Poslovni broj: Us I-2075/24-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Draženu Ivaniću, odvjetniku iz Zagreba, Klaićeva 12/2, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi poništavanja rješenja, 06. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/24-01/159, URBROJ: 524-11-02/5- 24-2 od 05. ožujka 2024. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Dubrava, KLASA: UP/I-551-08/23-01/1001, URBROJ: 139-116-09- 09-23-3 od 12. prosinca 2023. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj je priznato pravo na osobnu invalidninu.

Tužiteljica tužbom u ovom upravnom sporu osporava datum od kojeg joj se priznaje navedeno pravo (19. listopada 2023. godine), smatrajući da joj priznato pravo pripada još od 12. lipnja 2023. godine, kada je podnijela zahtjev za priznanje prava na osobnu invalidnu. Ujedno navodi da njezino ranije primanje doplatka za pomoć i njegu ne isključuje mogućnost priznavanja prava na osobnu invalidninu. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužiteljica od ranije bila korisnica prava na doplatak za pomoć i njegu.

Tužiteljica tvrdi da je 12. lipnja 2023. godine podnijela zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu. S obzirom na to da navedeni zahtjev stranke nisu dostavile uz tužbu, odnosno uz odgovor na tužbu, niti je priložen u dostavljenom spisu upravnog predmeta, sud je naknadno u toku ovog upravnog spora obje stranke još jednom pozvao na dostavu tog zahtjeva. Tužiteljica se izričito očitovala da ne posjeduje primjerak tog zahtjeva, dok se tuženik nije očitovao.

U svakom slučaju, prvostupanjsko upravno tijelo je u jednom trenutku iniciralo izradu nalaza i mišljenja stručnog tijela vještačenja. Upravna tijela ukazuju na to da bi se radilo o vještačenju od 19. listopada 2023. godine, iako se zapravo radi o nalazu i mišljenju od 06. studenog 2023. godine, kao tada sastavljenom aktu, nakon provedenog pregleda tužiteljice 19. listopada 2023. godine.

U tom vještačenju je navedeno da se izrađuje u postupku priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, pa bi iz toga proizlazilo da se radi o vještačenju provedenom za potrebe kontrolnog pregleda u vezi već ranije priznatog tužiteljičinog prava na doplatak za pomoć i njegu, a ne o vještačenju provedenom u povodu tužiteljičinog zahtjeva za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi da je na temelju tog vještačenja - koje je između ostalog tužiteljici utvrdilo IV. stupanj invaliditeta - 08. prosinca 2023. godine po službenoj dužnosti pokrenut postupak za priznavanje prava na osobnu invalidninu. Stoga je bespredmetan navod tužiteljice da primanje doplatka za pomoć i njegu ne isključuje mogućnost priznavanja prava na osobnu invalidninu. Naime, prava na osobnu invalidninu i na doplatak za pomoć i njegu se doista međusobno isključuju, ali ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu ne isključuje mogućnost da se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti pokrene postupak priznavanja prava na osobnu invalidninu. Dakako, priznavanje prava na osobnu invalidninu onemogućuje daljnje ostvarivanje prava na doplatak za pomoć i njegu, na temelju čl. 51. t. 3. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22 i 71/23 - ZSS). Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 12. prosinca 2023. godine je tužiteljici na temelju provedenog vještačenja pravo na osobnu invalidninu priznato još počevši od 19. listopada 2023. godine, očito imajući u vidu datum njezinog pregleda pred tijelom vještačenja, iako se na temelju čl. 136. st. 1. ZSS-a prava koja se priznaju u novčanom iznosu priznaju s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Postupak priznavanja tužiteljici prava na osobnu invalidninu je pokrenut po službenoj dužnosti, i to tek 08. prosinca 2023. godine pa je zapravo tek od tog dana tužiteljici trebalo priznati pravo na osobnu invalidninu. Međutim, time što je tužiteljici navedeno pravo priznato s ranijim datumom, ona ničim nije oštećena u svojim pravima i interesima.

Tužiteljica se pritom ne može pozivati na to da joj je pravo trebalo priznati od 12. lipnja 2023. godine (uz tvrdnju da je tog dana podnijela zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu).

Naime, osim što egzistiranje tog i takvog zahtjeva ne proizlazi iz dostupne materijalne dokumentacije, sud posebno napominje da je tužiteljica u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja od 12. prosinca 2023. godine sâma navela da je 12. lipnja 2023. godine bila podnijela zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu (a ne zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu).

U takvoj situaciji nemogućnost potvrde egzistiranja tužiteljičinog zahtjeva od 12. lipnja 2023. godine (i sadržaja tog zahtjeva) ide na štetu tužiteljice, pa sud zaključuje da ona uopće nije pokrenula postupak za priznavanje prava na osobnu invalidninu, već je taj postupak 08. prosinca 2023. godine po službenoj dužnosti pokrenulo sâmo upravno tijelo, na temelju rezultata vještačenja od 06. studenog 2023. godine (pregled 19. listopada 2023. godine), provedenog za potrebe kontrolnog pregleda u vezi tužiteljičinog prethodnog ostvarivanja prava na doplatak za pomoć i njegu - a kojim vještačenjem su po prvi put utvrđeni medicinski elementi iz čl. 50. ZSS-a za mogućnost priznavanja prava na osobnu invalidninu (IV. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti).

Iz svega navedenog proizlazi da priznavanje prava tužiteljici na osobnu invalidninu počevši od 19. listopada 2023. godine njoj ide u korist, čak i izvan relevantnih zakonskih odredbi, jer joj je na temelju čl. 136. st. 1. ZSS-a pravo na osobnu invalidninu zapravo trebalo biti priznato tek od 08. prosinca 2023. godine, kada je postupak priznavanja tog prava pokrenut po službenoj dužnosti. No, zbog toga osporavana rješenja nisu nezakonita, pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 06. listopada 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Dražen Ivanić

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78