa], kazao je vještak Čorić da se isti ne odnosi na predmetni poslovni prostor jer je riječ o dvije različite nekretnine. Vještak Čorić zaključno je naglasio kako je za zk čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] izrađen geodetski elaborat kojim je novo formirana zk čest. zem. [katastarska čestica] formirana diobom od postojeće čest. zgr. [katastarska čestica]. Proveden je kroz katastarski operat i čeka provedbu u zemljišnim knjigama. Tužitelj da je već upisan kao etažni vlasnik zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], i baš kao etažni vlasnik stana na I. katu i potkrovlju. Nadalje da su ispunjene stoga sve pretpostavke za stjecanje navedene nekretnine dosjelošću. Ovo stoga što se iz dostavljene dokumentacije iz 1995. i 1996. (suglasnost jedinice lokalne samouprave te Zaključka Grada Splita) jasno dade iščitati da je tužitelju dozvoljeno postavljanje skele potrebne za rekonstrukciju navedene zgrade, odnosno uspostava prava građenja za rekonstrukciju, nadogradnju navedene zgrade. Da je tužitelj smatran stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine u prilog govori i činjenica da je Župa sv. Roka Split, izdala 16. studenog 1994. izjavu kojom mu se zatražena rekonstrukcija dozvoljava. Prednjem valja pribrojiti i to da je tužitelj ishodio i građevinsku dozvolu SDŽ dana 27. veljače 1996. kao i njezinu dopunu od 16. prosinca 1996. Konačno da je tužitelj ishodio od Grada Splita i Uvjerenje za uporabu građevine 18. rujna 2018

15. U svom iskazu svjedok CF, otac tuženika navodi da nije ništa dužan Gradu Splitu, ni on ni sin, da se radi o nekretnini koju da je podigao iz temelja, a sve to temeljem važeće građevinske dozvole, a koju da su ishodii od Grada Splita, i svu potrebnu dokumentaciju, te da smatra da tu Grad Split nikada nije bio ni vlasnik te nekretnine. Inače sva potraživanja Grada Splita da se uredno namirivala po ugovorima koje da su imali bilo direktno na račun, bilo putem kompenzacija, jer da u ovom poslovnom prostoru je bila kovačija njegovog pok. oca, a koji obrt da je preuzeo od oca, a od njega je to sad preuzeo sin i to je sve tako bilo dok nisu ishodili ovu građevinsku dozvolu, a kasnije da je to njegov sin preuzeo pa da vjerojatno on o svemu tome više zna. Navodi da koriste 79 kvadrata naovoj nekretnini, te da je to prije bilo od bratovštine Đ, tako da je morao zapravo od nadbiskupije ishoditi odobrenje za izgradnju, odnosno rekonstrukciju, a da je sve te potrebne dozvole ishodio, te da Grad Split nije uložio nikakva sredstva, već da je sve sam svojim financijskim sredstvima ovo izgradio. Navodi da u nekim od tih razgovora sa Gradom Splitom je bilo rečeno da neće moći koristiti taj prostor, ali da ujedno i Grad Split je rekao da to ne može iznajmiti nekome drugome jer da to pitanje vlasništva nije sređeno, ali da je sada to pitanje vlasništva riješeno.

16. U svom iskazu tuženik ĐF navodi da je njegov otac ishodio građevinsku dozvolu negdje 1994.-1996.g., i da je obrt preuzeo od oca i zapravo preuzeo rješavanja svih ovih neriješenih vlasničkih pitanja i kada da se obratio svom odvjetniku, rečeno mu je da temeljem čega on uopće plaća ove iznose i račune koji mu stižu za korištenje ovog poslovnog prostora, jer ispada da plaća nešto što je zapravo njegovo i tako da je zapravo krenulo ovo sve skupa rješavanje vlasničkog pitanja ovog poslovnog prostora. Posljednji ugovor o zakupu sa Gradom Splitom, da je sklopljen 2013.g., i da se radi upravo o ovom ugovoru koji prileži spisu, i to da je zadnji ugovor i on da je sklopljen na 5 godina, i po ovom ugovoru da je sve isplaćeno, a navodi i da je pretplaćeno jer da su oni zapravo i nastavili plaćati, još jedan dio da je plaćen jer da su stalno dobivali račune i može kazati sudu da su oni dobivali uvećane račune nego što je bio iznos po kojem su bili dužni plaćati prema ugovoru o zakupu, i da ga je njegov knjigovođa upozorio da mora tražiti od Grada Splita dokaz temeljem čega ga se tereti za navedene iznose, jer da knjigovodstvo takvu osnovu nije moglo utvrditi. Navodi da je vlasničko pitanje ovog prostora riješeno sudskom odlukom, da je podmirio sva svoja potraživanja, odnosno da nije bio ni dužan podmirivati iznose Gradu Splitu jer da Grad Split nije nikad bio vlasnik ovog poslovnog prostora. Navodi da je preuzeo rješavanje ovih poslova 2013.g., ali da je cijela njegova obitelj počevši od njegova djeda obavljala obrt kovačije u ovom poslovnom prostoru, dakle to da je jedno razdoblje od 50 godina još prije njega.

17. Naime, sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, sud više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, već odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a u članku 5. st. 4. ZPP-a uvedena je odredba da sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Također odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom članka 219. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka pregledom priloženih isprava nedvojbeno je utvrđeno da se navedeni utuženi iznosi odnose na otvorene stavke sa dopijećem plaćanja od 30.09.2019. do 31. siječnja 2021. godine,a da bi se odnosile na zakup poslovnog prostora u Petrovoj 8. Međutim pregledom posljednjeg sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora (što je nesporno među strankama) razvidno je da je isti sklopljen dana 30. svibnja 2012. godine, da zakupnina teče od 1.01.2009., te da je zaključen na rok od 5 godina, odnosno kako stoji u ugovoru do 31.12.2013. Nadalje, temeljem čl. 16. st. navedenog ugovora o zakupu proizlazi da je ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme i da prestaje istekom ugovorenog roka bez posebne obavijesti zakupodavca o isteku i ne može se smatrati prešutno obnovljenim. Slijedom navedenog razvidno je da istekom roka iz ugovora o zakupu stranke više nisu u ugovornom odnosu (isti nije ni prešutno obnovljen), te samim time nije moguće za vremensko razdoblje nakon isteka ugovornog roka od 5 godina, potraživati iznose zakupnine i to prema otvorenim stavkama za uvećane iznose. Tužitelj je dakle nakon isteka ugovorenog roka mogao naplaćivati isključivo tražbine koje su proizašle iz ugovora te u odnosu na njih zatražiti temeljem ugovora kao ovršne isprave provođenje prisline ovrhe na imovini zakupoprimca. Međutim predmet ovog postupka nisu tražbine iz ugovorenog odnosa, već za razdoblje nakon isteka ugovora pa se već samim time tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

19. Osim navedenog tuženik je u ovom postupku uspio dokazati svoje navode iz prigovora da Grad Split nije vlasnik navedenog poslovnog prostora, već da je vlasnik upravo otac tuženika CF, sve kako to proizlazi iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4820/2023, kojom je utvrđeno da je otac tuženika isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 90 m2 i dvorište površine 5 m2, odnosno ukupne površine 95 m2, za koje je uspostavljeno etažno vlasništvo, a gdje je između ostalih etaža na etaži (E-1) položen poslovni prostor, koji se sastoji od dvije prostorije, podne površine 60,00 m2, te pripadajućih sporednih dijelova: natkrivena terasa na etaži prizemlja, podne površine 3,28 m2.

20. Suprotno navodima tužitelja sud je stava i mišljenja da nevisno o tome što je otac tuženika utvrđen kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora tek pravomoćnom presudom od dana 18. prosinca 2024. godine (koja je postala pravomoćna dana 13. siječnja 2025. godine), to ne znači da je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu zakupnine ili pak naknade za korištenje nekretnine za razdoblje prije pravomoćnosti navedene odluke. Sve iz razloga jer je upravo pravomoćnom presudom utvrđeno da je otac tuženika temeljem dosjelosti kao originarnog načina stjecanja vlasništva temeljem zakona, u trenutku ispunjenja svih pretpostavki stekao pravo vlasništva, pa su samim time pravni učinci dosjelosti nastupili po samom pravu (ipso iure) čim su se ispunile sve pretpostavke za dosjelost, pa onaj tko je stekao stvar dosjelošću ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva sve sukladno čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). Ispunjenje prepostavki za dosjelost podrazumjeva istinitost i poštenje posjeda kao kontuinuiteta, pa u tom kontekstu nema govora da bi tuženik bez pravne osnove koristio navedeni poslovni prostor i u razdoblju prije pravomoćnosti presude.

21. Nadalje, tužitelj je podneskom od dana 23. svibnja 2025. godine promijenio pravnu osnovu svog potraživanja (u tužbenom zahtjevu potražuje se iznos s osnove zakupnine kao ugovornog odnosa, a naknadno je utužena korist koju je tuženik imao posjedovanjem poslovnog prostora bez pravne osnove i naknade kao izvanugovora obveza), čime nije preinačena tužba, ali valja kazati da kako je i ranije navedeno u članku 5. st. 4. ZPP-a uvedena je odredba da sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, te da naknadno pozivanje na institut iz čl. 1111. ZOO-a, da je tuženik koristio tuđu stvar u svoju korist te da je time stekao pravnu korist bez pravne osnove, nije moguće isticati u ovom postupku, a uzgred rečeno temeljem svih priloženih dokaza, razvidno je da tuženik nije koristio tuđu stvar, već da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo.

22. Stoga sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim. Kako je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je i ukinuti platni nalog u cijelosti temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/23 nadalje: ZPP), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

23. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017.g. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a.

24. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1., čl. 155., te odredbi čl. 158. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje OT), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/2021) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u cijelosti.

25. Tuženiku koji je bilo zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznaje se sljedeći trošak: za sastav prigovora od dana 24.05.2021. po 100 bodova (Tbr.8.t.1. OT), za sastav podneska od 19.05.2025. po 100 bodova, za sastav podneska od 3.06.2025. po 100 bodova, zastupanje na ročištu od dana 10. lipnja 2025. po 100 bodova i zastupanje na ročištu od 19.09.2025. po 100 bodova (Tbr.9. t.1) sveukupno 500 bodova (vrijednost boda 2,00 EUR) što daje iznos od 1.000,00 EUR, kojem se pridodaje PDV od 25%, te daje iznos od 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu treba pridodati trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 131,67 EUR, i pristojbe na presudu u iznosu od 131,67 EUR što daje ukupan iznos od 1.513,34 EUR, koji iznos je valjalo dosuditi tuženiku obzirom da je u cijelosti uspio u postupku, dok je tuženik odbijen sa troškom za pristup sudu radi objavi presude, a obzirom da na istu nije pristupio.

26. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11,78/15.,29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 6. listopada 2025.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju Grad Split, Branimirova obala 17, Split,

- tuženiku po punomoćniku OD Krka & Krka, Starčevićeva 13, Split

- u spis