Poslovni broj Pn-533/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku VZ, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 17. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TZ i punomoćnika tuženika, dana 06. listopada 2025. godine
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 185,81 eura.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.088,33 eura sa zateznim kamatama tekućima od 27. listopada 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 106,18 eura sa zateznim kamatama tekućima od 27. listopada 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.701,78 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.247,30 eura, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj 02. ožujka 2022., navodi da je 09. srpnja 2021. u mjestu [adresa] stradala u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. Prometnu nezgodu skrivio je počinitelj koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. U prethodno opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila stanovite tjelesne ozljede što je vidljivo iz medicinske dokumentacije priložene zahtjevu. U trenutku prometne nezgode osobni automobil počinitelja bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pod brojem police: [broj police]. 012911379004. Nesporno je došlo do štetnog događaja, te je tužiteljici nastala šteta u ukupnom iznosu 22.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege. U prethodno opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila stanovite tjelesne ozljede: istegnuće mišića vratne kralježnice, udarac u glavu, udarac u kralježnicu, ozljeda palca desne ruke, ozljeda desne noge, hematom na listu, bol u oba čeljusna zgloba, trnci kroz cijelo tijelo, a sve što je vidljivo iz medicinske dokumentacije priložene zahtjevu. Tužiteljica je nakon prometne nesreće primljena na hitni medicinski prijem KBC-a Split gdje su joj ustanovljene opisane ozljede. Zbog zadobivenih povreda oštećena je morala nositi ovratnik i piti analgetike za ublažavanje boli. Tužiteljica je nadalje trpjela jake boli neposredno nakon nezgode do otpuštanja iz KBC-a, te u daljnjem vremenskom razdoblju srednje jake boli i boli blagog intenziteta. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice su vidljive, osim fizičkih, i psihičke povrede zdravlja. Uočava se velika doza straha i nesigurnosti u svezi prometa i prometne nezgode. Utvrđen je strah od učešća u prometu, tjeskoba prilikom sjećanja na nezgodu, nemir, izražen tremor ruku i preznojavanje dlanova, a navodi smetnje sna i usnivanja. Muče ju loši snovi u svezi nezgode koju je doživjela. Sukladno odredbi čl. 1100 stavak 1. ZOO-a, obzirom da je u ovom slučaju došlo do povrede prava osobnosti, te je težina povrede i okolnosti slučaja takva da opravdavaju dosuditi novčanu naknadu, a u stavku 2. istog članka propisano je da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševni boli i straha, cilj u kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pod pravima osobnosti kada je u pitanju fizička osoba podrazumijeva se u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Pravni temelj za naknadu štete jeste isključivo prava osobnosti kao neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u vrijednosti od minimalno 800,00 kn. Tuđa pomoć druge osobe bila joj je potrebna 10 (deset) dana po 2(dva) sat dnevno te nastavno još 20 (dvadeset) dana po 1(jedan) sat dnevno u obavljanju težih poslova, nabavci veće količine živežnih namirnica, pospremanju stana, itd. Tužiteljica je 26. listopada 2021. podnijela odštetni zahtjev tuženiku. Tuženik je isplatio tužiteljici nesporan iznos od 11.600,00 kuna. Potražuje sljedeću naknadu štete, umanjenu za nesporno isplaćen iznos: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 9.600,00 kuna/1.274,14 eura te 800,00 kuna/106,18 eura sve sa zateznim kamatama tekućima od 27. listopada 2021. do isplate uz naknadu troška postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost. Imajući u vidu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik je tužitelju kao nesporan dio naknade štete isplatio dana 25.11.2021. iznos od 11.600,00 kuna i dana 03.03.2022. iznos od 1.400,00kn tj. sveukupno iznos od 13.000,00 kn čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po predmetnom štetnom događaju. Netočni su navodi tužiteljice da je tuženik izvršio isplatu samo iznosa od 11.600,00 kn. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, čl. 19. i čl. 1046. ZOO-a NN 35/2005, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od gore isplaćenih. Tuženik također napominje da je kod tužitelja došlo do ozljede radi koje je provedeno adekvatno liječenje. Nadalje, tuženik predlaže, a sve prije eventualnog provođenja medicinskog vještačenja, da sud obveže tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije koja je u svezi sa ozljeđivanjem tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi i zdravstvenog kartona radi utvrđivanja zdravstvenog stanja tužitelja prije nezgode, a sve kako bi se nedvojbeno utvrdila uzročno- posljedična veza između zdravstvenog stanja tužitelja koji je predmet ovog postupka i štetnog događaja. Naime, za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužitelja, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja. Također se navodi da je zdravstveni karton potrebno pribaviti, a da bi se utvrdila dinamika liječenja tužiteljice nakon podnošenja tužbe, iz čega bi bilo vidljivo da tužitelj nije dostavio svu relevantnu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizašlo konačno zdravstveno stanje tužitelja, slijedom čega bi sud trebao odbiti tužbeni zahtjev po pravilima tereta dokaza, budući tužiteljica nije dokazala konačno zdravstveno stanje. Osporava zatraženi tijek kamata, ističe da tužitelju ne pripada pravo na kamate od datuma navedenog u tužbi, već od dana kada je liječenje završeno. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužitelja, po svim osnovama potraživanja, također se osporava i zahtjev tužitelja u pogledu zatraženih zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 10.000,00 kn ,budući sukladno pozitivnim zakonskim propisima koji reguliraju predmetnu materiju nije pao u zakašnjenje. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim preko isplaćenog nespornog dijela.
3. Tužiteljica je podneskom od 29. lipnja 2022. smanjila tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete. Gore navedenim podneskom tužiteljica je postavila zahtjev radi naknade neimovinske štete u iznosu od 8.200,00 kn/1.088,33 eura, obzirom na uplatu tuženika od 03. ožujka 2022. u iznosu od 1.400,00 kuna, čemu se tuženik nije protivio sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), pa je odlučeno kao u izreci rješenja. Tužiteljica sada potražuje iznos od 1.088,33 eura s naslova neimovinske štete te iznos od 106,18 eura s naslova imovinske štete, sve sa zateznim kamatama tekućima od 27. listopada 2021. do isplate.
4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije po medicinskom vještaku, pribavljen je osobni zdravstveni karton tužiteljice za potrebe vještačenja, medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Igoru Stipančiću.
5. Ostali dokazi nisu izvedeni, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno.
6. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 09. srpnja 2021.
8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika. Nesporno je podnesen odštetni zahtjev tuženiku 26. listopada 2021. te je tuženik isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe iznos od 11.600,00 kn te u tijeku postupka dana 03. ožujka 2022. još 1.400,00 kn odnosno ukupno 13.000,00 kn/1.725,40 eura.
9. U nastavku postupka stranke su učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice.
10. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.
11. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Igoru Stipančiću.
12. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju 09.07.2021. zadobila: trzajnu ozljedu vrata, natučenje slabinskog dijela leđa, natučenje čeonog dijela glave. Ove su joj ozljede utvrđene na dan štetnog događaja. Provela je liječenje imobilizacijom vrata i potom višekratnom fizikalnom terapijom. Zbog reakcije na stres liječena je i medikamentima od strane psihijatra. Moguće je da je zadobila i natučenje desne potkoljenice obzirom na podatak da se 10.08.2021. na pregledu fizijatra navodi bolnost lista uz raniji hematom zbog čega je neurolog tražio UZV pregled potkoljenice. Liječenje je završeno. S fizikalnom terapijom je završila 06.10.2021. Kako je i nakon toga načinila UZV potkoljenice 19.10.2021. a potom nema medicinske dokumentacije koja se povezuje s predmetnim ozljeđivanjem onda se time liječenje smatra završenim danom 19.10.2021. Prema tvrdnjama tužiteljice prije ovog događaja nije imala tegoba od strane vratne kralježnice i nije provodila liječenje vezano za kralježnicu. Nije dostavljen zdravstveni karton tužiteljice te nema dokumentiranih podataka da li je tužiteljica prije ovog događaja imala tegoba vezanih za kralježnicu. Ukoliko tužiteljica prije ovog događaja nije imala tegoba od strane vratne kralježnice (o čemu nema dokumentiranih podataka jer nije dostavljen karton prije štetnog događaja) onda je ozljeđivanje u ovom događaju dovelo do posljedica, koje se očituju bolovima u vratu. Dakako, nije isključen i određen stupanj degenerativnih promjena na kralježnici o čemu svjedoči i EMNG nalaz, ali ako prije ovog nije imala tegoba vezanih za kralježnicu onda je ozljeđivanje okidač za očitovanje tegoba i samim time utječe na smanjenje životne aktivnosti. Nije načinjen klinički pregled tužiteljice te nema podataka o pokretljivosti vratne kralježnice. Stoga obzirom na sve gore navedeno smatram da je ozljeđivanje u ovom događaju dovelo do smanjenja njene životne aktivnosti za 3%. Vezano za tegobe s zglobom između donje čeljusti i sljepoočne kosti (temporo- mandibularnog zgloba) obzirom da se prvi put spominju 17.08.2021. što je 5,5 tjedana po štetnom događaju upitna je uzročna veza s predmetnim ozljeđivanjem. Da je ozljedu tog zgloba zadobila u ovom događaju zasigurno bi imala tegobe i ranije tražila pomoć liječnika. Tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao do 2-3 dana, srednjeg do 6 dana i manjeg oko mjesec dana. Bol jakog intenziteta je trpjela 3-4 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od dva tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Pomoć joj je trebala za nabavku i pripremu hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci liječniku na kontrolne preglede i pretrage. Glede priloženih računa drži da računi koji se odnose na masažu nisu oficijelno liječenje. Masaža je svakako ugodna i dobrodošla ali nije standardni oblik liječenja te time se isti ne mogu prihvatiti u ostvarivanju zdravstvene skrbi. Drugi računi su vezani za pretrage koje je tužiteljica radila jer su joj bile preporučene. Time su ti računi opravdani, iako je iste pretrage mogla i načiniti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja putem HZZO-a.
13. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nakon uvida u osobni zdravstveni karton nema elemenata ni činjenica koje utječu na promjenu ranijeg mišljenja vezano za ocjene svih kvalifikatornih okolnosti koje su predmet vještačenja zadobivenih ozljeda u predmetnom događaju.
14. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka od 11. siječnja 2025. proizlazi da nakon kliničkog pregleda kod tužiteljice postoji blaže ograničenje retrofleksije, tj zabacivanja glave, dok su ostale kretnje vratne kralježnice primjerene njenoj dobi i spolu. Nakon uvida u svu dokumentaciju i kliničkog pregleda tužiteljice drži da nema elemenata za promjenu ranije danih ocjena. I dalje je mišljenja da smanjenje živote aktivnosti tužiteljice iznosi 3%, a ocjene ostalih kvalifikatornih okolnosti također ostaju iste kako je već ranije ocijenio.
15. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, među kojima i osobni zdravstveni karton i pregleda tužiteljice te na provedeno vještačenje nije bilo primjedbi stranaka.
16. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata, natučenje slabinskog dijela leđa, natučenje čeonog dijela glave, natučenje desne potkoljenice. Liječenje je završeno 19. listopada 2021. Ozljeđivanje u ovom događaju dovelo je do smanjenja njene životne aktivnosti za 3%. Utvrđeno je trajno smanjenje životne aktivnosti od 3%. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao do 2-3 dana, srednjeg do 6 dana i manjeg oko mjesec dana. Bol jakog intenziteta je trpjela 3-4 dana, srednjeg do 7 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od dva tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Pomoć joj je trebala za nabavku i pripremu hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci liječniku na kontrolne preglede i pretrage.
17. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
18. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do lipnja 2025. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 30%. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije pet godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.
19. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.500,00 eura.
20. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužiteljice te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.200,00 eura.
21. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 3%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužiteljice (rođena 1987.) u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 600,00 eura.
22. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.300,00 eura.
23. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju ukupno 46 sati. Cijenu sata tuđe pomoći i njege, koju su pružali ukućani, sud je utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a od 5,00 eura. Obzirom na cijenu sata od 5,00 eura, na ime naknade štete, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 230,00 eura.
24. Dakle, tužiteljici pripada ukupan iznos od 3.530,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, umanjeno za nesporno isplaćene iznose od ukupno 1.725,40 eura, što iznosi 1.804,60 eura, pa kako tužiteljica potražuje iznos od 1.088,33 eura s naslova neimovinske štete te iznos od 106,18 eura s naslova imovinske štete, isti joj je i dosuđen u točkama I. i II. izreke presude.
25. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana. Kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 27. listopada 2021., valjalo je dosuditi zateznu kamatu od 27. listopada 2021.
26. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.
27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, obzirom da je tuženik u tijeku postupka djelomično isplatio potraživanje tužitelju (s time da je za radnje nakon povlačenja vrijednost predmeta spora 1.194,51 eura), postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
28. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva i tužbe (Tbr. 7./1. OT) za svaku radnju po 100 bodova, sastava obrazložena podneska od 29. lipnja 2022. (Tbr. 8./1. OT) u iznosu od 100 bodova, sastava podneska od 05. srpnja 2024. (Tbr. 8./1. OT) u iznosu od 75 bodova, zastupanja na ročištima 14. studenoga 2022. i 17. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT) za svaku radnju po 75 bodova, zastupanja na ročištima od 08. srpnja 2024. i 05. prosinca 2024. (Tbr. 9./5. OT) za svaku radnju po 18,75 bodova. Dakle, ukupno 562,50 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.406,25 eura. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujmova vještačenja u iznosu 249,08 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, koliko je i plaćeno te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 eura, jer tužitelj može platiti polovinu pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana.
29. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. studenoga 2024., jer istim ne iznosi ništa novo te ne stavlja primjedbe na provedeno vještačenje, pa isti nije bio potreban za postupak.
30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. veljače 2025., jer istim ne iznosi ništa novo te ne stavlja primjedbe na provedeno vještačenje, a u odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva u eurima, nije bilo potrebno budući da je Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.) određen fiksni tečaj konverzije 7,53450, koji je sud dužan primjenjivati, pa je podnesak bio nepotreban za postupak.
31. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.701,78 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 2.949,08 eura).
32. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu dana 06. listopada 2025. godine
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Oglasna ploča suda 8 dana