Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-725/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Milenku Jakšiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, iz Siska, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice OT i tuženika Zagrebačke banke d.d., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-248/2024-5 od 15. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d., odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-248/2024-5 od 15. listopada 2024. pod točkom I., II. i IV. izreke presude.

II. Žalba tužiteljice OT djelomično se obija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-248/2024-5 od 15. listopada 2024.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke presude

- preinačava pod točkom IV. izreke presude u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka te se sudi:

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužiteljici OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.360,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 06. listopada 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000, Zagreb, isplatiti tužiteljici OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.221,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. prosinca 2007. godine do 31. srpnja 2015. godi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015.godine pa do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023.godine pa do 29. prosinca 2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 2,19 EUR počevši od 1. prosinca 2007.,

- 2,41 EUR počevši od 1. siječnja 2008.,

- 4,78 EUR počevši od 1. veljače 2008.,

- 11,42 EUR počevši od 1. ožujka 2008.,

- 10,85 EUR počevši od 1. travnja 2008.,

- 5,08 EUR počevši od 1. svibnja 2008.,

- 6,74 EUR počevši od 1. lipnja 2008.,

- 5,83 EUR počevši od 1. srpnja 2008.,

- 2,26 EUR počevši od 1. kolovoza 2008.,

- 3,89 EUR počevši od 1. rujna 2008.,

- 7,75 EUR počevši od 1. listopada 2008.,

- 21,07 EUR počevši od 1.studenog 2008.,

- 15,17 EUR počevši od 1. prosinca 2008.,

- 28,95 EUR počevši od 1. siječnja 2009.,

- 28,93 EUR počevši od 1. veljače 2009.,

- 31,04 EUR počevši od 1. ožujka 2009.,

- 26,03 EUR počevši od 1. travnja 2009.,

- 27,10 EUR počevši od 1. svibnja 2009.,

- 23,23 EUR počevši od 1. lipnja 2009.,

- 20,90 EUR počevši od 1. srpnja 2009.,

- 21,16 EUR počevši od 1. kolovoza 2009.,

- 23,54 EUR počevši od 1. rujna 2009.,

-21,44 EUR počevši od 1. listopada 2009.,

- 20,89 EUR počevši od 1. studenog 2009.,

- 24,01 EUR počevši od 1. prosinca 2009.,

- 26,84 EUR počevši od 1. siječnja 2010.,

- 30,40 EUR počevši od 1. veljače 2010.,

- 29,57 EUR počevši od 1. ožujka 2010.,

- 34,96 EUR počevši od 1. travnja 2010.,

- 34,79 EUR počevši od 1. svibnja 2010.,

- 39,74 EUR počevši od 1. lipnja 2010.,

- 51,60 EUR počevši od 1. srpnja 2010.,

- 44,52 EUR počevši od 1. kolovoza 2010.,

- 61,16 EUR počevši od 1. rujna 2010.,

- 56,50 EUR počevši od 1. listopada 2010.,

- 48,06 EUR počevši od 1. studenog 2010.,

- 63,86 EUR počevši od 1. prosinca 2010.,

- 74,70 EUR počevši od 1. siječnja 2011.,

- 69,08 EUR počevši od 1. veljače 2011.,

- 67,28 EUR počevši od 1. ožujka 2011.,

- 63,00 EUR počevši od 1. travnja 2011.,

- 69,80 EUR počevši od 1. svibnja 2011.,

- 88,37 EUR počevši od 1. lipnja 2011.,

- 82,26 EUR počevši od 1. srpnja 2011.,

- 120,10 EUR počevši od 1. kolovoza 2011.,

- 119,28 EUR počevši od 1. rujna 2011.,

- 90,92 EUR počevši od 1. listopada 2011.,

- 89,39 EUR počevši od 1. studenog 2011.,

- 85,71 EUR počevši od 1. prosinca 2011.,

- 91,53 EUR počevši od 1. siječnja 2012.,

- 97,03 EUR počevši od 1. veljače 2012.,

- 94,73 EUR počevši od 1. ožujka 2012.,

pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000, Zagreb, isplatiti tužiteljici OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 01. prosinca 2007. godine do 31. srpnja 2015. godi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015.godine pa do 30. listopada 2013. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznos od:

- 1,54 EUR počevši od 1. ožujka 2012. do 30. listopada 2015.,

- 93,66 EUR počevši od 1. travnja 2012. do 30. listopada 2015.,

- 94,70 EUR počevši od 1. svibnja 2012. do 30. listopada 2015.,

- 96,96 EUR počevši od 1. lipnja 2012. do 30. listopada 2015.,

- 94,63 EUR počevši od 1. srpnja 2012. do 30. listopada 2015.,,

- 95,52 EUR počevši od 1. kolovoza 2012. do 30. listopada 2015.,,

- 93,22 EUR počevši od 1. rujna 2012. do 30. listopada 2015.,

- 89,97 EUR počevši od 1. listopada 2012. do 30. listopada 2015.,

- 94,62 EUR počevši od 1. studenog 2012. do 30. listopada 2015.,,

-93,44 EUR počevši od 1. prosinca 2012. do 30. listopada 2015.,

- 95,04 EUR počevši od 1. siječnja 2013. do 30. listopada 2015.,

- 89,73 EUR počevši od 1. veljače 2013. do 30. listopada 2015.,

- 91,90 EUR počevši od 1. ožujka 2013. do 30. listopada 2015.,,

- 95,15 EUR počevši od 1. travnja 2013. do 30. listopada 2015.,,

- 92,23 EUR počevši od 1. svibnja 2013. do 30. listopada 2015.,

-86,73 EUR počevši od 1. lipnja 2013. do 30. listopada 2015.,,

- 84,95 EUR počevši od 1. srpnja 2013. do 30. listopada 2015.,,

-85,45 EUR počevši od 1. kolovoza 2013. do 30. listopada 2015.,

- 89,23 EUR počevši od 1. rujna 2013. do 30. listopada 2015.,

- 93,23 EUR počevši od 1. listopada 2013. do 30. listopada 2015.,

- 91,55 EUR počevši od 1. studenog 2013.do 30. listopada 2015.,

- 93,12 EUR počevši od 1. prosinca 2013. do 30. listopada 2015.,

- 92,66 EUR počevši od 1. siječnja 2014. do 30. listopada 2015.,

- 88,59 EUR počevši od 1. veljače 2014. do 30. listopada 2015.,

- 89,81 EUR počevši od 1. ožujka 2014. do 30. listopada 2015.,

- 88,03 EUR počevši od 1. travnja 2014. do 30. listopada 2015.,

-87,55 EUR počevši od 1. svibnja 2014. do 30. listopada 2015.,

- 85,81 EUR počevši od 1. lipnja 2014. do 30. listopada 2015.,

- 87,41 EUR počevši od 1. srpnja 2014. do 30. listopada 2015.,

- 89,22 EUR počevši od 1. kolovoza 2014. do 30. listopada 2015.,

- 90,86 EUR počevši od 1. rujna 2014. do 30. listopada 2015.,

- 91,37 EUR počevši od 1. listopada 2014. do 30. listopada 2015.,

- 93,12 EUR počevši od 1. studenog 2014. do 30. listopada 2015.,

- 94,08 EUR počevši od 1. prosinca 2014. do 30. listopada 2015.,

- 93,80 EUR počevši od 1. siječnja 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. veljače 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. ožujka 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. travnja 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. svibnja 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. lipnja 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. srpnja 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. kolovoza 2015. do 30. listopada 2015.,

- 94,76 EUR počevši od 1. rujna 2015. do 30. listopada 2015.,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice OT koji glasi: "Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000, Zagreb, isplatiti tužiteljici OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.866,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje 31. listopada 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom na iznos od:

- 1,54 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 93,66 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,70 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 96,96 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,63 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 95,52 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 93,22 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 89,97 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,62 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

-93,44 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 95,04 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 89,73 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 91,90 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 95,15 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 92,23 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 86,73 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 84,95 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 85,45 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 89,23 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 93,23 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,.,

- 91,55 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 93,12 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,.,

- 92,66 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 88,59 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 89,81 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 88,03 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 87,55 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 85,81 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 87,41 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 89,22 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 90,86 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 91,37 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 93,12 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,08 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,.,

- 93,80 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,.,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,.,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

- 94,76 EUR počevši od 31. listopada 2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000, Zagreb, naknaditi tužiteljici OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 765,00 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik i to samo u odnosu na točku I., II. i IV. izreke presude, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, tužiteljica nije dokazala da ima status potrošača, a status potrošača se ne presumira. Također stranke su zaključile i dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur te je tužiteljica slobodnim očitovanjem volje uredila ugovorni odnos s tuženikom, a zbog čega je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da odnosi između stranaka nisu u cijelosti riješeni sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu. Konverzija kredita isključena je od ispitivanja poštenosti odnosno nepoštenosti te tužiteljica ne raspolaže valjano pravnom osnovom za potraživanje bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika. Također tuženik osporava i pravo tužiteljice na zatezne kamate na preplaćene iznose. Tužiteljica nema pravni interes za vođenje postupka obzirom je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nadalje nema mjesta niti primjeni odluke i zaključaka iz postupaka kolektivne zaštite obzirom se u svakom konkretnom slučaju moraju utvrđivati okolnosti jesu li potrošačima bile na raspolaganju sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu odnosno je li tužiteljica bila odgovarajuće informirana i upozorena na posljedice porasta vrijednosti strane valute u odnosu na njegove kreditne obveze. Odredbe o valutnoj klauzuli bile su jasne, lako uočljive i razumljive. Prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate na pretplatu priznatu u konverziji. Također tužiteljica nije ovlaštena potraživati zatezne kamate od plaćanja svakog anuiteta tim više jer tuženik nije bio nepošteni stjecatelj. Nadalje prvostupanjski sud dosudio je tužiteljici zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Osim toga prvostupanjski sud neosnovano je dopustio i preinaku tužbe te je neosnovano odbio prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Neosnovanim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je neosnovano obvezao tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici.

2.2. Protiv prvostupanjske presude i to u dijelu u kojem nije uspjela u postupku (točka III. izreke presude te u dijelu gdje tužiteljici nisu dosuđeni traženi troškovi postupka) kao i u odnosu na točku II. izreke pravovremeno je žalbu podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a. Tužiteljica u žalbi navodi kako je točka II. izreke prvostupanjske presude nerazumljiva jer u istoj nije jasno naznačeno na koju novčanu masu se odnosi tužbeni zahtjev. Obrazloženje pobijane presude sadrži proturječne i nejasne tvrdnje o tome je li tužiteljica dodatak ugovora o kreditu sklopila dobrovoljno. I u odnosu na troškove parničnog postupka prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom je propustio primijeniti presudu u spojenim predmetima C-224 i C-259.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužiteljici, a tužiteljica nije dostavila očitovanje na žalbu tuženika.

3.1. Žalba tužiteljice dostavljena je na očitovanje tuženiku, a tuženik nije dostavio očitovanje na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično neosnovana i djelomično osnovana. Naime, žalba tužiteljice osnovana je samo u pogledu troškova parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima stranaka, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Također i činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužiteljice i tuženika zaključen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210713168 od 4. rujna 2007. (nastavno Ugovor o kreditu);

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 61.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% godišnje, te je ista promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.;

- da rok otplate kredita iznosi 20 godina;

- da je tužiteljica tužbu podnijela 13. lipnja 2023.;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te da tužiteljica ima status potrošača;

- da je između stranaka 21. siječnja 2016. zaključen Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (nastavno: Dodatak ugovora);

- da je navedenim Dodatkom ugovora o kreditu izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro;

- da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro;

- da je ukupan iznos preplate tužiteljice temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđen u visini od 6.088,85 eura;

- da je tužiteljici priznata razlika prilikom provođenja konverzije u visini od 3.866,96 eura kao razlika između zbroja uplaćenih iznosa po kreditu CHF i zbroja rata/anuiteta po kreditu u euro u skladu s otplatnim planom za kredit u euro;

- da su sredstva iz kredita korištena za kupnju stana.

7.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9. U odnosu na žalbu tuženika: prije svega napominje se kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio na konkretan slučaj presudu iz kolektivnog spora. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

9.1. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača već je u konkretnom slučaju utvrđivao sve bitne okolnosti, jesu li stranke pregovarale ili ne, je li sporna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, je li odredba bila jasna i razumljiva kao i druge okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve prvostupanjski sud opširno obrazložio.

10. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Obzirom je tužba podnijeta 13. lipnja 2023., to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. – u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav ovoga suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužitelja sukladan je s pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o mogućnosti promjene kamatne stope i o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila razumljiva. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

12. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Obzirom tužiteljica nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Ovdje se napominje tuženiku da je strankama bila dopuštena primjena valutne klauzule no u konkretnom slučaju izostalo je od strane tuženika točno definiranje i propisivanje te upoznavanje tužiteljice sa svim bitnim parametrima o kojima ovisi primjena valutne klauzule, a kako je to prvostupanjski sud sigurno, uvjerljivo i opširno obrazložio. Naime, tužiteljica kao korisnica kredita nije imala mogućnost utjecaja na navedene ugovorne odredbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s člankom 102. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07. – nastavno: ZZP).

14. U odnosu na žalbene navode tuženika vezane za provođenje konverzije navodi se kako isti nisu osnovani. Naime, prije svega napominje se da Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj, 102/15. - nastavno ZID ZPK/15) nije propisano da se sklapanjem Dodatka o osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja toga ugovora. Također niti iz zaključenog Dodatka ugovora o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnica kredita tj. tužiteljica odrekla prava koja joj pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Dakle, sklapanjem dodatka ugovora o kreditu tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja dodatka ugovora o kreditu tj. ugovora o konverziji.

15. Sklapanjem dodatka ugovora o kreditu su samo revidirani uvjeti i način otplate kredita te valuta, a što jasno ukazuje na činjenicu da se ne radi o sklapanju sasvim novog ugovora. Tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga nije izgubila niti pravo na postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Osim toga i Europski sud za ljudska prava u predmetu Žulić protiv Hrvatske od 1. rujna 2022.navodi "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu". Dakle i Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi odnosnog ugovora o kreditu.

16. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je tužiteljica kao potrošač dovedena u situaciju da ostvari dvostruku korist odnosno još povoljnije uvjete od onih koje mu dopuštaju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju. Naime, korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije nego imaju samo pravo na razliku. Upravo je prvostupanjski sud tužiteljici priznao razliku prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je ukupna preplaćena razlika utvrđena u iznosu 6.088,85 eura dok je u konverziji priznata preplata u visini od 3.866,96 eura. Oduzimanjem ukupne više preplaćene razlike u visini od 6.088,85 eura od u konverziji priznate preplate u visini od 3.866,96 eura utvrđen je ukupan iznos preplate u visini od 2.221,89 eura, a koji iznos je pravilno prvostupanjski sud i dosudio tužiteljici. Dakle, iz navedenog je razvidno kako tužiteljica nije dovedena u povoljniju poziciju zaključivanjem Dodatka ugovora o kreditu. Naprotiv, na ovakav način došlo je do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak ugovora o kreditu i proveli konverziju s pravima onih korisnika kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak. Ovo stoga jer u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu pa do dana sklapanja dodatka ugovora o kreditu takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

17. Svojom odlukom prvostupanjski sud nije stvorio ozračje pravne nesigurnosti i nije arbitrarno postupao već je prvostupanjski sud omogućio jednakost svih potrošača u ostvarivanju njihovih prava bez obzira zaključili oni Dodatak ugovora o kreditu ili ne.

18. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništava, a ništavost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio nepoštenje tuženika. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije dokazala status potrošača. Naime, člankom 3. stavak 1. alineja 1. ZZP-a propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ima status potrošača, a sve imajući u vidu kako odredbu članka 6. Ugovora o kreditu tako i iskaz tužiteljice. Naime, iz članka 6. Ugovora o kreditu razvidno je kako je namjena kredita kupnja stana, a što navodi i tužiteljica u svom iskazu. Navedeni stan tužiteljica je koristila isključivo za osobne potrebe kako svoje tako i svoje obitelji te isti nije korišten u bilo kakve poslovne svrhe, a što je sve prvostupanjski sud nesporno utvrdio te opširno obrazložio.

20. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i u pogledu odluke prvostupanjskog suda o preinaci tužbe. Naime, obzirom je tužiteljica podneskom od 5. siječnja 2024. preinačila tužbeni zahtjev to je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe obzirom je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju radi se o povećanju postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove, a do koje preinake je došlo nakon provedenog vještačenja, slijedom čega je preinaka dopuštena i svrsishodna, a u odnosu na preinačeni dio nije došlo do zastare obzirom je podnošenjem tužbe zastara bila prekinuta i za preinačeni iznos.

21. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu članka 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (''Narodne novine", br. 53/20 i 93/20, dalje: Zakon) sugerirajući da u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 18. listopada 2020. ne teku zatezne kamate. Ovo stoga što su člankom 1. istog Zakona propisane posebne interventne mjere (samo) u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Budući da se navedena odredba o zastoju tijeka zateznih kamata ne odnosi na parnični postupak, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava odlučio o tijeku zatezne kamate.

22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u dijelu da je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici dosudio zateznu kamatu na umanjeni dio glavnice. Naime, tužiteljica kao potrošač koja je sklopila Ugovor o konverziji kredita ima pravo u skladu s odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je tužiteljici kao potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, a sve sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana svake pojedine uplate do dana izvršenja konverzije. Stoga je u navedenom dijelu pravilna odluka prvostupanjskog suda.

23. Stoga je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u navedenom dijelu.

24. U odnosu na žalbu tužiteljice: Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je točka II. izreke presude nerazumljiva. Naime, točkom II. izreke presude prvostupanjski sud tužiteljici je priznao zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužiteljici banka uračunala prilikom izračuna konverzije. Više plaćene iznose koje je tužiteljici banka uračunala prilikom izračuna konverzije prvostupanjski sud nesporno je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka time da na matematički izračun sadržan u nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu imale primjedbu. Dakle, iznosi na koje je tužiteljici priznata zatezna kamata predstavljaju zapravo ukupan iznos od 3.866,96 eura, a koji iznos je tužiteljici priznat u konverziji.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjska presuda nejasna u pogledu tvrdnje je li tužiteljica Dodatak Ugovora o kreditu s tuženikom sklopila dobrovoljno. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica dobrovoljno prihvatila izračun konverzije, a kako je to navedeno u točci 32. obrazloženja presude. Dakle, dispozicija je bila tužiteljice hoće li prihvatiti izračun konverzije ili ne, te prvostupanjski sud u navedenom dijelu ne dvoji, a kako to pogrešno smatra tužiteljica.

26. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice vezani za nepoštenost odredaba Dodatka Ugovora o kreditu. Naime, sud nije ovlašten ocjenjivati ništetnost iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti ga isticale, odnosno sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Sud pazi po službenoj dužnosti na ništetnost samo u okviru u postupku iznesenih činjenica, no ne postoji ovlast suda, niti je dopušteno po službenoj dužnosti, bez pravno argumentiranih činjenica utvrđivati ništetnost pravnog posla. Navedeno je dopušteno samo ako se radi o sumnji da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, a što u konkretnom nije slučaj.

27. Neosnovano je pozivanje tužiteljice na presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-690/22 i Županijskog suda u Splitu broj Gž-400/21 obzirom se ne radi o činjenično istovjetnoj situaciji.

28. Stoga je u navedenom dijelu odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana te sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke presude.

28. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukupan iznos parničnih troškova umanjio za uspjeh tuženika u parnici. Naime, u konkretnom slučaju pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, obzirom se radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, mora se uvažiti pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u spojenim predmetima C- 224/2019. i C-259/2019. (odluka od 16. srpnja 2020.), prema kojem se članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.

29. Pravna shvaćanja izražena u odlukama Suda EU obvezuju nacionalne sudove država članica EU u primjeni domaćeg nacionalnog prava, slijedom čega je valjalo prihvatiti naprijed navedeno shvaćanje prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka. Naime, budući da je tužiteljica u predmetnoj parnici uspjela sa svojim tvrdnjama i zahtjevom za utvrđenje nepoštenima te ništetnima odredbi ugovora o kreditu u odnosu na koji dio je sud odlučivao kao prethodno pitanje o kojem ovisi osnovanost kondernatornog dijela te obzirom je tužiteljica uspjela sa zahtjevom kojim je tražila isplatu preplaćenih iznosa temeljem ugovorene valutne klauzule to tužiteljici u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, pripada i pravo na cjelokupan parnični trošak neovisno o tome što nije u cijelosti uspjela sa zahtjevom za isplatu preplaćenih iznosa temeljem valutne klauzule.

30. Slijedom naprijed izloženog valjalo je prihvatit žalbu tužiteljice u odnosu na troškove postupka i preinačiti pobijanu odluku o troškovima, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi sve potrebne i opravdane troškove postupka, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ukupnom iznosu od 2.125,00 eura. Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnoj visini od 2.125,00 eura, a kako je prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 765,00 eura to je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.360,00 eura (2.125,00 – 765,00) sa zateznom kamatom.

31. Imajući u vidu navedeno neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za troškove postupka.

32. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

33. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka jer tužiteljica žalbom u odnosu na glavni zahtjev nije uspjela dok je uspjela samo u odnosu na sporedni zahtjev vezan za troškove postupka.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 6. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak