Poslovni broj P-9655/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici KU, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupanog po punomoćniku MU, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 16. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 06. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.980,54 eura/22.456,84 kn sa zateznom kamatom koja teče od 24. svibnja 2023. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 300,00 eura, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranica tužitelja SU stradala kao suvozač u prometnoj nezgodi dana 11. siječnja 2005. koju je skrivio osiguranik tuženika PU upravljajući vozilom [registarska oznaka]. Povodom štetnog događaja vođen je prekršajni postupak protiv PU pred Prekršajnim sudom u Vinkovcima. Na osnovu navedene nesreće osiguranici tužitelja SU priznato je rješenjem broj 632137 od 04. prosinca 2008. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed ozljede na radu (50%) i bolesti (50%). Tuženik je za ranija razdoblja u mirnim postupcima tužitelju naknadio štetu nastalu isplatom invalidske mirovine do zaključno 30. rujna 2013. dok je za razdoblje od 01. listopada 2013. do 31. prosinca 2014. kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1480/2016 ishodio pravomoćnu presudu, a postupak kod ovog suda za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 30. studenoga 2020. broj P- 2320/2021 i dalje je u tijeku. Kako se mirovina i dalje isplaćuje to je za razdoblje od 01. prosinca 2020. do 30. travnja 2023. s osnova invalidske mirovine ukupno isplaćeno 5.961,07 eura/44.913,68 kuna. Obzirom je ozljeda na radu utjecala na ukupnu invalidnost u omjeru od 50% to iznos od 2.980,54 eura/22.456,84 kn predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju (50% od 5.961,07 eura/44.913,68 kn). Dana 02. svibnja 2023. tužitelj se zahtjevom obratio tuženiku za isplatu naknade štete kako je navedeno u tužbi. Tužena je poziv primila, ali nije podmirila potraživanje. Predlaže sudu u skladu s čl. 161. i 164. ZOMO-a usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.980,54 eura/22.456,84 kn sa zateznim kamatama tekućima od 24. svibnja 2023. do isplate uz naknadu troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju jer je u trenutku prometne nesreće od 11.01.2005., vozilo štetnika reg. oznake i broja [registarska oznaka] s kojim je upravljao PU, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno: da je osiguranica tužitelja SU u svojstvu suvozača u vozilu [registarska oznaka] zadobila ozljede u štetnom događaju od 11.01.2005., da je rješenjem tužitelja od 04.12.2008. osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, kod koje zbog ozljede na radu (50%) te bolesti (50%) nastala profesionalna nesposobnost za rad, da se tužitelj obraćao tuženiku u više navrata u izvansudskom postupku sa zahtjevom za refundaciju iznosa isplaćene invalidske mirovine do zaključno sa 30.09.2013., da se za razdoblje isplata invalidske mirovine od 01.10.2013. do 31.12.2014. vodio sudski postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu, u spisu posl.br. P- 1480/2016, da se za razdoblje isplata invalidske mirovine od 01.01.2015. do 31.12.2016. vodio sudski postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu, u spisu posl.br. P-1189/2017, da se za razdoblje isplate invalidske mirovine od 01.01.2019. do 30.11.2020. vodio sudski postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u spisu posl.br. P-2320/2021, da tužitelj potražuje nastavnu štetu za razdoblje od 01.12.2020. do 30.04.2023. za koje razdoblje potražuje iznos od 2.980,54 EUR (sukladno omjeru 50%), u kojem je predmetna ozljeda na radu utjecala na invalidnost osiguranice SU. U predmetnoj pravnoj stvari sporno je: pitanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljede na radu za koju je utvrđena odgovornost tuženika i ostvarenje prava osiguranice tužitelja na invalidsku mirovinu u omjeru od 50% zbog ozljede na radu u štetnom događaju, pitanje primjene mjerodavnog prava odnosno da li se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO, NN 157/13) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP, NN 151/05) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U odnosu na prvo sporno pitanje, pitanje uzročno posljedične-veze između štetnog događaja/ozljede na radu i invalidske mirovine osiguranice tužitelja, tuženik navodi da je u parnici za naknadu štete tužiteljice SU protiv Croatia osiguranja d.d., koji se vodio u pravomoćno dovršenom spisu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u spisu posl.br. Pn-2043/2014, provedenim medicinskim vještačenjem po specijalisti medicine rada utvrđeno da je tužiteljica upućena u invalidsku mirovinu isključivo zbog bolesti. Isto tako, u parnici za naknadu štete ovdje tužitelja HZMO protiv Croatia osiguranja d.d., koji se vodio u pravomoćno dovršenom spisu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u spisu posl.br. P- 1189/2017, u kojem je postupku također provedeno medicinsko vještačenje po specijalisti medicine rada utvrđeno da je uzrok invalidnosti osiguranice tužitelja isključivo bolest. Zbog navedenog, tuženik predlaže da se u predmetnom sudskom postupku provede dokaz medicinskim vještačenjem po spec. medicine rada radi utvrđenja sporne činjenice, odnosno u kojem omjeru je ozljeda iz štetnog događaja utjecala na odlazak osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu. U odnosu na drugo sporno pitanje, pitanje primjene materijalnog prava, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju, uz uvažavanje recentne sudske prakse Vrhovnog suda RH (VSRH) potraživanje tužitelja ima smatrati potraživanjem naknade štete, te da se na isto primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata invalidske mirovine. Slijedom navedenog, a kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu za tuženika lex specialis, nedvojbeno je da tužitelju pripadaju prava prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu-ZOOP (NN br. 151/05), sukladno čl. 27.st.1. do 4.ZOOP-a. Naime, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH (VTS RH) održanoj 09.06.2022., promijenjeno je i dotadašnje pravno shvaćanje VTS RH (od 05.12.2016.), koje promijenjeno shvaćanje sada glasi:„U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“. Odredbom čl. 27.st.1.do 4. ZOOP-a određuje se da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se između ostalog, smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, Zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa sukladno materijalnom pravu koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne u stvarno isplaćenom iznosu kako tužitelj neosnovano potražuje u svojoj tužbi. Budući da tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje naknadu štete, slijedom toga mjerodavno pravo koje treba primijeniti je ZOOP kao lex specialis u odnosu na ZOMO, jer društvo za osiguranje ne može biti obvezano platiti više ili nešto drugo od onog rizika koji je preuzet policom osiguranja. Dakle, u predmetnoj parnici za naknadu štete, tužitelj potražuje nastavnu štetu za razdoblje od 01.12.2020. do 30.04.2023. i to:- u iznosu od 2.980,54 EUR (50%) na ime isplaćene invalidske mirovine (stvarni iznos isplaćene invalidske mirovine) temeljem odredbi čl.161.st.1. i 2., a u svezi čl.164.st.1. i čl.165. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, dalje: ZOMO/13). Kao što je već prethodno istaknuto u predmetnom sudskom sporu sporno je pravo tužitelja na naknadu štete u stvarnom iznosu koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguranici, slijedom čega je sporna visina tužbenog zahtjeva obzirom na to da tužitelj ima pravo samo na razmjerni iznos mirovine, a tužitelj nije predložio dokaze radi utvrđenja postoji li stvarna šteta u visini razmjernog iznosa mirovine. Točno je da se tužitelj prethodno obratio tuženiku sa izvansudskim zahtjevom za naknadu štete u utuženom razdoblju, a šteta se kod tuženika vodila pod oznakom 62 AO 7912/2023 te je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Tuženik smatra da je u konkretnom slučaju, potrebno utvrditi: razmjerni iznos invalidske mirovine u utuženom periodu od 01.12.2020. do 30.04.2023., sukladno odredbi čl.27.st.3. ZOOP-a prema kojoj se ista obračunava u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Međutim, obzirom da je tužitelj u utuženom periodu svojoj osiguranici isplaćivao invalidsku mirovinu upravo zbog povrede na radu (50%), tuženik ukazuje kako je već sada jasno da tužitelju u utuženom periodu ne nastaje šteta u smislu odredbe iz čl.27.st.3.ZOOP-a. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 3-5 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 6-7 spisa), rješenje HZMO od 04. prosinca 2008. (list 16-18 spisa), obračun isplata (list 20 spisa), ispis iz banke podataka (list 21-34 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 35-36 spisa), odgovor tuženika (list 37-38 spisa), pribavljen je osnovni spis osiguranika tužitelja za potrebe vještačenja te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Veroniki Laušin.

4. Izvođenje ostalih dokaza nije bilo potrebno, jer je činjenično stanje potrebno za odluku potpuno utvrđeno.

5. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. prosinca 2020. do 30. travnja 2023. u omjeru od 50%.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika te aktivna i pasivna legitimacija, kao i da je tuženik odbio postupiti po odštetnom zahtjevu tužitelja.

8. Sporna je uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

9. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

10. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

11. Nasuprot tome, sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), propisano je:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022.

13. Ostala opsežna sudska praksa koju su stranke dostavile nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu niti je od utjecaja što je tuženik isplatio tužitelju naknadu štete za ranija razdoblja.

14. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

15. Tužitelj upravo i potražuje tužbom isplaćenu invalidsku mirovinu u omjeru od 50% zbog ozljede na radu, pa nema štete sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

16. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka Veronike Laušin proizlazi da analizom medicinske dokumentacije, rekonstrukcijom dinamike pojavljivanja zdravstvenih tegoba, intenzitetu istih, dijagnostičke obrade, primijenjenih terapijskih postupanja i terapijskih ishoda, evidentno je da se radi o složenim zdravstvenim problemima. Inicijalni zdravstveni problem bio je doživljena prometna nezgoda i početne dijagnoze vezane uz nju, nakon par tjedana manifestirale su se druge zdravstvene tegobe koje su postale dominantne i osnovom kojih je provođeno bolničko liječenje u više navrata, operativni zahvati i stacionarna rehabilitacija. Uz sve provedene dijagnostičke postupke i poduzete mjere liječenja, koje su joj također bile dostupne u primjerenim rokovima i u zdravstvenim ustanovama tercijarne razine (klinika), nije se uspjelo postići terapijske pomake i ishode koji bi joj omogućili uspostavljanje potpune funkcionalne osposobljenosti i povratak na prethodni posao. Naprotiv, iz mjeseca u mjesec i kroz godine, subjektivne tegobe bile su sve intenzivnije, sa samo kratkim razdobljima poboljšanja. Ozljede koje je zadobila u prometnoj nezgodi 11. siječnja 2005., bile su razlog za privremenu nesposobnost za rad. Takve ozljede u pravilu ne ostavljaju trajne posljedice. U konkretnom slučaju trajnih posljedica nije bilo, zdravstvene smetnje po osnovu povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi 11. siječnja 2005. su sanirane primjenom odgovarajućih procedura liječenja i ostalih oblika medicinske skrbi. Međutim, istovremeno sanirajući posljedice traumatskih događaja dijagnosticirani su drugi zdravstveni problemi koji nisu ni u kakvoj vezi s rečenom prometnom nezgodom. Dominantni zdravstveni problem osnovom kojeg je i nastala profesionalna nesposobnost za rad je tumor 6. torakalnog (grudnog) kralješka koji je liječen dva puta operativno, zatim dugotrajnim postupcima fizikalne terapije, više puta stacionarno te dugotrajnim ponavljajućim ciklusima ambulantne fizikalne terapije. Uz sve poduzete mjere liječenja nastao je funkcionalni deficit trajnog karaktera. Povrede koje je zadobila u prometnoj nezgodi dana 11. siječnja 2005. mogle su biti uzrok samo privremene nesposobnosti za rad kroz nekoliko tjedana. Povrede koje je zadobila u rečenoj prometnoj nezgodi ne ostavljaju trajne posljedice, a iz medicinske dokumentacije vidljivo je da po istima nije bilo dodatnog medicinskog postupanja, osim neposredno nakon prometne nezgode. Subjektivne smetnje kao što su glavobolje, vrtoglavice, slabost imala je i prije prometne nezgode 11. siječnja 2005., kao i smetnje s vidom. Radi ginekoloških problema i popratne anemije liječena i transfuzijom krvi te medikamentoznom terapijom. Slijedom rečenog, a na osnovi analize medicinske dokumentacije spisa neupitno proizlazi da je uzrok odlaska u invalidsku mirovinu bolest u 100% udjelu. Povrede zadobivene u štetnom događaju dana 11. siječnja 2005. nisu uopće utjecale na profesionalnu nesposobnost za rad, jer su bile takve prirode da su bile razlog samo za privremenu nesposobnost za rad od nekoliko tjedana i da iste nisu ostavile trajne posljedice koje bi mogle utjecati na radnu sposobnost.

17. Odgovarajući na primjedbe tužitelja usmeno na ročištu vještak Veronika Laušin je navela da ni na koji način ne dovodi u pitanje uredbu Vlade RH koja je podloga za vještačenje, tijelima vještačenja HZMO-a, međutim analizirajući medicinski dokumentaciju iz spisa sa stajališta specijaliste medicine rada kao što je vrlo jasno navela i u vještačenju, povrede zadobivene u siječnju 2005. nisu ostavile trajne posljedice i bile su samo osnova za privremenu nesposobnost za rad, a ne i za invaliditet niti za smanjenje radne sposobnosti. Ozljede koje je navela tužiteljica bile su razlog privremene nesposobnosti za rad i prolaznog karaktera, a nisu utjecale na gubitak radne sposobnosti niti su ostavile trajne posljedice obzirom da je mjesec dana iza štetnog događaja tj. prometne nezgode otkrivena bolest tj. tumor šestog torakalnog tj. grudnog kralješka na osnovu kojeg je provedeno nekoliko operativnih zahvata, stacionarna rehabilitacija više puta kao i dugotrajni postupci ambulantne fizikalne terapije. Apsolutno isključuje doprinos ozljeda iz predmetne nezgode pogoršanju zdravstvenog stanja po tim dijagnozama. Ozljede nisu utjecale na jačinu i intenzitet glavobolje i vrtoglavice jer ozljede su bile djelomično uzrok prolaznih tegoba obzirom da je istu ozljedu već pretrpjela 2002. također s povredom glave i sa simptomima koji su vezani i uz ozljedu iz 2005.

18. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer smatra da je dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te ocijenio objektivnim i stručnim te je vještak na ročištu otklonio primjedbe tužitelja.

19. Dakle, provedenim vještačenjem utvrđeno je da ne postoji uzročno- posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine.

20. U odnosu na primjedbe tužitelja kako je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o uzroku invalidnosti, ovaj sud smatra da je načelno sud vezan za odluku upravnog tijela, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem je nadležno odlučivati upravno tijelo koje je odluku donijelo. Navedena odluka obvezuje samo ako postoji istovjetnost stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka, ovdje u parničnom postupku tuženik, koji nije sudjelovao u upravnom postupku (što nije sporno), nije vezan utvrđenjima iz upravnog rješenja te je dopušteno osporavati uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja.

21. Prema tome, tuženik nije odgovoran za naknadu štete tužitelju i to u visini 50% iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku.

22. Naime, tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik.

23. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

24. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka.

25. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška provedenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, jer je isto bilo potrebno za postupak.

26. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 06. listopada 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana