K-47/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja, uz sudjelovanje zapisničarke Anele Krolo, u kaznenom postupku protiv okrivljenika pod 1) TJ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1820/16 od 24. listopada 2016., nakon javno održane i zaključene rasprave 2. listopada 2025. u nazočnosti okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ te zamjenice ODO-a u Splitu ĐJ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENICI:

POD 1) TJ - OIB [osobni identifikacijski broj], sin NJ i T, rođene R, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Podbablje, državljanin Republike Hrvatske, rastavljen, otac  dvoje  maloljetne  djece,  vodoinstalater,  zaposlen  u građevini, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00-1.200,00 EUR-a, sa završenom SSS, lošeg imovnog stanja, osuđivan

POD 2) RJ - OIB [osobni identifikacijski broj], sin NJ i T, rođene R, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Podbablje, državljanin Republike Hrvatske, neoženjenog, bez djece, pismen sa završenom SSS, zaposlen u građevini, s mjesečnim primanjima od oko 600,00 EUR-a, lošeg imovnog stanja, osuđivan

k r i v i s u

I. što su dana 13. rujna 2016. oko 08,50 sati u mjestu Hršćevani, kada su policijski službenici PP Imotski HJ, SJ, PJ i ŠJ došli u njihovu obiteljsku kuću, u [adresa], kako bi izvršili pretragu doma i drugih prostorija po nalogu suca istrage Županijskog suda u Splitu, broj Kir-t-213/16 od 12. rujna 2016., izdanog u pogledu drugookrivljenog RJ, uznemireni zbog pretrage koju su policijski službenici trebali provesti prvookrivljeni TJ vrijeđao policijske službenike, zgužvao nalog za pretragu i bacio ga na tlo, te u nakani napada, rukama od sebe odgurnuo policijskog službenika AJ, nakon čega su policijski službenici HJ i PJ istome stavili lisice i posjeli ga na trosjed nakon čega je prvookrivljeni TJ uzeo mobilni aparat i pokušavao nazvati NN osobu, pa kada su ga policijski službenici upozorili da se ne smije koristiti telefonom, oglušio se na njihovu naredbu, zbog čega je policijski službenik ŠJ pokušao uzeti mobilni aparat, čemu se prvookrivljeni TJ usprotivio te odgurnuo policijskog službenika glavom i tijelom a na koncu ga i udario glavom u predjelu prsiju, nakon čega je policijski službenik AJ uspio oduzeti mobitel istome te ga odložiti na stolić, kada se umiješao drugookrivljeni RJ tako da je preskočio stolić i zamahnuo šakom u namjeri da udari policijskog službenika ŠJ koji se izmaknuo, dok je policijski službenik SJ rukom blokirao udarac drugookrivljenog RJ, a drugom rukom i dalje držeći prvookrivljenog TJ kako bi ga spriječio da ustane, kada ga je prvookrivljeni TJ ugrizao za desnu ruku u predjelu ručnog zgloba i šake, uslijed čega je policijski službenik SJ zadobio ugriznu ranu na ručnom zglobu koja ozljeda je lake naravi, kada je u cilju pružanja pomoći kolegama policijski službenik PJ obuhvatio rukama drugookrivljenog RJ a koji se, a sve kako bi se oslobodio iz ruku policijskog službenika, snažno odgurnuo nogama i tijelom unatrag, zbog čega su obojica odbačena leđima u staklenu stjenku na balkonskim vratima koja su se rasula, te su policijski službenik PJ i drugookrivljeni RJ zajedno pali na trosjed, nakon čega su policijski službenici svladali TJ i RJ, te na koncu dok su policijski službenici HJ, PJ i ŠJ zajedno s drugookrivljenim RJ u kući čekali dolazak odvjetnika kako bi započeli s provođenjem pretrage drugookrivljeni RJ, u nakani da zastraši policijske službenike istima rekao "znam da svi imate djecu, mogli bi platiti" što je kod njih izazvalo strah za živote članova njihovih obitelji,

dakle, prvookrivljeni TJ silom izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. Kaznenog zakona napao dva policijska službenika kad su obavljali službenu dužnost, pri čemu je jednom policijskom službeniku nanesena tjelesna ozljeda, te drugookrivljeni RJ izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. Kaznenog zakona napao dva policijska službenika kad su obavljali službenu dužnost, te trima osobama ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ih ustrašio i uznemirio, a djela je počinio prema službenim osobama u vezi s njihovim radom,

II. čime je prvookrivljeni TJ počinio dva kaznena djela protiv javnog reda

- napadom na službenu osobu - i to jedno kazneno djelo opisano po čl. 315. st. 4. u svezi st. 1., a kažnjivo po čl. 315. st. 4. Kaznenog zakona na štetu AJ i jedno kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona na štetu ŠJ, a drugookrivljeni RJ dva kaznena djela protiv javnog reda - napadom na službenu osobu - opisana i kažnjiva po čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona te tri kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisana po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona, sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona.

III. Nakon toga se okrivljeniku pod 1) TJ, prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to kako slijedi,

- za kazneno djelo iz čl. 315. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11, temeljem čl. 315. stavak 4. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

- za kazneno djelo iz čl. 315. stavak 1. KZ/11, temeljem čl. 315. stavak 1. KZ/11

- kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

[adresa]) TJ, temeljem odredbe čl. 315. st. 4. u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

[adresa]) TJ, na temelju čl. 57. KZ/11, izriče

d j e l o m i č n a  u v j e t n a  o s u d a

s tim da će se dio kazne na koju je okrivljenik pod 1) TJ osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik pod 1) u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57. st. 5. KZ/11).

VI. Nakon toga se okrivljeniku pod 2) RJ prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to kako slijedi,

- za svako od dva počinjena kaznena djela iz čl. 315. stavak 1. KZ/11, temeljem čl. 315. stavak 1. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci,

- za svako od tri počinjena kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11 temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci,

[adresa]) RJ, temeljem odredbe čl. 315. st. 1. u vezi čl. 139. st. 3. i čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

[adresa]) RJ, na temelju čl. 57. KZ/11, izriče

d j e l o m i č n a  u v j e t n a  o s u d a

s tim da će se dio kazne na koju je okrivljeni pod 2) RJ osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik pod 2) u roku provjeravanja od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, ne počini neko novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (čl. 57. st. 5. KZ/11).

IX. Na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. 80/22., 36/24. i 72/25, dalje: ZKP/08) dužni su okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ naknaditi paušalni trošak u iznosu od po 100,00 EUR (stoeura) svaki, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 24. listopada 2016. optužnicu br. K-DO-1820/16 od 24. listopada 2016. protiv okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ, zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. i dr. KZ/11.

1.1. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovnog broja Kž-306/2024 od 2. prosinca 2024. ukinuta je prvostupanjska presuda ovog suda, te je predmet upućen na ponovno odlučivanje.

2. Rasprava od 2. listopada 2025., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, održana je pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem na temelju suglasnosti stranaka (čl. 19.b st. 3. ZKP/08).

2.1. Na raspravi održanoj 2. listopada 2025., prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ izjavili su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret, te su iznijeli svoje obrane na kraju dokaznog postupka, sve sukladno čl. 417. a st. 5. ZKP/08.

3. U ponovljenom dokaznom postupku, pregledan je i pročitan, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08: nalog suca istrage Županijskog suda u Splitu, broj Kir-t-213/16 od 12. rujna 2016. (list 3-4 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora RJ sačinjen od djelatnika PP Imotski dana 13. rujna 2016. (list 6-8 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od RJ broj 0968277 (list 9 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od RJ broj 0968276 (list 10 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od RJ broj 0968275 (list 11 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od RJ broj 0968279 (list 12 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od RJ broj 0968278 (list 13 spisa), prijava Zavoda za hitnu medicinu SDŽ, Imotski od 13. rujna 2016. sačinjen u pogledu ozljeda koje je zadobio SJ (list 26 spisa), dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu SDŽ, Imotski sačinjen u pogledu AJ (list 27 spisa), prijava Zavoda za hitnu medicinu SDŽ, Imotski od 13. rujna 2016. sačinjen u pogledu ozljeda koje je zadobio TJ (list 38 spisa), zapisnik o očevidu PUSD; Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-12-10-54-334/2016 od 13. rujna 2016. godine (list 101-103 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PUSD; Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj 511-12-10-54-334/2016 od 13. rujna 2016. godine (list 104 spisa) te prijava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u pogledu ozljeda za AJ (list 106 spisa).

3.1. Potom je u dokazne svrhe, na temelju odredbe članka 431. st. 1. t. 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka, pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika - žrtve BJ s rasprave održane dana 26. listopada 2023. (list 160-161 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika - žrtve AJ od 26. listopada 2023. (list 162- 163 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika – žrtve HJ s rasprave održane 28. studenog 2023. (list 170-171 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika – žrtve PJ s rasprave održane 28. studenog 2023. (listovi 171 – 172), zapisnik o ispitivanju svjedoka NJ s rasprave održane 19. siječnja 2024. (list 185-187 spisa) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Šimuna Anđelinovića od 11. prosinca 2023. (list 177-178 spisa).

3.2. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pregledavani su i pročitani izvaci iz kaznene evidencije od 2. listopada 2025. za okrivljenika pod 1) JJ (listovi 253 i 254) i okrivljenika pod 2) RJ (list 255 spisa).

3.3. Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik pod 1) TJ počinio dva kaznena djela napada na službenu osobu iz čl. 315. 1. od čega jedno u vezi sa st. 4. KZ/11, a okrivljenik pod 2) RJ dva kaznena djela napada na službenu osobu iz čl. 315. 1. KZ/11, te tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, sve u svezi sa čl. 51. KZ/11.

5. Naime, navedeno kazneno djelo napada na službenu osobu čini onaj tko silom ili prijetnjom uporabe sile, izvan slučajeva iz članka 312. i članka 314. KZ/11, napadne vojnu osobu, policijskog službenika, ovlaštenu službenu osobu Vojne policije, službenu osobu kojoj je povjereno čuvanje osoba kojima je na temelju zakona oduzeta sloboda, kad obavljaju službenu dužnost, a tim djelom je doveden u opasnost život ili tijelo službene osobe ili osobe koja joj pomaže u obavljanju službene radnje ili joj je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe.

5.1. Nadalje, kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa st. 1. KZ/11, čini onaj tko ozbiljno prijeti drugoj osobi kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da su 13. rujna 2016. oko 08,50 sati u mjestu [adresa], policijski službenici HJ, SJ, PJ i ŠJ vršili pretragu doma i drugih prostorija po nalogu suca istrage Županijskog suda u Splitu, broj Kir-t-213/16 od 12. rujna 2016., izdanog u pogledu drugookrivljenog RJ, uslijed čega je došlo do prepirke između imenovanih policijskih službenika te okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ. Nadalje, u postupku nije bilo sporno da je okrivljenik pod 1) TJ kritične prilike rukama od sebe odgurnuo policijskog službenika AJ kao ni da je imenovani okrivljenik pod 1) inkriminirane prigode ugrizao za desnu ruku policijskog službenika AJ. Ujedno, među strankama nije bilo prijeporno ni da je policijski službenik PJ kritične prigode pao na kauč te udario u staklenu stjenku na balkonskim vratima.

6.1. Međutim, spornim se postavilo pitanje da li je okrivljenik pod 1) TJ kritične prilike, nakon što su mu policijski službenici HJ i PJ stavili lisice i posjeli ga na trosjed, oglušio se na njihovu naredbu da se ne smije koristiti telefonom, odgurnuo policijskog službenika ŠJ glavom i tijelom a na koncu ga i udario glavom u predjelu prsiju. Nadalje u postupku je trebalo utvrditi da li je SJ inkriminirane prigode zadobio ozljedu kada ga je za desnu ruku ugrizao TJ, pa ako jest, je li okrivljenik pod 1) TJ postupao s ciljem njegovog ozljeđivanja. Ujedno, s obzirom na obranu okrivljenika pod 1) TJ, u postupku je bilo sporno i da li je imenovanom okrivljeniku pod 1) bilo poznato da su inkriminiranog dana SJ, ŠJ, HJ i PJ postupali u svojstvu policijskih službenika za vrijeme obavljanja službene dužnosti.

6.2. Nadalje, sporno je bilo i da li se, a nakon što je policijski službenik SJ uspio oduzeti mobitel TJ, tada umiješao okrivljenik pod 2) RJ tako da je preskočio stolić i zamahnuo šakom u namjeri da udari policijskog službenika ŠJ koji se izmaknuo, a koji udarac je policijski službenik SJ rukom blokirao, kao i da li je policijski službenik PJ u cilju pružanja pomoći kolegama obuhvatio rukama okrivljenika pod 2) RJ koji se, a sve kako bi se oslobodio iz ruku imenovanog policijskog službenika istog snažno odgurnuo nogama i tijelom unatrag. Također u postupku je trebalo utvrditi da li je okrivljenik pod 2) RJ policijskim službenicima HJ, PJ i ŠJ kritične prigode izrekao utuženu prijetnju i da li je time ostvario zakonska obilježja prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11.

7. Iznoseći svoju obranu pred državnim odvjetnikom 14. rujna 2016. godine (list 64-68 spisa) okrivljenik pod 1) TJ u bitnom je izjavio da su dana 13. rujna 2016. godine u njegovu obiteljsku kuću došli policijski službenici iz PP Imotski radi izvršenja naloga za pretragu obiteljske kuće, a da je nalog glasio na njegova brata RJ. S obzirom da su isti bili u kući već kada je on ustao iz kreveta, da mu nije bilo jasno tko ih je pustio u kući i da im je to prigovorio. Pored ostalog da je rekao policijskim službenicima da će pozvati majku i reći joj da ona pozove odvjetnika, međutim da su mu policijski službenici naredili da ostavi mobitel ali da on to nije htio učiniti, nakon čega da su mu dvojica policijskih službenika stavila lisice, a da ga je treći policijski službenik hvatao za vrat zbog čega ga je ugrizao. Izjavio je kako mu je bilo poznato da se radi o policijskim službenicima jer ih osobno poznaje od ranije.

7.1. U svojoj obrani iznijetoj na raspravi održanoj 27. rujna 2023. (listovi 154-155 spisa) okrivljenik pod 1) TJ ponovio je da su inkriminirane prigode troje ili četvoro policijskih službenika skočili na njega nakon što im je on rekao da će koristiti mobitel unatoč zabrani jednog od njih. Jedan od policijskih službenika mu je pokušao iščupati mobitel iz ruke, drugi mu je skočio za vrat i počeo ga daviti, a u jednom trenutku on je ugrizao ovog koji ga je hvatao za vrat jer ga nije htio pustiti. Izjavio je da on nije zgužvao predmetni nalog za pretragu niti ga je bacio na pod jer ga policijski službenici njemu nisu ni dali. U bitnome je naveo da je on odgurnuo od sebe policijskog službenika AJ pojašnjavajući da je to učinio jer imenovani nije htio izaći iz njegove kuće. Inače da nisu točni navodi iz optužnice da su njemu policijski skužbenici inkriminiranog dana stavili lisice i posjeli ga na trosjed, kao i da on nije policijskog službenika ŠJ, a kada mu je ovaj pokušao oduzeti mobitel, istog odgurnuo glavom u tijelo i na koncu ga udario glavom u predjelu prsiju. Dalje je izjavio da je točno da se njegov brat RJ pokušao umiješati u trenutku kada je njemu policijski službenik pokušao oduzeti mobitel, pojašnjavajući kako je to bilo u trenutku kada je njega policijski službenik počeo daviti, dalje navodeći kako se njegov brat koji je sjedio vezan lisicama, prvo ustao, nakon čega su policijski službenici krenuli na RJ, a onda da se RJ odgurnuo nogama uslijed čega su RJ i ovaj policijski službenik "odletjeli" kroz staklo tj. terasu.

7.2. Istaknuo je da je u njegovoj obrani iznijetoj pred državnim odvjetnikom krivo navedeno da je on od ranije poznavao policijske službenike koji su došli izvršiti nalog o pretrazi i koji su navedeni u optužnom aktu pa da mu je bilo poznato da se radi o policijskim skužbenicima pojašnjavajući da se taj dio njegove izjave koji je iznio pred ODO Split odnosi na policijske službenike koji su došli naknadno, nakon inkriminiranog događaja, a kada je u njegovoj kući bilo sve skupa 20-tak policijskih službenika. Inače, inkriminiranog dana i on da je pretrpio ozljede, bio je na hitnoj, šivao je prst ali to da nije nigdje navedeno u optužnici.

7.3. Iznoseći obranu na raspravi u ponovljenom postupku (list 260 spisa) okrivljenik pod 1) TJ je u cijelosti ostao pri navodima svoje obrane koju je ranije iznio u prethodnom postupku i na raspravi pred ovim sudom. U bitnome je ponovio da je kritične prigode postupao u samoobrani kada je policijski službenik AJ prekoračio svoje policijske ovlasti te ga je "davio" nakon što mu je zavezao ruke lisicama. Istina je da je imenovanog policijskog službenika ugrizao za ruku jer ga je isti "davio", dakle, on se kritične prigode branio. Nije napao policijskog službenika ŠJ izuzev možda verbalnog sukoba s istim, ali to sada sa sigurnošću ne može potvrditi s obzirom na protek vremena.

8. Iznoseći svoju obranu pred državnim odvjetnikom 14. rujna 2016. godine (list 55- 59 spisa) okrivljenik pod 2) RJ u bitnome je izjavio da su inkriminirane prigode trojica policijskih službenika nasrnula na njegovog brata TJ i da je on imao samo namjeru iste razmiriti i tada da se slučajno dogodilo da je odgurnuo policijskog službenika PJ koji je uslijed toga pao na kauč te udario u prozor. Inače, policijski službenici da su došli u njihovu kuću kako bi izvršili pretragu i da su se počeli naguravati s njegovim bratom. Tom prilikom da je njegov brat uhvatio za ruku jednog policijskog službenika, a nakon toga da su tri policijska službenika nasrnula na njega i da je on tada intervenirao. Nadalje, imenovani okrivljenik je izjavio da je od nazočnih policijskih službenika osobno poznavao samo PJ. Posebno upitan iz kojeg razloga je došlo do naguravanja između njegovog brata i policijskih službenika okrivljenik pod 2) RJ je naveo da je povod bio to što su policijski službenici ušli u njihovu kuću a da prethodno nisu pokazali nalog. Izjavio je da on nije prijetio policijskim službenicima već da im je rekao kako je i njegov brat TJ nečije dijete. Inače, po njegovoj procjeni da su policijski službenici prema njegovom bratu TJ primijenili veliku silu i da je on samo htio da se pretraga obavi što prije, nije želio nikakav sukob. Dalje je izjavio kako mu je žao zbog njegovog postupka prema policijskom službeniku PJ.

8.1. Pri ovakvoj obrani okrivljenik pod 2) RJ ostao je i na raspravi održanoj 14. veljače 2024. (listovi 189-190 spisa) dodatno navodeći da je inkriminiranog dana bio vani u šetnji sa svojim psom, te kada je došao do vanjskih vrata svoje obiteljske kuće, vidio je četiri osobe koje se nisu predstavile. U tom trenutku nikoga od njih nije prepoznao, a te osobe su "nahrlile" na njegovoga brata TJ. Njegov brat TJ njih je upitao gdje im je nalog, a on da se našao nekako u toj gužvi, htio je pomoći svome bratu. Njega da je s leđa uhvatio policijski službenik PJ te ga je posjeo na kauč, a kada je ustajao s kauča jer je u tom trenutku došao njegov pas u dnevni boravak kojeg je htio svezati, te dok je ustajao, PJ koji se nalazio pored njega da je pao te je udario u staklo balkonske stjenke. U bitnome je ponovio da on inkriminiranog dana nije nikome prijetio.

8.2. Iznoseći obranu na raspravi u ponovljenom postupku (listovi 260-261 spisa) okrivljenik pod 2) RJ ostao je pri navodima svoje obrane koju je ranije iznio u prethodnom postupku, i na raspravi pred ovim sudom. U bitnome je ponovio da je kritične prigode bio zatečen situacijom koju je zatekao prilikom ulaska u svoj obiteljski dom, a inkriminirani događaj da se odvio vrlo brzo. Posebno je istaknuo kako su iskazi oštećenika nelogični obzirom da se na raspravi nisu mogli sjećati svih detalja inkriminiranog događaja, a ovo posebno imajući u vidu da su upravo policijski službenici, navodni oštećenici, napravili takav incident u njegovom obiteljskom domu, pa da je tim više nelogično da se detalja istog na raspravi nisu mogli sjetiti.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka – žrtve ŠJ (list 160-161 spisa) u bitnome je naveo da je inkriminiranog dana zajedno sa kolegom AJ, GJ i PJ postupao povodom naloga o pretrazi protiv okrivljenika pod 2) RJ. Kada je zajedno sa imenovanim kolegama došao u obiteljsku kuću na adresu gdje prebivaju okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ, a koja se sastoji od dva ulaza, jedan ulaz da je otvorio otac od okrivljenika, a drugi ulaz je otvorio njihov brat Đ. Kolega SJ je otišao na kat po okrivljenike RJ i TJ, s obzirom da im je njihov otac rekao kako oni spavaju na gornjem katu kuće, dok je on ostao u prizemlju sa njihovim mlađim bratom Đ i njihovim ocem. Prvi se spustio s kata RJ a potom je ubrzo došao i TJ koji je od RJ uzeo nalog te je zgužvao predmetni nalog o pretrazi, nasrnuo je na kolegu AJ. Kolega PJ i HJ su potom okrivljenika pod 1) TJ zavezali i posjeli ga na fotelju u dnevnom boravku. Ubrzo se situacija smirila, međutim, okrivljenik pod 1) TJ je uzeo mobitel sa stolića, te je unatoč tome što ga je on upozorio da spremi mobitel koji mu je pokušao uzeti iz ruke, TJ da se oglušio na njegovu naredbu te ga je udario glavom u prsa. [adresa]) RJ koji se nalazio jedno metar do metar i 30 cm s desne strane od TJ, ustao te snažno zamahnuo šakom put njega, on se izmaknuo, a kolega AJ je svojom rukom blokirao Mateov udarac. U tom trenutku TJ je ugrizao kolegu AJ za ruku, što on nije vidio, već je vidio da je kolegi AJ tekla krv iz ruke. Kolega HJ je tada svladao RJ, a on mu je stavio lisice na ruke. Ubrzo su došli drugi policijski službenici i odvezli su TJ sa adrese, dok je RJ ostao u kući kako bi mogli dovršiti predmetni nalog o pretrazi. U bitnome je istaknuo da nakon što je TJ odveden sa adrese obiteljske kuće, te nakon što je kolega AJ također napustio kuću radi pružanja liječničke pomoći, RJ njemu prijetio u smislu da ima djecu govoreći "svi imate djecu", koju prijetnju je on ozbiljno shvatio. Pojasnio je da su se u kući kada je RJ prijetio, osim njega nalazili kolega HJ i PJ, a RJ predmetnu prijetnju da je uputio ne samo njemu nego i imenovanim kolegama. Nakon što je svjedoku obzirom na protek vremena od počinjena kaznenog djela te drugačije iskazivanje na raspravi pročitan dio njegovog iskaza sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08, svjedok ŠJ je u bitnome izjavio da je točno da se RJ njemu te kolegama HJ i PJ obratio riječima: "znam da svi imate djecu, mogli bi platiti", a kako je ranije iskazao pred ODO Split. Istaknuo je da je zainteresiran za kazneni progon protiv obojice okrivljenika.

10. Ispitan u svojstvu svjedoka – žrtve SJ (list 162-163 spisa) izjavio je da je inkriminiranog dana zajedno s kolegama, postupao po nalogu Županijskog suda u Splitu, kada su došli u obiteljsku kuću u kojoj žive okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ. Vrata je otvorio mlađi brat od okrivljenika koji se zove Đ, a potom da je pristupio otac okrivljenih koji im je rekao da su TJ i RJ na katu obiteljske kuće. Krenuli su po njih, RJ je uručen nalog o pretrazi, RJ je negodovao, ali TJ da je bio neugodan, počeo je psovati, zgužvao je predmetni nalog, njega je gurnuo i rekao mu da izađe vani. Kolega HJ i PJ su vezali TJ, posjeli su ga na kauč, a onda je TJ htio uzeti mobitel, unatoč njihovim naredbama da to ne smije učiniti, TJ se oglušio, a u tom trenutku RJ, koji je bio preko puta, s druge strane stola, šakom je pokušao udariti ŠJ, a on je taj njegov udarac spriječio svojom rukom, dok je u isto vrijeme, drugom rukom pridržavao TJ koji ga je u tom trenutku ugrizao za ruku. Kolega PJ je u daljnjem napadu spriječio RJ, koji se odgurnuo nogom od stol tako da su njih obojica udarila kroz staklenu stjenku balkonskih vrata. Pozvali su pojačanje, TJ su poslali na hitnu zbog ozljede na ruci, a potom je i on otišao potražiti liječničku pomoć nakon što se situacija smirila. Naglasio je da je on odmah nakon što ga je TJ ugrizao krenuo potražiti liječničku pomoć, budući da je znao da otac od okrivljenika ima hepatitis, preventivno je dobio buster dozu za hepatitis b. Također, zainteresiran je za kazneni progon protiv naprijed imenovanih okrivljenika pod 1) i pod 2).

11. Ispitan u svojstvu svjedoka-žrtve HJ (list 170-171 spisa) izjavio je da je on do sada jedno 5-6 puta vršio pretragu u obitelji RJ, a u svezi predmetnog događaja da je prilikom postupanja zajedno s kolegama SJ, ŠJ, PJ, kolegicom ZJ te kolegom N u obiteljskoj kući RJ pronašao drogu u frižideru. Kritične prilike da je TJ ugrizao AJ za ruku, a RJ da je skočio iz dnevnog boravka na kolegu PJ kojeg je gurnuo na staklo balkonskih vrata, uslijed čega je puklo staklo, a kolega PJ da je zatim leđima udario o staklo balkonskih vrata. Potom da je on zajedno s kolegom ŠJ zavezao RJ. Nakon što je pretraga završena RJ i TJ su bili privedeni u policijsku postaju. Izjavio je da je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika. U svezi inkriminiranih prijetnji izjavio je da se sjeća da je RJ predmetnog dana uputio prijetnje policijskim službenicima koji su postupali protiv njega, ali da se ne sjeća što je točno govorio toga dana, pojašnjavajući da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti svih detalja, a osim toga i zato što je u obiteljskoj kući RJ više puta obavljao pretragu temeljem naloga nadležnih sudova. Nakon što je svjedoku sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 pročitan dio njegovog iskaza kojeg je dao pred ODO Split za koji je izjavio da ga se ne sjeća u cijelosti, svjedok HJ je u bitnome izjavio da su točni pročitani navodi njegovog iskaza te da je točno da je RJ njemu te kolegama PJ i ŠJ zaprijetio riječima: "znam da svi imate djecu, mogli bi platiti, BJ znam da i ti imaš dicu".

12. Ispitan u svojstvu svjedoka –žrtve PJ (list 171-172 spisa) izjavio je da je predmetnog dana zajedno sa kolegama ŠJ, AJ, GJ, Ćapinom i kolegicom ZJ vršio pretragu u obiteljskoj kući RJ. Kada su ušli u kuću TJ i RJ bili su nezadovoljni, govorili su "opet pretraga". Okrivljenicima je uručen nalog. TJ je prvi započeo sukob nasrnuvši na kolegu AJ kojeg je ugrizao za ruku, a sve ovo da se odvijalo na kauču u dnevnom boravku u obiteljskoj kući RJ. Potom je RJ koji se nalazio nasuprot, preskočio stolić te je krenuo prema kolegama H i AJ, a onda je on, u cilju da spriječi daljnji sukob, krenuo na RJ kojega je uhvatio rukama oko pasa. Nakon toga RJ se, u namjeri da se oslobodi, odgurnuo te su skupa pali, s tim da je on s leđima pao na staklenu stjenku koja se razbila. Cijeli događaj se dogodio jako kratko, ubrzo su došle i druge kolege koje su priskočile u pomoć. Kolega AJ je otišao na hitnu, a pretragu u kući su završili on, kolega HJ, kolegica ZJ i ŠJ. Nakon što je svjedoku sukladno odredbi čl. 426. ZKP/08 pročitan dio njegovog iskaza kojeg je ranije dao pred ODO Split za koji je izjavio da ga se ne sjeća u cijelosti, svjedok PJ je u bitnome izjavio da su točni pročitani navodi njegovog iskaza te da je točno da se RJ obratio svim nazočnim policijskim službenicima i to njemu, ŠJ i HJ te im zaprijetio riječima: "znam da svi imate djecu, mogli bi platiti, može se to riješiti na drugi način".

13. Svjedok NJ (list 185-187 spisa), otac od okrivljenika, izjavio je da je inkriminiranog dana jedno 5-6 policajaca došlo u njegovu obiteljsku kuću bez predstavljanja. TJ je sišao iz svoje sobe sa gornjeg kata kuće te je došao u dnevni boravak. U dnevnom boravku u tom trenutku su se nalazili policajci, on i RJ. S obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela ne sjeća se razloga zbog kojeg su policajci došli u njegovu kuću. Dalje je naveo da je TJ htio zvati odvjetnika ali mu to policajci nisu dopustili, kao i da njemu policajci nisu dozvolili da nazove odvjetnika. Ubrzo je nastala "gužva". On je rekao policajcima da će im pustiti psa ako se budu tako ponašali, naglasivši pri tome da je to bio pas rotvajler koji je imao samo 3 i pol mjeseca, odnosno da se radilo o štencu (mladom psu) koji je inače vezan ispred kuće u dvorištu. Policajac AJ njemu je kazao da će pucati u psa nakon što je izašao u dvorište ispred njegove kuće te je repetirao pištolj, a kako se i on tada nalazio u dvorištu, stao je između AJ i svog psa. Potom se vratio u kuću i vidio je tri policajca i to AJ i ŠJ koje od ranije poznaje iz njihovih prijašnjih postupanja u njegovoj obitelji, dok se trećeg imena ne sjeća, a koji policajci su htjeli vezati TJ. Ujedno je vidio da je policajac AJ imao ugriz na ruci, ali ne zna tko je njega ugrizao jer on to nije vidio već je vidio dvije krvave crte na ruci AJ. TJ da je imao krv po licu, oko nosa i usta, za koje ozljede ne zna kako su TJ nastale jer on to nije vidio. Pojasnio je da nakon što se vratio iz dvorišta u svoju kuću on nije čuo i vidio da bi netko nekome prijetio kritične prigode.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Šimuna Anđelinovića (listovi 177-178 spisa) proizlazi da je oštećenik SJ kritične prigode zadobio ugriznu ranu na ručnom zglobu koja je nastala kao posljedica udarca tupotvrdim sredstvom, a koja je u konkretnom slučaju mogla nastati kao posljedica jakog stiska zubima te predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu. Za nastanak ove ozljede potreban je stisak srednje jakog intenziteta.

15. Razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud zaključuje da svjedoci- žrtve SJ, ŠJ, HJ i PJ uvjerljivo, detaljno i suglasno iskazuju o okolnostima inkriminiranog događaja, a koji iskazi su međusobno podudarni vezano uz odlučne činjenice i nadopunjuju se, kao i da isti nemaju razloga bilo što neistinito svjedočiti, niti je itko u postupku ukazivao takve razloge, dok sud ne prihvaća kao neuvjerljiv iskaz svjedoka NJ u pogledu dinamike nastanka inkriminiranog događaja, jer je isti nelogičan i suprotan je s iskazima naprijed navedenih svjedoka koje sud prihvaća kao vjerodostojne.

16. Tako svjedoci-žrtve SJ, ŠJ, HJ i PJ suglasno iskazuju da je okrivljenik pod 1) TJ inkriminiranog dana nakon što su mu policijski službenici HJ i PJ stavili lisice i posjeli ga na trosjed, oglušio se na njihovu naredbu da se ne smije koristiti telefonom, odgurnuo policijskog službenika ŠJ glavom i tijelom a na koncu ga i udario glavom u predjelu prsiju, kao i da se nakon što je policijski službenik SJ uspio oduzeti mobitel TJ, tada umiješao okrivljenik pod 2) RJ tako da je preskočio stolić i zamahnuo šakom u namjeri da udari policijskog službenika ŠJ koji se izmaknuo, dok je policijski službenik SJ rukom blokirao udarac okrivljenika pod 2) RJ, te da je policijski službenik PJ u cilju pružanja pomoći kolegama obuhvatio rukama okrivljenika pod 2) RJ koji se, a sve kako bi se oslobodio iz ruku imenovanog policijskog službenika istog snažno odgurnuo nogama i tijelom unatrag. Ujedno, svjedoci ŠJ, HJ i PJ suglasno iskazuju da im je inkriminiranog dana okrivljenik pod 2) RJ prijetio riječima: "znam da svi imate djecu", mogli bi platiti", dok je svjedok SJ u odnosu na utuženu prijetnju istaknuo da je on tada već napustio kuću u kojoj se to sve događalo jer je išao potražiti liječničku pomoć, ali da mu je po kazivanju njegovih kolega poznato da im je RJ prijetio nešto u smislu da imaju djecu i da bi mogli platiti, kao i da je i on prijetnju shvatio ozbiljno iako u tom trenutku nije bio u kući jer i on ima djecu, ovo posebno jer se radi o problematičnoj obitelji, protiv koje je više puta postupao u okviru svojih policijskih ovlasti.

17. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obrane okrivljenika pod 1) TJ i okrivljenika pod 2) RJ, koje je sud ocijenio kao nevjerodostojne i usmjerene isključivo izbjegavanju kaznene odgovornosti imenovanih okrivljenika. Naime, okrivljenik pod 1) TJ se u osnovi brani da je inkriminirane prigode postupao u samoobrani kada je došlo do naguravanja između njega i policijskih skužbenika, ali da nije nastao fizički obračun, to sve skupa da je trajalo jedno 15-ak minuta kada je u kuću došao RJ kojem su tada policijski službenici rekli da su došli izvršiti pretres, te su RJ stavili lisice. Troje ili četvoro policijskih službenika da su skočili na njega nakon što im je kazao da će uzeti mobitel jer ima pravo nazvati koga on želi. Jedan od policijskih službenika da mu je pokušao iščupati mobitel iz ruke, drugi da mu je skočio za vrat i počeo ga gušiti, a u jednom trenutku on je ugrizao ovog koji ga je hvatao za vrat jer ga nije htio pustiti. Nastavno, sud ne prihvaća navod obrane okrivljenika pod 1) TJ da on nije zgužvao predmetni nalog za pretragu i bacio ga na pod jer ga policijski službenici njemu nisu ni dali, da njemu policijski službenici inkriminiranog dana nisu stavili lisice i posjeli ga na trosjed, te da on nije policijskog službenika ŠJ odgurnuo glavom u tijelo i u predjelu prsiju kada mu je ovaj pokušao oduzeti mobitel, kao i da se njegov brat RJ pokušao umiješati u trenutku kada je njemu policijski službenik pokušao oduzeti mobitel, pojašnjavajući kako je to bilo u trenutku kada je njega policijski službenik počeo gušiti. Ujedno, sud ne prihvaća niti navod obrane okrivljenika pod 1) TJ koji poriče namjeru ozljeđivanja AJ, kao ni navod da njemu nije bilo poznato da su osobe koje su inkriminiranog dana ušle u njegovu obiteljsku kuću bili policijski službenici koji su obavljali službenu dužnost, jer je ovakva obrana imenovanog okrivljenika pod 1) neuvjerljiva, suprotna prije navedenim dokazima i očito usmjerena na njegovu ekskulpaciju.

17.1. Ujedno, nije za prihvatiti ni obranu okrivljenika pod 2) RJ koji se u osnovi brani da su trojica policijskih službenika nasrnula na njegovog brata TJ i da se on nekako našao u toj gužvi, da je htio pomoći svome bratu te da je slučajno kada je ustajao s kauča u trenutku kada je došao njegov pas u dnevni boravak kojeg je htio svezati, odgurnuo policijskog službenika PJ koji je uslijed toga pao na kauč te udario u prozor, naglašavajući pri tome da on njega nije gurnuo niti mu je to bila namjera, već da je on ustao kako bi svezao svog psa, a PJ da je pao jer se nespretno dočekao na kauč nakon što se on naglo ustao. Ujedno, sud ne prihvaća ni navod obrane okrivljenika pod 2) RJ da je on intervenirao nakon što su tri policijska službenika nasrnula na njegovog brata TJ, ističući pri tome da on nije prijetio policijskim službenicima već da im je rekao kako je i njegov brat TJ nečije dijete, jedino da se obratio AJ, a nakon što mu je isti kazao da će upucati njegovog psa, pojašnjavajući da je njemu SJ rekao da sveže svog psa, a on da mu je tada rekao da ne može to učiniti obzirom da mu to drugi policijski službenici ne dopuštaju. Nastavno, nije za prihvatiti niti navod obrane okrivljenika pod 2) RJ da on u iti jednom trenutku kritične prigode nije krenuo udariti policijskog službenika ŠJ.

17.2. Ovakva obrana okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ nelogična je i neživotna te je očito usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti imenovanih okrivljenika. Naime, okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ na neuvjerljiv način očito žele umanjiti svoju krivnju, u čemu im svjedok NJ koji je otac imenovanih okrivljenika pokušava pomoći. Svjedok NJ je tako naveo da su njegov sin TJ i policajac ŠJ prijetili jedan drugome u smislu "vidjet ćeš", pojašnjavajući da je policajac ŠJ govorio "što ćeš ti meni" i "tko si ti" njegovom sinu TJ nakon što su policajci TJ svezali i podigli ga da sjedne, a on (svjedok NJ) da je zaprijetio policajcima da će na njih pustiti psa inkriminiranog dana a ne njegov sin RJ koji predmetnog dana nije ništa govorio policijskim službenicima, istaknuvši pri tome da on nije shvatio ozbiljno nikakve prijetnje kritične prigode jer je cijeli ovaj događaj doživio kao jedan nesporazum.

18. Stoga sud prihvaća da se događaj zbio upravo na način kako to opisuju žrtve, a što korespondira s činjeničnim opisom iz optužnog akta.

18.1. Nastavno, iz riječi koje je okrivljenik pod 1) TJ uputio žrtvama i to nakon što mu je zabranjeno da se koristi mobitelom kada je kazao je da će on isti koristiti jer ima pravo nazvati koga on želi, prethodno gužvajući predmetni nalog o pretrazi, vidljiva je njegova najava da će napraviti što mora, odnosno, da će će se oglušiti na zapovijed policijskih službenika pod svaku cijenu, u kom smislu je preciziran činjenični opis optužnog akta na način da su u isti u 7. retku umetnute riječi „u nakani napada“. Vezano za nanošenje same tjelesne ozljede u pogledu policijskog službenika AJ, nesporno je u postupku bilo da je imenovani okrivljenik pod 1) ugrizao za desnu ruku oštećenika AJ, dok je opis ozljede žrtve preciziran prema provedenom sudskomedicinskom vještačenju za koju je tijekom postupka utvrđeno da je imenovanom oštećeniku tom prigodom nanesena (laka) tjelesna ozljeda u vidu ugrizne rane na ručnom zglobu. Pri tome se ističe da ovakvom korekcijom nije prekoračena optužba.

18.2. Ujedno, iz ponašanja okrivljenika pod 2) RJ koji je preskočio stolić i zamahnuo šakom u smjeru policijskog službenika ŠJ te se snažno odgurnuo nogama i tijelom unatrag kako bi se oslobodio iz ruku policijskog službenika PJ, vidljiva je i njegova nakana da se ogluši na zapovijed policijskih službenika.

18.3. Također, prihvaćajući iskaz ispitanih svjedoka-žrtvi sud drži utvrđenim da je okrivljenik pod 2) RJ u nakani da zastraši oštećenike HJ, PJ i ŠJ istima rekao: "znam da svi imate djecu, mogli bi platiti" što je kod njih izazvalo strah za živote članova njihovih obitelji. Ovakvim protupravnim ponašanjem okrivljenika pod 2) RJ i upućivanjem prijetećih riječi "znam da svi imate djecu, mogli bi platiti" imenovani okrivljenik pod 2) je počinio kaznena djela prijetnje, jer je oštećenicima prijetio zlom, s tim što nije relevantno da li je okrivljenik pod 2) RJ imao nakanu te prijetnje i ostvariti, a te riječi su bile podobne da izazovu strah za život oštećenika. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak su prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Nastavno, s obzirom na sadržaj riječi te činjenicu da je okrivljenik pod 2) od ranijih postupanja poznat oštećenicima, riječi koje je okrivljenik pod 2) RJ uputio oštećenicima nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju zlom. U konkretnom slučaju radi se o kvalificiranom obliku ovog djela iz stavka 3., jer su kaznena djela prijetnje počinjena prema službenim osobama u vezi s njihovim radom.

19. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedenih oštećenika i cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Šimuna Anđelinovića, te drugih izvedenih i naprijed pobojanih dokaza utvrdio da su okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ inkriminiranog dana počinili kaznena djela kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

19.1. Ovakvim postupanjem okrivljenika pod 1) TJ i okrivljenika pod 2) RJ koji silom pružaju otpor policijskim službenicima u obavljanju službene radnje, utvrđeno je da su imenovani okrivljenici uporabili silu prema službenim osobama a kako to proizlazi iz iskaza ispitanih ošećenika-žrtvi, a što decidirano nisu otklonili ni sami okrivljenici, te je dokazano da su kritične zgode nastojali spriječiti oštećenike u obavljanju službene radnje, odnosno postupanju po predmetnom nalogu za pretragu.

19.2. Ujedno, utvrđeno je da je predmetna kaznena djela prijetnje okrivljenik pod 2) RJ počinio nakon što je prethodno fizički napao policijske službenike i nakon što je savladan od strane policijskih službenika, s time da prijetnja nije bila u funkciji napada, štoviše, napad je prestao prije upućivanja ozbiljnih prijetnji policijskim službenicima.

20. Glede subjektivne strane okrivljenika pod 1) TJ, treba kazati da ovaj sud smatra kako je imenovani okrivljenik prilikom počinjenja kaznenih djela za koje je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja dva kaznena djela iz čl. 315. st. 1. KZ/11, od čega jedno u svezi sa st. 4. KZ/11.

20.1. Što se tiče oblika krivnje okrivljenika pod 2) RJ, sud zaključuje kako je imenovani okrivljenik prilikom počinjenja kaznenih djela za koje je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetne posljedice, a čime su se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja dva kaznena djela iz čl. 315. st. 1. KZ/11, te tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. stavku 3. u svezi st. 1. KZ/11.

20.2. Pri tom svijest o protupravnosti nije osporena niti je utvrđeno postojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga na strani okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ.

21. Ubrojivost okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud smatra kako su oni u vrijeme počinjenja kaznenih djela bili ubrojivi.

22. Stoga su okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ krivi zbog počinjenja kaznenih djela opisanih u izreci.

23. Na okrivljenike je primijenjen materijalni zakon koji je koji je važio tempore criminis – Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenike u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela.

24. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je kao otegotnim okolnosti okrivljeniku pod 1) TJ i okrivljeniku pod 2) RJ cijenio njihovu raniju kaznenu osuđivanost te zainteresiranost oštećenika-žrtvi za njihov kazneni progon. Naime, okrivljeniku pod 1) TJ je kao otegotnom okolnosti valorizirana njegova kaznena osuđivanost (listovi 253-254 spisa) i to presudom Općinskog suda u Sinju poslovnog broja K-37/12 od 5. ožujka 2012. kojom je zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ/97 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1203/14 od 4. prosinca 2014. kojom je zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-572/19 od 12. lipnja 2019. kojom je zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kzd-25/19 od 2. veljače 2021. kojom je zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine koja je opozvana presudom broj Kv-142/22 od 14. rujna 2022. te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine, potom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-390/14 od 21. ožujka 2024. kojom je zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 4 godine te presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-301/17 od 8. svibnja 2024. kojom je zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

24.1. Nastavno, okrivljeniku pod 2) RJ je kao otegotnom okolnosti sud cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost (list 255 spisa) presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kmp-27/15 od 21. listopada 2021. kojom je zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 4 godine, presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kmp-20/15 od 8. ožujka 2023. kojom je zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine te presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-74/25 od 27. siječnja 2025. kojom je zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci.

24.2. Na strani naprijed imenovanih okrivljenika pod 1) i pod 2), kao olakotnu okolnost sud je cijenio njihovo korektno držanje pred sudom. Iako bi bilo za očekivati da se svi sudionici u sudskim postupcima korektno drže i ne ometaju rad suda, to ipak nije uobičajeno ponašanje svih okrivljenika pa je sud okrivljenicima olakotnim cijenio njihovo korektno držanje pred sudom na koji način su pridonijeli bržem i lakšem okončanju postupka.

24.3. Cijeneći sve naprijed iznesene okolnosti, pri tome vodeći računa o stupnju krivnje kod okrivljenika pod 1) TJ i okrivljenika pod 2) RJ, zapriječenih kazni za kaznena djela za koja su proglašeni krivima, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, ovaj sud je okrivljeniku pod 1) TJ prethodno utvrdio kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz čl. 315. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/11, temeljem čl. 315. stavak 4. KZ/11 , kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te za kazneno djelo iz čl. 315. stavak 1. KZ/11, temeljem čl. 315. stavak 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga je okrivljenik pod 1) TJ, temeljem odredbe čl. 315. st. 4. u vezi čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, nakon čega mu je na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s tim da će se dio kazne zatvora na koju je okrivljenik pod 1) TJ osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik pod 1) u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Nakon toga je sud okrivljenika pod 2) RJ za svako od dva počinjena kaznena djela iz čl. 315. stavak 1. KZ/11, temeljem čl. 315. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te za svako od tri počinjena kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11 temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a potom je okrivljenika pod 2) RJ, temeljem odredbe čl. 315. st. 1. u vezi čl. 139. st. 3. i čl. 51.st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, nakon čega mu je na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu s tim da će se dio kazne zatvora na koju je okrivljenik pod 2) RJ osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako imenovani okrivljenik pod 2) u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

24.4. Ovako izrečene sankcije, ovaj sud smatra primjerene kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi okrivljenika, te smatra da se u ovom slučaju svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja cijele jedinstvene kazne zatvora, jer sud smatra da je bez obzira na dosadašnju osuđivanost okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ djelomična uvjetna osuda adekvatna sankcija, i da je ista oportuna sa aspekta generalne, a posebice specijalne prevencije. Pri tome sud je posebice imao u vidu osobne prilike naprijed imenovanih okrivljenika, pobude iz kojih su djela počinjenja te sam način izvršenja kaznenih djela.

24.5. Izricanjem ovakvih vrsta sankcije moći će se ostvariti kako generalna tako i specijalna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika pod 1) TJ i okrivljenika pod 2) RJ da više ne čine kaznena djela kao i na sve ostale da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

25. Prema čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama okrivljenika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu za okrivljenike pod 1) TJ i pod 2) RJ odmjerio u iznosu od po 100 (sto) EUR svaki.

25.1. S obzirom da su okrivljenici pod 1) TJ i pod 2) RJ proglašeni krivima, te imaju primanja to je sud temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 obvezao okrivljenika pod 1) TJ i pod 2) RJ naknaditi paušalni trošak u iznosu od po 100,00 (sto) EUR svaki, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Split, 6. listopada 2025.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. okrivljeniku pod 1) TJ,

2. okrivljeniku pod 2) RJ,

3. ODO-u u Splitu,

4. oštećenicima, po pravomoćnosti,

5. u spis.