Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-421/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Peljhan, djelatnik tužitelja, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-4/2025- 6 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-4/2025-6 od 25. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 1.792,81 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplatiti tuženiku Adriatic osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu 500,00 EUR (slovima: pet stotina eura), sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

7. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom obiteljske mirovine u iznosu od 1.792,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. studenog 2024. do isplate, po visini stope kako je to pobliže označeno pod točkom I. izreke presude.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da među strankama nije sporno da se **.**.2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je osiguranica tužitelja u toj nezgodi AŽ smrtno stradala, te je tužitelj po toj osnovi priznao GŽ, bračnom drugu umrle osiguranice pravo na obiteljsku mirovinu HZMO, Područna služba u Osijeku broj 286926 od 21. veljače 2013.

- da je prometnu nesreću prouzročio LŽ na način da je upravljajući osobnim automobilom marke "Mazda" 323 reg. Oznake [registarska oznaka] na raskrižju državne ceste broj 34 i županijske ceste broj 4509, područje grada Valpova oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu marke Peugeot 306, reg. Oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao GŽ, a u kojem je kao putnica smrtno stradala AŽ budući je došlo do sudara navedenih vozila,

- da je LŽ pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-292/2013 proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće,

- da je u trenutku štetnog događaja vozilo bilo osigurano kod tuženika broj police [broj police],

- da u ovom sporu tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2023. u iznosu od 2.561,15 eura, a navedeni iznos umanjuje za 30 %, obzirom da je u tom omjeru utvrđen doprinos GŽ štetnom događaju pa ukupan iznos štete iznosi 1.792,81 eura,

- da tužitelj potražuje štetu na temelju članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23, dalje: ZMO),

- da također nije sporno niti da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I-140-03/13-01/03359044886, URBROJ: 341-12-05/3-13- 005620 od 21. veljače 2013. bračnom drugu preminule osiguranice priznato pravo na obiteljsku mirovinu,

- da je sporna je osnova te visina štete koju potražuje tužitelj, odnosno sporna je primjena materijalnog prava i to na način treba li se u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu,

- da je predmetnom postupku ključno, odnosno sporno pitanje je pitanje primjene materijalnog prava.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. U konkretnom slučaju, za subrogacijski (regresni) zahtjev mirovinskog osiguranja prema osiguratelju po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti primjenjuje se odredba članka 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju o izvornom pravu na naknadu štete, ali u odnosu na opseg odgovornosti osiguratelja primjenjuju se citirane odredbe članka 27. ZOOP-a kao lex specialis u odnosu na citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji pravni stav je potvrdila sudska praksa (VSRH Rev-x-338/2018 od 25. kolovoza 2020, Rev-122/2022 od 24. siječnja 2023., Rev-1246/2022 od 13. prosinca 2022.).

13. Prema citiranoj odredbi članka 27. stavka 2. ZOOP-a, osiguratelj ne odgovara za regresnu isplatu isplaćene mirovine, već za razmjerni iznos. Specijalnim zakonom propisan je, dakle, opseg regresne odgovornosti osiguratelja, čime je odgovornost ograničena na razmjerni iznos mirovine, a ne isplaćeni iznos mirovine, što tužitelj zahtjeva u ovom postupku.

14. Razmjerni iznos mirovine, utvrđuje se, prema citiranoj odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Obiteljska mirovina priznaje se članovima obitelji u slučaju smrti po osnovi radnog staža ili ozljede na radu (neovisno je li smrt posljedica prometne nezgode), a ne po osnovi invaliditeta, pa u slučaju priznanja i isplate obiteljske mirovine ne dolazi do primjene odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a jer ne postoji izračun mirovine koji bi se stavio u srazmjer sa obiteljskom mirovinom utvrđenom rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. S druge strane, u konkretnom slučaju obiteljska mirovina je utvrđena u minimalnom iznosu, pa ni s te strane po logici stvari ne bi postojao manji izračun koji bi se stavio u srazmjer s priznatom obiteljskom mirovinom, a koja razlika bi predstavljala stvarnu štetu HZMO-a u smislu odredbe članka 27. stavka 2. ZOOP-a.

16. Slijedom navedenog, budući da nije utvrđena šteta kao pretpostavka odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. ZOO-a koju bi tuženik kao osiguratelj od automobilske odgovornosti bio dužan nadoknaditi tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen u cijelosti.

17. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

18. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

19. U konkretnom slučaju obveza tuženika postojala bi samo u visini razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi prvotno razlog umirovljenju bila ozljeda na radu, a ne kao što je u navedenoj situaciji ozljeda izvan rada, odnosno štetni događaj u prometu. Visina štete bi dakle sukladno članku 27. stavku 3. ZOOP-a predstavljala razliku između priznate mirovine i mirovine koja bi bila priznata kao posljedica ozljede na radu. Također, ovdje treba istaknuti da tuženik na temelju Ugovora o obveznom osiguranja od automobilske odgovornosti, može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza sukladno ZOOP-u. Navedenim zakonom reguliran je opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

20. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.

21. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza nije utvrđena šteta kao pretpostavka odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koju bi tuženik kao osiguratelj od automobilske odgovornosti bio dužan nadoknaditi tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, a sud je proveo sve predložene dokaze iz kojih ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

23. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš