Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pn-140/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ (ranije Č), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Mece, [adresa], zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d. u Osijeku, protiv tuženog Grada Osijeka, OIB: 30050049642, Osijek, Franje Kuhača 9, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice HČ i punomoćnice tuženog OČ, po objavi 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku, OIB: 30050049642, Osijek, Franje Kuhača 9, isplatiti tužiteljici ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.545,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto četrdeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.834,85 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2020. pa do isplate.“

III. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku, OIB: 30050049642, Osijek, Franje Kuhača 9, naknaditi tužiteljici ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.295,21 euro (slovima: dvije tisuće dvjesto devedeset pet eura dvadeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. kolovoza 2022. navodi da se 11. travnja 2018. oko 21,00 sat kretala rolama po dijelu nogostupa (pješačke staze) u Ulici Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku, ispred kućnog broja 211, kada je naletjela na veliko oštećenje koje se na tom dijelu nalazi gotovo po cijeloj širini pješačke i biciklističke staze te je zbog navedenog oštećenja pala i zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma nosnih kostiju i iščašenja gornjeg sjekutića, uz površinske ozljede glave, korijena nosa i gornje usne. O navedenom događaju je obaviještena i Policijska postaja Čepin koja je izašla na lice mjesta i obavila očevid i o svemu obavijestila nadležno državno odvjetništvo. Očevidac navedenog događaja bio je i vlasnik kuće ispred koje se dogodila navedena nesreća. Radi utvrđenja navedenih oštećenja na dijelu pješačke i biciklističke staze na raskrižju ulica Sv. Leopolda Bogdana Mandića i Omorika u Osijeku i radi osiguranja navedenog dokaza, 17. rujna 2018. na lice mjesta izašao je ĆČ, javnobilježnički prisjednik u uredu javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka te sastavio zapisnik o potvrđivanju (posvjedočenju činjenica) temeljem članka 90. Zakona o javnom bilježništvu. Tom prilikom je javnobilježnički prisjednik utvrdio na licu mjesta kako oštećenje doista postoji, da širinom obuhvaća gotovo cijelu pješačku i biciklističku stazu, da je oštrog ruba te da je najdublje otprilike na desnoj polovici pješačke i lijevoj polovici biciklističke staze, gledano u smjeru [adresa], što se vidi i na fotografijama koje su u prilogu zapisnika. Razlika u visini kolnika na najdubljem dijelu oštećenja je između 2,5 i 3 cm te ga je u noćnim uvjetima teško na vrijeme uočiti i zaobići. Uslijed navedenog štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u vidu pretrpljenih fizičkih bolova, straha i naruženosti te imovinsku štetu u vidu potrebne tuđe pomoći i njege. Zbog navedene nezgode, uslijed koje je zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma nosnih kostiju i iščašenja gornjeg sjekutića, tužiteljica se mjesecima liječila po specijalistima maksilofacijalne i oralne kirurgije te otorinolaringologije, a njezino liječenje završeno je 12. kolovoza 2019. Zbog brojnih kontrola i pregleda te raznih zahvata tužiteljica je trpjela fizičke bolove svih intenziteta kao i nelagodnosti uslijed obrade u bolnici neposredno nakon ozljede, nošenja ortodontskog aparata te raznih kontrolnih specijalističkih pregleda na koje je morala ići tijekom liječenja. Za ovaj vid pretrpljene štete pripada joj pravična novčana naknada od 10.000,00 kn. Tužiteljica je zbog neposredne životne opasnosti u vrijeme nezgode imala i primaran strah jakog intenziteta, dok je sekundarni strah različitih intenziteta osjećala kao zabrinutost nakon nezgode i ozljeđivanja, tijekom liječenja te zbog konačnog ishoda liječenja. Za ovaj vid pretrpljene štete joj pripada pravična novčana naknada od 15.000,00 kn. Tužiteljičine ozljede u predmetnoj nezgodi uzrokovale su i naruženost njezinog izgleda, skladnosti i funkcije tijela u srednjem stupnju, lako uočljivo trećim osobama tako da joj za taj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.500,00 kn. Obzirom na tijek cjelokupnog liječenja, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe tijekom prvih 30 dana liječenja, zbog čega joj pripada naknada štete u iznosu od 500,00 kn. Citira odredbu članka 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu i odredbu članka 33. stavka 1. istoga Zakona te navodi da su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, pa postoji i osnova za njihovu odgovornost za štetu ako tu obvezu ne ispune. U konkretnom slučaju, Grad Osijek odgovoran je što na navedenom dijelu nogostupa, odnosno pješačke i biciklističke staze u Ulici Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku, ispred kućnog broja 211 već nekoliko godina postoji oštećenje zbog kojeg je tužiteljica doživjela nezgodu i pretrpjela značajnu štetu. To oštećenje posebno je opasno jer se nalazi na dijelu staze na kojem se ni na koji način ne bi moglo očekivati oštećenje, a uz to je iznimno slabo vidljivo noću te postaje veliki problem kako za pješake koji tom trasom hodaju ili trče, tako posebno za vozače rola i bicikala. Tužiteljica se putem svog punomoćnika obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 3. travnja 2020., no tuženik je navedeni odštetni zahtjev otklonio kao neosnovan, navodeći da je do štetnog događaja došlo uslijed nepažnje same tužiteljice, ne osporavajući u suštini da na navedenoj pješačkoj i biciklističkoj stazi postoje neravnine, ali da je navedena visina neravnine dozvoljena sukladno važećem Pravilniku o biciklističkoj infrastrukturi. No, u konkretnom slučaju nije riječ o upuštenom rubnjaku, na kojem mjestu osobe koje se kreću stazom mogu očekivati neravninu (ispupčenje) već dio staze na kojem se takva neravnina ne bi smjela nalaziti i na kojem se ne bi trebala niti očekivati. Stoga tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu: "I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od sveukupno 33.000,00 kn / 4.379,85 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. travnja 2020. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

1.1. U podnesku od 24. travnja 2025. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev, pa tako na ime pretrpljenih fizičkih bolova te nelagoda tijekom liječenja (posebice zbog nošenja ortodontskog aparata te raznih kontrolnih specijalističkih pregleda na koje je morala ići tijekom liječenja) potražuje iznos od 1.400,00 EUR, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 1.000,00 EUR, na ime pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 EUR uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Na ime imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege od nemedicinske osobe potražuje iznos od 100,00 EUR, tuđa pomoć i njega bila joj potrebna u trajanju od 20 dana po dva sata dnevno, odnosno ukupno 40 sati, pa budući bi takva naknada iznosila 2,50 EUR po satu, tužiteljica smatra da joj po ovom vidu štete pripada naknada od 100,00 EUR. Slijedom izloženoga, tužiteljica smatra kako joj na ime naknade pretrpljene neimovinske i imovinske štete pripada ukupan iznos od 4.000,00 EUR te uređuje svoj tužbeni zahtjev i predlaže sudu da donese presudu: "I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 EUR na ime naknade štete sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2020. pa do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine. Navod tužiteljice da tuženik ne održava komunalnu infrastrukturu trajno i kvalitetno u smislu odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, tuženik osporava u cijelosti jer on redovito obavlja svoju djelatnost održavanja komunalne infrastrukture, u koju svrhu iz gradskog proračuna svako godišnje redovito izdvaja višemilijunske iznose, pa je tako za 2018. Programom održavanja komunalne infrastrukture za 2018. planirao i utrošeno sredstva u iznosu od 54.049.000,00 kn. Sukladno članku 33. Zakona o komunalnom gospodarstvu tuženik povjerava održavanje komunalne infrastrukture „Unikom“-u d.o.o. trgovačkom društvu koje je osnovao, o čemu zaključuje Ugovor svake godine. Za 2018. je 30. siječnja 2018. zaključio sa „Unikom“- om d.o.o. Ugovor o redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, pješačkih i biciklističkih površina te trgova na području grada Osijeka za 2018. kojim je navedeno trgovačko društvo preuzelo obvezu u vrijeme trajanja ugovora osigurati stalnu kontrolu stanja nerazvrstanih cesta organiziranom ophodarskom službom, te je preuzelo odgovornost za sigurno odvijanje prometa na javnim prometnim površinama kao i za štete koje trpe sudionici u prometu zbog neizvedenih ili nekvalitetno i nepravodobno izvedenih radova održavanja javnih površina. Što se tiče navedenog oštećenja pješačke i biciklističke staze, iz fotografija, koje je tužiteljica priložila, je vidljivo, da je oštećenje nastalo pucanjem asfaltnog sloja te da je oštećenje u vidu linije. Tuženik je u svom očitovanju na odštetni zahtjev tužiteljice naveo da je biciklistička staza rađena nekoliko mjeseci prije ovog štetnog događaja, da su stručni djelatnici Grada obavili očevid na mjestu događaja, te da su utvrdili da je zbog raskopa za komunalne instalacije došlo do slijeganja tla koje nije ništa veće od visine upuštenih rubnjaka na prijelazima biciklističke staze i kolnika, te da važeći Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi dozvoljava ovu razliku u koti nivelete staze i kolnika kao i same neravnine kolnika. Navedeno proizlazi i iz „Zapisnika o potvrđivanju činjenica“ JB Tatjane Kovačev od 17. rujna 2018., a u kojemu se navodi da je JB utvrdio oštećenje koje širinom obuhvaća gotovo cijelu pješačku i biciklističku stazu, da je oštrog ruba, te da je najdublje na desnoj polovici pješačke i lijevoj polovici biciklističke staze, te da je razlika u visini kolnika na najdubljem dijelu oštećenja između 2,5 cm i 3 cm, te da ga je noćnim uvjetima teško na vrijeme uočiti i zaobići. Tužiteljica navodi da je pala u Ul. sv. L.B. Mandića ispred kućnog broja 211, dok u navedenom zapisniku stoji da je pala u ulici Omorika, pa nije jasno gdje je uistinu tužiteljica pala i što je uzrok pada. Na rolama se opasno voziti inače, jer zahtjeva ravnotežu i određene vještine. Osobito je opasno i rizično voziti noću, odnosno u uvjetima smanjene vidljivosti jer je izuzetno važno i bitno uočiti svaku i najmanju prepreku na stazi kao što je npr. grančica, kamenčić i sl. jer takve smetnje na stazi dovode uvijek do pada. Kada se uoči oštećenje na stazi, kao što je predmetno oštećenje „linijsko“, koje nema širinu koja se ne bi mogla prekoračiti, nego je linijsko sa visinskom razlikom od 2,5 do 3 cm, isto se veoma lako preskoči, kao što se prilikom vožnje kroz grad, u prometu, na pločnicima redovito mora preskakati rubnike koji su i veće visinske razlike, kao i ostale prepreke na koje se nailazi na takvim prometnim površinama. Vozeći role lako je izgubiti ravnotežu i pasti iz bilo kojeg razloga. Zbog nepažnje odnosno krajnje nepažnje i lakomislenosti tužiteljica je odlučila voziti role u noćnim uvjetima ne razmišljajući da je moguć pad sa štetnim posljedicama u vidu zadobivanja tjelesnih ozljeda, pa se radi o isključivoj odgovornosti tužiteljice za nastalu štetu, tim više što je u tim uvjetima vožnje na rolama trebala staviti zaštitnu kacigu, koju sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, za vrijeme vožnje na glavi moraju nositi vozači osobnih prijevoznih sredstava u koja spadaju i role. Protivi se paušalno i previsoko postavljenim iznosima neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu pretrpljenih fizičkih bolova, straha i naruženosti te imovinske štete u vidu potrebne tuđe pomoći i njege. U postupcima ove vrste, tužitelj je dužan dokazati kumulativno postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu i to: štetnika, štetnu radnju, uzročno-posljedičnu vezu i protupravnost u postupanju tuženika. Tužitelj nije, niti će moći dokazati te pretpostavke, a primarno ne može dokazati protupravnost u postupanju tuženika jer tuženik redovito održava komunalnu infrastrukturu. Tužiteljica nije dokazala niti da tuženik odgovara za štetu bez obzira na krivnju odnosno da je šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, te ne navodi pravnu osnovu na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog predlaže sudu predmetni tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

2.1. Na ročištu 14. ožujka 2024. tuženik je istaknuo prigovor zastare jer da je do štetnog događaja došlo 11. travnja 2018., a tužba je podnijeta 11. kolovoza 2022. Nadalje navodi da je samom štetnom događaju pridonijela i tužiteljica jer se vozila na rolama, noću, uz slabu uličnu rasvjetu. Spori pasivnu legitimaciju, jer da u ovom slučaju eventualno za štetu odgovara Unikom d.o.o.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Izvješće Policijske postaje Čepin od 3. srpnja 2018. (stranica 6 spisa), Zapisnik o potvrđivanju (posvjedočenju) činjenica od 17. rujna 2018. (stranica 7-11 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 13-23 spisa), odštetni zahtjev (stranica 24-26 spisa), očitovanje na odštetni zahtjev od 16. lipnja 2020. (stranica 27 spisa), Program održavanja komunalne infrastrukture za 2018. od 26. listopada 2017. (stranica 39-40 spisa), Ugovor o redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, pješačkih i biciklističkih površina te trgova na području grada Osijeka za 2018. od 30. siječnja 2018. (stranica 41-45 spisa), zapisnik s očevida od 8. svibnja 2024. (stranica 65-72 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 66-68, 71 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Jeđuda od 29. svibnja 2024. (stranica 74-79 spisa), dopunu vještačenja Dražena Jeđuda od 6. studenoga 2024. (stranica 93-94 spisa), iskaz svjedoka UČ (stranica 103 -104 spisa), iskaz sudskog vještaka Dražena Jeđuda (stranica 104 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića od 4. travnja 2025. (stranica 115-117 spisa), očitovanje sudskog vještaka Daria Lizatovića od 10. kolovoza 2025. (stranica 134 spisa), iskaz sudskog vještaka Daria Lizatovića (stranica 137 spisa), dopunu iskaza tužiteljice (stranica 138 spisa), kao i uvid u svu drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka GČ, budući je tužiteljica 8. svibnja 2024. odustala od izvođenja tog dokaznog prijedloga.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela 11. travnja 2018. uslijed pada prilikom vožnje na rolama na pješačkom prijelazu u Osijeku, kojom prilikom je zadobila prijelom nosnih kostiju bez pomaka, ranu na korijenu nosa, natučenje gornje usnice, iščašenja gornjeg prvog desnog sjekutića.

5. U postupku je sporna pasivna legitimacija tuženika, dinamika nastanka štetnog događaja, zatim je sporno postoji li i u kojoj mjeri doprinos tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja zbog kojeg bi odgovornost tuženika bila umanjena. Spornom se ukazuje i visina potraživanja odnosno je li nastupila zastara potraživanja.

6. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je saslušao svjedoka UČ, tužiteljicu, proveo vještačenje po vještaku Draženu Jeđudu, te pročitao spisu priležeću dokumentaciju.

6.1. Uvidom u Izvješće Policijske postaje Čepin od 3. srpnja 2018. utvrđeno je da su vezano za događaj koji se dogodio 11. travnja 2018. oko 21,00 sati, te zadobivenih ozljeda uslijed pada MČ prilikom voženje na rolama zbog oštećenja pješačke i biciklističke staze u [adresa], proslijediti posebno izvješće Općinskog državnom odvjetništvu u Osijeku.

6.2. Uvidom u Zapisnik o potvrđivanju (posvjedočenju) činjenica od 17. rujna 2018. utvrđeno je da ga je sačinio ĆČ, javnobilježnički prisjednik u uredu javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, da je isti 17. rujna 2018. u 10,00 sati pristupio na raskrižje [adresa] i [adresa] u [adresa], radi posvjedočenja činjenica vezanih uz oštećenja na kolniku, uslijed kojih je MČ iz [adresa], pretrpjela tjelesne ozljede. Na licu mjesta utvrdio je da oštećenje doista postoji, da širinom obuhvaća gotovo cijelu pješačku i biciklističku stazu, da je oštrog ruba, te da je najdublje otprilike na desnoj polovici pješačke i lijevoj polovici biciklističke staze, gledano u smjeru [adresa], što se vidi i na fotografijama koje su u prilogu zapisnika. Razlika u visini kolnika na najdubljem dijelu oštećenja je između 2,5 i 3 cm, te ga je u noćnim uvjetima teško na vrijeme uočiti i zaobići.

6.3. Iz odštetnog zahtjeva od 3. travnja 2020. proizlazi da isti sadržajno odgovara navodima iz ove tužbe, odnosno da je istim tužiteljica predložila tuženiku da joj na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu nadoknadi iznos od 51.000,00 kn te da joj nadoknadi iznos odvjetničkih troškova.

6.4. Iz očitovanja na odštetni zahtjev od 16. lipnja 2020. proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev tužiteljice otklonio kao neosnovan, obrazlažući to na način da su stručni djelatnici Grada Osijeka obavili očevid na mjestu događaja, te da su utvrdili da su se nekoliko mjeseci prije štetnog događaja odvijali radovi na izgradnji biciklističke staze, kao i da su projektom izgradnje predviđeni i prijelazi biciklističke staze preko kolnika okomitih cesta. Utvrdili su i da na predmetnom prijelazu postoje neravnine uslijed slijeganja raskopa komunalne instalacije, a koje nije ništa veće od visine upuštenih rubnjaka na prijelazima biciklističke staze i kolnika, te da važeći Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi dozvoljava ovu razliku u koti nivelete staze i kolnika kao i same neravnine kolnika.

6.5. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se kretala iz smjera Cvjetnog naselja prema [adresa], da se kretala trakom za pješake, bila je na rolama. Bilo je oko 9 sati navečer, bilo je mračno ali ipak je vidjela u jednom trenutku ispred sebe pješački prijelaz. Došavši do pješačkog prijelaza nije vidjela da bi na dijelu pješačkog prijelaza bilo oštećenja. Nastavila je sa kretanjem i odjednom zapela na dijelu pješačkog prijelaza gdje je bila izbočina. Kotači na obje role su zapeli za tu izbočinu i ona je preletila preko ostatka pješačkog prijelaza i pala na nogostup sa druge strane pješačkog prijelaza. Pri padu se dočekala na koljena, laktove ruku i dlanove kako bi ublažila pad na lice. Pala je na lice, izbila je prednji gornji zub jedinicu koji joj je ispao, i nos je slomila u korijenu nosa. Za sve postoji medicinska dokumentacija kao i sam postupak. U blizini mjesta nesreće na udaljenosti cca 25 metara se nalazi rasvjetni stup na visini 7-8 m, time da nije sigurna da li su svjetla javne rasvjete bila upaljena u trenutku. Ranije se nije rolala opisanom relacijom jer se radilo o potpuno novoj pješačkoj i biciklističkoj stazi, sve je novo pravljeno. Na nagovor prijateljice tog dana je prvi puta išla tim dijelom na rolama. Od djetinjstva se vozi na rolama i nije imala nikakvih padova sa istih. Točno u trenutku njezinog kretanja tom dionicom, kao i tijekom njezinog pada nije bilo drugih šetača, biciklista, rolera na toj dionici. Nakon pada pristupio joj je prvi susjed sa kućnog broja 211, time da ne zna gdje je on bio u trenutku njezinog pada, da li u kući ili je pristigao automobilom na prilaz kuće. Prišao joj je i pitao da li joj treba pomoć, pridigao ju, ona je pitala da li su joj zubi unutra jer je osjetila bol i nije mogla zatvoriti usta jer joj je taj zub jedinica virila vani. Susjed joj je rekao da je na tom istom dijelu prije nje pala jedna gospođa na biciklu i da su djeca stalno padala, pa ga je strah zbog toga. Mjesto gdje je pala je danas izmijenjeno, naime na tom dijelu na širini 90 cm, dužini 220 cm, navučen je sloj asfalta. Na mjestu pada nije bila manja vidljivost nego na ostalom dijelu dionice. Naime, nekih otprilike 150 m prije predmetnog raskrižja, nogostupa, je bez ikakvih problema prešla preko pješačkog prijelaza. Nije brzo vozila na rolama. Prilazeći pješačkom prijelazu je usporila da vidi idu li automobili, i vidjela je da na ispred pješačkom prijelazu nema nikakvih oštećenja, sve je bilo bijelo, i nikako nije mogla vidjeti izbočinu za koju je zapela. Da je primijetila dignula bi nogu kao i preko svake bankine. Nije očekivala izbočinu na pješačkom prijelazu.

6.6. Svjedok UČ je iskazao da se sjeća da je bilo predvečer, da je padao mrak, on je bio vani ispred kuće, otresao je tepihe iz auta i vidio da dolazi djevojka na rolama. Djevojka se kretala normalno, lagano na rolama, sam pad nije vidio ali je čuo da je nešto palo, okrenuo se i vidio da je djevojka na rolama pala. Bila je krvava i on joj je pomogao da se ustane. Djevojka je pala na pješačkom prijelazu, odnosno zapela je u rupi koja se nalazila na tom pješačkom prijelazu, te je preletjela prilikom pada naprijed koji metar. Na tom pješačkom prijelazu je i prije pada tužiteljice pala jedna baka iz Briješća, vidio ju je iz dnevnog boravka i odjednom je nema, pala je u tu rupu u koju je zapela tužiteljica. Bilo je i drugih padova na tom istom mjestu, ali on ih nije vidio, vidjela ih je njegova žena i to mu je rekla. Inače iz njegovog dnevnog boravka pa do tog mjesta gdje se nalazi pješački prijelaz ima nekih 6 do 7 metara. Nakon tužiteljičinog pada, rađena je nova biciklistička i pješačka staza i tada su popunili tu rupu, ulegnuće na pješačkom prijelazu, na način da su isuli dvije tri tačke asfalta, ali na taj način i dalje nije riješen sporni dio na pješačkom prijelazu, ne zna da li je nakon tog rješenja bilo pada na tom dijelu pješačkog prijelaza. Rupa odnosno oštećenje na pješačkom prijelazu je bilo teško uočljivo i onaj tko nije znao za to oštećenje nema šanse da bi ga mogao uočiti. Po danu još i da, ali po noći, u sumrak ne. Zna da je nakon što je tužiteljica pala na tom dijelu, naknadno postavljena rasvjeta na glavnoj cesti, a sporni pješački prijelaz nalazi se u sporednoj ulici – Ulica Omorika. U vrijeme kada je tužiteljica pala postojala je stara rasvjeta i bilo je nemoguće vidjeti ulegnuće – rupu na pješačkom prijelazu. Nakon tužiteljičinog pada cure iz ulice se rolaju tom dionicom ali one već znaju za oštećenje pa izbjegavaju taj dio.

6.6.1. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka UČ budući je isti iskazivao životno i logično, a i iskaz istog je u skladu s drugim izvedenim dokazima.

6.7. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dražena Jeđuda od 29. svibnja 2024. proizlazi da se u trenutku događaja tužiteljica u svojstvu pješaka na rolama kretala po pješačkoj stazi (nogostupu) sa istočne strane kolnika Ulice sv. L. B. Mandića iz smjera sjevera u smjeru juga. Dolaskom do pješačkog i biciklističkog prijelaza preko kolnika Ulice omorika ista je nastavila svoje kretanje preko pješačkog prijelaza uslijed čega je rolama udarila u neravninu na kolniku (udubinu), te je pala na pješačku stazu s druge strane kolnika. Događaj se dogodio na pješačkom prijelazu, a nije se dogodio na biciklističkoj stazi, niti na biciklističkom prijelazu, pa se ne primjenjuje Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi. Do pada i ozljeđivanja tužiteljice je došlo iz razloga što pješački prijelaz kao dio ceste nije bio održavan na način da osigura sigurno odvijanje pješačkog prometa. Zbog svoga položaja i jednake boje s obje strane udubine, oštećenje na pješačkom prijelazu je za tužiteljicu bilo teško uočljivo.

6.7.1. U podnesku od 24. lipnja 2024. tužiteljica je iznijela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Jeđuda od 29. svibnja 2024.

6.7.2. U podnesku od 16. listopada 2020. tuženik iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka sudskog vještaka Dražena Jeđuda od 29. svibnja 2024. jer smatra kako vještak ne može utvrditi točno stanje pješačkog i biciklističkog prijelaza kakvo je bilo u trenutku nastanka štetnog događaja, s obzirom da je od pada tužiteljice do vještačenja proteklo više od šest godina. Evidentno se ispod površine predmetnog prijelaza nalazi komunalna infrastruktura, što je vidljivo iz „šahtova“ koji se tu nalaze te da se radio raskop komunalne instalacije, uslijed čega je došlo do slijeganja tla i stvaranja neravnine, za koju je vještak utvrdio da iznosi 2,5 cm do 3 cm. Proces slijeganja tla se odvija postepeno i zasigurno se za vrijeme od šest godina može stvoriti razlika od par centimetara, no vještak ne može egzaktno dokazati kakvo je stanje pješačkog prijelaza bilo prije šest godina, u trenutku pada tužiteljice te koliko je iznosila visinska razlika predmetne neravnine, odnosno je li ista u vrijeme pada tužiteljice uopće postojala. Uz javnobilježnički zapisnik o posvjedočenju činjenica od 17. rujna 2018. su priložene fotografije iz kojih nije vidljiv stupanj oštećenja pješačkog prijelaza odnosno visinska razlika na mjestu pada tužiteljice kojeg je locirao vještak u svom nalazu. Iako se u zapisniku navodi da visinska razlika iznosi 2,5 cm do 3 cm, nejasno je na kojem dijelu prijelaza i na koji način je ista utvrđena pa isti ne može biti mjerodavan za utvrđivanje činjenica. Tužiteljica je na očevidu održanom 8. svibnja 2024. izjavila kako se ranije nije rolala opisanom relacijom jer se radilo o potpuno novoj pješačkoj i biciklističkoj stazi, tek napravljenoj, iz čega slijedi da stanje predmetnog prijelaza tada ne može biti isto kao u vrijeme očevida odnosno izrade nalaza i mišljenja. Vještak zaključuje i kako je do pada i ozljeđivanja tužiteljice došlo iz razloga što pješački prijelaz kao dio ceste nije bio održavan na način da osigura sigurno odvijanje pješačkog prometa, na što tuženik ističe prigovor kako vještaku nije poznato stanje pješačkog prijelaza od prije šest godina. Iako se tužiteljica u smislu odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama smatra pješakom, ne može se zanemariti činjenica da se tužiteljica kretala rolama kao pomoćnim pješačkim sredstvom, što se niti brzinom kretanja niti rizikom ne može usporediti s klasičnim pješačkim hodanjem. Obzirom je pješačka staza osvijetljena rasvjetnim tijelima koji se nalaze dužinom kolnika, ne može se prihvatiti niti tvrdnja vještaka kako tužiteljica nije mogla uočiti neravninu na pješačkom prijelazu jer se očito radi o subjektivnom zapažanju i stupnju ulaganja dužne pažnje. Tuženik smatra kako se provedenim vještačenjem ne može utvrditi dinamika štetnog događaja niti uzročno-posljedična veza jer vještak nije utvrđivao mjerodavne okolnosti na licu mjesta u vrijeme pada tužiteljice, nego šest godina kasnije, nakon što su se dogodile određene promjene u strukturi samog pješačkog prijelaza. Ukoliko sud uzme utvrđenom činjenicu postojanja oštećenja pješačkog prijelaza u vrijeme pada tužiteljice, tuženik ističe doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja jer je na očevidu iskazala kako je iskusna rolerica te da se rolanjem bavi od ranog djetinjstva tako da je tužiteljica ulaganjem dužne pažnje mogla uočiti pukotinu na prijelazu te istu preskočiti.

6.7.3. Sudski vještak Dražen Jeđud se u dopuni vještačenja od 6. studenoga 2024. očitovao na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje te je naveo da je u vještačenju fiksirano i evidentirano oštećenje pješačkog prijelaza na kojem je pala tužiteljica u trenutku očevida 8. svibnja 2024., da ne temelju stanja spisa nije moguće utvrditi dubinu predmetnog oštećenja u trenutku događaja 11. travnja 2018. U dopisu PP Čepin je navedeno da su vezano za događaj koji se dogodio 11. travnja 2018. i zadobivene ozljede uslijed pada tužiteljice zbog oštećenja pješačke i biciklističke staze proslijedili posebno izvješće u ODO u Osijeku. U zapisniku javnog bilježnika od 17. rujna 2018. je navedeno da je dubina oštećenja pješačkog i biciklističkog prijelaza bila 2,5 do 3 cm i da je oštećenje u noćnim uvjetima teško uočiti. Položaj oštećenja pješačkog prijelaza koji je utvrđen u trenutku očevida 8. svibnja 2024. identičan je položaju oštećenja koje je vidljivo na fotografijama javnog bilježnika od 17. rujna 2018. Iz navedenog slijedi da je do pada tužiteljice došlo na oštećenom dijelu pješačkog prijelaza koji je fiksiran očevidom 8. svibnja 2024. U trenutku događaja tužiteljica se u svojstvu pješaka kretala po pješačkom prijelazu. Zbog svog položaja predmetno oštećenje je za tužiteljicu bilo teško uočljivo. Očevidom je utvrđeno da se stupovi javne rasvjete nalaze sa zapadne strane kolnika Ulice sv. L. B. Mandića, a pješačka staza (nogostup) se nalazi sa istočne strane.

6.7.4. Iz iskaza sudskog vještaka Dražena Jeđuda proizlazi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 29. svibnja 2024., te dopune nalaza i mišljenja od 6. studenoga 2024. Obzirom na jednaku boju površine s obje strane oštećenja, mišljenja je da je predmetno oštećenje u fazi prilaza mjestu događaja s pozicije pješaka i vozača bicikla bilo teško uočljivo. Na temelju stanja spisa tehničkim putem nije moguće utvrditi dubinu predmetnog oštećenja u trenutku nesreće, odnosno na 11. travnja 2018. U zapisniku javnog bilježnika koji prileži spisu je utvrđeno da je dubina predmetnog oštećenja bila između 2,5 i 3 cm. Prilikom očevida 8. svibnja 2024. je utvrđeno da je dubina oštećenja koje se nalazilo na području pješačkog prijelaza i biciklističkog prijelaza bila oko 3 cm. Isto tako komparacijom fotografije iz dokumentacije javnog bilježnika (prikazano na slici 1., stranica 2. nalaza i mišljenja) i fotografija sa očevida (slika 6. i 7. pisanog nalaza i mišljenja) je utvrđeno da se radi o identičnom oštećenju kolničke površine. Mišljenja je da je tehnički vrlo vjerojatno da ukoliko je oštećenje na kolniku postojalo u vrijeme predmetnog događaja je tužiteljica pala uslijed nailaska na isto. Udar kotača rola o neravninu na kolniku ili nekoj drugoj površini u pravilu dovodi do destabilizacije tijela i mogućeg pada na podlogu.

6.8. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da se 11. travnja 2018. tužiteljica u svojstvu pješaka na rolama kretala po pješačkoj stazi (nogostupu) sa istočne strane kolnika Ulice sv. L. B. Mandića iz smjera sjevera u smjeru juga, da je padao mrak, da je dionica kojom se kretala bila slabo osvijetljena te da je pristupajući pješačkom prijelazu na raskrižju ulica H i O. [adresa] FČ, zapela za neravninu u tlu i da je pala uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede.

6.8.1. U odnosu na prigovor tuženika da se ne može utvrditi točno stanje pješačkog i biciklističkog prijelaza kakvo je bilo u trenutku nastanka štetnog događaja, obzirom na protek godina (šest), ovaj sud ukazuje da je iz izvješća Policijske postaje Čepin vidljivo da je 11. travnja 2018. oko 21,00 sati MČ pala prilikom voženje na rolama zbog oštećenja pješačke i biciklističke staze u [adresa], Ć [adresa], da je iz zapisnika javnog bilježnika od 17. rujna 2018. vidljivo da je na predmetnom mjestu bilo oštećen kolnik i da je dubina predmetnog oštećenja bila između 2,5 i 3 cm, odnosno da je svjedok UČ iznio da je oštećenje postojalo i da je na tom mjestu i prije tužiteljice pala jedna djevojka, što je on vidio, odnosno supruga je vidjela da je bilo još padova, kao i da je taj dio saniran na način da je jednostavno zakrpan s par tački asfalta. Nadalje, sudski vještak Dražen Jeđud prilikom očevida 8. svibnja 2024. utvrdio je da je dubina oštećenja koje se nalazilo na području pješačkog prijelaza i biciklističkog prijelaza bila oko 3 cm, time da je i sam vještak iznio da nije moguće utvrditi dubinu predmetnog oštećenja u trenutku nesreće, odnosno na 11. travnja 2018. Obzirom na iznijeto, ovaj sud utvrđuje da, neovisno o činjenici što nije moguće utvrditi stvarno stanje pješačkog prijelaza, pogotovo dubinu oštećenja na pješačkom prijelazu u vrijeme pada tužiteljice, budući je nakon pada tužiteljice taj dio oštećenja saniran, sa sigurnošću se može utvrditi da je oštećenje - rupa postojalo i da je to oštećenje uzrok pada i ozljeđivanja tužiteljice.

6.8.2. Nije osnovan prigovor tuženika da je tužiteljica mogla vidjeti oštećenje na kolniku, budući je sudski vještak Dražen Jeđud iznio da je predmetno oštećenje u fazi prilaza mjestu događaja s pozicije pješaka i vozača bicikla bilo teško uočljivo kako zbog svoga položaja i jednake boje s obje strane udubine. To potvrđuje i svjedok UČ kad govori da je rupa odnosno oštećenje na pješačkom prijelazu bilo teško uočljivo i onaj tko nije znao za to oštećenje nema šanse da bi ga mogao uočiti, po danu još i da, ali po noći, u sumrak ne. Nadalje, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice, odnosno svjedoka UČ taj dio dionice je bio slabo osvijetljen.

6.8.3. Odredbom članka 2. točka 70. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. – dalje u tekstu: ZSPC), važećeg u trenutku predmetne nesreće, propisano je da je »pješak« osoba koja sudjeluje u prometu, a nije vozač niti putnik u vozilu ili na vozilu, dok je člankom 129. stavak 1. ZSPC-a propisano da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način. Kraj nesporne činjenice da je tužiteljica u trenutku događaja sudjelovala u prometu kao pješak, ovaj sud nadalje utvrđuje da, iako se tužiteljica kretala noću, i iako je dionica kojom se kretala bila loše osvijetljena, ona svojim načinom vožnje i ponašanjem nije doprinijela nastanku štete. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije brzo vozila na rolama, da je prilazeći pješakom prijelazu usporila da vidi idu li automobili, da nije vidjela nikakva oštećenja na pješakom prijelazu, a i svjedok UČ je iznio da je vidio djevojku koja se kretala normalno, lagano na rolama, što ukazuje da je ona vodila računa o sigurnosti, ali kraj činjenice da je rupa na kolniku bila teško uočljiva, i da je bilo padova i prije nje, da je tuženik nakon njezina pada sanirao predmetno oštećenje, ukazuje da se pad može pripisati isključivo rupi i oštećenju na cesti, a ne ponašanju tužiteljice, odnosno izostanku njezine dužne pažnje. Jer nije za očekivati da tužiteljica krene na vožnju razmišljajući o rupama na kolniku, već upravo suprotno da tih rupa nema, to tim više što se radilo o potpuno novoj pješačkoj i biciklističkoj stazi pa tužiteljica nije očekivala oštećenja na pješačkom prijelazu.

6.8.4. Suprotno stavu tužene za vožnju na rolama ne postoji zakonski propisana obvezna oprema, pa tužiteljica nije doprinijela nastanku štete niti iz razloga što nije imala zaštitnu kacigu. Nadalje, tužiteljica je bila iskusna na rolama pa da je uočila predmetno oštećenje na pješačkom prijelazi nesumnjivo bi ga zaobišla, na način da bi dignula nogu kao i kad prelazi preko bankine, a kako je to navela sama tužiteljica. U odnosu na navod tuženika da se tužiteljica kretala rolama kao pomoćnim pješačkim sredstvom, pa da se to ne može usporediti s klasičnim pješačkim hodanjem, ovaj sud ukazuje da u trenutku predmetne nezgode tada važeći ZSPC nije poznavao termin »pomoćna pješačka sredstva", koji obuhvaća i role, već je taj termin unijet u Zakon tek u izmjenama od 30. srpnja 2022. ("Narodne novine" broj 85/22.), pa se zakonske odredbe koje se odnose na "pomoćna pješačka sredstva" ne mogu primijeniti na konkretan slučaj.

6.8.5. Nisu osnovani navodi tuženika vezani za doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. – dalje u tekstu: ZOO), s obzirom da nije ničim dokazano da bi tužiteljica mogla pravovremeno uočiti rupu na pješačkom prijelazu u vrijeme nastanka štetnog događaja. Prema tome, kraj činjenice da je postojalo oštećenje na kolniku, da je udar kotača rola o neravninu na kolniku ili nekoj drugoj površini u pravilu dovodi do destabilizacije tijela i mogućeg pada na podlogu, to je tužiteljica pala upravo uslijed propusta tuženika da osigura siguran i nesmetan prolaz kolnikom za održavanje kojeg je zadužen. Jednako tako tužiteljica se, da bi ublažila pad na lice, pri padu dočekala na koljena, laktove ruku i dlanove, te je na taj način nastojala umanjiti ozljede koje je zadobila prilikom pada.

6.8.6. Nije osnovan niti navod tuženika da je zbog raskopa za komunalne instalacije došlo do slijeganja tla koje nije ništa veće od visine upuštenih rubnjaka na prijelazima biciklističke staze i kolnika, te da važeći Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi dozvoljava ovu razliku u koti nivelete staze i kolnika kao i same neravnine kolnika. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kao i iskaza tužiteljice i svjedoka UČ proizlazi da je do predmetnog događaja došlo na pješačkoj, a ne na biciklističkoj stazi, pa se ne primjenjuje Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi.

7. Spornom se ukazuje pasivna legitimacija tuženika, budući tuženik tvrdi je u ovom postupku eventualno za štetu odgovoran Unikom d.o.o.

7.1. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03.- službeni pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12. – dalje u tekstu: ZKG) je propisano da se pod komunalnom djelatnošću u smislu tog Zakona smatra i održavanje javnih površina, dok se u smislu stavka 7. istoga članka pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu.

7.2. Obavljanje komunalne djelatnosti je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave što proizlazi iz odredbe članka 4. stavka 1. ZKG-a kojom je propisano da komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona: trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon), koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

7.3. Odredbom članka 1. Ugovora o redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, pješačkih i biciklističkih površina te trgova na području grada Osijeka za 2018. kojeg su 30. siječnja 2018. sklopili Grad Osijek s jedne strane i Unikom d.o.o. s druge strane, propisano je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je predmet ovog Ugovora izvođenje radova redovnog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta, pješačkih i biciklističkih površina te trgova na području Grada Osijeka u 2018. godini.

7.4. Iako je tuženik poslove redovnog održavanja pješačkih staza na području Grada Osijeka u 2018. godini povjerio tvrtki Unikom d.o.o., među koje pješačke površine nesporno ulazi i pješački prijelaz na kojem je došlo do pada tužiteljice, to ne isključuje odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Naime, Grad Osijek dužan je osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, on se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu. Sklapanjem ugovora, kojim je drugoj pravnoj osobi povjereno obavljanje poslova održavanje pješačkih površina, jedinica lokalne samouprave (u konkretnom slučaju Grad Osijek) ne oslobađa se svoje zakonske odgovornosti za štetu koja trećoj osobi nastane zbog propusta te druge pravne osobe u održavanje pješačkih površina na njenom području. Kraj utvrđenja da je na dijelu pješačkog prijelaza na kojem je došlo do pada tužiteljice postojalo oštećenje, proizlazi da pravna osoba na koju je tuženik prenio održavanje pješačkih staza nije postupila u skladu sa odredbama ZKG-a. Pošto je tužiteljica tjelesne ozljede zadobila u štetnom događaju, proizlazi da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastalih tjelesnih ozljeda tužiteljice, pa je tuženik kao jedinica lokalne samouprave temeljem ZKG-a isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

8. Radi utvrđenja osnove i visine nematerijalne i materijalne štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Dariu Lizatoviću iz Osijeka iz čijeg nalaza i mišljenja od 4. travnja 2025. proizlazi da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno tjelesno i duševno zdravlje zbog prijeloma nosnih kostiju bez pomaka, rane na korijenu nosa, natučenja gornje usnice, iščašenja gornjeg prvog desnog sjekutića. Oštećena je nakon ozljeđivanja imala stalne bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana kao posljedicu prijeloma nosnih kostiju, rane na nosu i iščašenja gornjeg prvog desnog sjekutića. Bolove srednjeg intenziteta trpila je 7 dana zbog istih razloga. Kontinuirane bolove lakog intenziteta i nelagode imala je zbog cijeljenja prijeloma i iščašenja zuba u trajanju od 25 dana. Primaran strah jakog intenziteta uvjetovan neposrednom opasnošću po tjelesni integritet za vrijeme samog događaja bio je u trajanju od nekoliko minuta. Sekundaran strah jakog intenziteta zbog proživljenog traumatskog iskustva trajao je jedan dan. Strah srednjeg intenziteta postojao je kod tužiteljice zbog zabrinutosti oko mogućih posljedica ozljeda u trajanju od 5 dana. Strah slabijeg intenziteta kao osjećaj zabrinutosti za konačni ishod liječenja i mogućnosti oporavka trajao je 15 dana. Nezgoda je uzrokovala naruženost lakog stupnja uočljivu trećima zbog vidljivog ožiljka na korjenu nosa. Tužiteljici je bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe radi pripreme obroka, nabavke osnovnih potrepština i odvoženja na kontrolne preglede kroz 20 dana po dva sata dnevno. Liječenje je završeno 12. kolovoza 2019., do tada je stabilizirano zdravstveno stanje tužiteljice. Zadobivene ozljede su u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom nesrećom i nisu rezultat ranijih tegoba.

8.1. U podnesku od 24. travnja 2025. tužiteljica je iznijela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića od 4. travnja 2025.

8.2. U podnesku od 29. travnja 2025. tuženik je djelomično osporio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića od 2. travnja 2025. iz razloga što je u navedeno da je kod tužiteljice došlo do ozljeda te da su iste uzrokovale strah različitog intenziteta. Smatra da je vještakova procjena preuveličana i ne temelji se na objektivnim nalazima koji bi opravdali trajanje i intenzitet straha, već isključivo na subjektivnim tvrdnjama i medicinskim zapisima bez neposrednog pregleda tužiteljice i stručne procjene psihijatra. Osporava dio nalaza u kojem vještak navodi da je nezgoda uzrokovala naruženost lakog stupnja uočljivu trećima iz razloga što vještak nije proveo vizualni pregled tužiteljice niti su priložene fotografije sudu koje bi omogućile ocjenu vidljivosti navodnog ožiljka. Obzirom se radi o ožiljku na korijenu nosa, koji je anatomski smješten na prijelazu između čela i nosa, logično je pretpostaviti da se takav ožiljak može relativno lako prekriti svakodnevnom šminkom (npr. puderom ili korektorom). Ujedno, moderna kozmetička i dermatološka postignuća omogućuju dodatno ublažavanje ili uklanjanje manjih ožiljaka neinvazivnim metodama (npr. kreme, laseri, mikrodermoabrazija) čime se eventualna estetska šteta još dodatno smanjuje. U tom kontekstu, nije prihvatljivo da se estetska naruženost automatski kvalificira kao nešto „uočljivo trećima“ bez ikakvog pojašnjenja u kojim okolnostima bi ožiljak bio uočljiv (npr. pri razgovoru, fotografiranju…). Predlaže da se vještak očituje o tome je li naruženost privremena ili trajna, da pojasni stupanj naruženosti obzirom na dostupne metode prekrivanja te da se očituje o tome je li u ovom slučaju riječ o promjeni izgleda ili se radi o minimalnoj promjeni bez stvarnog utjecaja na socijalni i profesionalni život tužiteljice.

8.3. U podnesku od 10. kolovoza 2025. sudski vještak Dario Lizatović, a očitujući se na prigovore tuženika, iznio je da u potpunosti ostaje kod danog mišljenja gdje je opisao iz kojih je razloga tužiteljica trpila primarni i sekundarni strah, a oba su povezana sa zadobivenom ozljedom, kasnijim liječenjem i mogućim posljedicama. U nalazu je jasno navedeno da je izvršio vizualni pregled tužiteljice: „Klinički pregled: blijed, lagano udubljen, poprečan ožiljak dužine 1 cm i širine 3 mm u području korjena nosa.“ Navedeni ožiljak je vidljiv od strane druge osobe (ev. sugovornika) s udaljenosti od 1 m, naruženost je trajna, a tužiteljica nije dužna navedeni ožiljak korigirati estetskim zahvatima ili ga skrivati od okoline. Naruženost je lakog stupnja uočljiva trećima i zasigurno ima neki utjecaj na socijalni i profesionalni život tužiteljice.

8.4. Na ročištu 17. rujna 2025. sudski vještak Dario Lizatović je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 4. travnja 2025., te kod odgovora na podnesak tuženika od 10. kolovoza 2025., dok pitanja niti primjedbi od strane tužiteljice odnosno tuženika nije bilo.

8.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Daria Lizatovića, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Uostalom i tuženik je na ročištu 17. rujna 2025. iznio da je sudski vještak u svom očitovanju od 10. kolovoza 2025. u cijelosti odgovorio na primjedbe tuženika iz podneska od 29. travnja 2025. a na koje očitovanje nema primjedbi. Pri tom je ovaj sud kod određivanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

8.6. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.7. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela odnosno fizičke boli, strah i naruženost, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

8.8. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu, kao i činjenicu da je tužiteljica tijekom liječenja trpila nelagodnosti u vidu RTG snimanja, nosila fiksator za zube, da je posjećivala ambulante radi pregleda i kontrola, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u iznosu 915,00 eura.

8.9. Uzevši u obzir intenzitet straha (primarni i sekundarni), njegovo trajanje i jačinu, kao i okolnost da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja pretrpila primarni strah jakog intenziteta uvjetovan neposrednom opasnošću po tjelesni integritet koji je trajao nekoliko minuta, da je sekundaran strah jakog intenziteta zbog proživljenog traumatskog iskustva trajao jedan dan, da je strah srednjeg intenziteta postojao zbog zabrinutosti za moguće posljedica ozljede u trajanju 5 dana, dok je strah slabijeg intenziteta kao osjećaj zabrinutosti za konačni ishod liječenja i mogućnosti oporavka trajao 15 dana, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu 630,00 eura.

8.10. Štetni događaj je uzrokovao naruženost lakog stupnja uočljivu trećima zbog vidljivog ožiljka na korjenu nosa, pa obzirom se radi o osobi mlađe životne dobi, da se ožiljak nalazi na licu, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu 1.000,00 eura.

8.11. Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 2.545,00 eura, pa je za taj iznos valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je s ostatkom zahtjeva na ime isplate neimovinske štete tužiteljicu valjalo odbiti.

8.12. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe radi pripreme obroka, nabavke osnovnih potrepština i odvoženja na kontrolne preglede kroz 20 dana po dva sata dnevno. Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj nakon ozljeđivanja nije bila potrebna pomoć druge osobe, naime sve poslove oko kućanstva je obavljala sama, nije joj bila potrebna pomoć prilikom pripreme obroka, nabavke, osnovnih potrepština, suprug ju je vozio na kontrolne preglede, ali to nije bilo iz razloga jer ona to sama ne bi mogla, već zbog nekih drugih razloga kojih se sad ni ne može sjetiti.

8.12.1. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da tužiteljici nije bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega, a kako je to naveo sudski vještak, budući je sama tužiteljica izrijekom navela da joj nakon ozljeđivanja nije bila potrebna tuđa njega i pomoć, pa je tužiteljicu s tim dijelom zahtjeva, odnosno za iznos od 100,00 eura, valjalo odbiti.

9. Zastara naknade štete uređena je odredbom članka 230. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, odnosno stavka 2. istoga članka kojim je propisano da u svakom slučaju tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Dakle, nastanak nematerijalne štete je nastupio završetkom liječenja tužiteljice kada se mogu utvrditi konačne i trajne posljedice. Liječenje tužiteljice završeno je 12. kolovoza 2019., a predmetna tužba je podnesena 11. kolovoza 2022., dakle unutar roka od tri godine od kada je tužiteljica saznala za štetu i počinitelja, jer pod saznanjem za štetu valja razumjeti ne samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o obujmu štete, odnosno elementima njezine visine, što je tužiteljica saznala završetkom liječenja i stabilizacijom njezinog zdravlja, pa zastara nije nastupila.

10. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljici je na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena kamata počev od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 3. travnja 2020., time da se datum podnošenja odštetnog zahtjeva ukazuje nespornim među strankama.

10.1. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

11. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 24. travnja 2025. smanjila tužbeni zahtjev sa početno utuženih 4.379,85 eura na iznos od 4.000,00 eura. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 379,85 eura, kojem povlačenju se tuženik usprotivio u podnesku od 23. svibnja 2025. Stoga je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 379,85 eura, jer je provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da tužiteljica nema pravo na isplatu tog iznosa. Obzirom na sve naprijed iznijeto, tužbeni zahtjev usvojen je za iznos od 2.545,00 eura, dok je odbijen u ukupnom iznosu od 1.834,85 eura (na ime neimovinske štete 1.355,00 eura, na ime imovinske štete 100,00 eura, te iznos od 379,85 eura).

12. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužbeni zahtjev tužiteljice, usvojen je u visini od 2.545,00 eura, a odbijen u visini od 1.834,85 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela sa 58,11%, a u pogledu osnove sa 100%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 41,89%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (158,11 : 2 = 79,06; 41,89 : 2 = 20,95; 79,06 – 20,95 = 58,11) tužiteljica ima pravo na naknadu troška u omjeru od 58,11%. Visina parničnih troškova tužiteljici određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva u iznosu 200,00 eura,

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 15. prosinca 2022. u iznosu 200,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 14. ožujka 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 2. Tarife),

- zastupanje na očevidu 8. svibnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 24. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 28. studenoga 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. prosinca 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 24. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 17. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 6. listopada 2025. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 2.100,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 2.625,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu 90,25 eura i trošak pristojbe za presudu u iznosu 90,25 eura, dakle ukupno dakle tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu 2.805,50 eura od čega 58,11%, s koliko je tužiteljica uspjela u postupku iznosi 1.630,28 eura. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu 265,45 eura, predujam za izlazak suda na očevid u iznosu 49,48 eura, predujam za medicinsko vještačenje u iznosu 350,00 eura, koji iznos je tužiteljici priznat u omjeru od 100%, budući je riječ o izdatku koji se ne dosuđuje razmjerno uspjehu u sporu već u cijelosti (takav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-1083/1999 od 12. veljače 2003.) Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu 2.295,21 euro, na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.

13. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 6. listopada 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Stanić & Zrno j.t.d. u Osijeku

2. Zajednički odvjetnički ured Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku