Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-2035/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu, protiv tužene OO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Psp-101/2021-40 od 22. travnja 2025., dana 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Psp-101/2021-40 od 22. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:
“I. Utvrđuje se da je tužena dana 11. lipnja 2021. smetala tužiteljicu u posjedu prava stvarne služnosti puta na kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koja je poslužna nekretnina u odnosu na njezinu povlasnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], tako što je na kat. čest [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] postavila metalna vrata i time joj onemogućila prolazak do javnog puta, pa joj se nalaže da uspostavi posljednje mirno posjedovno stanje prije predmetnog smetanja posjeda te ukloni metalna vrata kojima onemogućava prolaz tužiteljici, ujedno joj se nalaže zabrana takvog ili sličnog smetanje ubuduće.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.“
2.Protiv navedenoga rješenja žali se tužena, pobijajući tu odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odnosno rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba nije osnovana.
5.Suprotno navodima iz žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja druga bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.
6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev za posjedovnom zaštitom, zaštitom posjeda prava stvarne služnosti na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], kao poslužnoj nekretnini u odnosu na njezinu povlasnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina]. Među strankama nije sporno kako je tužiteljica posjednica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tužena posjednica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]., kako je tužena na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavila metalna vrata kojima je zatvorila prolaz kojim se s nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] pristupa do nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], a koja u naravi predstavlja javni put. Sporno je je li tužiteljica bila posljednja mirna posjednica prava služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i slijedom toga pitanje ima li pravo na sudsku zaštitu tog posjeda prava služnosti.
7.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:
-kako tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica i suposjednica nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stambenu zgradu, nadstrješnicu i dvorište, tužena kako živi u kući izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s jedne strane kat. čest. [katastarska čestica] da se nalazi javni put i to na kat. čest. [katastarska čestica], a s druge strane da se nalazi navedena čestica 2389 na kojoj tužiteljica ima kuću i gdje boravi, da je tu „od pamtivijeka bio prolaz“ koji su mještani koristili, a tužiteljica se već desetljećima koristi tim prolazom, „kalom“, koji se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] kako bi od svoje kuće došla do javnog puta, a tužena je znala da „kala“ postoji desetljećima i da tužiteljica i treće osobe tu već godinama prolaze i nikada ju nije ometala do 11. lipnja 2021., kada je u potpunosti ogradila predmetni prolaz metalnim vratima te onemogućila tužiteljici i trećim osobama prolaz do [adresa], tužiteljici i trećim osoba kako je na takav način onemogućen i pristup jednom od rijetkih bunara u starom [adresa], koji bi trebao biti javno dobro u općoj uporabi te kako je tužiteljica izvorno stekla posjed prava stvarne služnosti puta na toj nekretnini kao poslužnoj u korist svoje nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] kao povlasne,
-kako je tužena u odgovoru na tužbu navela da je neprijeporno tužiteljica suvlasnica i suposjednica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da tužena živi u kući izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a ostale navode tužiteljice u cijelosti osporava, posebno ističući kako je tužiteljica koristila predmetnu nekretninu samo iznimno i samo na zamolbu koju bi joj tuženica uvažila u „sasvim dobrosusjedskoj maniri“ pa sud ne može pružiti posjedovnu zaštitu tužiteljici jer ona posjed nekretnine nikada nije imala niti kao posjed prava stvarne služnosti,
-kako je izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka mjeritelja DO te su na licu mjesta zatečena željezna metalna vrata crne boje usmjerena u liniji sjever-jug, učvršćena na sjevernom kraju u kamenu fasadu stambenog objekta na južnom kraju u betonski stup-nosač terase koja se nalazi na razini prvog kata, a kako to proizlazi iz zapisnika s održanog očevida,
-kako je na očevidu utvrđeno i da se stambeni objekt tužiteljice nalazi istočnije od spomenutih vrata, kako je prepoznatljiv po vratima zelene boje na južnom licu objekta, do kojih vrata je mogući pristup sa zapadno položene ulice, prolaskom kroz prije spomenuta metalna željezna vrata crne boje te dalje dvorištem do kuće tužiteljice, a sve navedeno vještak je prikazao u nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2024., u kojem je utvrđeno kako se predmetna željezna metalna crna vrata nalaze unutar čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te su ista u skici mjesta spora koja je priložena označena debelom crtom plave boje, stambeni objekt tužiteljice prepoznatljiv po vratima zelene boje na južnom licu objekta prikazan je na fotografiji br. 4.,
-kako iz iskaza svjedoka IO, starog 73 godine, proizlazi da je svjedok, još dok je išao u osnovnu školu, često prolazio predmetnim prolazom koji vodi do kuće u kojoj danas živi tužiteljica, a svjedok bi tim putem prolazio kada bi išao kod svoje školske kolegice koja je živjela u susjednoj kući, kako je tužiteljica svoju kuću kupila prije otprilike 10-15 godina, međutim ne zna je li i ona prolazila tim putem i kako nikada da na tom mjestu nisu postojala nikakva vrata koja bi priječila prolaz, već se moglo slobodno prolaziti,
-kako iz iskaza svjedokinje BO proizlazi da je živjela u [adresa] od 1993. do 2002. godine, a u to vrijeme joj je majka tužene čuvala dvoje djece te je vrlo često boravila u njihovoj kući, kako je u to vrijeme dvorište kuće tužene za koje se u ovom postupku govori da je prolaz, koristilo se tako što „bi tužiteljica znala koji put proći“ tim putem do svoje kuće, međutim bi tada upitala majku tužene može li proći što bi joj ona dopustila, a nije joj poznato na koji se način sporni prolaz koristio prije nego je tu došla tužiteljica, a niti na koji se način koristio nakon 2002. godine,
-kako iz iskaza svjedokinje KO proizlazi da je svjedokinja boravila u [adresa] ljeti od 1980. godine, a posljednjih 5-6 godina tamo i trajno živi, ljeti da bi se svakodnevno družila s tuženom u njezinom dvorištu, a upravo na spornom prolazu se nalaze stol i stolice tužene gdje bi uvijek sjedile, kako je rijetko kada vidjela da tamo netko prolazi, ali nije o tomu vodila računa, ne zna o kojim osobama bi se radilo i nije joj poznato da bi tužena zabranila tužiteljici prolaz ovim putem,
-kako iz iskaza svjedoka EO proizlazi da je od 1985. godine vrlo često dolazio u kuću tužiteljice, kada je bio tajnik tadašnje Mjesne zajednice Bol, kako je tužiteljica tada imala problema s vlagom u svojoj kući, zbog čega je imala namjeru stavljati krov na istočnom dijelu svoje kuće, za što joj je bila potrebna suglasnost Mjesne zajednice te je nekoliko puta došao kod nje i svaki put kada bi dolazio prolazio upravo ovim spornim putem, ispred kuće tužene i tada tu nije bilo nikakvih zapreka, a pretpostavlja da su i svi drugi ljudi normalno prolazili tim putem,
-kako iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi da je od 1980.-ih godina zajedno sa svojim školskim prijateljem GO povremeno prolazio ovim spornim prolazom, kako GO ima kuću do koje se dolazi upravo spornim putem i svaki put kada bi s njim išao kući oni da bi prošli ovim putem nesmetano, kako tužiteljica ima kuću „nasuprot GO“, ali ne zna je li i ona ovim putem prolazila,
-kako iz iskaza svjedokinje MO proizlazi da je unazad 20 godina, koliko dolazi kod tužene, prostor ispred kuće se koristio kao ljetna terasa te se ljeti tu redovito objeduje i nikada nije svjedočila da bi netko tim putem prolazio, a nije joj poznato postoji li na tom mjestu bunar,
-kako iz iskaza svjedoka ĆO proizlazi da se još kao dijete u osnovnoj školi igrao upravo na tom dijelu, prolazu koji se nalazi ispred kuće tužene, on i nekoliko prijatelja uvijek bi se tu igrali i nikada im nitko nije rekao da tu ne smiju prolaziti niti igrati se, a osim njih tu su slobodno prolazili i drugi ljudi, kako su on i njegov otac prije dvadeset godina radili na renovaciji kuće tužiteljice te su prilikom donošenja građevinskog materijala upravo prolazili ovim putem te ih nitko nikada nije u tome zasmetao,
-kako iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, PP Brač od 6. srpnja 2021. proizlazi da je AO **.**.2021. toj policijskoj postaji prijavio kako u mjestu [adresa], na adresi [adresa], njegova susjeda OO ometa posjed, na način da je na glavnom ulazu postavila kapiju te time onemogućila ulaz u dvorište, nakon čega su policijski službenici obavili razgovore s prijaviteljem AO i OO koja je izjavila kako je ona dala kapiju ugraditi jer se radi o čest. zem. koja je u njezinom vlasništvu i ne želi da joj svakojake nepozvane osobe dolaze i prolaze ispred kućnih vrata,
-kako iz iskaza svjedokinje KO proizlazi da su metalna vrata postavljena prije četiri godine, dok svjedok ŠO tvrdi kako su postavljena prije godinu dvije, a svjedok ĆO naveo da su vrata postavljan prije dvije-tri godine,
-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je svoju kuću kupila 1983. godine, a kuća ima dva ulaza, jedan s [adresa], koja je predmet ovog spora, a drugi ulaz s [adresa]., od kad je kupila ovu nekretninu njezina obitelj i ona da su neometano i redovito prolazili ovim putem do njihovog ulaza, u tomu ih nitko pa ni tužena niti njezina obitelj nikada nisu sprječavali i nikada nisu imali potrebu pitati tuženu za dopuštenje da prolaze ovim putem jer se njihov prolazak podrazumijevao, ulaz u njihovu kuću sa strane [adresa] da je dugo bio glavni ulaz u kuću, a računi su dolazili na adresu [adresa], kako se ormarić za struju za njezinu kuću nalazi pored ulaza u kuću, sa strane [adresa] i do tog ormarića se može pristupiti samo sa strane [adresa],
-kako iz iskaza tužene proizlazi da je predmetna nekretnina dio imanja njezine obitelji i u njihovom vlasništvu preko 500 godina, koju oni koriste kao ljetnu kuću od 1958. godine, a od ratnih godina 1992. tu su se za stalno naselili, predmetni dio nekretnine kako predstavlja dvorište ispred njihove kuće i taj dio se oduvijek koristio kao dvorište, a tu su uvijek bile postavljene njihove stolice i stolovi te se redovito tu i objedovalo, da bi „tu i tamo netko prošao“, najčešće vlasnici susjednih kuća pa i ČO, a putem da su prolazili bez da se ona tome protivila od kada su kupili predmetnu kuću pa do Domovinskog rata, no prije 7 – 8 godina tužiteljica da je „postala bezobrazna te su joj oni odlučili zabraniti prolaziti tim putem“.
8.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužiteljica izvršavala sadržaj prava stvarne služnosti na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tako što je nesmetano prolazila tim putem kako bi od javnog puta došla do svoje kuće, a pritom od tužene za takvo postupanje nije tražila dopuštenje niti ju je tužena u tomu sprječavala, na koji način je tužiteljica stekla posjed prava stvarne služnosti prolaza preko predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 10. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) te je do dana postavljanja metalnih vrata bila u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a kako je tužena time što je postavila željezna metalna vrata neovlašteno onemogućila tužiteljici prolazak od njezine kuće do javnog puta i obrnuto i neovlašteno zasmetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti predmetnim dijelom nekretnine pa i kako tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredaba ZVDSP-a. Naposljetku, cijeneći iskaze svjedoka, kao i to što se stranke i svjedoci ne mogu precizno iskazivati o trenutku počinjenja opisanog smetanja, cijeneći i sadržaj Potvrde MUP-a RH iz koje proizlazi da se smetanje dogodilo 21. lipnja 2021., što navodi tužiteljica, a koju činjenicu ni tužena ne osporava te cijeneći kako je predmetna tužba podnesena 7. srpnja 2021., prvostupanjski sud drži da je tužba podnesena u rokovima propisanima člankom 21. stavak 3. ZVDSP-a te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.
9.Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud navodi i kako je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljica u trenutku postavljanja predmetne željezne metalne ograde, a koju je nesporno postavila tužena, bila posljednja mirna posjednica prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao i da je postavljanjem takve ograde na dijelu nekretnine tužiteljici onemogućen prolaz preko predmetne nekretnine koji prolaz je dugi niz godina koristila i tim putem prolazila kako bi sa javnog puta došla do ulaznih vrata svoje kuće koja su nalazu vještaka Petra Garmaza prikazana na fotografiji br. 4. te je pritom nitko nije ometao. Kako je i sama tužena u iskazu potvrdila da su tužiteljica i njezina obitelj prolazili tim putem od kada su kupili svoju kuću pa sve do Domovinskog rata, a da im ona to nije branila. Osim toga, kako i iz rješenja o komunalnoj naknadi Općine Bol od 1. ožujka 2021. i poreznog rješenja Općine [adresa], Jedinstveni upravni odjel, od 13. srpnja 2021., proizlazi da su oba rješenja izdana na ime tužiteljice za stambeni objekt tužiteljice na adresi [adresa], što je nesporno adresa predmetnog prolaza, pa kako je i za prihvatiti navode tužiteljice prema kojima je predmetni ulaz sa strane [adresa] bio glavni ulaz u njezinu kuću te ga je tužiteljica i koristila. Nadalje, kako svjedoci, osim za činjenicu da su na predmetnoj nekretnini postavljena metalna vrata, nisu imali saznanja da bi tužena tužiteljici prije toga zabranila prolaz ovim dijelom nekretnine koju posjeduje, a iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je do postavljanja navedenih metalnih vrata predmetni prolaz bio dostupan i slobodan za prolaz ne samo tužiteljici, već i ostalim ljudima, vlasnicama susjednih kuća, pa su tim prolazom prolazili, osim tužiteljice i njezine obitelji koja tu ima kuću, i ČO, kako to navodi i tužena u iskazu. Naposljetku, kako ovakva utvrđenja suda proizlaze i iz iskaza svjedoka IO, ŠO i ĆO, koje je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, koji su suglasno naveli da se predmetni dio nekretnine oduvijek koristio kao prolaz kojeg su slobodno mogli koristiti svi, sve dok tužena nije postavila predmetna metalna vrata pa i kako je predmetni dio nekretnine tužene dugi niz godina, sve do postavljanja metalnih vrata, bio slobodan za prolaz svim ljudima, pa tako i tužiteljici koja bi tim putem prolazila kako bi ušla u svoju kuću. Prvostupanjski sud je naveo i kako nije posebno cijenio iskaz svjedokinje MO budući proizlazi da je ona dolazila svega nekoliko puta godišnje u kuću tužene i ne može imati detaljnih saznanja o načinu korištenja ovog dijela nekretnine, a iskaz svjedokinje BO sudu nije vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da bi tužiteljica „znala proći predmetnim dijelom nekretnine“, ali bi u tom slučaju pitala majku tužene za dopuštenje, budući je iskaz u tom dijelu u suprotnosti s iskazom same tužene koja je navela da je tužiteljica slobodno mogla prolaziti ovim putem sve do postavljanja navedenih metalnih vrata, a to ne bi proizlazilo niti iz iskaza preostalih svjedoka, dok iskaze svjedokinja KO i MO sud nije posebno cijenio jer nisu imale detaljna saznanja predmetu spora.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.
11.Člankom 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
12.Člankom 16. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj. U smislu članka 29. stavak 2. istog Zakona posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, ali prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.
13.Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.
14.U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka u bitnom pravilno zaključio kako je tužiteljica preko predmetne nekretnine tužene prolazila pješice do svoje nekretnine, odnosno kako je bila u posjedu prava stvarne služnosti na tuženikovoj nekretnini kao poslužnoj, jer je prolazila putem preko nekretnine do svoje nekretnine, kao i da nije sporna činjenica kako je tužena postavljanjem dotične ograde, odnosno postavljanjem metalnih vrata spriječila i zabranila tužiteljici prolaz preko njezine nekretnine. Ovakva činjenična utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer ona proizlaze iz izvedenih dokaza, a žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.
15.Dakle, tužiteljica može s uspjehom u ovom parničnom postupku zahtijevati posjedovnu zaštitu jer je u postupku utvrđeno kako je bila u posjedu prava stvarne služnosti na nekretnini koja je u posjedu tužene, kao poslužnoj. Glede navoda žaliteljice koji se svode na to da tužiteljica ne bi bila posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine (odnosno posjednik prava služnosti) valja istaći kako je prvostupanjski sud iz rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio da je tužiteljica koristila predmetni dio nekretnine dugi niz godina te je utvrdio i na koji način je ostvarivala svoj posjed prava služnosti, a pritom je taj sud naveo i razloge zbog kojih je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka, odnosno naveo koje iskaze nije prihvatio i dao argumentirane razloge za takve zaključke. Koje će dokaze prihvatiti, odnosno koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje prvostupanjski sud prema svom uvjerenju sukladno članku 8. ZPP-a, a tužena nije dovela u sumnju pravilnost navedenih zaključaka prvostupanjskog suda. Ne radi se o nepravilnoj ocjeni dokaza, kako to očito pogrješno drži tužena, u okolnostima kada sud poklanja vjeru iskazu određenog svjedoka, pravilno dovodeći u svezu taj iskaz s ostalim rezultatima dokaznog postupka i u tom pogledu nije odlučno pitanje možebitnih različitih navoda nekih drugih svjedoka čije iskaze sud nije prihvatio i za to dao jasne i logične razloge.
16.Glede žalbenih navoda treba istaći i kako tužena u ovom žalbenom stadiju postupka u bitnom osporava navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, međutim gubi iz vida kako je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka. Tužena i u žalbi ustraje u prijedlozima za saslušanje svjedoka, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio, međutim kako je rečeno prvostupanjski sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a što je u konkretnom slučaju taj sud valjano obrazložio. Neutemeljeno tužena navodi i da prvostupanjski sud ne bi utvrdio je li posjed predmetnog prava tužiteljice stečen u skladu sa zakonom, odnosno u kojem razdoblju bi tužiteljica prolazila poslužnom (njezinom) nekretninom i je li prolazila drugom nekretninom, jer je prvostupanjski sud navedene činjenice utvrdio iz iskaza svjedoka pa utvrdio i kako tužiteljica predmetno pravo na poslužnoj nekretnini koristi još od 1983. godine kada je kupila nekretninu. Pritom valja jasno navesti i kako se u ovom postupku radi smetanja posjeda prava služnosti raspravlja isključivo o stanju posjeda i nastalom smetanju, a isključeno je raspravljanje o samom pravu na posjed prava služnosti i o pravnoj osnovi, što može biti predmet odlučivanja u možebitnom nekom drugom sudskom postupku.
17.Konačno, u pogledu žalbenih navoda koji se odnose na to da u pobijanom rješenju nije naveden paricijski rok te na navode o pogrješnoj pouci o pravnom lijeku, odnosno o zakonskom roku za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, treba navesti kako se ne radi o bitnoj povredi odredaba postupka. Naime, rok za dobrovoljno ispunjenje činidbe može se odrediti u možebitnom ovršnom postupku i to sukladno odredbi članka 29. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu OZ), prema kojoj odredbi ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. toga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. Određivanjem roka od 15 dana u pisanom otpravku rješenja (umjesto pravilno roka od 8 dana) kao roka za podnošenje žalbe protiv rješenja, za tuženu koja je i podnijela žalbu nisu nastupile nikakve štetne posljedice pa i materijalno pravo u tom smislu nije pogrješno primijenjeno na njezinu štetu.
18.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23), a što žaliteljica posebno i ne osporava.
19.Iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, trebalo žalbu odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku.
20.Tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tužena nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.
21.Zbog navedenoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 2. listopada 2025.
Sudac
Marko Pribisalić
