Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3469/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici ZĐ, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2276/2022-16 od 8. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2276/2022-16 od 8. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2911/09, Split 19.06.2009.

II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u točki I. na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnovan te preinači točku II. na način da dosudi tužitelju cjelokupni parnični trošak uključujući trošak žalbe, podredno, pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije (dalje: FINA) dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., ovjerene kod javnog bilježnika 19. lipnja 2009.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski je sud izveo sve predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno je utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud pobijanu odluku donio osnovom slijedećih utvrđenja:

- da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1273/22 od 12. svibnja 2022. upućen u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti zahtjeva za izravnu naplatu od 24. ožujka 2022., na temelju zadužnice izdane od ŽĐ, potvrđene 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika, iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ);

- da je tužitelj kao jamac platac 16. lipnja 2009. izdao zadužnicu, dao suglasnost i neopozivo izjavio da se radi naplate tražbine društva IMPULS LEASING d.o.o. Zagreb, prema dužniku SENEX d.o.o. Split, u iznosu od 10.272,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, ugovornom kamatom i ugovornim troškovima, temeljem Ugovora o leasingu zaključenog 16. lipnja 2009. između vjerovnika kao davatelja leasinga i dužnika kao primatelja leasinga, danom kada vjerovnik dostavi tu zadužnicu, zaplijene svi računi jamca platca te izravno isplati dugovanje vjerovniku;

- da je predmetna zadužnica sastavljena temeljem odredbi ranijeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) te ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, a u trenutku sastavljanja zadužnice nije bila potrebna potvrda javnog bilježnika odnosno solemnizacija privatne isprave da bi se radilo o valjanoj ovršnoj ispravi;

- da je zadužnicu FINA-i na izravnu naplatu dostavio punomoćnik vjerovnika dana 1. srpnja 2011.;

- da je tuženik temeljem valjanog Ugovora o cesiji zaključenog dana 12. svibnja 2017. s društvom IMPULS LEASING d.o.o. Zagreb, postao zakoniti nositelj prava nad dospjelim, a nenaplaćenim tražbinama koje se odnose na dugove svojih klijenata;

- da je tuženik 24. ožujka 2022. zatražio od FINA-e izvansudsku ovrhu temeljem predmetne zadužnice, za preostalo dugovanje dužnika (tužitelja);

- da sporno potraživanje osigurano zadužnicom nije plaćeno;

- da je predmetna zadužnica, podnesena na izravnu naplatu od strane ranijeg vjerovnika isknjižena iz očevidnika najranije 4. kolovoza 2018., kao dana stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, u daljnjem tekstu: ZPONS), a temeljem odredbi članka 12. i 33. toga Zakona;

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem predmetne zadužnice.

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako se u odnosu na predmetnu ispravu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), pozivajući se na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 19. studenog 2018.

11. Prvostupanjski sud uzima u obzir da je raniji vjerovnik, prije zaključenja Ugovora o cesiji s tuženikom, pokrenuo postupak izravne naplate po predmetnoj zadužnici radi naplate svojih potraživanja iz Ugovora o financijskom leasingu, u zastarnom roku od pet godina, jer se radilo o Ugovoru iz 2009. s rokom otplate od 48 mjeseci, a s obzirom na činjenicu da je potraživanje iz zadužnice apstraktno i služi osiguranju drugog potraživanja, u ovom slučaju Ugovora o financijskom leasingu da se rokovi zastare ne računaju od dana izdavanja zadužnice već od dana kad su dospjele neplaćene rate iz Ugovora o financijskom leasingu.

12. Ujedno zaključuje kako je radnjom podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a. Novi petogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano zadužnicom da je počeo teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevima za izravnu naplatu od 1. srpnja 2011., koji je okončan najranije stupanjem na snagu ZPONS-a odnosno 4. kolovoza 2018., pa je, podnoseći nove zahtjeve za izravnu naplatu 24. ožujka 2022. tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog Ugovorom o cesiji unutar novog petogodišnjeg zastarnog roka.

13. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju predmetna zadužnica sastavljena kao privatna isprava na kojoj je od strane javnog bilježnika ovjeren potpis izdavatelja (tužitelja), sukladno odredbi članka 183. tada važećeg OZ-a pa je tuženik legitimiran kao ovrhovoditelj za pokretanje izravne naplate tražbine, a tražbina iz te zadužnice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. ZOO.

15. Ovaj stav sukladan je pravnom shvaćanju sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-18-17 od 19. studenoga 2018., koji glasi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

16. Prvostupanjski sud pravilno primjenjuje citirane zakonske odredbe vezane uz zastaru potraživanja, utvrdivši da je zahtjev za naplatu iz zadužnice ponovno podnesen unutar zakonskog roka, s obzirom na prekid i ponovni tijek zastare u skladu s člankom 245. ZOO te činjenicu da zastara počinje teći od dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla.

17. Stoga je, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilan zaključak suda u pobijanoj odluci da je prvi prijedlog za izravnu naplatu podnesen prije nego što je zastara počela teći (podnesen 1. srpnja 2011.), a nakon što je taj prvi zahtjev za izravnu naplatu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. ZPONS-a FINA isknjižila, ovrhovoditelj je podnio novi zahtjev za izravnu naplatu 24. ožujka 2022. u propisanom općem zastarnom roku.

18. Sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Predmetnom zadužnicom osigurana je tražbina iz Ugovora o financijskom leasingu koji je tužitelj sklopio s prednikom tuženika i o dospijeću te tražbine ovisi kada je prednik tuženika, kao vjerovnik, imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine jer bi se u suprotnom moglo dogoditi da zastara za zadužnicu istekne prije nego što vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika kojem je zadužnica izdana da bi se osigurala ta tražbina (tako VSRH u odluci Rev-832/2018 od 22. prosinca 2020.).

19. Tužitelj pogrešno tumači pravni učinak obustave provedbe prethodne ovrhe. Obustava po FINA-i zbog nemogućnosti naplate ne sprječava vjerovnika da, unutar roka zastare, ponovno pokuša naplatu iste tražbine. Pravilnik o načinu provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ne zabranjuje ponovno podnošenje osnove ako je prethodna osnova brisana isključivo zbog nenaplativosti, a ne pravomoćnim odbijanjem ili odbacivanjem. Prvostupanjski sud dao je jasno obrazloženje primjene odredaba članka 12. ZPONS, a tuženik je imao pravo podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu.

20. U odluci VSRH Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022., ovaj sud je istakao:

„Budući da prema utvrđenju sudova nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO), nije prestao, dakle, i dalje traje, odnosno je eventualno trajao do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18) 14. srpnja 2018."

21. Prvostupanjski sud je dakle, pravilno primijenio odredbe članka 241., 242., 243. i 245. ZOO-a te utvrdio da je radnjom podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastare. Ujedno je pravilno zaključio kako taj postupak nije završio na način da je raniji vjerovnik odustao od radnje koju je poduzeo (članak 242. stavak 1. ZOO-a), niti je vjerovnikov zahtjev bio odbačen ili odbijen (članak 242. stavak 2. ZOO-a) nego je došlo do prestanka izvršavanja izravne naplate po samom Zakonu.

22. Neosnovano žalitelj smatra kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 243. ZOO-a, ističući kako je ovrhovoditelj bio više od tri godine pasivan te je novi zahtjev za izravnu naplatu podnio 24. ožujka 2022., a ne u roku od tri mjeseca iz članka 243. ZOO-a pa da nije došlo do prekida zastare.

23. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se ne radi o slučaju iz odredbe članka 243. ZOO-a, koja govori o situaciji kada je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiču biti stvari, jer zahtjev ranijeg vjerovnika nije odbačen, a i da je odbačen ne bi se radilo o uzroku koji se ne tiče biti stvari nego o uzroku koji je izravno vezan za bit stvari, odnosno o insolventnosti dužnika.

24. Stoga je pravilno odbijen tužbeni zahtjev da pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem predmetne zadužnice nije nedopuštena iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 11. OZ, odnosno iz razloga što tuženik (ovrhovoditelj), nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja (ovršenika), kao i iz razloga zastare predmetne tražbine.

25. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te je ispravno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić