Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2406/2024-153

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mare Mihočevića, odvjetnika i zastupnice tuženika Andree Jeromela Lučić, zamjenice Županijskog državnog odvjetnika, 6. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 isplatiti tužitelju RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.711.921,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za tijek kamata na dosuđeni iznos iz točke I. i to na iznos od 1.470.029,44 EUR od 26.1.2000. do 28.2.2000. i na iznos od 1.241.891,79 EUR od 11.2.2000. do 28.2.2000.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 naknaditi tužitelju RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 763.665,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U ovom predmetu, pokrenutom tužbom od 11. srpnja 2000., bile su donesene dvije presude. Presudom Pn-4160/02 od 19. veljače 2008. tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.432.970,52 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.075.936,79 kn od 26.1.2000. te na iznos od 9.357.033,73 kn od 11.2.2000. do isplate. Također, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.346.000,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate. Presudu je rješenjem Gžn- 37/10 od 21.5.2010. ukinuo Županijski sud u Zagrebu i vratio predmet na ponovni postupak istom sudu. Presudom Pn-5183/10-105 od 28. rujna 2012. odbijen je tužbeni zahtjev te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.575.000,00 kn. Presudu je potvrdio presudom Gžn-46/13 od 15. ožujka 2016. Županijski sud u Zagrebu, a presudom Rev-x-687/2016 od 4. lipnja 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju tužitelja. Odlukom U-III-3930/2019 od 7. studenog 2024. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je ustavnu tužbu i ukinuo presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-687/2016 od 4. lipnja 2019., Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-46/13 od 15. ožujka 2016. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5183/10-105 od 28. rujna 2012. te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

2. Ovdje treba navesti da je, nakon ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, u ovom predmetu dokazni postupak obnovljen čitanjem spisa i priložene dokumentacije kao i spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1777/19, dok je odbijen prijedlog tuženika da se sasluša svjedok ČL iz Porezne uprave Krapina, koja je radila na predmetu jer sud smatra da se tim dokazom ne bi utvrdilo relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari, imajući na umu da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske jasno utvrđeno da je došlo do nezakonitog i nepravilnog rada. Povrh toga, tuženik nije ni naveo na koju bi se točno okolnost imala saslušavati svjedokinja, koja je na spisu radila prije više od 25 godina i koja bi to važna i odlučna činjenica mogla biti utvrđena tim dokazom.

3. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete protiv Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 20.437.970,52 kn zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja poreznih tijela u poreznom postupku i to uslijed nezakonito izvršene blokade sredstava na žiroračunu Tehnomehanike d.d. Dio tužbenog zahtjeva za isplatu u iznosu od 11.075.936,79 kn čini izmakla korist zbog nerealizacije kupoprodajnog ugovora o prodaji dionica podnositelja, koje je zaključio s trgovačkim društvom Dutch Swiss Financial, Advicing & Investment Ag. jer je Tehnomehanika d.d. otišla u stečaj. Drugi dio zahtjeva za isplatu iznosa od 9.357.033,73 kn odnosi se na vlastita uložena sredstva podnositelja u društvu Tehnomehanika d.d., koja nije mogao naplatiti zbog stečaja društva. Tužitelj je podneskom od 10. lipnja 2025. zahtjev uskladio s važećom valutom i potražuje ukupan iznos od 2.711.921,23 € od čega se iznos od 1.470.029,44 € odnosi na izmaklu korist, a iznos od 1.241.891,79 € na povrat vlastitih uloženih sredstava, koja tužitelj nije mogao povratiti zbog stečaja.

4. Tijekom čitavog parničnog postupka sporno je može li se djelomično poništenje poreznog rješenja od 11. prosinca 1995., u postupku korištenja pravnih lijekova, kvalificirati kao nezakonit ili nepravilan rad tijela države uprave kao jedne od pretpostavki, koje moraju biti kumulativno ispunjene za postojanje odgovornosti države za štetu. Odgovor na navedeno sporno pitanje nedvojbeno je dan od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u točci 23. Odluke -III-3930/2019 od 7. studenog 2024., u kojoj se navodi: „Stoga, Ustavni sud utvrđuje da donošenje prvostupanjskog poreznog rješenja od 11. prosinca 1995. nedvojbeno predstavlja propust poreznog tijela u mjeri u kojoj je to rješenje naknadno poništeno odlukom drugostupanjskog tijela i upravnog suda, slijedom čega je država dužna privatnim subjektima nadoknaditi štetu ukoliko je kakva šteta tim propustom nastupila. U konkretnom slučaju, kao posljedica donošenja spornog poreznog rješenja, trgovačko društvo Tehnomehanika d.d. kroz produljeno vremensko razdoblje nije moglo koristiti svoju imovinu, i to iznos novca koji je temeljem predmetnog poreznog rješenja neosnovano blokiran, oduzet i zadržan. Podnositelj smatra da je produljena nemogućnost slobodnog raspolaganja neosnovano blokiranim sredstvima dovela do stečaja društva čime je i njemu kao većinskom vlasniku društva nastupila šteta, a koju štetu je onda potraživao u parničnom postupku. Stoga, prvotno miješanje države u pravo na mirno uživanje imovine društva Tehnomehanika d.d. neosnovanim nametanjem sporne porezne obveze i zadržavanjem oduzetih novčanih sredstava kroz produljeno razdoblje nije moguće odvojiti od naknadnog podnositeljevog zahtjeva za naknadu štete u parničnom postupku. Podnositeljev zahtjev za naknadu štete podnesen je upravo u vezi s nezakonitim ili nepravilnim miješanjem poreznih tijela u imovinu društva Tehnomehanika d.d. Slijedom navedenog, odbijanje podnositeljeva zahtjeva za naknadu štete predstavlja miješanje u podnositeljevo pravo na mirno uživanje imovine (usporedi s predmetom ESLJP-a Dabić protiv Hrvatske, br. 49001/14, § 54, presuda od 18. ožujka 2021.).“

5. Imajući na umu gore citirano stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske ovaj sud smatra da je navedena pretpostavka odgovornosti države više nego dovoljno pouzdano utvrđena i u odnosu na tu okolnost ovaj sud se u svemu priklanja navedenom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske te nema po tom pitanju ništa dalje elaborirati. Tvrdnje tuženika da tužitelju nije nastala šteta nepravilnim i nezakonitim radom tijela državne uprave, već da je šteta nastala zbog toga jer nije ispunjena ugovorna obveza od strane tužiteljevog ugovornog partnera, nisu osnovane jer jasno i izričito Ustavni sud RH u svojoj odluci ističe da se kao posljedica donošenja spornog poreznog rješenja, trgovačko društvo Tehnomehanika d.d. kroz produljeno vremensko razdoblje nije moglo koristiti svojom imovinom i to iznosom novca, koji je na temelju predmetnog poreznog rješenja neosnovano blokiran, oduzet i zadržan, a koja okolnost predstavlja nepravilan rad poreznog tijela i zbog čega je država dužna privatnim subjektima naknaditi štetu, koja je tim propustom nastupila.

6. Tuženik je također, tijekom postupka, a poglavito nakon ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, tvrdio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku jer da je pravomoćno odbijen za istu štetu u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1274/2008. Spisu je na listu 471-472 priložena preslika tužbe ovdje tužitelja protiv tuženika Tehnomehanika d.d. u stečaju, a kojom tužitelj traži da se utvrdi opstojnost tražbine 3. isplatnog reda u iznosu od 28.912.100,00 kn na ime pozajmica, koje je tužitelj učinio u ime i za račun društva Tehnomehanika d.d., pa stoga nije riječ o istovjetnom činjeničnom i pravnom predmetu. Tuženik je povrh navedenog, tvrdio da jedino društvo Tehnomehanika d.d. može potraživati eventualnu štetu, a ne tužitelj kao dioničar jer da za to nema pravni interes, u odnosu na koju tvrdnju valja navesti da je, prema mišljenju ovog suda, neosnovana. To stoga jer je tužitelj kao većinski vlasnik društva Tehnomehanika d.d. pokrenuo spor protiv države radi naknade štete zbog nezakonitog rada poreznih tijela. Tužitelj je aktivno legitimiran kao većinski vlasnik društva zahtijevati naknadu štete koja je, zbog postupanja poreznih tijela, nastala njemu osobno, a ne društvu Tehnomehanika d.d., a koja šteta se sastoji u tome da je neosnovana blokada računa društva na temelju poreznog rješenja od 11. prosinca 1995. prouzročila stečaj društva, a kao posljedica otvaranja stečajnog postupka, tužitelj nije realizirao ugovor o prodaji dionica te time propustio ostvariti korist od prodaje. Tužitelj je osobno, a ne u ime i za račun društva, bio prodavatelj dionica, čija je prodaja propala nastupom štetne radnje tuženika. Drugi dio štete, za koju tužitelj također tvrdi da je nastala zbog stečaja, sastoji se u tome da nije mogao naplatiti vlastita sredstva uložena u društvo. Prema tome, tužitelj je u ovom postupku aktivno legitimiran i suprotne tvrdnje tuženika nisu prihvaćene kao osnovane.

7. Sud je priklopio na uvid spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 1777/2019 te je o uvidu u spis sačinio službenu bilješku na listu 986-987 spisa, a važni su dijelovi preslikani i uloženi u spis na listovima 988-998 spisa. Preslike dijela stečajnog predmeta priložene su i na listovima 684 do 740 spisa. Čitanjem predmetnog spisa sud je u bitnom utvrdio, da je:

-prijedlog za otvaranje stečajnog postupka predan Trgovačkom sudu u Zagrebu 7.12.1999. od strane predlagatelja Tehnomehanika d.d. i to iz razloga jer to društvo nije kroz dulje razdoblje u mogućnosti ispunjavati dospjele novčane obveze naspram svojih vjerovnika;

- prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Tehnomehanika d.d. predan Trgovačkom sudu u Zagrebu 14.12.1999. od strane predlagatelja Seico Impianti S.r.l. Monte Pietro, Italija radi postojanja potraživanja i blokade dužnika;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-290/99 od 25.1.2000. pozvan predlagatelj Seico Impianti S.r.l. Monte Pietro, Italija predujmiti iznos potreban za pokriće troškova prethodnog postupka pod prijetnjom odbačaja prijedloga;

-dana 21.2.2000. Tehnomehanika d.d. dostavila prokazni popis imovine;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu na ročištu 28.2.2000. spojeni su spisi St- 290/99 i St-282/99 radi vođenja jedinstvenog postupka;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-282/99 od 28. veljače 2000. otvoren stečajni postupak nad Tehnomehanikom d.d. s danom 28. veljače 2000. i stečajnim upraviteljem imenovan je Pavao Grizelj, a pozvani su vjerovnici u roku 30 dana od objave u Narodnim novinama prijaviti svoje tražbine, razlučna prava na nekretninama i stvarima i pravima stečajnog dužnika;

-rješenjem Trgovačkog suda St-282/99 od 15.6.2000. radi zaštite vjerovnika osnovan je Odbor vjerovnika, koji sačinjavaju Glumina banka d.d. u stečaju, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Univerzal d.o.o., zastupnik djelatnika i Corotan internationale Handels;

-rješenjem Trgovačkog suda St-282/99-52 od 15.6.2000. utvrđuju se u cijelosti priznata potraživanja vjerovnika i to razlučnih vjerovnika te 1. isplatnog reda, a među priznatim potraživanjima vjerovnika 2. isplatnog reda je navedeno potraživanje RL pod rednim brojem 213. i to prijavljeno potraživanje u iznosu od 184.062,55 kn od čega je priznato kao 2. isplatni red iznos od 154.310,23 kn, a u trošak postupka priznat je iznos od 29.752,32 kn;

-rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-282/99-85 od 10.5.2001. odbačena je kao nepravodobna prijava tražbine RL, prijavljena 5.4.2001., a protiv tog rješenja prijavitelj je izjavio žalbu, kojoj je priložena dopuna prijave potraživanja od 26.3.2001. prema kojoj isti prijavljuje u stečajnom postupku svoje potraživanje od ukupno 28.912.100,00 kn;

-rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-282/99 od 12. srpnja 2001. utvrđuje se u cijelosti osporeno potraživanje RL u iznosu od 28.912.100,00 kn;

-podneskom od **.**.2003. RL obavještava da mu je isplaćena tražbina u iznosu od 29.752,32 kn, koja je priznata na račun troškova stečajnog postupka;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-282/99-201 od 9. srpnja 2003. utvrđuju se djelomično osporena potraživanja vjerovnika, među ostalim i RL za kojeg se navodi da pripada 2. isplatnom redu te je prijavljeno njegovo potraživanje u iznosu od 148.980,75 kn, od čega je priznato 15.217,25 kn, a osporeno 133.763,50 kn;

-spisu je priložena preslika rješenja Visokog trgovačkog suda Pž-9306/13-4 od 8.9.2015. u drugom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-142/12;

- rješenjem i zaključkom Trgovačkog suda u Zagrebu St-282/99 od 29. siječnja 2019. u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Tehnomehanika d.d. u stečaju nastavlja se stečajni postupak nakon naknadne diobe i upisuje se stečajna masa iza Tehnomehanika d.d. u stečaju, a spisu je dodijeljen i novi broj St-1777/19;

-u spisu su se podnosila izvješća stečajnog upravitelja o stanju stečajne mase te je posljednje rješenje doneseno u spisu St-1777/2019-47 od 17. ožujka 2025. o tome da se nalaže računovodstvu suda po pravomoćnosti istog sa sudskog pologa prenijeti iznos od 341.580,40 € na račun stečajnog dužnika i kasnijih radnji nema.

8. Što se pak tiče predmeta ovdje tužitelja na koji se tuženik poziva prvo tvrdeći da postoji litispendencija, a potom i da tužitelj nema pravni interes za navesti je da spisu na listovima 471-474 prileže preslike tužbe predane Trgovačkom sudu u Zagrebu te odgovora na tužbu. Čitanjem istih je utvrđeno da je u tom predmetu tužbu podnio ovdje tužitelj protiv tuženika TEHNOMEHANIKE d.d. – u stečaju radi utvrđenja opstojnosti tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 28.912.100,00 kn. Navedena tražbina odnosi se na iznose zajmova, koje je tužitelj pozajmio tuženiku u razdoblju od 1991. do 1993. za ratnu proizvodnju, uvećanih za ugovorene zatezne kamate. Iznosi zajmova, koje je tužitelj pozajmio tuženiku potječu od zajmova, koje je tužitelj primio od BL, KL i IL uz ugovorene kamatne stope od 10, 20 i 60% godišnje. Tužitelj je podneskom od 10. lipnja 2025. (list 967-973 spisa) objasnio da je u navedenom postupku tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-142/12 od 23.1.2013. bio djelomično odbijen u dijelu u kojem je tražio utvrđenje postojanja navedene tražbine, a u cijelosti odbačen u dijelu u kojem je tražio isplatu te tražbine. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-9306/13 od 8.9.2015. prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje postojanja tražbine, dok je prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev na isplatu odbačen potvrđen. Protiv navedenih odluka tužitelj je podnio reviziju, povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje posl.br. Revt-461/15 od 9.1.2018. kojim su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski i drugostupanjski sud su ponovno pravomoćno odbili tužbeni zahtjev tužitelja, koji je glasio na utvrđenje postojanja tražbine. Tužitelj je u tom postupku podnio prijedlog za ponavljanje postupka u smislu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a navodeći da je, nakon donošenja prvostupanjske presude od 2.6.2020. došao u posjed novih dokaza, a na temelju kojih dokaza bi, da ih je imao u prvostupanjskom postupku, za njega bila donesena povoljnija presuda. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1274/18 od 22.11.2022. tužiteljev prijedlog je odbijen kao neosnovan. Povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 1.3.2023. rješenje posl.br. Pž-131/2023, kojim je prvostupanjsko rješenje ukinuto te je predmet vraćen na ponovni postupak (preslika rješenje prileži na listu 974-978 spisa). Navedene tvrdnje tužitelja o predmetu odgovaraju istini jer je sud izvršio provjeru kroz sustav eSpis, a ni tuženik nije ničim osporio takve tužiteljeve tvrdnje.

9. Kao što je već ranije navedeno, predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova naknade štete, a koja šteta se odnosi na izmaklu dobit u iznosu od 11.075.936,79 kn (sada: 1.470.029,44 EUR), koju tužitelj nije ostvario kao dioničar društva TEHNOMEHANIKA d.d., uslijed stečaja, a koju je prema redovitom tijeku stvari trebao ostvariti prodajom dionica u svom vlasništvu na temelju Ugovora o kupoprodaji dionica sklopljenog s DUTCH – SWISS FINANCIAL, ADVISING & INVESTMENT AG od 13.1.2000. i Aneksa tog ugovora od 25.1.2000. te izmaklu dobit od 9.357.033,73 kn (sada: 1.241.891,79 EUR), koju je tužitelj kao dioničar prema redovitom tijeku stvari trebao ostvariti s naslova povrata uloženih sredstava u navedeno trgovačko društvo. Prema tome, nije u pravu tuženik kada tvrdi da se radi o identičnim predmetima ovog postupka i onog, koji se kod Trgovačkog suda u Zagrebu vodi pod posl.br. P-1274/08. Radi se o različitim tražbinama, koje tužitelj s različite osnove ima prema različitim tuženicima – dužnicima.

10. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije još je za navesti da okolnost da je tužitelj u vrijeme otvaranja stečaja nad trgovačkim društvom TEHNOMEHANIKA d.d. bio većinski dioničar navedenog trgovačkog društva s paketom dionica veličine 61,7% nedvojbeno proizlazi iz Potvrde u spisu na listu 90, čitanjem koje je utvrđeno da je na dan 25.1.2000. Tehnomehanika d.d. ukupno imala 66750 dionica, od čega je tužiteljevih bilo 41188, a što predstavlja 61,7%. Spisu je priložen i Ugovor o kupoprodaji dionica i Aneks tog ugovora, zaključeni prije otvaranja stečaja s trgovačkim društvom DUTCH – SWISS FINANCIAL, ADVISING & INVESTMENT AG kao kupcem (list 27-41 spisa), a čitanjem kojih je utvrđeno da ga je sklopio tužitelj kao prodavatelj, a predmet kupoprodaje je njegov paket dionica od 41188 dionica za iznos od 2.950.000,00 DEM. Ugovor je zaključen 13. siječnja 2000., a Aneks je zaključen 25. siječnja 2000. Stečaj je nad društvom Tehnomehanika d.d. otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-282/99 od 28. veljače 2000. (list 6-8 spisa). Tijekom postupka utvrđeno je da predmetni Ugovor i Aneks nisu realizirani jer nije ishođena suglasnost imenovanog stečajnog upravitelja i suda, koja suglasnost je bila nužna za njihovu realizaciju, obzirom na okolnost da je navedeno društvo bilo u stečaju, a tužitelj, zbog stečaja nije mogao ostvariti svoje potraživanje prema trgovačkom društvu TEHNOMEHANIKA d.d. s naslova povrata sredstava uloženih u to društvo. Navedeno jasno i nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dragice Jesih (list 262-275 spisa), ali i iz obrazloženja u točci 26. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3930/2019 od 7. studenog 2024.

11. Nije osnovana niti tvrdnja tuženika da tužitelj, osim prava na isplatu dividende, nema drugih prava prema trgovačkom društvu TEHNOMEHANIKA d.d. jer pravo na isplatu dividende, koje predstavlja imovinsko pravo, koje dioničaru pripada po samoj činjenici imanja dionice ne isključuje mogućnost nastanka daljnjih tražbina dioničara i trećih osoba prema društvu s naslova različitog od članskog prava. Iznos od 9.357.033,73 kn (sada: 1.241.891,79 EUR), koji se tužitelj prema redovitom tijeku stvari imao osnovano pravo nadati ostvariti od trgovačkog društva TEHNOMEHANIKA d.d. predstavlja iznos sredstava, koja je tužitelj u to društvo uložio, a ne sredstva koja bi tužitelju pripadala po osnovi dividende.

12. Odgovornost države u konkretnoj situaciji regulira odredba čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 75/93., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03. i 79/07), sukladno kojoj štetu, koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

13. Tijekom postupka, a iz dokumentacije na listovima 141 do 145 spisa utvrđeno je da je Financijska policija, po provedenoj financijskoj kontroli poslovanja trgovačkog društva Tehnomehanika d.d., 11. prosinca 1995. donijela rješenje (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je trgovačkom društvu Tehnomehanika d.d. naloženo platiti:

1. porez na promet proizvoda u iznosu od 60.746,54 kn te zatezne kamate zbog zakašnjelog plaćanja od 27.418,52 kn;

2. porez iz dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 139.536,92 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate poreza iz dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 247.794,11 kn;

3. doprinos za mirovinsko osiguranje (dalje: MIO) za 1993. godinu u iznosu od 23.141,14 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate doprinosa za MIO u iznosu od 143.577,08 kn;

4. doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 21.037,40 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 130.524,62 kn;

5. doprinos za doplatak za djecu iz plaća posloprimaca zaposlenih kod pravnih osoba u iznosu od 2.629,68 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate navedenog doprinosa u iznosu od 16.315,61 kn;

6. doprinos za zapošljavanje u iznosu od 2.966,27 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate navedenog doprinosa u iznosu od 18.403,95 kn;

7. doprinos za subvenciju stanarina u iznosu od 736,31 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate navedenog doprinosa u iznosu od 4.568,36 kn;

8. doprinos za MIO iz plaća za 1995. u iznosu od 343.048,95, kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate u iznosu od 15.222,78 kn i

9. doprinos za zdravstveno osiguranje za 1995. u iznosu od 200.835,60 kn, te zatezne kamate radi nepravodobne uplate u iznosu od 8.673,39 kn, odnosno, Tehnomehanici d.d. je tim rješenjem naloženo plaćanje u ukupnom iznosu od 1.407.195,23 kn, za koji iznos utvrđenih obveza je blokiran žiro račun društva.

14. Povodom žalbe trgovačkog društva Tehnomehanika d.d. doneseno je rješenje Ministarstva financija od 23. svibnja 1996. (dalje: drugostupanjsko rješenje, l-141-145) kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 11. prosinca 1995. u dijelu, koji se odnosi na gore navedenu točku 1. prvostupanjskog rješenja (porez na promet proizvoda u iznosu od 60.764,54 kn i zatezne kamate u iznosu od 27.418,52 kn) te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U preostalom dijelu potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. U izvršenju drugostupanjskog rješenja doneseno je 21. lipnja 1996. novo prvostupanjsko rješenje u odnosu na gore navedenu točku 1. prvostupanjskog rješenja od 11. prosinca 1995. Protiv drugostupanjskog rješenja društvo Tehnomehanika d.d. je podnijelo upravnu tužbu. Upravni sud Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud) prihvatio je upravnu tužbu presudom broj: Us-5053/96 od 25. lipnja 1998. (list 9-12 spisa) i poništio drugostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je drugostupanjsko tijelo potvrdilo obvezu plaćanja iznosa iz gore navedenih točaka 2. - 7. prvostupanjskog rješenja. Upravni sud je utvrdio da je Tehnomehanika d.d. na ime kamata zbog zakašnjenja isplate plaća izvršila isplate svojim djelatnicima u ukupnom neto iznosu od 65.913,48 kn. Upravni sud je također utvrdio da je Financijska policija kao prvostupanjsko tijelo zauzela stav da su isplaćene zatezne kamate zbog zakašnjenja isplata plaća sastavni dio plaće na koju se moraju obračunati porezi i doprinosi, slijedom čega je nakon izvršenog obračuna Tehnomehanici d.d. utvrdila obvezu uplate ukupnog iznosa od 447.384,95 kn na ime poreza i doprinosa iz plaće i na plaću. Upravni sud je u tom smislu zauzeo stajalište da se kamata na neisplaćeni iznos plaće ne može smatrati plaćom jer pravo na kamatu ne izvire iz radnog odnosa, već je to naknada za korištenje tuđeg novca koja se mora platiti zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze, slijedom čega se radi o obveznopravnoj, a ne radnopravnoj obvezi na koju se ne smiju obračunavati porezi i doprinosi. Stoga je Upravni sud u dijelu koji se odnosi na gore navedene točke 2. - 7. prvostupanjskog rješenja naveo da je drugostupanjsko tijelo dužno donijeti novo rješenje pridržavajući se stava iznesenog u obrazloženju presude.

15. Financijska policija donijela je 19. srpnja 1999. (list 13-22 spisa) novo rješenje kojim su Tehnomehanici d.d. obračunati iznosi poreza i doprinosa za uplatu nakon provedene kontrole financijskog poslovanja, a koja kontrola je obuhvaćala razdoblje poslovanja od 1. svibnja 1995. do 31. ožujka 1999. Protiv predmetnog rješenja izjavljena je žalba, koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem od 20. studenoga 2001. (list 130-137 spisa) Ministarstvo gospodarstva je, na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja između Ministarstva gospodarstva i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 21. listopada 1999. i Odluke ministra gospodarstva, otkupilo potraživanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema društvu Tehnomehanika d.d. s osnova neplaćenih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i doplatka za djecu. Potraživanje u ukupnom iznosu od 657.872,02 kn čini glavnicu dospjelu do 31. prosinca 1998. i kamate do 30. lipnja 1999. Istovremeno je Ministarstvo gospodarstva donijelo rješenje klasa: 400-06/99-01/32, urbroj: 526-01-99- 98 od 26. listopada 1999. o otpisu tih potraživanja prema društvu Tehnomehanika d.d. za neplaćene doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje i doplatka za djecu. Ministarstvo gospodarstva je, na temelju Ugovora o ustupanju potraživanja između Ministarstva gospodarstva i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 25. studenoga 1999. i Odluke ministra gospodarstva, otkupilo potraživanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema društvu Tehnomehanika d.d. s osnova neplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 3.404.296,23 kn, koje potraživanje čini glavnicu i kamate dospjele do 31. prosinca 1998. Istovremeno je rješenjem Ministarstva gospodarstva klasa: 400-06/99-01/32, urbroj: 526-01-99-158 od 30. studenog 1999. otpisano potraživanje prema društvu Tehnomehanika d.d. za neplaćene doprinose za zdravstveno osiguranje.

16. Prema tome, štetna radnja ovdje tuženika sastoji se u tome:

- što je Financijska policija rješenjem od 11.12.1995. trgovačkom društvu TEHNOMEHANIKA d.d. naložila plaćanje ukupnog iznosa od 1.407.195,23 kn te mu je za taj iznos blokirala žiro račun,

- što je to rješenje dijelom poništeno rješenjem Ministarstva financija od 23.5.1996. i predmet vraćen na ponovni postupak,

- što ponovni postupak po drugostupanjskom rešenju nije proveden sve do 1999.,

- što je prvostupanjsko rješenje Financijske policije u preostalom dijelu poništeno zajedno s odbijajućim dijelom drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija od 23.5.1996. - presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Us-5053/96 od 25.6.1998. - te je predmet vraćen na ponovni postupak,

- što cijelo to vrijeme od okončanja prvog nadzora 1995. - do okončanja drugog nadzora 1999. - trgovačkom društvu TEHNOMEHANIKA d.d. nisu vraćena nepravilno i neosnovano oduzeta novčana sredstva.

17. Ovom spisu prileži isprava Financijske agencije od 18. rujna 2003. (list 191 spisa) iz koje su razvidni iznosi blokade društva Tehnomehanika d.d. kako slijedi:

Datum:

Iznos:

31.12.1995.

12.219.654,00 kn

31.12.1996.

4.296.991,00 kn

31.12.1997.

1.691.943,00 kn

31.12.1998.

10.430.563,00 kn

31.12.1999.

62.520.591,00 kn

29.02.2000.

77.546.539,00 kn.

Također, prileže i podaci o kronološkom slijedu blokada, odnosno likvidnosti žiro računa društva Tehnomehanika d.d. u razdoblju od siječnja 1995. do 30. travnja 1999. (list 204-208 spisa), a o čemu su se izjasnili vještaci, koji su vještačili u ovom predmetu. Naime, tijekom postupka provedena su dva financijska vještačenja po vještacima Dragici Jesih (list 262-275, 312-317 i 333-339) i Vlasti Hautz Maričić (l-368-385) na okolnost dokazivanja postojanja uzročno posljedične veze između štetne radnje - nezakonite blokade računa od strane poreznih tijela i štete - stečaja društva, uslijed čega je podnositelju izmakla korist zbog nerealizacije kupoprodajnog ugovora iz točke 9. obrazloženja ove presude te nije mogao naplatiti sredstva uložena u društvo. Vještakinje su dale svoju stručnu ocjenu i na okolnost visine štete.

18. Tako je u bitnom vještakinja Jesih u svom mišljenju navela da je, iz raspoložive dokumentacije uložene u sudskom spisu, da je Financijska policija Postaja Krapinsko- zagorska nepravilno postupala vršeći nadzor poslovanja "Tehnomehanika" te su iste radnje u uzročnoj vezi s pretrpljenom štetom tužitelju. Nepravilnosti u postupanju financijske policije obrađene su u nalazu vještaka, a odnose se na slijedeća postupanja:

1. Nadzorom financijskog poslovanja netočno utvrdila činjenično stanje te izvela nepravilan zaključak povređujući zakon na štetu tužitelja trgovačkog društva "Tehnomehanika" d.d., Marija Bistrica (tužitelj je bio većinski vlasnik) i to u toč. I-1 Rješenja Klasa: UP/I-470-06/95-07/11, Ur.broj: 513-10-03-95-1 od 11. prosinca 1995. Dokazi: Rješenje Ministarstva Financija (spisu str. 141-145, u nalazu obrađeno na str. 3-5, presuda Upravnog suda (u spisu str. 9-12, u nalazu obrađeno na str. 3-5).

2. Nadzorom financijskog poslovanja trgovačkog društva "Tehnomehanika" d.d., Marija Bistrica, tijekom 1999. godine uklopljena je obnova postupka po osporenom rješenju iz toč. 1 te nije izvršena obnova u dijelu koji je žalitelju priznat od strane nadređenog Ministarstva financija koje je poništivo prvotno rješenje Financijske policije Postaje Krapinsko-zagorske od 11. prosinca 1995. (u spisu 20-21 str, obrađeno u nalazu str. 4-6). Obnova postupka izvršena je samo u dijelu koji je naložen presudom Upravnog suda. Rješenje Financijske policije Postaje Krapinsko-zagorske od 11. prosinca 1995. godine poništeno je 23. svibnja 1996.,

Presuda Upravnog suda kojom je dodatno poništen dio rješenja donesena je 25. lipnja 1998., a djelomična obnova postupka, kojom je utvrđen iznos sredstava za povrat trgovačkom društvu, izvršena je tek tijekom 1999. o čemu je doneseno rješenje 19. srpnja 1999. Iz raspoložive dokumentacije u sudskom spisu vještak je mišljenja da je tužitelj RL kao većinski vlasnik d.d. "Tehnomehanika" iz Marije Bistrice pretrpio direktne i indirektne štete koje su u uzročnoj vezi sa postupanjem Financijske policije Postaje Krapinsko-zagorske i to:

Direktna šteta tužitelja:

-izmakla dobit od prodaje dionica po Ugovoru 25. siječnja 2000. u iznosu od 2.950.000 DEM uvećano za zakonsku zateznu kamatu do dana isplate (u nalazu obrađeno na str. 9, u spisu str. 38-41)

-nemogućnost povrata uloženih sredstava po obračunu potraživanja i dugovanja od 10. veljače 2000. u iznosu 5.620.048,00 DEM uvećano za zakonsku zateznu kamatu do dana isplate (u nalazu obrađeno na str. 10, u spisu str. 106).

Indirektna šteta tužitelja:

- tužitelj je bio većinski vlasnik d.d. te bi kao takav u perspektivi nakon saniranja društva (prema Programu saniranja i financijskog rekonstruiranja iz 1998.) ostvarivao učešće u dobiti, odnosno kao član uprave nakon prodaje dionica adekvatnu nagradu. Visinu indirektne štete iz postojeće dokumentacije nije moguće pouzdano utvrditi.

- troškove osobne obrane zbog sudskih postupaka, koji su vođeni na osnovu kaznenih prijava Financijske policije (okončanih i onih u tijeku), troškove žalbi i tužbi radi nepravilno utvrđenih obveza d.d. po osnovu nadzora.

Vještak visinu nije mogao pouzdano utvrditi, no tužitelj vjerojatno ima dokaze o istima.

- šteta koju je društvo i tužitelj pretrpjelo zbog neopravdanog oduzimanja financijskih sredstava društva zbog čega je osobno i kao trgovačko društvo morao posuđivati novčana sredstva po nepovoljnim uvjetima. Točan iznos je teško utvrditi iz raspoložive dokumentacije no ista je sigurno velika. Vještakinja je dala i detaljno očitovanje na primjedbe tuženika 14.11.2006. te je navela mišljenje da iz raspoložive dokumentacije i datih obrazloženja, ostaje kod iznijetog mišljenja u svom nalazu od 30. lipnja 2006. i svih navoda u njemu o nepravilnostima u postupanju Financijske policije te uzročnoj vezi sa štetom koju je pretrpio tužitelj. Također, vještakinja se očitovala i 19.2.2007. na daljnje navode tuženika, koji nisu bili od utjecaja na njen nalaz i mišljenje kod kojeg je u cijelosti ostala.

19. Novo vještačenje izvedeno je po stalnom sudskom vještaku Vlasti Hautz Maričić (list 368-385 spisa), koja je izložila mišljenje da su točni navodi tužitelja da je bivši većinski vlasnik tvrtke Tehnomehanike d.d. i to 41.188 dionica nominalne vrijednosti 100 DEM što predstavlja 61,4% temeljnog kapitala društva. Vezano za osporavanje pravilnosti stjecanja dionica vještak spominje pravomoćnu presudu Županijskog suda Zlatar od 19.11.2001.

Točka II. tužbe

Stečajni postupak je otvoren 28. veljače 2000. i to po zahtjevu Uprave Tehnomehanike d.d. i talijanskog vjerovnika na temelju ovršnog naloga.

Točka III. tužbe

Do blokade žiro račun suda broj HR17 2390 0011 3000 0326 5, Model: HR05, poziv na broj:

-računa društva došlo je na temelju Zapisnika o izvršenoj kontroli financijsko- materijalnog poslovanja od 20.11.1995. Financijska policija – Postaja za Krapinsko- zagorsku županiju izdala je Rješenje 11. prosinca 1995. Klasa: 470-06/95-07/26 Urbroj: 513-10-03-95-4 na iznos blokade 1.407.195,22 kn, što je naknadno osporeno u jednom dijelu. Druga blokada je uslijedila 25.5.1999., koja je definitivno imala utjecaja na otvaranje stečaja jer su sve aktivnosti zbog nelikvidnosti obustavljene. Točka IV. tužbe

Tehnomehanika d.d. je poduzela niz mjera te donijela Program restrukturiranja i financijske konsolidacije, zaključen je Ugovor o kreditu za kupnju repromaterijala u iznosu od 92.360.954,00 DEM. Jamstvo za osiguranje otplate kredita izdalo je Ministarstvo financija RH 17. ožujka 1999., pod brojem Klasa: 423-0-01/98-01/47, Urbroj: 513-14/99-8, rizični broj K-280/ RII, sve uz podršku županije Krapinsko- zagorske iz čega je razvidno da je postojala podrška šire društvene zajednice da se društvo sanira i nastavi s proizvodnjom.

Točka V. tužbe

Tužitelj je prodao svoje dionice. Ovjereni Ugovor o kupoprodaji dionica od 13. siječnja i Aneks od 25. siječnja 2020. govori u prilog činjenici da je kupac vrlo dobro znao financijsku situaciju društva te je pokazao najozbiljniju namjeru da kupnjom dionica i vlastitim ulaganjem nastavi sa proizvodnjom, no zbog pokrenutog tečaja jasno je da je bio prisiljen odustati od kupovine. Činjenica da nije odmah isplatio kupoprodajnu cijenu proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji gdje je ugovoren rok isplate 30 dana od potpisa ugovora.

Točka VI. tužbe

Uvidom u račun dobiti i gubitka za 1999. godinu vještak je utvrdio da je društvo iskazalo u 1999. godini ukupni prihod od 66.759.893,88 kn i ostvarilo dobiti 7.343.169,10 kn što dokazuje da je postojala mogućnost za ostvarenje planova izlaska Društva iz poslovne krize, a time i mogućnost uz novog poslovnog partnera nastaviti sa daljnjom proizvodnjom.

Točka VII. tužbe

Prva blokada žiro-računa na temelju Zapisnika i Rješenja financijske policije koja je bila samo djelomično utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju bila je povod za drugu blokadu na temelju obnovljene kontrole poslovanja zbog čega je uz ostale razloge i otvoren stečajni postupak.

19.1. Blokada žiro-računa imala je utjecaj na dobavljače i cjelokupni status društva zbog čega je došlo do sve veće nelikvidnosti i konačno do otvaranja stečaja, što je direktno utjecalo na odluku kupca o kupnji dionica, koji je bio upoznat sa stanjem u društvu, ali i saznanjem o daljnjim potencijalnim mogućnostima društva prije otvaranja stečaja. Vještakinja Hautz Maričić složila se s mišljenjem sudske vještakinje Dragice Jesih da izmakla dobit od prodaje dionica po ugovoru i aneksu u iznosu od 2.950.000,00 DEM čini direktnu štetu tužitelju. Direktnu štetu čini i nemogućnost povrata uloženih sredstava tužitelja evidentiranih u poslovnim knjigama u iznosu od 9.357.033,73 kn. Indirektnu štetu je nemoguće utvrditi, ali je potpuno sigurno da je na temelju programa razvoja društvo imalo mogućnost opstanka što je vidljivo iz svih raspoloživih dokumenata, a napose je postojala i podrška društva što je također vidljivo iz izdanog jamstva, pa je cjelokupni postupak financijske policije znatno doprinijelo otvaranju stečajnog postupka, a što se je moglo imajući sve činjenice u vidu izbjeći ili bar produžiti rok za otvaranje stečaja. Otvaranjem stečaja cijela se poslovna politika razvoja zaustavila, a o tome je znatno doprinijela prva blokada društva iz 1996. te druga blokada nakon tri godine koja je ponovno obuhvatila razdoblje od 1995. , pa nadalje što je u potpunosti zaustavilo planirani razvoj te je time, osim štete društvu, doprinijelo i šteti tužitelju RL, međutim, imajući u vidu i činjenicu da su navodi napose u drugom zapisniku Financijske policije izvedenih iz poslovnih knjiga, smatra važnim napomenuti činjenicu da je reviziju financijskih izvještaja u društvu za 1995. i 1996. izvršila revizija "REVIZOR DMŠ", koja je dala pozitivno mišljenje o poslovanju koje je evidentirano u financijskim izvještajima što ukazuje na urednost vođenja knjigovodstva za 1995. i 1996., a za daljnje razdoblje nakon prve blokada obzirom da se nije vodio žalbeni postupak nema uvida da li je stanje utvrđeno Zapisnikom Financijske policije realno prikazano.

19.2. Vještakinja je saslušana i na ročištu 25.1.2008. (l-407-409 spisa) kada je odgovarala na pitanja tuženika te je u bitnom navela, a na pitanje bi li do blokada Tehnomehanike došlo i usprkos ranijim potraživanjima vjerovnika, da nije došlo do nezakonite radnje financijske policije, da je u jednom takovom društvu kao što je Tehnomehanika sa velikim prometom moguće da u određenim vremenskim razdobljima dođi i do blokade i deblokade poduzeća, međutim, blokada od strane Financijske policije ostavlja u cijelosti jedan negativan dojam na sve vjerovnike, koji u takvom slučaju pokušavaju pošto poto naplatiti svoje potraživanje. Potvrdila je i da je takav postupak Financijske policije izazvao lančanu reakciju ostalih vjerovnika. Potvrdila je da je neuobičajeno u postupanju da je jedno trgovačko društvo blokirano 3 godine i da se cijeli upravni postupak nije uspio riješiti taj dugi niz godina. Navela je i da je blokada Financijske policije bila "točka na i" u cijelom tom sustavu, nakon čega je sve krenulo nizbrdo. Završno je navela kako ukupno potraživanje tužitelja prema njenom nalazu iznosi 20.432.970,52 kn od čega je na ime izgubljene nenaplaćene prodaje dionica 11.075.936,79 kn i nemogućnost naplate uloženih sredstava 9.357.033,73 kn.

20. Shodno izloženom, obje su vještakinje u svojim mišljenjima suglasno utvrdile da je postupanjem poreznih tijela društvu Tehnomehanika d.d. nastala šteta te iznijele stav da je prva blokada društva na temelju poreznog rješenja od 11. prosinca 1995. bila povod za drugu blokadu, a da je druga blokada izazvala lančanu reakciju kod ostalih vjerovnika. U ukidnoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske izričito je istaknuto da su razlozi, koje su sudovi naveli za neprihvaćanje suglasnih nalaza vještaka, ustavnopravno neprihvatljivi. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske naglašava da za postojanje odgovornosti države za štetu moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke. Pitanje postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela je pravno pitanje o kojem su sudovi u podnositeljevom predmetu zauzeli stav protivan Ustavu i Konvenciji što je već ranije obrazloženo. Međutim, pitanje postojanja štete i pitanje postojanja uzročne veze između štete i nezakonitog rada su u konkretnom predmetu pitanja činjenične naravi, koja ne spadaju u područje stručnosti suca, već u pogledu tih pitanja mišljenje financijskog vještaka ima odlučujući utjecaj. Stoga, potpuno suprotno stavu sudova, nisu vještakinje te koje su izašle iz okvira svoje ingerencije, već su sudovi ti koji su izašli izvan okvira svoje ingerencije upuštajući se bez posjedovanja odgovarajućeg stručnog znanja u procjenu o tome u kojoj je mjeri društvo Tehnomehanika d.d. uslijed produljene nemogućnosti raspolaganja blokiranim sredstvima pretrpjelo štetu, odnosno u procjenu je li prva neosnovana blokada utjecala na otvaranje stečajnog postupka nad društvom Tehnomehanika d.d. Imajući na umu izloženi stav Ustavnog suda Republike Hrvatske sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne nalaze i mišljenja vještakinja Jesih i Hautz Maričić u onim dijelovima koji su međusobno suglasni, a odnose se na ocjenu postojanja uzročno posljedične veze između nepravilnog rada državnog tijela (Financijske policije) i nastanka štete ovdje tužitelju. Visina štete utvrđena je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Vlaste Hautz Maričić, koja je jasno na ročištu 25. siječnja 2008. (list 408 spisa) navela da tužiteljevo potraživanje iznosi 20.432.970,52 kn od čega je na ime izgubljene nenaplaćene prodaje dionica 11.075.936,79 kn, a s naslova nemogućnosti naplate uloženih sredstava 9.357.033,73 kn. Kad se navedeni iznosi izraze u sada važećoj valuti, u skladu s fiksnim tečajem od 7.53450, dobije se iznos kojeg tužitelj i potražuje, odnosno 2.711.921,23 € (jer je 20.432.970,52 kn /7.53450=2.711.921,23 €) od čega na ime izgubljene nenaplaćene prodaje dionica 1.470.029,44 € (jer je 11.075.936,79 kn /7.53450=1.470.029,44 €) i s osnova nemogućnosti naplate uloženih sredstava 1.241.891,80 € (jer je 9.357.033,73 kn / 7.53450=1.241.891,79 €). Kada se navedeni iznosi zbroje dobije se 2.711.921,24 €, a do razlike od 0,01 € došlo je uslijed zaokruživanja na dvije decimale, a ne radi se o razlici koja bi bila od utjecaja na utvrđenje osnovanosti zahtjeva tužitelja.

21. Prema tome, imajući na umu da je iz rezultata kompletnog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je u konkretnoj situaciji, nepravilnim postupanjem upravnih tijela (Financijske policije) došlo do nastanka štete tužitelju te da je nepravilno postupanje navedenih državnih tijela u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štete tužitelju te da štetu, koja nastane uslijed nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela, sukladno odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska, to je zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan i odlučeno je kao u izreci presude. Naime, budući da se potražuje naknada štete od države u konkretnoj situaciji treba primijeniti Zakon o sustavu državne uprave, a prema odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne štete (Narodne novine broj 75/93, 48/99, 15/00, 59/01, 199/2003, 79/2007, 150/2011; dalje: ZOSDU ) Republika Hrvatska dužna je naknaditi štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlaste u prenijetim im poslovima državne uprave, što znači da za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu navedenog propisa trebaju kumulativno biti ispunjene sljedeće tri pretpostavke: nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, dakle protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu, postojanje štete i postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

22. Kao što je već ranije tijekom obrazloženja naglašeno, odgovornost tuženika utvrđena je jasno i nedvojbeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, a ovaj sud može se samo složiti s navedenim stajalištem te dodati da je tijekom postupka utvrđeno da je nepravilnim postupanjem Financijske policije, koja je sukladno čl. 2. st. 1. tada važećeg Zakona o financijskoj policiji (NN 89/92, 16/93, 94/93 i 28/94) predstavljala tijelo državne uprave u sastavu Ministarstva financija Republike Hrvatske, u razdoblju od 1995. godine do 1999. trgovačkom društvu Tehnomehanika d.d. produljena nemogućnost slobodnog raspolaganja neosnovano blokiranim sredstvima što je onemogućilo daljnji poslovni razvoj navedenog trgovačkog društva i kumuliranje prihoda i dobiti, a što je posljedično dovelo do otvaranja stečaja nad tim društvom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-282/99 od 28.2.2000., a zbog kojeg stečaja je tužitelj onemogućen u prodaji vlastitih dionica na temelju Ugovora o kupoprodaji dionica sklopljenog s DUTCH – SWISS FINANCIAL, ADVISING & INVESTMENT AG od 13.1.2000. i Aneksa tog ugovora od 25.1.2000. i u ostvarenju svoje tražbine prema trgovačkom društvu Tehnomehanika d.d. s osnova uloženih sredstava u to društvo.

22.1. Da je tužitelju nastala šteta jasno je utvrđeno nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka, a šteta se sastoji u izmakloj dobiti u ukupnom iznosu od 20.432.970,52 kn (2.711.921,23 EUR), koju dobit je prema redovitom tijeku stvari tužitelj trebao ostvariti prodajom svog paketa dionica trgovačkom društvu DUTCH – SWISS FINANCIAL, ADVISING & INVESTMENT AG i povratom iznosa sredstava od trgovačkog društva Tehnomehanika d.d., koja je tužitelj uložio u to društvo. Između štetne radnje tuženika i štete nastale tužitelju postoji uzročno-posljedična veza o kojoj su istovjetno obje vještakinje donijele podudaran zaključak da je nezakonito i nepravilno postupanje Financijske policije bilo presudno za otvaranje stečaja nad trgovačkim društvo Tehnomehanika d.d. i s time povezanu nastalu štetu tužitelju. Protupravnost tuženikova postupanja proizlazi iz okolnosti da su rješenja Financijske policije i nadležnog ministarstva kao drugostupanjskog tijela, na temelju kojih su blokirana novčana sredstva trgovačkog društva Tehnomehanika d.d. i onemogućeno njihovo raspolaganje, donesena protivno zakonskim propisima zbog čega su poništena u upravnom postupku (dijelom) i u upravnom sporu (u cijelosti).

22.2. Kao što je već ranije navedeno, sukladno čl. 13. ZOSDU tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, pa u konkretnoj situaciji tužitelj nije bio dužan dokazati da je krivnja nastala namjerom ili nepažnjom tuženika, već je na tuženiku teret dokaza da je tužitelj pridonio nastanku štete i/ili da postoje ekskulpacijski razlozi, a što tijekom postupka tuženik nije ni izbliza pouzdano dokazao. Slijedom svih izloženih razloga nameće se jasan zaključak da su na strani tuženika ispunjene sve zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu nastalu tužitelju, pa je ista dosuđena, u visini koja je obrazložena u točci 20. ove presude. Tužitelj je za štetu na ime izgubljene nenaplaćene prodaje dionica kamatu potraživao od 26.1.2000., a što je dan nakon zaključenja Aneksa ugovora o kupoprodaji dionica od 25.1.2000., dok je za štetu na ime nemogućnosti povrata uloženih sredstava, kamatu tužitelj potraživao od 11.2.2000. Tužitelj, prema odredbi čl. 186. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 53/91, 73/91, 394, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO), ima pravo na kamate od trenutka nastanka štete, a kako je ocjena ovog suda da je tužitelju šteta nastala otvaranjem stečaja 28. veljače 2000. jer upravo zbog nastupa stečaja nije realiziran ugovor o prodaji dionica i njegov aneks, jednako kao što tužitelj upravo uslijed stečaja nije mogao povratiti uložena sredstva, to je stoga kamata na ukupan dosuđeni iznos od 2.711.921,23 EUR dosuđena od dana nakon otvaranja stečaja rješenjem Trgovačkog suda, a imajući u vidu da je 2000. bila prijestupna godina, kamata je određena od 29. veljače 2000., dok je za tijek kamata od 26.1.2000., odnosno 11.2.2000. zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci pod točkom II. presude.

23. Kamate su dosuđene za razdoblje do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje (Narodne novine br.76/96.), zatim od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, sukladno čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. kamata je dosuđena po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

24. Na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i 5. te čl. 155. ZPP-a sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Tužitelj nije uspio samo s manjim dijelom sporednog potraživanja za tijek kamata, a u odnosu na koji dio zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, pa su stoga isti u cijelosti dosuđeni tužitelju u smislu čl. 154. st.5. ZPP-a. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova:

-sastava tužbe od 10 000 bodova (Tbr. 7/1 OT);

-zastupanja na ročištima 17.1.2003., 5.9.2003., 21.11.2003., 8.1.2004., 5.3.2004., 10.2.2005.,18.5.2006., 23.11.2006., 24.1.2007., 5.4.2007., 26.11.2007., 25.1.2008., 17.3.2011., 21.9.2011., 24.11.2011., 17.2.2012., 14.9.2012., 21.3.2025. i 26.9.2025. od po 10 000 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT);

-sastava podnesaka od 10.7.2003., 4.5.2007., 24.2.2011., 24.11.2011., 10.2.2012., 12.3.2025., 10.6.2025. od po 10 000 bodova za svaki (Tbr. 8/1 OT);

-pristupa na ročišta 4.9.2003., 6.12.2004., 13.12.2007. po 50 bodova za svako (Tbr. 9/5 OT);

-sastava žalbe od 8.4.2008. od 5 000 bodova (Tbr. 10/4 OT);

-sastava podnesaka od 8.4.2008., 15.4.2008., 4.11.2009., 4.7.2011., 19.2.2008. po 50 bodova za svaki (Tbr. 8/4 OT);

-sastava žalbe od 6.11.2012. od 12 500 bodova (Tbr. 10/1 OT);

- sastava revizije od 5.5.2016. od 15 000 bodova (Tbr. 10/5 OT);

- sastava ustavne tužbe od 1000 bodova (Tbr. 31/1 OT);

odnosno ukupno 303 900 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 € prema Tbr. 54. OT iznosi 607.800,00 €, a uz PDV od 25% prema Tbr.46. OT, koji iznosi 151.950,00 € ukupno čini iznos od 759.750,00 €, a uz plaćene predujmove za vještačenja od ukupno 3.251,71 € (list 258 i 308 spisa) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 € čini ukupno dosuđeni iznos troškova od 763.665,32 EUR. Ovdje treba navesti da tužitelj nije platio ni pristojbu na tužbu, a niti na ranije presude jer nije bio niti pozvan iste platiti, a u međuvremenu je nastupila zastara prema odredbi čl.8. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23), pa te pristojbe tužitelju ne mogu biti naplaćene stoga taj trošak tužitelju nije ni nastao, pa mu nije ni dosuđen. Tužitelj je zahtijevao naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a tužitelj nije sam odgovarao na svoju tužbu niti mu je ikada takva pristojba naplaćena niti mu se može naplatiti, pa ni taj trošak nije nastao niti mu je dosuđen. Tužitelj ima pravo na kamate na dosuđene troškove od presuđenja prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi, kako je obrazložena u točci 23. prema čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

25. Tužitelju nije priznat kao potreban za vođenje ove parnice zatraženi trošak sastava podneska od 17.9.2003. jer istim dostavlja dokumentaciju, koju je mogao i morao dostaviti uz tužbu. Također, tužitelju nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 21.11.2003. jer je predan na ročištu na kojem je tužitelj mogao usmeno izložiti navode iz podneska, a priznat mu je trošak zastupanja na tom ročištu. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 22.12.2003. (zaprimljenog kod suda 24.12.2003.) jer nije bio potreban za vođenje postupka budući samo iznosi prijedlog kojeg je već ranije izložio. Također, tužitelju nije priznat kao potreban za vođenje spora zatraženi trošak sastava podneska od 3.6.2004. jer istim traži odgodu ročišta i prekid postupka, a kojem prijedlogu nije udovoljeno. Jednako tako, tužitelju nije priznat kao potreban zatraženi trošak sastava podneska predanog 6.12.2004. kao i podneska od 7.9.2011. jer istima iznosi već ranije izložene okolnosti, a ne one koje bi bile nove ili sudu nepoznate. Podneskom od 11.4.2006. tužitelj samo požuruje postupanje suda, pa također nije dosuđen kao potreban za vođenje ovog postupka. Isto vrijedi i za podneske od 19.5.2006. i 27.10.2006., kojima tužitelj obavještava sud o uplati predujma, a o čemu sud ima evidenciju u računovodstvu suda, pa ni ti podnesci nisu bili potrebni. Tužitelju nije priznat kao potreban ni zatraženi trošak sastava podneska od 31.8.2006. te podneska od 18.10.2006., kojim traži odgodu ročišta jer je ocjena suda da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, a isto vrijedi i za zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu od 14.5.2008. Konačno, sud nije tužitelju kao potreban dosudio zatraženi trošak sastava podneska od 20.2.2004. jer u spisu nema podneska s tim datumom, a nije mu kao potreban dosuđen ni trošak pristupa na ročište za objavu presude 28.9.2012. jer na to ročište nije nitko pristupio. Tužitelju nije kao potreban dosuđen ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je isto, u skladu s ovlastima suda, koji upravlja postupkom, prezakazano i održano unatoč neurednoj dostavi za obje stranke, sukladno čl. 335. st.10. ZPP-a, pa taj trošak nije ni nastao.

26. Tuženik je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova postupka jer je spor izgubio.

Zagreb, 6. listopada 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu 663,61 €

- tuženiku po OŽDO

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte