1              Poslovni broj: I Kž-428/2022-7

Poslovni broj: I Kž-428/2022-7

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. K., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv oslobađajućeg dijela presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-16/2022. od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023., u prisutnosti javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika B. M.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženog B. K., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanja, iz članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11. opisanog pod točkom 1., te pod točkom 2., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, protupravnog oduzimanja slobode, iz članka 136. stavak 1. KZ/11., te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II U nepobijanom osuđujućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog B. K. da je pod točkom 3. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunato mu je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 27. listopada 2021. do 9. lipnja 2022.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. i to paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kuna, te nagradu i nužne izdatke branitelja iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene N. M. iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

 

1.3. Istom presudom optuženi B. K. na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobođen je od optužbe da bi pod točkom 1.) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode silovanjem, opisano po članku 153. stavak 1. i 2. KZ/11., kažnjivo po članku 153. stavak 2. KZ/11., a pod točkom 2.) da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravnim oduzimanjem slobode, opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. KZ/11.

 

1.4. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Odgovor na žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnio je optuženi B. K. putem branitelja B. M., odvjetnika u Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetništva odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda i u oslobađajućem dijelu. U odgovoru je zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

3. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika o sjednici su obaviješteni optuženi B. K. te njegov branitelj, odvjetnik B. M. kao i državni odvjetnik, a sjednica je održana u nazočnosti branitelja optuženika, a u odsutnosti uredno obaviještenih optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer se barem za sada ne mogu prihvatiti kao pravilni zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženi B. K. počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanje, opisano po članku 153. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 153. stavak 2. KZ/11. te pod točkom 2. kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravnim oduzimanjem slobode, opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. KZ/11.

 

6.1. Pravilno uočava državni odvjetnik da je prvostupanjski sud kod takvih zaključaka nedovoljno cijenio određene okolnosti i činjenice koje proizlaze iz ukupno izvedenih dokaza, a posebno iz cjelovitosti iskaza oštećene.

 

6.2. Tako se u žalbi ukazuje na pogrešne zaključke prvostupanjskog suda koja se temelje na pogrešnoj i fragmentarnoj analizi iskaza oštećene N. M., a koji je sud ocijenio kao nedosljedan i neuvjerljiv, a da pri tome nije odgovoreno u analizi iskaza oštećene, da li postoje bilo kakve indicije ili dokazi zbog čega bi oštećena lažno teretila optuženika.

 

6.3. Obrazlažući svoju odluku, sud prvoga stupnja ponajprije nalazi da nije dokazano da bi optuženi B. K. počinio djelo silovanja, jer je iskaz oštećene nedosljedan i neuvjerljiv, budući je najprije priznala "…da je do kamiona dolazila sama zato što je morala doći zbog prijetnji optuženog…da bi naknadno rekla…da je optuženog odvela kući jer se tamo osjećala ugodnije…te kako su…po njenim navodima, tih pet spolnih odnosa bili normalni spolni odnosi kao i svaki drugi, ljubili su se u usta i imali spolne odnose…a po vlastitim navodima da je bila zaljubljena u optuženog, izjavila mu ljubav, rekla mu da ga voli, jer se u konačnici, misli zaljubila u njega, zavoljela ga, čak je "pala" na njegovu priču i ponudu da imaju dijete…". pa sud zaključuje "…da je bila materijalno pomagana od optuženog, pa je očito do podnošenja kaznene prijave za kazneno djelo prijetnji došlo tek kada je obitelj optuženog saznala za njihove poruke i vezu."

 

6.4. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud prilikom analize iskaza oštećene propustio imati u vidu njen cjeloviti iskaz iz kojeg proizlazi da se oštećena upravo zbog upućenih prijetnji od strane optuženika, koje je on u cijelosti priznao (točka 3. osuđujućeg dijela presude), još uz to govorio "… da će joj prosuti mozak ako ga prevari…i slao poruke da će joj zaklati cijelu obitelj, da će joj iščupati maternicu i nagurati ju u njezina usta, poslati maloljetnu osobu da ju ubije, jer da maloljetnici u C. G. ne odgovaraju za takve  postupke…", zbog čega se u strahu i pod utjecajem takvih prijetnji odazivala na njegove pozive te pristajala na spolne odnose sigurno najmanje pet puta u periodu od 26. svibnja 2019. do 30. listopada 2019. Inače, objasnila je kako su ona i optuženik imali spolne odnose uvijek kada bi optuženik kamionom prolazio kroz Z., a to je bilo 3 do 4 puta mjesečno, ali da joj nakon tako upućenih prijetnji nije više bilo svejedno, pa je zbog prijetnji i u strahu od istih imala te spolne odnose, u kojima se bojala pokazati i pružiti mu otpor, ljubila se s njim, a iz razloga kako bi sve izgledalo kao i prije tih prijetnji, jer se bojala da ih ne ostvari.

 

6.5. Dakle, unatoč tome što je prvostupanjski sud imao cjeloviti iskaz žrtve, te iako je u presudi naveo da je "silovanje…grub i bezobziran akt nasilja…te da prilikom odlučivanja…sud postupa sa povećanom dužnom pažnjom, s obzirom da se uobičajeno ovakva kaznena djela dešavaju bez prisustva svjedoka…", ipak unatoč tome što pravilno uočava da je praktično jedini dokaz koji tereti optuženika iskaz oštećenice (što je, uostalom, kod tzv. seksualnih delikata česta situacija), propustio imati u vidu da je upravo u takvim situacijama kada postoji jedan odlučan dokaz o relevantnim činjenicama, a mnoštvo pomoćnih činjenica koje proizlaze iz tzv. kontrolnih dokaza i indicija, kao ovdje, iz iskaza članova obitelji i prijatelja, da je potrebno provesti detaljnu i preciznu raščlambu koja će voditi računa o mnoštvu detalja višekratno iznesenih u iskazu oštećenice, a što je od strane prvostupanjskog suda u potpunosti izostalo.

 

6.6. Stoga, zaključak prvostupanjskog suda, da njen dio iskaza u kojem ona potvrđuje "da je sama dolazila do kamiona i što se za vrijeme istih ljubila… ukazuje da je pristala na spolne odnose sa optuženim te da spolni odnosi nisu ostvareni pod prisilom, niti da su prijetnje imale utjecaja… jer je optuženog i nakon tih prijetnji …odvela kući, jer se tamo osjećala ugodnije…", za sada se ukazuje pogrešnim.

 

6.7. U odnosu na kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, prvostupanjski sud također nalazi da nije dokazano da bi optuženik počinio to djelo 30. listopada 2019., jer da je  "…posve neuvjerljivo da bi se događaj desio na način opisan u optužnici, jer je oštećena žrtva N. M. ispričala da je u tri navrata pokušala napustiti kamion, da ju je optuženi ponovno vratio u kamion da je čak istrčala van u čarapama i da ju je optuženi ponovno vratio u kamion, da je jednom izašla u cipelama, drugi put u čarapama, te da nakon drugog povratka u kamion nije niti pokušala napustiti kamion jer je bila isprepadana, da bi je optuženi naposljetku pustio…".

 

6.8. Iako prvostupanjski sud ne obrazlaže zbog čega je iskaz oštećene i u ovom dijelu "posve neuvjerljiv", iz obrazloženja, odnosno svih izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda može se iščitati da je "iz analize iskaza optuženog" očito prihvaćena njegova obrana u cijelosti, a iz koje proizlazi, da… "sve ono što je N. M. pričala o događajima u kamionu tehnički nije izvedivo, jer se radi o 2 kvadratna metra slobodnog prostora…priznao je prijetnje…poricao je da bi joj sprječavao izlaz iz kamiona…nije imao nož od 15 cm…imao je nož, ali duljine 6 do 7 cm za jelo…imali su planove da žive zajedno i imaju dijete…ali je N. smetalo što je njegova žena prva, a ona druga… prstom ju nije taknuo… financirao ju je…300 eura za ginekološki pregled…500 eura za zube…dužna mu je novaca…može joj uzeti stan, ali neće, ako ga ne bude dalje dirala…nikada ne bi počinio silovanje, pa ni prema njoj…plačući se ispričao što ne zna pričati gospodski jer je vozač…".

 

6.9. Stoga, u pravu je državni odvjetnik kada i u ovom dijelu nalazi da je prvostupanjski sud samo fragmentarno izvršio analizu iskaza oštećene zanemarujući pri tome cjelovitost njenog iskaza iz kojeg proizlazi da je 30. listopada 2019. došla na benzinsku postaju Ž., te da kada je ušla u kamion te rekla optuženiku da više ne želi biti s njime i da hoće prekid veze, nakon čega je krenula svađa i rasprava, jer joj on nije dozvolio prekid, pa je u jednom trenutku nazvala taksi, ali kada je taksi došao, da joj je optuženik uzeo mobitel iz ruke i ugasio ga, a ona više nije mogla otići. Nakon toga joj je uzeo tenisice i torbu koje je spremio sa strane i nije joj dopustio da ode, da bi optuženik dok su se i dalje svađali u kabini kamiona, u jednom trenutku pobacao stvari na nju, tako da je ona sa stvarima istrčala izvan kamiona, ali ju je stigao i vratio u kamion, te iako ga je molila da ju pusti kući kako bi mogla popiti lijek, on joj odgovorio "neka crkne i krepa", pa je ona opet u jednom trenutku istrčala van u čarapama, ali ju je uhvatio, stavio ruke na leđa i ugurao natrag u kamion te ju počeo šamarati i govoriti da je "kučka ustaška" i "da joj jebe mater ustašku", vukao ju za kosu i počeo bacati po kabini, pa nakon što je treći puta preletjela kabinu kamiona, da joj je stavio nož pod vrat, a potom i na njezinu majicu i zatražio da se skine ili da će ju on skinuti, da bi mu tada objasnila da ne može imati spolne odnose, jer je prije 20 dana imala ginekološki zahvat uslijed kojeg joj je doktor zabranio spolne odnose, na što je optuženik tu stao, ali joj potom rekao da ima mjesto gdje može imati spolne odnose, pa mu je rekla da ima hemoroide, nakon čega je tražio da legne pored njega i da ga grli te opisala kako je morala ležati pored njega u kabini kamiona, da bi ju tek nakon dva sata pustio da ode taksijem kući.

 

6.9.1. S tim u vezi, za sada nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda "…da je iz iskaza žrtve…posve neuvjerljivo da bi se događaj desio na način opisan u optužnici…", a niti utvrđenje suda "…da okolnost što ju je optuženi naposljetku pustio da ode iz kamiona... ukazuje da nije dokazano da bi optuženi počinio to djelo.…". Naime, iz višekratnih iskaza oštećenice proizlazi da je ona jasno rekla optuženiku da želi prekid veze i da želi otići iz kamiona, što je uostalom i pokušala u tri navrata, ali ju je optuženik ipak vratio i zadržao, tako da je morala ležati pored njega u kabini kamiona, da bi ju tek nakon dva sata pustio da ode taksijem kući. Stoga je nejasno otkud prvostupanjski sud izvlači zaključak "…da je iz iskaza žrtve …posve neuvjerljivo da bi se događaj desio na način opisan u optužnici…", jer iz iskaza oštećenice proizlazi upravo suprotno, a sud pri tom nije dao nikakve valjane razloge zbog čega isti ocjenjuje "neuvjerljivim".

 

7. Stoga prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, a i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, za sada se ne mogu prihvatiti kao pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja su bila temelj za zaključak da nije dokazano da bi optuženi B. K. počinio kaznena djela, pod točkom 1. presude, kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanja, iz članka 153. stavak 1. KZ/11. i kazneno djelo pod točkom 2., protiv osobne slobode, protupravnim oduzimanjem slobode, opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. KZ/11. S obzirom na izneseno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijanu presudu u odnosu na oslobađajući dio, te u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje, a nova rasprava održat će se pred potpuno izmijenjenim vijećem, jer uočene pogreške i nedostaci ukazuju na potrebu primjene članka 484. stavak 1. ZKP/08., kao što je i odlučeno u točki I izreke ove odluke.

 

7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke ukazane u ovoj odluci te ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, koje će potom kritički i savjesno analizirati i logički ocijeniti, vodeći računa o cjelokupnom ponašanju optuženog, te ponovno ocijeniti iskaz žrtve, ali cjelovito, a potom i obranu optuženika te iskaze svjedoka, vodeći računa o tome da se radi o posrednim svjedocima koji imaju saznanja isključivo od oštećene, pri čemu će razjasniti i imati u vidu i okolnosti iz točke 3. koju je optuženik u cijelosti priznao, a potom analizom ukupno provedenih dokaza odgovoriti i na pitanje, da li postoje bilo kakve indicije ili dokazi da bi žrtva imala razloga lažno teretiti optuženika, odnosno, ukoliko o tome postoji izvjesni stupanj sumnje, po potrebi provesti vještačenje žrtve na okolnosti vjerodostojnosti iskazivanja, nakon čega će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će valjano obrazložiti, u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

 

8. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki I izreke, a kako nije bilo žalbi u odnosu na osuđujući dio presude, odlučeno je kao u točki II izreke ove odluke.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.