Poslovni broj P-1258/2022-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika Općina Markušica, Markušica, Vuka Karadžića 3, OIB:28837274589 (kao pravnog sljednika pok. ČG), zastupane po punomoćniku Miri Glavašu, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 10. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice tužiteljevog punomoćnika ČGB, savjetnice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu te tuženikovog punomoćnika, dana 06. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.782,62 eura/13.431,18 kuna sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od dospijeća do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje  od  godine  dana  nefinancijskim  trgovačkim  društvima izračunate  za  referentno  razdoblje  koje  prethodi  tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

-na iznos od 102,69 eura/773,73 kuna s rokom dospijeća 30. travnja 2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 31. svibnja 2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. lipnja

2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. srpnja

2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. kolovoza 2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. rujna

2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. listopada 2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. studenoga 2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. prosinca 2014.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. siječnja 2015.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. veljače 2015.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. ožujka 2015.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. lipnja 2015.,

-na iznos od 129,23 eura/973,65 kuna s rokom dospijeća 15. srpnja

2015.,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.556,65 eura sa zateznim kamatama tekućima od 06. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 1.450,00 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je vlasnik stana u [adresa], prizemlje, površine 64,91m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, zajedničkog spremišta i podruma. Tuženik je prije pokretanja ovog postupka pozvan u mirnom postupku na isplatu dužnog iznosa zahtjevom za mirno rješenje spora od 3. listopada 2016. sukladno odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, koji nije prihvatio. Presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj:Ps-538/06 od 30. svibnja 2007. naloženo je suprugu tuženice GG iseliti iz stana u [adresa], prizemlje, površine 64,91m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, zajedničkog spremišta i podruma, te isti slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane. Tuženica je bila član obiteljskog domaćinstva supruga GG, kojemu je zbog neplaćanja najamnine otkazan Ugovor o najmu stana sklopljen s Ministarstvom obrane dana 9. veljače 2000. Suprug tuženice GG preminuo je 9. kolovoza 2015., a tuženica je proglašena njegovom nasljednicom. Odredbom članka 24. stavka 2. Zakona o najmu stanova propisano je da u slučaju smrti najmoprimca ili kad najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. S obzirom da tuženik koristi predmetni stan, a što je razvidno iz Vanjskog uvida u podatke JRO MUP-a RH, a zato tužitelju ne plaća naknadu za korištenje istog to se tužbeni zahtjev u ovome predmetu temelji na odredbi članka 1120. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kojima je propisano da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu ili ako to nije moguće nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Tuženik je, koristeći tužiteljevu stvar, nedvojbeno stekao korist u iznosu neplaćene najamnine za stan tužitelja, dok tužitelj s druge strane nije ostvario korist koju bi davanjem u najam predmetnog stana drugoj osobi nedvojbeno ostvario, to je isti sukladno citiranoj odredbi dužan tužitelju naknaditi vrijednost ostvarene koristi. S osnova korištenja tuđe stvari tužitelj od tuženika potražuje mjesečni iznos od 973,65 kn, a koji iznos je određen sukladno Odluci Ministarstva obrane, Ur.broj: 512-01-99-2002 od 20. prosinca 1999. po kojoj iznos slobodno ugovorene najamnine iznosi 15 kn/m2, te za razdoblje od listopada 2010. do listopada 2015., odnosno za pojedine mjesece kako proizlazi iz zahtjeva tužbe, potražuje isplatu ukupnog iznosa od 13.431,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Slijedom navedenog, budući da tuženik koristi stan u vlasništvu tužitelja bez pravnog osnova, to tužitelj predlaže sudu, a na temelju odredbe članka 1120. u vezi s člankom 1111. ZOO-a te na temelju odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu 13.431,18 kuna/ 1.782,62 eura sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose najamnine od dospijeća do isplate i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu moli obročnu otplatu duga i poziva se na tešku materijalnu situaciju, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te se ističe prigovor zastare potraživanja.

3. U nastavku postupka je podneskom od 27. travnja 2018. navela da će izmiriti dugovanje te da je stan vratila tužitelju 03. travnja 2018.

4. Budući da je tuženica ČG preminula, postupak je preuzeo njezin pravni sljednik Općina Markušica.

5. Tuženik se pozvao na odredbe Zakona o nasljeđivanju, po kojima se vjerovnici mogu namiriti isključivo iz ošasne imovine, a koju čini ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 75 i 247.

6. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u ovosudnu presudu posl. broj Ps-538/06 od 30. svibnja 2007. (list 9-13 spisa), Ugovor o najmu stana (list 14- 15 spisa), Odluku Ministarstva obrane RH o visini slobodno ugovorene najamnine (list 18 spisa), povratnicu (list 19 spisa), zapisnik o primopredaji stana od 03. travnja 2018. (list 40-41 spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Goranu Korici.

7. Izvođenje ostalih dokaza te dokaza uvidom i pregledom ostalih isprava nije bilo potrebno za odluku, jer je činjenično stanje potpuno utvrđeno.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Među strankama nije sporna činjenica da se tužitelj, prije podnošenja obje tužbe, obratio pravnom predniku tuženika ČG temeljem odredbe čl. 186a ZPP-a zahtjevom za mirno rješenje spora od 03. listopada 2016., koji zahtjev je ista zaprimila 05. listopada 2016. te da je tužitelj od iste dobio odgovor u kojem ističe svoju tešku financijsku situaciju te moli obročnu otplatu u 60 rata.

10. Također, nije sporno da je donesena ovosudna pravomoćna presuda Ps- 538/06 od 30. svibnja 2007. kojom je naloženo je suprugu tuženice GG iseliti iz stana u [adresa], prizemlje, površine 64,91m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, zajedničkog spremišta i podruma, te isti slobodan od svih osoba i stvari predati u posjed Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane. Nadalje, nije sporno da je tuženica ČG bila član obiteljskog domaćinstva supruga GG, kojemu je zbog neplaćanja najamnine otkazan Ugovor o najmu stana sklopljen s Ministarstvom obrane dana 9. veljače 2000.

11. Također, nije sporno da je suprug tuženice GG preminuo **.**.2015., a tuženica ČG proglašena njegovom nasljednicom te da je koristila predmetni stan bez pravne osnove do 03. travnja 2018., kada ga je predala tužitelju. Nije sporan tijek zateznih kamata postavljen tužbenim zahtjevom.

12. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je istaknut prigovor zastare.

13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja valja istaći da je isti neosnovan. Naime, potraživanje tužitelja odnosi se na gubitak zarade od najamnine, a ona dospijeva mjesečno, slijedom čega se primjenjuje rok određen čl. 229. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), odnosno trogodišnji zastarni rok. Iz Ugovora o najmu stana sklopljenog između GG kao pravnog prednika tuženice ČG i tužitelja od 09. veljače 2000. proizlazi da se najmoprimac obvezuje plaćati najmodavcu najamninu najkasnije do 15. u mjesecu, pa stoga sud smatra da i najamnina koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, također dospijeva za svaki mjesec do 15-og dana u tekućem mjesecu. Kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje najamninu za razdoblje od travnja 2014. do srpnja 2015., to proizlazi da je najstarije utuženo potraživanje iz travnja 2014. godine te da isto dospijeva 15. travnja 2014., iako tužitelj potražuje od 30. travnja 2014. Kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 03. listopada 2016., a tuženica ČG ga je zaprimila 05. listopada 2016., čime je prekinuta zastara te je tužba podnesena 08. lipnja 2017. Za najstarije utuženo potraživanje zastarni rok ističe 15. travnja 2017. godine, a za sva ostala utužena potraživanja kasnije, to proizlazi da je tužba podnesena u okviru trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 229. ZOO-a.

14. Nadalje, sud ističe da tužitelj, kao vlasnik može potraživati naknadu za korištenje svoje stvari, jer je odredbom čl. 1120. ZOO-a propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, vlasnik ima pravo ostvariti naknadu od osobe koja je njegov stan koristila bez ikakvog pravnog osnova.

15. Kako je već gore navedeno, nesporno je da je pravna prednica tuženika ČG bespravno koristila predmetni stan tužitelja, to je ista time ostvarila za sebe nepripadnu korist prema odredbi čl. 1120. ZOO. Visina naknade, koju tužitelj kao vlasnik nekretnine ima pravo potraživati od tuženika kao pravnog slijednika osobe koja je u utuženom razdoblju koristila nekretninu određuje se prema visini najamnine koja bi se mogla postići davanjem u najam tog dijela nekretnine. Pravna prednica tuženika ČG je morala biti svjesna, da koristi nekretninu, koju nije naslijedila iza pok. supruga (jer nije bila u njegovom vlasništvu) te koja nije u njezinom vlasništvu i to bez plaćanja ikakve naknade vlasniku, a kako tužitelj potražuje naknadu u visini najamnine svakako ima pravo na isplatu naknade vrijednosti ostvarene koristi bespravnim korištenjem nekretnine u njegovom vlasništvu u utuženom razdoblju.

16. Nadalje, prema čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje:ZVDSP) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

17. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženika, a time je utvrđen i osnov tužiteljeva zahtjeva.

18. Radi utvrđivanja visine najamnine izvršen je uvid u Odluku Ministarstva obrane RH o visini slobodno ugovorene najamnine te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem.

19. Uvidom u Odluku Ministarstva obrane RH o visini slobodno ugovorene najamnine od 20. prosinca 1999. utvrđeno je da je visina najamnine za stambeni prostor 15 kn/m2, što za predmetni stan od 64,91 m2 iznosi 973,65 kuna mjesečno.

20. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Gorana Korice proizlazi vrijednost ukupne najamnine za predmetni stan od 64,91 m2, za utuženo razdoblje od travnja 2014. do srpnja 2015. ukupno 5.466,00 eura.

21. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka Gorana Korice i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a stranke nisu imale primjedbi.

22. Dakle, utvrđena je tržišna najamnina za period od travnja 2014. do srpnja 2015. u iznosu od 5.466,00 eura.

23. Na predmetnu pravnu situaciju se primjenjuje i odredba čl. 1111.st.1. ZOO-a o stjecanju bez osnove, pa tužitelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, ima pravo na zatezne kamate tekuće od dana stjecanja nepripadnih iznosa, jer je pravna prednica tuženika ČG bila nepošten stjecatelj, budući da je morala biti svjesna kako koristi tuđu nekretninu bez ikakve naknade, pa kako je tužitelj kamate zahtijevao na iznose neplaćene najamnine, iako se smatra da se isti stječu svakomjesečno, to je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose na način, od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate kako je tužitelj i tražio, kako je to pobliže navedeno u izreci.

24. Imovinska šteta tužitelja je najamnina te ista u utuženom razdoblju ukupno iznosi 5.466,00 eura, a kako je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 1.782,62 eura, pa je stoga slijedom svega prethodno navedenog, tužitelju dosuđen predmetni iznos kao u točki I. izreke presude, a koliko je tužitelj i zatražio postavljenim tužbenim zahtjevom.

25. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29. ZOO-a.

26. U odnosu na prigovor tuženika da se vjerovnici mogu namiriti isključivo iz ošasne imovine, a koju čini ½ dijela nekretnine stečene iza pok. ČG, isti je neosnovan. Naime sukladno čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje:ZN) predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Dakle, iste odredbe se odnose na postupak prisilne naplate, a ne na parnični postupak, pa bi tuženik takve prigovore mogao istaknuti u postupku prisilne naplate potraživanja tužitelja utvrđenog na temelju ovosudne presude.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT).

28. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe (sve po Tbr. 7./1. OT-a), sastav obrazloženog podneska od 03. ožujka 2021., 17. lipnja 2021., 28. srpnja 2023. i 16. lipnja 2025. (sve po Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 12. siječnja 2018., 26. veljače 2024. i 10. rujna 2025. (sve po Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova, zastupanja na ročištima 04. svibnja 2018., 16. siječnja 2023. i 02. srpnja 2025. (sve po Tbr. 9./5. OT-a), za svaku radnju po 25 bodova. Dakle, ukupno 975 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, ukupno iznosi 1.950,00 eura. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 606,65 eura. Dakle, ukupan trošak tužitelja je 2.556,65 eura.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 06. prosinca 2018., jer je istim navodi kako je tuženica preminula te dostavlja ispis JRO MUP-a, što nije bilo potrebno, budući da sud isto može sam utvrditi uvidom u JRO MUP-a iz e- spisa kao i tužitelj.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 01. kolovoza 2023., jer se radi o podnesku od 28. srpnja 2023. (koji je tužitelju već priznat), koji je u e- spisu u popisu pismena evidentiran pod datumom 01. kolovoza 2023.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. lipnja 2024., jer istim dostavlja potvrdu o uplati predujma, što nije bilo potrebno, budući da sud isto može sam utvrditi iz e-spisa.

32. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 28. listopada 2024. i 21. siječnja 2025., jer istim moli produljenje roka za uplatu predujma, što nije bilo potrebno za postupak niti bi tuženik trebao snositi taj trošak.

33. Na taj je način tužitelju ukupno dosuđena naknada troška od 2.556,65 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 4.006,65 eura).

34. Novčani iznosi u izreci dvojno su iskazani uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) i sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

35. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 06. listopada 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana