Poslovni broj: Povrv-763/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije:Totalna televizija d.o.o.), Zagreb, J. Marohnića 1, OIB:70133616033, zastupan po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 08. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika tužiteljevog punomoćnika EA te odsutnosti tuženika, 06. listopada 2025.

presudio j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, poslovni broj Ovrv- 438/2020 od 18. veljače 2020. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 150,29 eura/1.132,37 kuna sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od dospijeća do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na iznose:

-39,20 eura počevši od 21.03.2019. do isplate,

-37,03 eura počevši od 21.04.2019. do isplate,

-37,03 eura počevši od 21.05.2019. do isplate,

-37,03 eura počevši od 21.06.2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-438/2020 od 18. veljače 2020. godine kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 399,54 eura/3.010,35 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 21. kolovoza 2019. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je protiv ovršenika (sada tuženika) podnio javnom bilježniku Hrvatinu Šustiću prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 4.142,72 kuna na ime neplaćenih mjesečnih računa i naknade za prijevremeni raskid ugovora sa zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, potražujući i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-438/2020 od 18. veljače 2020. godine određena je ovrha, protiv kojega je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor.

3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen Općinskom sudu u Osijeku i zaprimljen pod br. Povrv-255/2020 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 29. prosinca 2020. godine, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj podneskom od 08. ožujka 2021. ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku te traži da se predmet ustupi nadležnom sudu u Zagrebu. Predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova postupka.

5. Rješenjem poslovni broj Povrv-255/2020-13 od 12. lipnja 2024. Općinski sud u Osijeku se oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupljen ovom sudu.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak ispis otvorenih stavki od 23. siječnja 2020. (list 4 spisa), Ugovor br. 900056584 o zasnivanju pretplatničkog odnosa (list 49-50 spisa), zahtjev za promjenu pretplatničkog odnosa (list 52-53 spisa), potvrdu o sklopljenom pretplatničkom ugovoru (list 54 spisa), obavijest tužitelja od 05. ožujka 2019. (list 41 spisa), obavijest tužitelja od 27. ožujka 2019. (list 42-43 spisa), obavijest tužitelja od 01. travnja 2019. (list 44-45 spisa), obavijest tužitelja od 18. lipnja 2019. (list 46 spisa), obavijest tužitelja od 02. srpnja 2019. (list 47 spisa), obavijest tužitelja od 22. srpnja 2019. (list 48 spisa), prijepise računa (list 33-37 spisa), Ponudu sa cjenikom (list 79-82 spisa) i Opće uvjete (list 59-78 spisa).

7. Izvođenje ostalih dokaza te dokaza uvidom i pregledom ostalih isprava nije bilo potrebno za odluku, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno. U odnosu na sudsku praksu koju je dostavio tužitelj, sud nije vezan pravnim shvaćanjima iz tih odluka, a i činjenično stanje je drugačije utvrđeno od ovosudnog predmeta.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka iz razloga ekonomičnosti postupka i jer je sud na temelju dostavljene dokumentacije sa sigurnošću mogao utvrditi osnovanost odnosno neosnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Na temelju tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge te naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze.

11. Među strankama nije sporno da su 06. lipnja 2014. zasnovale pretplatnički odnos te da je 08. kolovoza 2018. promijenjen pretplatnički odnos uz ugovornu obvezu od 24 mjeseca, koji je raskinut po tužitelju 14. lipnja 2019. zbog nepodmirenja dospjelih računa po tuženiku.

12. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

13. Uvidom u ispis otvorenih stavki tužitelja od 23. siječnja 2020. te prijepise računa sud je utvrdio da su tuženiku za razdoblje od veljače do svibnja obračunate mjesečne naknade za korištenje „Total TV“ usluge.

14. Nadalje je uvidom u prijepise računa sud utvrdio da je tuženiku obračunata naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.010,35 kuna.

15. Uvidom u Ugovor br. 900056584 o zasnivanju pretplatničkog odnosa vidljivo je da je tuženik s tužiteljem 06. lipnja 2014. sklopio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa kojim je tuženik preuzeo obvezu redovito plaćati mjesečne naknade za korištenje usluge „Total TV“, a uvidom u zahtjev za promjenu pretplatničkog odnosa i potvrdu o sklopljenom pretplatničkom ugovoru utvrđeno je da je 08. kolovoza 2018. promijenjen pretplatnički odnos uz ugovornu obvezu od 24 mjeseca.

16. Čl. 3. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) ugovoreno je da se pretplatnički odnos zasniva zaključenjem Pretplatničkog ugovora na propisanom obrascu. Čl. 8. st. 1. Općih uvjeta ugovoreno je kako je Pretplatnik obvezan plaćati cijenu Usluge Total TV u iznosu određenim Cjenikom Total TV-a. Čl. 9. st. 2. ugovoreno je kako u slučaju da Pretplatnik ne podmiri dospjele račune do datuma dospijeća Total TV šalje pisanu opomenu s izričitom napomenom da će mu se privremeno ograničiti pružanje usluga ako u roku od 30 dana ne podmiri neosporeni dug. St. 3. istog članka propisuje da ako Pretplatnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, Total TV može bez prethodne obavijesti trajno isključiti svoju uslugu i raskinuti Pretplatnički ugovor bez dodatne obavijesti.

17. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su stranke bile u pretplatničkom odnosu i da je tuženik dužan podmiriti tužitelju dugovanje po osnovi mjesečnih naknada do raskida ugovora. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoju obvezu izdavanja računa na adresu tuženika, koji računi sadrže cijenu ugovorenih usluga, kao i dan dospijeća računa. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dostavio sudu dokaze o uplati duga ili podnošenju prigovora tužitelju na visinu računa, to na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje:ZOO) sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kao i odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako glasi, pa je tuženik u obvezi podmiriti dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 150,29 eura/1.132,37 kuna, a koju je visinu sud utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje:OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ni sa čim nije osporio.

18. U odnosu na tuženikov prigovor da nije dobivao račune, isto ne može biti predmet dokazivanja, jer nije ugovoren način dostave računa koji bi se mogao dokazati.

19. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate na dosuđeni iznos teku na svaki pojedini mjesečni iznos od idućeg dana od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih (čl. 183. st. 1. ZOO).

20. Stopa zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog održao na snazi u navedenom dijelu, obzirom da je tužitelj dokazao svoje potraživanje u iznosu od 150,29 eura, s pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

22. Nadalje, tužitelj prema računu od 31. srpnja 2019. potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 3.010,35 kuna, uzimajući u obzir da je ugovor raskinut od strane tužitelja krivnjom tuženika. Čl. 7. st. 3. Općih uvjeta propisano je kako u slučaju raskida od strane Total TV-a koji je uzrokovan krivnjom Pretplatnika, Pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja Pretplatničkog ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za Pretplatnika.

23. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužitelj raskinuo ugovor jer tuženik nije podmirio dospjelo dugovanje. Naime, svaka ugovorna strana u dvostrano obveznom ugovoru u slučaju neispunjenja obveze druge ugovorne strane ima pravo na raskid ugovora sukladno odredbi čl. 360. ZOO-a. Međutim, odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano je da se raskidom ugovora ugovorne strane oslobađaju svih obveza, osim obveze naknade ugovorne štete. S obzirom da je između stranaka raskinut predmetni ugovor, navedena materijalnopravna odredba mjerodavna je za prosuđivanje posljedica tog raskida.

24. Naime, tužitelj tijekom postupka činjenično nije determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete te se može jedino smatrati da bi njemu zbog neispunjenja obveze tuženika i zbog raskida ugovora prije roka na koji je ugovor zaključen, nastala šteta te da bi slijedom pretrpljene štete imao pravo na njezinu naknadu. Tužitelj kao vjerovnik bio je dužan u ovom sporu dokazati da je zbog neispunjenja obveze doista pretrpio štetu, kao i dokazati visinu pretrpljene štete te bi tek nakon toga stekao mogućnost ostvarivanja prava na naknadu i to upravo u visini preostalih mjesečnih naknada. Tužitelj tijekom ovog postupka uopće ne konkretizira u čemu se šteta sastoji, niti navodi da li se radi o običnoj šteti ili izmakloj koristi (čl. 346. ZOO). Stoga se navedeno potraživanje tužitelja ukazuje neosnovanim prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a.

25. Nadalje, sud nalazi da odredba čl. 7. st. 3. Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora. Naime, primjena citirane ugovorne odredbe dovela bi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženika (pretplatnika) jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to, te je iz navedenog razloga predmetna ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda ništetna sukladno odredbi čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 44/14, 110/15 – u daljnjem tekstu: ZZP), koja se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor.

26. Sud je mišljenja da je odredba čl. 7. st. 3. Općih uvjeta nepoštena, čime je i ništetna, jer kao odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle tuženik nije imao utjecaj, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja obveznog trajanja ugovora plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu uslugu koja mu se više ne pruža, iako je ugovor raskinut dok s druge strane raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje s obzirom da korisnik, dakle tuženik, biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže tužitelja te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao. Prema tome, raskidom ugovora operator se oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO-a.

27. Odredbom čl. 49. st. 4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a što tužitelj nije u ovom postupku uspio.

28. Odredbom čl. 50. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. tog Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5).

29. Slijedom navedenog, a s obzirom da nakon raskida ugovora vjerovnik ima pravo jedino na naknadu štete, a tužitelj u ovom postupku ne dokazuje da bi pretrpio štetu te uzimajući u obzir utvrđenu ništetnost odredbe čl. 7. st. 3. Općih uvjeta, to sud po navedenoj osnovi za iznos od 3.010,35 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama utvrđuje neosnovanim potraživanje tužitelja.

30. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je ukinut za isplatu iznosa od 3.010,35 kuna/399,54 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan kako je navedeno u točki II. izreke presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP- a.

32. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio sa 27,33% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove, neplaćeni mjesečni računi i naknada za prijevremeni raskid, uspjeh tužitelja je 50%, a nakon što se zbrojeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljev uspjeh u sporu od 38,66%.

33. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 72,67%, a u osporavanju pravne osnove sa 50%, što ukupno iznosi 122,67%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se uspjeh tuženika u sporu od 61,33%, pa je valjalo od postotka tuženika tj. od 61,33% oduzeti postotak tužitelja tj. 38,66%, jer je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tuženika u sporu od 22,67.

34. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

35. Obzirom da tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova, sud iste nije dosudio.

36. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

37. Novčani iznosi u izreci dvojno su iskazani uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) i sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

38. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 06. listopada 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana

2. Spis