1              Poslovni broj: I Kž-387/2022-7

Poslovni broj: I Kž-387/2022-7

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A., zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-77/2021-30 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023., u prisutnosti javnom dijelu sjednice braniteljice optuženika, odvjetnice M. Đ.,

 

r i j e š i o j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi D. A. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08.) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protupravna naplata, opisano po članku 323. stavak 1., 2. i 3. KZ/11., a kažnjivog po članku 323. stavak 3. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. odlučeno je da nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnio je optuženi D. A. putem braniteljice M. Đ., odvjetnice u Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetništva odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda. U odgovoru je zatraženo da se optuženika i njegovu braniteljicu obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Postupajući prema zahtjevu braniteljice optuženika o sjednici su obaviješteni optuženi D. A. te njegova braniteljica, odvjetnica M. Đ., kao i državni odvjetnik, a sjednica je održana u nazočnosti braniteljice optuženika, a u odsutnosti uredno obaviještenih optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer se, barem za sada, ne mogu prihvatiti kao pravilni zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženi D. A. počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protupravna naplata, opisano po članku 323. stavak 1., 2. i 3. KZ/11.

 

6.1. Pravilno uočava državni odvjetnik da je prvostupanjski sud kod takvih zaključaka nedovoljno cijenio određene okolnosti i činjenice koje proizlaze iz ukupno izvedenih dokaza, a posebno iz cjelovitosti iskaza oštećenika.

 

6.2. Tako se u žalbi ukazuje na pogrešne zaključke prvostupanjskog suda koji se temelje na pogrešnoj i fragmentarnoj analizi iskaza oštećenog M. P., a koji je sud ocijenio kao neistinit, neuvjerljiv i proturječan, kako samom sebi, tako i dokazima, dok je po mišljenju žalitelja sud olako uzeo u obzir obranu optuženika kao istinitu i vjerodostojnu u cijelosti, a da pri tome nije odgovoreno u analizi iskaza oštećenika, da li postoje bilo kakve indicije ili dokazi zbog čega bi oštećenik lažno teretio optuženika.

 

6.3. Naime, prvostupanjski sud je obranu optuženika u cijelosti prihvatio kao istinitu, posebice stoga što je obrana optuženika u dijelu iz kojeg proizlazi na koji način i u vezi čega je postojao poslovni odnos između njega i trgovačkog društva koje je bilo u vlasništvu oštećenog M. P., potvrđena iskazima svjedoka i to supruge optuženika V. A. te I. B. i J. R., a što je sve sukladno s pisanom dokumentacijom o njihovom poslovnom odnosu, kao i u dijelu koji se odnosi na okolnosti nastalog duga između njih.

 

6.4. Suprotno tome, prvostupanjski sud iskaz M. P. najvećim dijelom nije ocijenio istinitim, jer je našao utvrđenim, da je njegov iskaz dijelom proturječan njegovom vlastitom iskazu u kojem prvo navodi da je posao dogovoren tijekom 2017., da bi naknadno iskazao da je isti dogovoren u kasno ljeto 2016., niti je cijenio istinitim okolnost, da mu je optuženik prijetio telefonom tražeći da mu isplati iznos od 50.000,00 kuna na ime provizije, a niti to da je 24.7.2017. u njegovu radionu došao sa kamatarom, a potom sa stola kafića otuđio ključeve vozila odvezavši vozilo marke Mecedes, jer da navedene okolnosti, osim što nisu potvrđene niti jednim izvedenim dokazom, iste su dijelom proturječne i samom svjedočkom iskazu M. P., pregledanima fotografijama o susretu u kafiću, opisu kako je optuženik bio odjeven te u odnosu na vrijeme o izvršenoj dojavi o počinjenom kaznenom djelu od strane M. P., nadležnoj PP.

 

6.5. Tako prvostupanjski sud zaključuje, da, ako se oštećenik uplašio, kako sam navodi, "usro sam se", da se tada logičnim nameće zaključak, da takva jedna situacija do najsitnijeg detalja ostaje urezana u sjećanje pojedinca, pa je sudu potpuno nelogično da oštećeni M. P. oprečno govori, najprije da je optuženik imao kratke, a potom duge hlače, pogotovo stoga što su nakon te navodne prijetnje otišli u kafić i tamo još neko vrijeme sjedili, pa sud smatra da je oštećenik imao dovoljno vremena zapamtiti kako je tko bio obučen, dok vlastiti strah koji opisuje M. P., po mišljenju suda ukazuje na neistinitost njegovog iskaza, jer da se radi o životno i logično nerealnom slijedu događaja, da bi on nakon toga stvar pokušao riješiti mirnim putem.

 

6.6. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud prilikom analize iskaza oštećenika propustio imati u vidu njegov cjeloviti iskaz, kao i protek vremena od pet godina od predmetnog događaja (2017.), te ocijeniti kako je životno i logično da se svjedok ne može sjetiti posve jasno i točno kako je optuženik kritičnog dana bio odjeven, pogotovo stoga što je o tome ispitivan tek na raspravi od 14. lipnja 2022. Osim toga, s pravom državni odvjetnik upire i na pogrešnu analizu i stajalište suda o navodnoj nelogočnosti postupanja oštećenika, smatrajući da se radi o "…životno i logično nerealnom slijedu događaja…da bi oštećeni nakon prijetnji pištoljem, pristao ići sa optuženim i kamatarom u kafić, kako bi spor riješili mirnim putem…", zanemarujući pritom, da se oštećenik i optuženik poznaju od prije, kao i to da su imali međusobna dugovanja i potraživanja, pa da je oštećenik imao opravdanog interesa pokušati smiriti optuženika kako cijela situacija ne bi još više eskalirala.

 

6.7. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik i kada navodi kako je prvostupanjski sud samo fragmentarno izvršio analizu iskaza oštećenika i o vremenu poziva i prijave policiji, zanemarujući pri tome da je oštećenik prvi iskaz o događaju iznio godinu dana od istog, a tek pet godina poslije i na raspravi, pa da je logično i životno da se oštećeni M. P. nije mogao sa sigurnošću sjećati svih detalja predmetnog događaja i vremena poziva policiji, već da je bilo potrebno ocijeniti ono što je zabilježeno na fotografijama sa nadzornih kamera i u podacima o upućenim pozivima, a to je dan kritičnog događaja (…..), vrijeme poziva optuženika prema oštećeniku (u 14,44 sati), vrijeme boravka u kafiću (14:51 sati) i osobe koje su tamo bile (optuženik, oštećenik i treća osoba za stolom) te vrijeme dojave policiji (14:59 sati).

 

7. Obzirom na navedeno, za sada se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti svjedočkog iskaza oštećenog M. P., zato jer ga sud temelji na vlastitoj procjeni njegovog "stanja i pamćenja", smatrajući da ukoliko bi bilo točno da se "usro od straha" da su mu itekako morali ostati u sjećanju svi detalji kritičnog događaja, pa tako i opis odjeće optuženika, čime se prvostupanjski sud iscrpljuje u neznatnim, čak zanemarivim razlikama u opisu odjeće optuženika, što uopće nije odlučna činjenica za biće kaznenog djela, a pogotovo što je nesporno iz podataka sa nadzorne kamere, da su kritičnog dana bili zajedno u kafiću i da je s njima za stolom bila još jedna osoba za koju oštećenik kaže da je kamatar, a optuženik o tome uopće ne želi govoriti, jer nakon iznesene obrane "Na pitanja nije želio odgovarati".

 

7.1. Nadalje, iz istih razloga prvostupanjski sud smatra da je oštećenik morao biti siguran, da li je policiju zvao za vrijeme vožnje do kafića ili poslije izlaska iz kafića, koje razlike također ocjenjuje kao proturječnost u iskazu, zanemarujući pri tome da oštećenik prijavljuje učin kaznenog djela odmah, tj. nakon nepunog sata od kritičnog događaju. Kod takovog postupanja oštećenika ne može se govoriti o njegovoj proturječnosti u iskazu, kako to ocjenjuje sud prvog stupnja. Upravo suprotno, životno je i logično da oštećenik koji je, kako kaže, pretrpio snažan strah postupkom optuženika, ne može se sjetiti svih detalja svog postupanja, a pogotovo ne nakon pet godina od kritičnog događaja, na čemu je prvostupanjski sud inzistirao.

 

7.2. Nasuprot stavu prvostupanjskog suda, analizom iskaza oštećenika u istrazi i na raspravi uočava se da oštećenik u pogledu postupanja optuženika i o okolnostima kritičnog događaja iskazuje u suštini dosljedno i bez većih proturječnosti. Međutim, prvostupanjski sud, prihvaćajući obranu optuženika u cijelosti, da nije bilo nikakvih upućenih prijetnji, a niti dolaska optuženika u prisutnosti kamatara, tako dani opis cjelokupnog kritičnog događaja od strane oštećenika posve ignorira. Pogotovo je nejasno otkud prvostupanjski sud izvlači zaključak "…da vlastiti strah koji opisuje M. P.,…ukazuje na neistinitost njegovog iskaza, da je stvar pokušao mirnim putem riješiti u kafiću na kavi…te da se nije radilo o uznemirujućoj atmosferi u kafiću…", ne dajući za takav stav nikakvo suvislo obrazloženje, već posve obratno, iz takvog utvrđenja izvodi zaključak kako je iskaz oštećenika proturječan sam sebi i ostalim provednim dokazima. Okolnost da je oštećenik u svojim iskazima donekle nesiguran (…poslovna suradnja od 2016. ili 2017., kratke ili duge hlače optuženika, poziv policiji prije susreta u kafiću ili poslije susreta…) još ne znači i da je njegov iskaz u cijelosti nevjerodostojan, posebno ako se uzme u obzir da postoje kontrolni dokazi (podaci s nadzorne kamere, zabilježeni poziv optuženika prema oštećeniku, zabilježeni poziv oštećenika policiji…).

 

7.3. S druge strane, sud prvog stupnja preveliki značaj daje iskazima svjedoka D. i V. A. te I. B. i J. R., bazirajući svoje obrazloženje na detaljnoj raščlambi poslovnih odnosa između oštećenika, optuženika i njegovog brata, pa čak i trećih osoba, kao podizvođača radova u zračnoj luci, koje činjenice kao kontrolne imaju svoj značaj, ali nisu one odlučne činjenice za biće kaznenog djela za koje se tereti optuženik, pogotovo što nije sporno da je poslovna suradnja postojala, da su postojala međusobna dugovanja i potraživanja, pa i pokrenuti parnični postupci između njihovih firmi, kao i kompenzacije u vidu predaje automobila Mercedes od strane A. i to na ime potraživanja P. prema A. Što se tiče stvari i novca u automobilu koji je po iskazu oštećenika odvežen od strane optuženika, također nisu one odlučne činjenice za terećeno kazneno djelo, već ulaze u sferu eventualnog imovinskopravnog zahtjeva, što je dopušteno kako dokazivati, tako i osporavati.

 

8. Kada se, dakle, uzmu u obzir svi izvedeni dokazi i pravilno cijeni njihov značaj u kontekstu postojanja inkriminiranog kaznenog djela, tada se barem za sada, ne može zaključiti da postoji dvojba takve kvalitete koja bi opravdavala zaključke prvostupanjskog suda za oslobađajuću presudu, što pravilno uočava državni odvjetnik u svojoj žalbi.

8.1. S obzirom na izneseno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovno suđenje, a nova rasprava održat će se pred potpuno izmijenjenim vijećem, jer uočene pogreške i nedostaci ukazuju na potrebu primjene članka 484. stavak 1. ZKP/08.

 

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke ukazane u ovoj odluci te ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, koje će potom raščlaniti te kritički i savjesno analizirati i logički ocijeniti vodeći računa o cjelokupnom ponašanju oštećenika i optuženika te ponovno ocijeniti iskaz oštećenika, a potom i obranu optuženika, kao i iskaze svjedoka vodeći računa o tome da se radi o svjedocima koji nemaju neposrednih saznanja o kritičnom događaju između oštećenika i optuženika, a potom analizom ukupno provedenih dokaza odgovoriti i na pitanje, da li postoje bilo kakve indicije ili dokazi da bi oštećenik imao razloga lažno teretiti optuženika, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će valjano obrazložiti, u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

 

10. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 19. rujna 2023.