Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3466/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. tužitelja MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćnici Marijani Mastilović, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-1259/15 od 30. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-1259/15 od 30. listopada 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I/ Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev, u dijelu kako glasi:
"Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d. Ulica grada Vukovara 5 10000 Zagreb da tužitelju HI, [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 8.987,50 Kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dana 31. siječnja 2009. g. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do konačne isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II/ 1.Prihvaća se drugopostavljeni tužbeni zahtjev, u dijelu kako glasi:
Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d. Ulica grada Vukovara 5 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonsku zateznu kamatu na iznos od 11. 005,00 kuna po stopi za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dana 27. veljače 2010. godine pa do dana 19. kolovoza 2010. godine, sve u roku od 15 dana.
II/2. Odbija se drugopostavljeni tužbeni zahtjev u preostalom dijelu toga zahtjeva za više traženu isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 427,50 kuna i za zahtijevano vremensko razdoblje isplate zakonske zatezne kamate računajući od 31. siječnja 2009. godine, pa do 26. veljače 2010. godine.
III. Nalaže se tužitelju MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Grawe Hrvatska d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 5, [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 3.647,50 kuna, sve u roku od 15 dana.“
2. Žali se tužitelj (sada pok. MI) pobijajući presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) te predlaže presudu preinačiti na način da se tužitelju dosudi pravičan iznos obeštećenja uz osudu tuženika na naknadu troškova postupka i troška žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete s osnove povrede prava osobnosti zbog ozljeda nastalih u prometnoj nesreći koja se dogodila u Splitu dana 12. prosinca 2008., u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog vozila, a osiguranik tuženika kao vozač motornog teretnog vozila.
6. Između stranaka nije sporna osnova odgovornosti tuženika kao osiguravatelja štetnika, kao i da je tuženik tužitelju kao oštećeniku dana 20. kolovoza 2010. isplatio s osnova naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 11.432,50 kuna, zbog čega je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, dok je sporna suodgovornost tužitelja nastanku štete te visina štete.
7. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-1259/15 od 3. kolovoza 2020., utvrđen je prekid ovog postupka zbog smrti tužitelja, koji postupak je nastavljen u odnosu na nasljednike tužitelja ČI i ŠI, rješenjem poslovni broj Pn-1259/15-40 od 27. svibnja 2024.
8. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, ali neosnovano jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da je prema prometno tehničkom vještačenju Stanka Smodlake, dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za strojeve, cestovni promet i motorna vozila, tužitelj MI kao vozač osobnog vozila, na vremenu i putu reagiranja na kočnicu primjereno reagirao u cilju izbjegavanja predmetne prometne nesreće, imajući uvjerenje da će ga teretno vozilo osiguranika tuženika propustiti što je prema prometnim pravilima i propisima isti bio i dužan učiniti,
- da ne postoji suodgovornost tužitelja MI za štetni događaj i time za štetu kao posljedicu jer je tužitelj u štetnom događaju kao sudionik u prometu poduzeo pravovremeno sve potrebne radnje i pravilne reakcije kao vozač kako bi izbjegao štetni događaj i da nije mogao imati ulogu i utjecaj na nastanak štetnog događaja tako i na otklanjanje takvog štetnog događaja ili barem umanjenje štete,
- da je tužitelj MI prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka medicinske struke u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio više povreda po tijelu i imao udarac u glavu i prsni koš bez gubitka svijesti i da je liječen od brojnih liječnika specijalista,
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Mije Milasa, spec. psihijatra, tužitelj MI trpio strah kao primarni u jakom intenzitetu oko dva do dva i pol sata odnosno dok mu nije bila pružena prva adekvatna medicinska pomoć, dok je tijekom liječenja tužitelj trpio strahove za ishod liječenja kao sekundarni strah u jakom intenzitetu od tri do četiri dana, u srednjem intenzitetu sedam do osam dana, a u lakom intenzitetu još mjesec dana, dok trajnih povreda prava osobnosti na duševno zdravlje zbog posljedica straha nema,
- da je prema medicinskom vještačenju dr. ZI, spec. ortopeda, tužitelj MI zadobio lakše tjelesne ozljede zbog udarca u glavu, prsni koš i desnu šaku kao posljedicu nastalu iz prometne nesreće, zbog kojih ozljeda nije došlo do umanjenja životnih aktivnosti, ali s pretrpljenim bolovima u jakom intenzitetu od dva dana, srednjeg intenziteta jedan tjedan, a slabog intenziteta četiri tjedna,
- da je tužitelju MI bila potrebna tuđa njega i pomoć pet dana po jedan sat dnevno kao nemedicinska pomoć kod pružanja pomoći higijene,
- da je tuženik dana 20. kolovoza 2010. isplatio tužitelju MI tada po njemu nesporni udio nastale štete u iznosu od 11.432,50 kuna,
- da se tužitelj MI izjasnio kako mu je tom isplatom isplaćen iznos štete vezano za pružanje tuđe njege i pomoći te je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 8.987,50 kuna.
11. Prihvaćajući nalaze i mišljenja sudskih vještaka kao pravilna, jasna i potpuna, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužitelju MI povrijeđeno pravo osobnosti kako na duševno tako i tjelesno zdravlje te da tužitelju prema odredbi članka 19. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.) pripada pravo na pravičnu naknadu u visini iznosa od 10.880,00 kuna, dok za materijalnu štetu tužitelju s osnova potrebe pružanja tuđe njege i pomoći pripada pravo na naknadu iste u iznosu od 125,00 kuna.
12. Uzimajući u obzir isplaćeni dio nastale štete od strane tuženika u iznosu od 11.432,50 kuna, prvostupanjski sud zaključuje kako je tom isplatom tuženik tužitelju MI isplatio pravičnu novčanu naknadu sa osnova ukupno pretrpljene štete.
13. Gornja činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo jasne kriterije temeljem kojih je utvrdio visinu pretrpljene štete.
15. Pobijanu odluku sud je temeljio na nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka medicinske struke, koja su i prema stavu ovoga drugostupanjskog suda stručna i obrazložena, a na ista stranke nisu prigovorile.
16. Suprotno navodima žalbe, dosuđena naknada s naslova povrede prava osobnosti, uzevši u obzir činjenice i sve okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, pravilno je odmjerena te sukladna orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda za naknadu neimovinske štete i sudskoj praksi. Žalbeni navodi tužitelja u kojima ocjenjuje težinu ozljede su paušalni i pravno neodlučni te istima ni na koji način žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda temeljenih na nalazu i mišljenju vještaka.
17. Cijeneći težinu povrede i okolnost da trajne posljedice kod tužitelja nisu zaostale, kako je opisano u mišljenju vještaka, pravilno je prvostupanjski sud odmjerio visinu štete umanjivši istu za isplaćeni iznos na ime štete od strane tuženika te odbio zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa kao neosnovan.
18. Žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnost nastanka nezgode, ali da je presuda kontradiktorna tome utvrđenju jer da je tuženik isplatio viši iznos smatrajući pritom da je tužitelj suodgovoran, nisu osnovani niti utječu na pravilnost utvrđenja suda u pobijanoj odluci.
19. Tužitelj svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza i provedenog vještačenja koja nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka. Naime, neovisno o zaključku tuženika o suodgovornosti tužitelja prilikom isplate nespornog dijela štete, prvostupanjski je sud u postupku utvrdio kako je za štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da tužitelju pripada šteta u iznosu manjem od isplaćenog, za koju odluku je dao argumentirano i jasno obrazloženje, koje žalbom nije dovedeno u sumnju.
20. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja u pogledu odluke o trošku postupka. Naime, odluka o troškovima pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 2. u vezi odredbe 151. i 155. ZPP-a te tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) te je logično obrazložena.
21. Prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir visinu vrijednosti spora povodom tužbenog zahtjeva do smanjenja tužbenog zahtjeva te nakon toga, kao i konačni uspjeh stranaka u postupku (tužitelj je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva i to u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni nesporni dio štete), pri čemu je troškove odredio sukladno Tarifi uzimajući u obzir troškove potrebne za vođenje parnice (članak 151. ZPP-a).
22. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
23. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa istome nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Splitu 6. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
