1              Poslovni broj: I Kž-Us-118/2022-7

              Poslovni broj: I Kž-Us-118/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) te optuženog V. V. i optuženog T. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 8. srpnja 2022. broj K-Us-19/2017-56, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženog M. B. i optuženog T. B., na način da se prihvaćaju izrečene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu, svakome, za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, pa im se na temelju članka 57. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda te se određuje da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi M. B. i optuženi T. B. u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

II Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom M. B. i optuženom T. B. u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2009. do 18. svibnja 2009.

 

III U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te žalbe optuženog V. V. i optuženog T. B. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. B., optuženi V. V. i optuženi T. B. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. pa su temeljem istog zakonskog propisa osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu svaki, s time da je temeljem članka 56. KZ/11. optuženicima M. B. i T. B. izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine, na koju su osuđeni, neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počine neko novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. odlučeno je da se optuženicima M. B. i T. B. u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme lišenja slobode i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 2. travnja 2009. do 18. svibnja 2009.

 

1.2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) i članka 77. stavak 1. KZ/11. od optuženika M. B., V. V. i T. B. oduzeta je imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom u iznosu od 28.000,00 kuna te je utvrđeno kako je navedeni novčani iznos postao vlasništvo R. H., te da su optuženici M. B., V. V. i T. B. dužni uplatiti novčani iznos od po 9.333,33 kune, svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, u korist R. H.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 3. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženici M. B., V. V. i T. B. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 4.500,00 kuna svaki, od čega se iznos od po 2.500,00 kuna odnosi na 1/3 iznosa telekomunikacijskog vještačenja, dok iznos od po 2.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.

 

2. Protiv te presude žali se USKOK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno "da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda".

 

2.1. Protiv presude žali se i optuženi V. V. putem svog branitelja T. B., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i protiv optuženog V. V. optužba odbije, odnosno da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da mu se preinači odluka o kazni na način da se i njemu izrekne uvjetna osuda, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.2. Žalbu je podnio i optuženi T. B. putem svog branitelja T. V., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "što je utjecalo i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, povredu kaznenog zakona te odluku o kazni, troškovima postupka i imovinsko-pravni zahtjev", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.3. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi T. B. putem svog branitelja s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

2.4. Ovaj žalitelj zatražio je i u žalbi i u odgovoru na žalbu da bude obaviješten o javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, međutim unatoč urednim pozivima optuženik i njegov branitelj nisu pristupili.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba USKOK-a djelomično je osnovana, dok žalbe optuženog V. V. i optuženog T. B. nisu osnovane.

 

5. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koje u žalbi ističe USKOK, iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., proizlazi, kako žalitelj smatra da je počinjeno više vidova te bitne povrede koju nalazi u izmjeni činjeničnog opisa od strane prvostupanjskog suda u pogledu količine droge za koju su optuženici terećeni (300 grama droge), dok je sud, suprotno tome, izveo zaključak da se radilo o najmanje 70 grama, pa žalitelj smatra da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nadalje mutatis mutandis, iznosi prigovore i u odnosu na izmjenu činjeničnog opisa o količini droge koju je naručio M. B., a nabavio V. V. od 22. listopada 2008., čiju je prodaju prvostupanjski sud ispustio u izreci, iako je potom o istoj isporuci i prodaji iznosio razloge u obrazloženju, pa žalitelj smatra da se prvostupanjski sud na opisani način doveo u proturječnost izreke i obrazloženja, u čemu nalazi još jedan vid citirane bitne povrede, zbog čega smatra da se presuda ne može ispitati.

 

5.1. Međutim, suprotno iznesenim tvrdnjama USKOK-a, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog kojih je dio činjeničnih navoda izmijenio i ispustio iz inkriminacije, pa pobijana presuda zbog toga nije nerazumljiva, niti protivna izvedenim dokazima, a to što smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni, te da su izmjene u činjeničnom opisu od strane prvostupanjskog suda neutemeljene, a time i zaključak suda pogrešan, pa isto ne prihvaća, ne znači da se radi o počinjenoj bitnoj povredi, već se radi o prigovorima činjenične naravi u pogledu žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku ove odluke.

 

5.2. Isto tako nije prihvatljiv ni žalbeni prigovor optuženog V. V. da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer da postoji u proturječnost izreke i obrazloženja, čime da je počinjena "… bitna povreda iz članka 367. stavka 2. ZKP-a te povrijeđeno i Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje…", što povezuje sa korištenjem CD medija koji su bili temelj vještačenja, smatrajući da se radi o dokazima na kojima se nije mogla temeljiti prvostupanjska presuda.

 

5.3. Naime, kada žalitelj ističe prethodno citiranu bitnu povredu očito je da upire na povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., koju nalazi u tome da su CD-mediji koji su proizišli iz rezultata posebnih dokaznih radnji, tajnog praćenja i prisluškivanja nezakoniti dokaz. Međutim, činjenica da se ne radi o originalnim audio-zapisima koji su nastali temeljem provedenih posebnih dokaznih radnji, ne podliježe sama po sebi ocjeni njihove zakonitosti, već ocjeni njihove vjerodostojnosti, obzirom da su isti nastali na temelju zakonitog naloga suca istrage za provođenjem ovih dokaznih radnji, pa ukoliko se i radi o kopijama, ne znači da iste ne sadrže vjerodostojan sadržaj, o čemu je prvostupanjski sud dao i razloge, pa se niti u ovom slučaju ne radi o počinjenoj bitnoj povredi, već o prigovorima činjenične naravi i ocjeni provedenih dokaza.

 

5.4. Nadalje, nije u pravu ni žalitelj T. B. kada ističe "počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se očituje u proturječnosti između izvedenih dokaza i razloga danih u obrazloženju svoje odluke…što je utjecalo i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, povredu kaznenog zakona te odluku o kazni, troškovima postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu…", budući se i ovdje radi o prigovorima iz žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku ove odluke.

 

6. U pogledu žalbenih navoda optuženog V. V. kako je na njegovu štetu povrijeđen institut načela "ne bis in idem", čime sadržajno upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08., jer da je već za isto kazneno djelo osuđen (očito aludirajući na presudu Županjskog suda u Splitu broj K-106/08. od 3. lipnja 2009.), optuženik niti u tome nije u pravu.

 

6.1. Naime, iako je ovaj optuženik već isticao istovjetne prigovore u prethodnoj žalbi, te mu je na isto odgovoreno u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us 2/2015-9 od 4. svibnja 2017., optuženiku se i sada skreće pozornost, da je podatak o količini droge u toj pravomoćnoj presudi unesen u činjenični supstrat izreke ove pobijane presude samo kao pojašnjenje činjenice da je optuženi V. V. pored ostalih kriminalnih aktivnosti, nakon što je prethodno u Z. preuzeo određenu količinu droge, s istom zatečen 4. prosinca 2008. u D., za što je pravomoćno i osuđen. Međutim, ovom pobijanom presudom obuhvaćene su i druge kriminalne aktivnosti optuženog V. V., pa stoga činjenicom osude za jednu kriminalnu aktivnost i za kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97. nije očito bila pokrivena cjelokupna njegova aktivnost u inkriminiranom razdoblju, zbog čega na njegovu štetu nije povrijeđen institut načela "ne bis in idem".

 

7. Slijedom iznesenog, a suprotno stajalištu svih žalitelja, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti iz članka 468. stavka 1. točke 11., a niti iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., niti je u odnosu na optuženog V. povrijeđen kazneni zakon, pa žalbe USKOK-a i optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu osnovane, a ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede odredbi kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, USKOK prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud neosnovano ispustio iz činjeničnog opisa nabavu i prodaju droge od 22. listopada 2008., budući da iz rezultata posebnih dokaznih radnji, telefonske komunikacije i ostalih dokaza proizlazi, da je prodaja droge bila upravo i 22.-23. listopada 2008., a isto tako da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu ostvarene imovinske koristi od strane ovih optuženika, pozivajući se na pravomoćnu presudu istog suda donesenu po sporazumu stranaka, protiv optuženog T. P., K-Us-4/2021-3 od 18. svibnja 2021. iz kojeg činjeničnog opisa proizlazi "… da je M. B. kupovao količine droge od najmanje 300 grama…čime da je ostvarena imovinska korist od najmanje 240.000,00 kn… dok se dio od 10.000,00 kn protupravne koristi odnosio na T. P., a ostatak na ovdje optužene M. B., V. V. i T. B.…", zbog čega smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o manjoj količini droge te pogrešno i neosnovano mijenjao činjenični opis nalazeći da se radi o prodaji najmanje 70 g droge i imovinskoj koristi od najmanje 28.000,00 kn, čime je po mišljenju žalitelja, činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

8.1. Optuženici V. V. i T. B. u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u velikoj mjeri isprepliću sve žalbene osnove, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utemeljio svoju presudu na CD medijima s podacima sa istih, o ostvarenoj komunikaciji i praćenju, a potom i izveo pogrešne i neutemeljene zaključke "…vlastitim tumačenjem sadržaja tako ostvarene komunikacije…i donio pogrešnu odluku o odgovornosti ovih optuženika."

 

9. Suprotno stavu USKOK-a i oba optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi, a imajući na umu stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao sud prvog stupnja, da su u pobijanoj presudi nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno uz ispravan zaključak suda kako je dokazano da su optuženici M. B., V. V. i T. B. počinili kazneno djelo za koje su terećeni na način i pod uvjetima opisanim u izreci presude, dok je izmjena dijela činjeničnog opisa učinjena od strane prvostupanjskog suda, rezultat onih nedvojbeno utvrđenih odlučnih činjenica koje opravdavaju takvu izmjenu o najmanjoj količini droge i najmanje ostvarenoj imovinskoj koristi, a za što je prvostupanjski sud naveo valjane razloge, pravilno smatrajući kako takva izmjena ne utječe na bitno obilježje terećenog kaznenog djela.

 

10. Dakle, prije svega prvostupanjski sud je posve korektno prenio bitan sadržaj obimne dokazne građe koja uključuje i reprodukciju ostvarene komunikacije između optuženika, zatim dokaze i činjenice o praćenju optuženika, a potom i činjenice koje proizlaze iz provedenih vještačenja među kojima je i vještačenje o vrsti droge, kao i vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. I. Š. u vezi sa mobilnim brojevima i aparatima koje su koristili optuženici, a koji su od njih i oduzeti. Potom je sud prvog stupnja pristupio analizi i ocjeni dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, uz posve jasnu i razumljivu argumentaciju za prihvaćanje dokaza proizašlih iz posebnih dokaznih radnji o praćenju i nadziranoj komunikaciji optuženika te dokaza proizašlih iz nalaza i mišljenja ispitanih vještaka nalazeći potporu njihovih mišljenja i u dijelu personalnih dokaza i obranama optuženika te ih s pravom ocijenio vjerodostojnim dokazima.

 

10.1. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada nalazi utvrđenim da iz razgovora prikupljenih mjerom tajnog nadzora i tehničkog snimanja, telefonskih razgovora, kao i izviješćima o tajnom praćenu i snimanju osoba proizlazi da su okrivljenici postupali zajednički i prema prethodno postignutom dogovoru pri čemu je M. B. opojnu drogu kokain kupovao uglavnom na širem području Z., koju je po njegovim uputama V. V. dovozio u S. nakon što bi M. B. dogovarao s kupcima količinu, cijenu, mjesto i vrijeme isporuke opojne droge te upućivao V. V. da isporuči dogovorene količine droge, pri čemu su nabavili i prodali točno neutvrđenu količinu kokaina, ali kako iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da su ovi optuženici opojnu drogu prodali Z. J. A., V. G., te drugim nepoznatim osobama, jer je vještačenjem utvrđeno da je prodaja išla i nepoznatoj muškoj osobi koja se koristila telefonom pozivnog broja … i to u količini od najmanje 50 grama, to je s pravom utvrđeno da su to učinili u više navrata. Optuženi T. B. također je prodao neutvrđenu količinu kokaina, jer iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da je drogu prodao N. S., D. M., H. U., M. E. kao i drugim za sada nepoznatim osobama, po cijenama od 450,00 do 500,00 kuna za gram, te u najmanje dva navrata, a u svrhu daljnje prodaje i T. P. i to ukupno najmanje 20 grama kokaina po cijeni od 400,00 kuna za gram, a koji je potom istu prodao narkomanskim konzumentima na otoku H.

 

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud pri tome ocijenio i sadržaj ostvarene komunikacije koje su optuženici međusobno vodili, kao i razgovore koje su vodili s kupcima, te SMS poruke koje su optuženici izmjenjivali međusobno i s kupcima, koristeći šifrirane izraze karakterstične kod nabave i prodaje droga. Tako iz razgovora od 15. listopada 2008. proizlazi da M. B. pitao V. V. "Jesi ono", a V. V. mu odgovara "da je", ili kada u jednoj od ostavrenih komunikacija M. B. govori V. V. "…To napravi za njihovog malog i da bude isti omjer…", odnosno kada T. B. od B. naručuje drogu, pa tako navodi da će mu trebati "…isto kao zadnji put…da pripremi kad on dođe tamo jer je već bez…a ljudi zovu…", a B. od njega traži "…da ga "riješi"…", tj. da mu plati dug za prodanu drogu ili kada u razgovoru od 13. listopada 2008. T. B. govori M. B. "...da ga je ovaj put razočarao…da fali 0,5…", na što mu B. odgovara "…da će mu drugi put pojačati", dok iz razgovora od 29. rujna 2008. proizlazi kako P. pita B. "…postoji li mogućnost to na ler…da će mu šoldi doći već u petak…da ga ekipa čeka za to…da će mu platiti 4 jer mu daje na ler…da će mu to ići redovno svako dva tri dana…da mu u dan-dva ode 10…", a B. ga upozorava "da ništa ne priča", ili kada P. pita B. "…ima li desetku…da će mu poslati 800 keka…da bi mu to riješio u 3 dana…da bi mu poslao 8 hiljada za drugu turu…da ga ovdje traže…da bi mu brzo otišlo…da od 5 desetki može napraviti 8 hiljada bez problema…da samo stavi manje i da će to prodati…", što posve jasno ukazuje, da prvostupanjski sud nije "…vlastitim tumačenjem sadržaja tako ostvarene komunikacije…izveo pogrešne i neutemeljene zaključke o odgovornosti ovih optuženika", kako to u svojim žalbama navode i pogrešno smatraju svi optuženici, već da se doista bez ikakve sumnje radi o načinu komunikacije i "šifriranim izrazima" koji se koriste u komunikaciji za nabavku i prodaju droge te "pregovaranju" o cijeni koju bi trebali platiti za prodaju kokaina. Uostalom o tome su posve jasno i objektivno iskazivali policijski službenici koji su bili uključeni u mjere ograničenja ustavnih prava i sloboda, tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, a koje mjere su i dovele do optuženih M. B., V. V., T. B. i T. P.

 

11. Što se tiče žalbenih navoda USKOK-a u pogledu dijela obrazloženja o događajima vezanim uz 22. listopada 2008., posve je jasno da prvostupanjski sud samo pojašnjava taj događaj navodeći da se radi o događaju o kojem je svjedočio svjedok B. J., djelatnik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Odjela kriminaliteta droga kojem je poznato kako su protiv T. B. bile određene mjere ograničenja ustavnih prava i sloboda, tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta, a koje su potom dovele i do M. B., V. V. i T. P. te rezultirale saznanjima da je T. B. kupovao opojnu drogu od M. B., a prodavao T. P., dok je M. B. imao suradnika u osobi V. V.. Isto tako svjedočio je i tome da je upoznat o jednoj kupoprodaji koja je bila 22. listopada 2008., kada je V. kupio opojnu drogu u Z., ali ga tada nitko nije zaskočio, jer ga je policija namjerno pustila kako bi se došlo do daljnjih saznanja kome i kako se droga transportira. Drugi događaj vezan je također uz optuženog V. V. kojeg je policija zaskočila u D. (4.12.2008.) kada su kod njega u automobilu pronašli oko 300 grama opojne droge, nakon čega je isti uhićen i procesuiran.

 

11.1. Stoga, a protivno tvrdnjama USKOK-a nema nikakvih proturječnosti u takvom obrazloženju u odnosu na izreku u kojoj je taj događaj s pravom ispušten iz činjeničnog opisa, jer se radi o opisu događaja u odnosu na pravomoćno osuđenog V. V., pri čemu je ostalo nepoznato o kolikoj količini droge se radilo i koja količina je od iste prodana, pa žalbeni navodi državnog odvjetnika koji idu u smjeru "da se tada radilo o količini od najmanje 300 g kokaina i prodaji iste u dane 22. i 23. listopada 2008." nisu osnovani.

 

11.2. Naime, upravo daljnji žalbeni navodi USKOK-a koji idu u tom smjeru posve su nejasni i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ulaze u zonu nagađanja, kada u žalbi navodi "….kako količina droge u količini od 296,71 g koja je od V. oduzeta 4.12.2008. ukazuje "..da se može zaključiti da je otprilike takvu količinu droge V. nabavio od nepoznate osobe i 22. listopada 2008. kada ga je po drogu uputio M. B.…", a bez ikakvih konkretnih dokaza za takvu tvrdnju. Upravo zbog nedokazanosti takvih navoda prvostupanjski sud je s pravom pri određivanju količine prodane opojne droge i visine ostvarene imovinske koristi od strane B., V. i B. pošao od onih utvrđenja koja su nesporna, imajući pri tome u vidu da niti od jednog optuženika droga nije oduzeta. Tako je sud valjano obrazložio zbog čega je izmijenio dio činjeničnog opisa nalazeći da je nesporna količina od 50 grama koja je od strane B., a suradnjom V. prodana nepoznatoj muškoj osobi koja se koristi telefonom pozivnog broja … te količina od 20 grama koja je od strane B. prodana T. P., što ukazuje na najmanju količinu od 70 grama te onu koja je prodana po cijeni od 400,00 kuna za 1 gram kokaina, a što daje iznos od 28.000,00 kuna (70 grama pomnoženo sa 400,00 kuna) i predstavlja najmanji iznos ostvarene imovinske koristi koja je oduzeta od sva tri optuženika, što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11.3. Isto tako, daljnji navodi u žalbi USKOK-a kako je prvostupanjski sud propustio imati u vidu da je protiv optuženog T. P. donesena pravomoćna presuda K-Us-4/2021-3 od 18. svibnja 2021., iz koje proizlazi da je P. priznao optužbu u cijelosti te da iz njegovog priznanja proizlazi osnovanost i činjeničnog opisa "…da je M. B. kupovao količine droge od najmanje 300 grama…čime da je ostvarena imovinska korist od najmanje 240.000,00 kn…dok se dio od 10.000,00 kn protupravne koristi odnosio na T. P., a ostatak na ovdje optužene M. B., V. V. i T. B.…", također nisu osnovani, budući da je osuđeni P. priznao u cijelosti ono za što je on terećen i priznao visinu ostvarene imovinske koristi od 10.000,00 kn, dok je nakon toga podignuta optužnica mijenjana u više navrata upravo od strane državnog odvjetnika, a prvostupanjski sud, potom, utvrđivao osnovanost činjeničnih navoda podignute i izmijenjene optužnice u ovom nastavljenom kaznenom postupku protiv B., V. i B., kao što to i proizlazi iz pobijane presude.

 

11.4. U odnosu na žalbene navode optuženog V. već je prethodno obrazloženo, pa se sada i u okviru ove žalbene osnove ponovno ukazuje ovom optuženiku, da činjenice kako je optuženi V. V. pravomoćno osuđen za isto kazneno djelo presudom istog suda K-106/08. od 3. lipnja 2009., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća kao podatak koji je od strane prvostupanjskog suda unesen u činjenični supstrat izreke samo kao pojašnjenje kako je isti optuženik, pored ostalih kriminalnih aktivnosti, počinio istovrsno kazneno djelo i 4. prosinca 2008. kada je prethodno u Z. nabavio opojnu drogu kokain u količini od 296,71 grama, a potom je s istom zatečen u D. i koja se nalazila u njegovom automobilu, dok je u ovom kaznenom postupku obuhvaćena njegova šira kriminalna aktivnost, pa isto ukazuje, da prethodna osuda doista nije obuhvatila njegovu cjelokupnu kriminalnu aktivnost u inkriminiranom razdoblju, zbog čega je suđen i u ovom postupku.

 

12. Dakle, u pravu je prvostupanjski sud kada je našao utvrđenim da su optuženici M. B., V. V. i T. B. nabavili tvari koje su propisom proglašene drogom i koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, kao i to da su neovlašteno prodavali drogu u više navrata i raznim osobama u točno neutvrđenoj količini, ali nesporno najmanje 70 grama kokaina, čime su ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., zbog čega su s pravom i proglašeni krivima.

 

13. Iako optuženi B. u svojoj žalbi navodi i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe razvidno je da cilja na tzv. posrednu povredu kaznenog zakona koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da bi se u odnosu na njega trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo, tvrdeći da je prvostupanjski sud ne na osnovu onih činjenica koje je utvrdio, nego na temelju onog činjeničnog stanja koje je po shvaćanju optuženika trebao izvesti iz provedenih dokaza, morao donijeti drugačiju odluku o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti, kako je drogu kupovao za osobne potrebe i da je jedino mogao odgovarati za prekršaj. Sukladno tome predlaže da se preinači prvostupanjska presuda i optuženika oslobodi od odgovornosti.

 

13.1. Međutim, slijedom prethodno navedenog niti optuženi B. nije u pravu. To što smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome u stvari pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji niti povreda kaznenog zakona, a niti je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

14. Stoga, suprotno žalbenim navodima, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenjene su i odgovarajuće odredbe materijalnog prava te su sva tri optuženika osnovano oglašeni krivima za terećeno kazneno djelo, zbog čega nisu osnovane žalbe, niti državnog odvjetnika, a niti optuženih V. V. i T. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnost, a podcijenio otegotne okolnosti u vidu upornosti i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, zanemarujući da se radilo o prodaji droge kokain i sticanju protupravne imovinske koristi, kao i to da je optuženi V. višestruko osuđivana osoba za istovrsna kaznena djela, pa smatra da su izrečene kazne prenisko odmjerene i predlaže da se optuženike strože kazni.

 

15.1. Optuženici V. i B. smatraju da uopće nisu trebali biti kažnjeni te ustraju u tvrdnji da uopće nisu počinili kaznena djela i da ih treba osloboditi, iako potom optuženi V. predlaže, da ukoliko se na taj način ne prihvati njegova žalba, da se presuda preinači i da se i njemu izrekne blaža sankcija i prema njemu primjeni uvjetna osuda.

 

16. Ispitujući izrečenu kaznu u svjetlu ovako suprotstavljenih stavova USKOK-a i optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zaključio je da opravdano USKOK prigovara primjeni uvjetne osude na izrečene kazne zatvora u odnosu na optužene B. i B.

 

16.1. Stoga, a prihvaćanjem žalbe USKOK-a, ovaj drugostupanjski sud je našao da otegotne okolnosti u vidu upornosti i pogibljenosti počinjenog kaznenog djela, a vezano uz drogu kokain kao društveno opasnom djelu te vrste, doista opravdava izricanje strože sankcije, pa su od strane drugostupanjskog suda prihvaćene izrečene kazne zatvora od po 1 (jednu) godinu za svakoga, a na temelju članka 57. KZ/11. optuženima B. i B. izrečena je djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženici M. B. i T. B. u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne u koju im je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. travnja 2009. do 18. svibnja 2009.

 

17. Dakle, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, a imajući u vidu olakotne i otegotne okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu, izrečene kazne zatvora u trajanju od po 1 godinu za sva tri optuženika su primjereno odmjerene. Izrečenom djelomično uvjetnom osudom za optuženog B. i optuženog B., te bezuvjetnom kaznom zatvora za optuženog V. postići će ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11. Istom se u potrebnoj mjeri izražava i društvena osuda prema ovakvim kaznenim djelima vezanim uz droge, a posebno uz drogu kokain koja je sve raširenija u društvu te jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Istovremeno, ovakva kazna utjecati će na optuženike da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitih postupaka te će utjecati i na druge građane da se klone sličnih ponašanja i utjecati na shvaćanje da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Ovako preinačene kazne u odnosu na optuženog B. i optuženog B., te izrečena kazna u trajanju od 1 godine zatvora za optuženog V., primjerene su svim okolnostima koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, pa blaža kazna od izrečene za koju se zalaže optuženi V. ne bi ispunila svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

18. Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist za koju je utvrđeno da je ostvarena kaznenim djelom, to je od svih optuženika na temelju odredbe članka 560. ZKP/08. u vezi s člankom 77. KZ/11. osnovano oduzeta protupravno stečena imovinska korist kako je to i navedeno u izreci presude. Stoga nisu osnovane žalbe niti državnog odvjetnika u pogledu utvrđene visine ostvarene imovinske koristi, a niti optuženika da im je sud neosnovano oduzeo protupravno stečenu imovinsku korist, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao suvislo i jasno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se upućuje žalitelje radi nepotrebnog ponavljanja.

 

19. Slijedom iznesenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023.