REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-36/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Građevinskog i arhitektonskog fakulteta Osijek, Ulica Vladimira Preloga 3, OIB: 04150850819, kojeg zastupa zakonski zastupnik PL, dekan, a istoga opunomoćenik Vladimir Schmidt, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. Osijek, Školska 1, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, kojeg zastupaju opunomoćenice DL i KL, službene osobe, radi utvrđene nepravilnosti u postupku dodjele bespovratnih sredstava, 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske KLASA: UP/I-988-01/24-02/144, URBROJ: 538-05-3-2-1/718-24-5 od 27. studenoga 2024. i Odluke o utvrđenim nepravilnostima IRR03 – Izmjena 01, Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske Unije KLASA: 910-01/14- 01/85, URBROJ: 358-13-24-5843 od 22. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-988-01/24-02/144, URBROJ: 538-05-3-2-1/718-24-5 od 27. studenoga 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv Odluke o utvrđenim nepravilnostima IRR03 – Izmjena 01, Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske Unije (dalje: SAFU) KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-13-24-5843 od 22. srpnja 2024. (dalje: Odluka).

1.1. Navedenom Odlukom je utvrđeno postojanje vrste nepravilnosti br. 16. (Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude) Pravila o financijskim korekcijama v. 5.1. (dalje: Pravila) za koju je predviđena stopa ispravka od 25% ugovorenog iznosa bez mogućnosti umanjenja te je, uvažavajući sve okolnosti, u odnosu na točku 2. Odluke utvrđena stopa ispravka od 25% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa predmetne nabave bez mogućnosti umanjenja.

2. Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika i odluku SAFU pozivajući se na propisano člankom 263. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16., dalje: ZJN), te smatra da u postupcima male vrijednosti, kakav je i konkretni postupak nabave rendgenskog difraktometra praha, nije imao obvezu zatražiti od ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja dostavu ažuriranih popratnih dokumenata, već je iste podatke imao pravo utvrditi putem ESPD obrasca dostavljenog od strane ponuditelja u sklopu njegove ponude. K tome, navodi i da u konkretnom postupku javne nabave je odabrani ponuditelj naknadno samoinicijativno dostavio kompletnu dokumentaciju iz koje je razvidno da isti u predmetnom slučaju ispunjava sve uvjete propisane dokumentacijom o nabavi, te da ujedno ne postoje osnove za isključenjem, a istu dokumentaciju pribavilo je i SAFU kao posredničko tijelo razine 2.

2.1. U prilog navedenome se pozvao na praksu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda poslovni broj: UsII-205/20-7 od 14. srpnja 2020.), prema kojoj članak 263. stavak 1. ZJN propisuje mogućnost, ali ne i obvezu naručitelja, da od ponuditelja koji je dostavio ekonomski najpovoljniju ponudu traži dostavu ažuriranih popratnih dokumenata. U vezi potvrde Porezne uprave odnosno traženja ažuriranih popratnih dokumenata od strane naručitelja za odabranog ponuditelja, imajući u vidu da se radi o postupku nabave male vrijednosti, u skladu s člankom 263. stavkom 1. ZJN, se navodi da je dana mogućnost naručitelju hoće li zatražiti dostavu popratnih dokumenata, a to nije obveza naručitelja, imajući pri tom na umu da je točkom 3.1.2. dokumentacije propisano da se dostavlja ispunjeni ESPD obrazac, čemu je odabrani ponuditelj udovoljio.

2.2. Stoga tužitelj tvrdi kako je odabrani ponuditelj u skladu s natječajnom dokumentacijom nepostojanje osnova za isključenje i ispunjenje ostalih uvjeta sposobnosti iz natječajne dokumentacije dokazao putem dostavljenog ESPD obrasca, dok naručitelj prema,odredbi članka 263. stavka 1. ZJN iste navode nije bio u obvezi provjeravati. Tužitelj smatra da predmetna sumnja na nepravilnosti nije osnovana, niti dokazana, niti je u konkretnom slučaju opravdano i oportuno izricanje bilo kakvih financijskih korekcija, a predmetni otvoreni postupak nabave male vrijednosti je proveden s maksimalnom razinom transparentnosti, pri čemu je zaprimljeno dvije ponude, te nije bilo žalbi, prigovora, upita ili bilo kakvih pritužbi na provedbu samog postupka.

2.3. Tužitelj se poziva i na Smjernice EU vezano uz provedbu postupaka nabave prema kojima „kada je nepravilnost samo formalne prirode bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka, neće se izvršiti ispravak.“ Stoga zaključuje kako u predmetnom slučaju nije došlo ni do stvarnog ni do potencijalnog financijskog učinka ili opasnosti za proračun EU, niti je došlo do „neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude.“

2.4. Slijedom iznesenoga, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i Odluku SAFU.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ostaje pri obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da je SAFU pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i postojanje nepravilnosti br. 16. Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude Pravila te ispravno odredio stopu ispravka od 25% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa predmetne nabave.

3.1. U vezi tužbenih navoda ističe da ne osporava činjenicu da je u slučajevima provođenja otvorenog postupka nabave male vrijednosti naručitelju ostavljena na izbor mogućnost propisivanja traženja dostavljanja popratnih ažuriranih dokumenata, koji su preliminarno dokazani dostavljanjem ispunjenog ESPD obrasca. Međutim, ističe da je tužitelj, u odnosu na Dokumentaciju o nabavi (dalje: DoN) propisane osnove za isključenje i uvjete sposobnosti propisao, točkom 4.2. i 5.1. DoN- a, da će prije donošenja odluke od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente, kao i koje dokaze će kao takve biti potrebno dostaviti. Navodi da je to i tužitelj potvrdio u pojašnjenju od 31. ožujka 2022., a u pojašnjenju od 27. lipnja 2024. potvrdio i da su sporni dokumenti dostavljeni nakon donošenja Odluke o odabiru. Stoga zaključuje kako tužitelj nije postupao u skladu sa odredbama DoN-a koje je sam propisao, a naknadno dostavljenim dokumentima nije dokazao da je u trenutku pregleda i ocjena ponuda nisu postojale osnove za isključenje iz članka 252. ZJN-a u odnosu na koje je utvrđena nepravilnost. Slijedom navedenoga, ne može se isključiti mogućnost neispravnog odabira ponuditelja s obzirom na okolnost da se na temelju raspoložive dokumentacije ne mogu isključiti, niti potvrditi sve bitne činjenice, s naglaskom na one vezano za državu poslovnoga nastana. Stoga smatra neosnovanom tvrdnju tužitelja iz tužbe da nikako nije došlo do štetnog učinka na proračun EU niti do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja i prihvaćanja/odbijanja ponude.

3.2. Nadalje, u vezi tvrdnje tužitelja da nije bio obvezan tražiti dostavu ažuriranih popratnih dokumenata, već da je postojanje spornih osnova za isključenje, kao i ostale dokaze sposobnosti mogao utvrditi isključivo iz ESPD obrasca ponuditelja, tuženik navodi kako je sam tužitelj propisao obvezu dostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata za prethodno navedene osnove za isključenje i kriterije za odabir gospodarskog subjekta, pa je isti bio u obvezi postupiti u skladu s DoN-om te prema članku 290. ZJN-a imao obvezu pregledati i ocijeniti ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz DoN-a, a ako utvrdi da ponuditelj ne ispunjava uvjete propisane DoN-om odbiti ponudu u skladu s člankom 295. ZJN-a, odnosno prema članku 298. ZJN-a poništiti postupak nabave ako ne preostane niti jedna valjana ponuda. Navodi da iako je tužitelj 31. ožujka 2022. dostavio SAFU-u pojašnjenje u kojem navodi da u skladu s odredbama članka 263. stavka 1. ZJN-a nije trebao tražiti dostavu spornih dokumenata te objašnjenje tužitelja da je omaškom naznačio tu obvezu u DoN-u nedvojbeno ukazuje da mu je jasno kako je tu obvezu zaista propisao DoN-om, no bez obzira je li to učinio omaškom, istu je trebao i primijeniti. Smatra da greška tužitelja prilikom sastavljanja DoN-a ne isključuje njegovu odgovornosti niti obvezu da postupa prema istome, a tužitelj je svjestan da je propisao obvezu dostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata, iako na to nije bio obvezan i smatra to “omaškom”. Navodi i da činjenica da je odabrani ponuditelj samoinicijativno dostavio kompletnu dokumentaciju za koju je u sklopu DoN-a bilo navedeno da će se pribaviti putem ažuriranih popratnih dokumenata dokazuje da je i samom odabranom ponuditelju bilo jasno kako je isto bilo potrebno dostaviti jer je tako propisano DoN-om. Zaključno ističe da je, bez obzira na naknadno dostavljene dokumente, prema članku 290. ZJN-a, tužitelj imao obvezu pregledati i ocijeniti ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz DoN-a, a u odlučujućem trenutku pregleda i ocjene ponuda, tužitelj kao javni naručitelj nije raspolagao navedenim dokumentima. Također, u konačnici, nakon postupka naknadnog dokazivanja na temelju Upute Upravljačkog tijela (dalje: UT) od strane SAFU-a, nije raspolagao dokazima vezano uz članak 252. ZJN-a, odnosno, nesporna je činjenica da ni naknadno nije dokazao da je u trenutku pregleda i ocjene ponuda odnosno na dan donošenja Odluke o odabiru odabrani ponuditelj ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u državi poslovnog nastana, stoga unatoč naknadno dostavljenoj dokumentaciji nije bilo moguće donijeti drugačiju odluku u odnosu na utvrđenja SAFU-a iz Izmjene Odluke.

3.3. Vezano za tvrdnju tužitelja iz tužbe da u korist svih njegovih navoda govori i praksa Visokog upravnog suda i Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, tuženik u odnosu na presudu tog suda poslovni broj: UsII-205/20-7 od 14. srpnja 2020., ističe da se ista odnosi na situaciju kada nije propisana obveza traženja ažuriranih popratnih dokumenata kod provođenja otvorenog postupka javne nabave male vrijednosti, što ovdje nije slučaj, već je tužitelj propisao obvezu traženja ažuriranih popratnih dokumenata. K tome, ni naknadno dostavljenim dokumentima tužitelj nije dokazao nepostojanje osnova za isključenje iz članka 252. ZJN-a u odnosu na državu poslovnog nastana, zbog čega u predmetnom slučaju nije bilo moguće postupiti u skladu s Uputom UT-a od 7. lipnja 2023. te tužitelj nije ni naknadno dokazao da u trenutku provedbe postupka javne nabave nisu postojale sve osnove za isključenje te je stoga navedeni propust tužitelja za posljedicu imao utvrđenu nepravilnost.

3.4. Prigovor tužitelja da se u ovom konkretnom slučaju radi o nepravilnosti formalne prirode bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka na proračun Unije, tuženik ističe kako je u pobijanom rješenju obrazložio da je u presudama Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022., Usž-3255/22-4 od 12. listopada 2022. i Usž-1561/23-3 od 10. svibnja 2023., navedeno da je Sud Europske unije u predmetima C-406/14 i C-408/16 zauzeo pravno shvaćanje da kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu mjerodavnog propisa samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti proračun neopravdanim izdatkom i da povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj može imati posljedice za proračun. Nasuprot tomu, ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. Taj sud je zauzeo stav da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije.

3.5. Tuženik također ističe da su postupci provedbe projekata na temelju Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u svrhu provedbe projekata, a uzimajući u obzir da se radi o dodijeljenim financijskim sredstvima, postupci u kojima se, između ostaloga, primjenjuju načela i pravila javne nabave, te da se od tužitelja kao korisnika opravdano očekuje odgovarajuća razina poznavanja dotične materije, pažnja dobroga gospodarstvenika te poštivanje svih ograničenja povezanih s korištenjem europskih sredstava. Slijedom navedenoga, tuženik smatra da je tužitelj trebao voditi računa o načinu na koji će propisati odredbe DoN-a. Tuženik zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi propustu formalne prirode s obzirom na činjenicu da je tužitelj donio odluku o odabiru i sklopio ugovor o nabavi s odabranim ponuditeljem prije nego je raspolagao potrebnom dokumentacijom kojom bi utvrdio nepostojanje osnova za isključenje. Tužitelj je, unatoč činjenici da se radi o postupku javne nabave male vrijednosti u kojem, na temelju članka 263. stavka 1. ZJN-a javni naručitelj može, ali nije obvezan, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti dostavu ažuriranih popratnih dokumenata, morao imati na umu da će način na koji propiše spornu odredbu biti odlučujući za postupak nabave te da njegovi postupci i propusti imaju potencijalan štetni učinak na proračun Europske unije.

3.6. Također, tuženik navodi da je člankom 18. stavkom 18.7. Općih uvjeta propisano da korisnik razumije i prihvaća da izvršavanje ili neizvršavanje ugovornih obveza posljedica zbog namjerno počinjenih pogrešaka, nepravilnosti i prijevara razlog jesu osnova za jednostrani raskid ugovora (prema članku 24. Općih uvjeta), uslijed čega je dužan vratiti financijska sredstva koja je primio na temelju Ugovora, s ostvarenim kamatama po osnovi tih sredstava od dana njihove isplate. Člankom 18.8. ugovoreno je da ako okolnosti slučaja to opravdavaju, umjesto raskida ugovora može se primijeniti blaža mjera, primjenom pravila o financijskim ispravcima (korekcijama), koja su sastavnim dijelom Posebnih uvjeta Ugovora. Nadalje, navodi da Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava je sklopljen po verziji 5.1. Zajedničkih nacionalnih pravila i kao Prilog V sadrži Pravila o financijskim korekcijama v.5.1. te nije bilo završnog plaćanja, pa su u konkretnom slučaju primjenjiva Pravila o financijskim korekcijama v. 5.1., koja su pripremljena u skladu s Odlukom Europske komisije C(2019) 3452 od 14. svibnja 2019. o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koje se u slučaju nepoštivanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi primjenjuju na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. S obzirom na to da je tužitelj svojim postupanjem uzrokovao povredu odredaba Zakona o javnoj nabavi, tvrdi da je isti morao znati da će,takvo postupanje imati za posljedicu utvrđenje financijske korekcije predviđene člankom 18. stavkom 18.7. Ugovora. Navodi i da je tužitelj člankom 4. stavkom 4.1. Općih uvjeta Ugovora preuzeo obvezu provesti ugovoreni projekt s dužnom pažnjom, transparentno, u skladu s najboljom praksom u predmetnom području, u skladu s Ugovoru, odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013 te ostalim relevantnim propisima donesenima na temelju iste, kao i primjenjivim nacionalnim i zakonodavstvom EU, a kada provodi nabavu javni naručitelj u smislu ZJN-a, obvezan je postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima.

3.7. Smatra da je slijedom iznesenoga nedvojbeno zaključeno da je tužitelj povrijedio nacionalno pravo, odnosno odredbe ZJN-a, a samim time je počinio nepravilnost i povrijedio pravo Unije, svojim radnjama i propustima prilikom postupanja protivno odredbama DoN-a. Navodi da se takvim postupanjem, odnosno propustom u smislu presude Suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. i C-408/16 od 6. prosinca 2017. ne može isključiti mogući štetni potencijalni ili stvarni učinak na proračun Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) održana je javna rasprava 15. rujna 2025. Na održanoj raspravi su opunomoćenici stranaka ostali pri svim navodima iznesenim tijekom spora, opunomoćenik tužitelja je predložio usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška pobliže određenog na raspravnom zapisniku (str. 801 spisa), a opunomoćenice tuženika su predložile odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sporno u predmetnom postupku je je li SAFU osnovano utvrdio postojanje nepravilnosti te na temelju toga ispravno odredio financijsku korekciiu u skladu sa Pravilima.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj kao obveznik ZJN-a, proveo otvoreni postupak nabave robe male vrijednosti za nabavu pod rednim brojem 29. „Rendgenski difraktometar praha“, evidencijski broj nabave E-MV-12/2020, ukupne procijenjene vrijednosti nabave 752.000,00 HRK bez PDV-a. Postupak nabave pokrenut je 23. lipnja 2020. slanjem Obavijesti o nadmetanju na objavu, koja je objavljena 24. lipnja 2020. na Elektroničkom oglasniku javne nabave (dalje: EOJN) pod brojem objave 2020/S 0F2-0023120. Rok za dostavu ponuda određen je do 27. srpnja 2020. l. izmjena DoN poslana je na EOJN na objavu 13. srpnja 2020. a 2. Izmjena poslana je na EOJN na objavu 16. srpnja 2020.

7.1. Nadalje, u roku za dostavu ponuda tužitelj je zaprimio ponude ponuditelja ROFA d.o.o. i MALVERN PANALYTICAL B.V. Odlukom o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude od 2. rujna 2020. odabrana je ponuda ponuditelja MALVERN PANALYTICAL B.Vte je 5. listopada 2020. sklopljen Ugovor o javnoj nabavi univerzalnog stolnog (kompaktnog) rendgenskog difraktometra za analizu praškastih uzoraka na iznos od 668.800,00 HRK bez PDV-a, odnosno 836.000,00 HRK s PDV-om.

7.2. Sastavni dio Ugovora čini, između ostaloga Dodatak IV. Opći uvieti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. kojim je u članku 5. stavku 1. ugovoreno da je u slučaju kada se provodi nabava radova, robe i/ili usluga za potrebe projekta, korisnik i/ili partner koji provodi nabavu obvezan poštivati primjenjiva pravila, u skladu s Ugovorom pri čemu je korisnik ili partner koji provodi nabavu javni naručitelj u smislu ZJN-a obvezan postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim propisima. Budući da je u konkretnom slučaju tužitelj javni naručitelj u smislu ZJN-a, nesporno je obvezan je postupati u skladu s tim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima.

7.3. U odnosu na predmetni postupak nabave, SAFU je donio Odluku o nepravilnosti IRR03 od 12. prosinca 2022. KLASA: 910-01114-01/85, URBROJ: 358- 04-22-4521 kojom je utvrđena financijska korekcija od 25% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa nabave i nepravilan iznos od 209.000,00 HRK s PDV-om, od čega se 209.000,00 HRK s PDV-om odnosi na bespovratna sredstva, a Odlukom su utvrđene sljedeće dvije vrste nepravilnosti: - Točkom 1. Odluke utvrđena je nepravilnosti br. 14. Upotreba kriterija za isključenje gospodarskog subjekta, kriterija za odabir ponude ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija na način koji nije diskriminatoran kako je to navedeno u prethodnoj točki, ali ipak imaju odvraćajući učinak na gospodarske subjekte; - Točkom 2. Odluke utvrđena je nepravilnosti br. 16. Nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude.

7.4. S obzirom da je tužitelj uspješno osporio tu Odluku, tuženik je naložio SAFU da ponovno odluči o nepravilnosti u odnosu na točku 2. Odluke. Stoga je donio Izmjenu Odluke u kojoj se točka 2. mijenja i glasi: „2. Propust traženja ažuriranih popratnih dokumenata“ u kojoj u bitnome utvrđuje nepravilnost u odnosu na osnove za isključenje gospodarskih subjekata u postupcima javne nabave, s obzirom da tužitelj nije naknadno dokazao nepostojanje osnova za isključenje koje se odnose na članke 251. stavak 1. točku 1. ZJN-a te članak 252. ZJN-a u odnosu na državu poslovnog nastana. Iz tog razloga u predmetnom slučaju nije bilo moguće postupiti u skladu s Uputom Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu „Konkurentnost i kohezija 2014. -2020.“, KLASA: 910-04/17-02/74, URBROJ: 538-05- 3-1-2/533-23-619 od 7. lipnja 2023.

8. ZJN u članku 263. stavku 1. predviđa da je javni naručitelj obvezan prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijednosti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti može, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente u skladu s pododjeljkom 2. i 4. ovoga odjeljka, osim ako već posjeduje te dokumente.

8.1. Člankom 251. stavkom 1. točkom 1. ZJN je propisano da je javni naručitelj obvezan isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako utvrdi da je gospodarski subjekt koji ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili osoba koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora toga gospodarskog subjekta i koja je državljanin Republike Hrvatske pravomoćnom presudom osuđena za taksativno navedena djela.

8.2. Prema članku 252. ZJN, stavku 1., javni naručitelj obvezan je isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje: 1. u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski subjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, ili 2. u Republici Hrvatskoj ili u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, ako gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

9. Nesporno je da je tužitelj u vezi DoN-om propisane osnove za isključenje i uvjete sposobnosti propisao, točkom 4.2.i 5.1. DoN-a, da će prije donošenja odluke od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente kao i koje dokaze će biti potrebno dostaviti kao ažurirani popratni dokument. Dakle, tužitelj se promašeno poziva na propisano člankom 263. stavkom 1. ZJN budući da je sam odredio natječajne uvjete i u skladu s propisanim uvjetima je morao i postupiti. Stoga tužitelj nije postupao u skladu sa odredbama DoN-a koje je sam propisao. Pri tome se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o propustu formalne prirode jer je tužitelj donio Odluku o odabiru i sklopio ugovor o nabavi s odabranim ponuditeljem prije nego je raspolagao potrebnom dokumentacijom kojom bi utvrdio nepostojanje osnova za isključenje. Budući da je tužitelj prema članku 263. stavku 1. ZJN ipak predvidio DoN-om da će od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti dostavu ažuriranih popratnih dokumenata, morao je biti svjestan s obzirom na strogo formalni postupak da će isto biti od utjecaja za postupak nabave te da će njegovi propusti imati potencijalno štetni učinak na proračun Europske unije.

9.1. Nadalje, u vezi naknadnog dostavljanja spornih dokumenata, u zatraženom pojašnjenju od 31. ožujka 2022. i od 27. lipnja 2024. tužitelj je potvrdio da su isti dostavljeni nakon donošenja Odluke o odabiru. Stoga proizlazi da tužitelj nije dokazao da u trenutku pregleda i ocjena ponuda nisu postojale osnove za isključenje iz članka 252. ZJN-a u odnosu na koje je utvrđena nepravilnost. Stoga je opravdano zaključeno da u trenutku pregleda i ocjene ponuda odnosno na dan donošenja Odluke o odabiru odabrani ponuditelj nije ni naknadno dokazao da je ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u državi poslovnog nastana. Stoga se ne može isključiti mogućnost neispravnog odabira ponuditelja s obzirom na okolnost da se na temelju raspoložive dokumentacije ne mogu isključiti, niti potvrditi sve bitne činjenice, s naglaskom na one vezano za državu poslovnoga nastana. Iz navedenog razloga tužitelj neosnovano prigovara da nije došlo do štetnog učinka na proračun EU niti do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja i prihvaćanja/odbijanja ponude. Ujedno, tužitelj je morao znati da ukoliko svojim postupanjem, bilo ono namjerno ili rezultat "omaške" uzrokuje povredu odredaba ZJN, da će takvo postupanje kao posljedicu imati utvrđenje financijske korekcije (članak 18. stavak 18.7. Ugovora).

9.2. Tužitelj se u tužbi u prilog svojim tvrdnjama pozvao na praksu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno na presudu poslovni broj: UsII-205/20-7 od 14. srpnja 2020., a u vezi primjene članka 263. stavka 1. ZJN, ali tuženik opravdano u odgovoru na tužbu navodi da se u tom predmetu radilo o situaciji kada nije propisana obveza traženja ažuriranih popratnih dokumenata kod provođenja otvorenog postupka javne nabave male vrijednosti, a u konkretnom slučaju je tužitelj to propisao, pa ta odluka nije relevantna.

9.3. Prigovor tužitelja da je utvrđena nepravilnost samo formalne prirode bez stvarnog ili potencijalnog financijskog učinka na proračun Unije, nije osnovan, te se tuženik opravdano pozvao na dosljednu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u niz presuda poslovni broj: Usž-3420/22-2, od 12. listopada 2022., Usž- 3255/22-4 od 12. listopada 2022. i Usž-1561/23-3, od 10. svibnja 2023. u kojima je zauzet stav da nije potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije.

10. Slijedom iznesenoga, utvrđenja i zaključci SAFU i tuženika su osnovani i jasno obrazloženi te prihvatljivi, a u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu u ovom sporu vrlo detaljno i jasno tuženik je otklonio sve prigovore tužitelja koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

11. Iz navedenih razloga i slijedom utvrđenog činjeničnog stanja je Sud osporavano rješenje i odluku prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitima te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

12. U odnosu na zatražene troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na trošak te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 6. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku