REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 154 R1 Ob-2804/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice GNĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Mateji Sekalec, odvjetnici u Zagrebu, i protustranke GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Eleonori Katić, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebni skrbnik EN, djelatnik Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Susedgrad, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 6. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Otac GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. MN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. LN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je 1. prosinca 2023. podnijela prijedlog u kojem traži da se protustranku liši roditeljskog prava u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu MN, rođenog **.**.2007., i LN, rođenu **.**.2013. Navodi kako otac nema nikakav odnos s djecom više od šest godina kad ih je napustio, ni na koji način ne vodi odgovarajuću brigu o djeci niti plaća uzdržavanje. Ističe da ga djeca ne žele posjećivati niti kontaktirati.

2. Tijekom postupka djeci je imenovan poseban skrbnik EN iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb.

3. U podnesku od 17. lipnja 2025. protustranka navodi kako se u cijelosti protivi prijedlogu. Iznosi kako je s djecom bio u kontaktu do početka 2021. iako je bio na izdržavanju kazne zatvora u Njemačkoj, a da je majka nakon toga prekinula svaku vezu s njim i onemogućila mu kontakt s djecom. Ističe kako se opetovano obraćano nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb (dalje: HZSR) tražeći intervenciju u obitelji kako bi mogao ostvariti kontakt s djecom no nije dobio nikakav odgovor niti reakciju na upućenu molbu. Nije mogao ostvarivati roditeljsku skrb za vrijeme odsluženja kazne, a po izlasku iz zatvora i dolaska u Hrvatsku krajem 2023. nije uspio ostvariti kontakt s djecom niti uopće ustanoviti gdje se nalaze. Smatra da ne postoje uvjeti za lišenje stoga predlaže prijedlog odbiti u cijelosti.

4. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Susedgrad (dalje: HZSR) od 14. siječnja 2025. saznaje se da je GNĐ rođena **.**.1985. u [adresa]. Po zanimanju je prodavač i zaštitar, a trenutno je zaposlena u Supersportu te završava prekvalifikaciju, Školu za upravnog referenta. Sklopila je bračnu zajednicu s FN u travnju 2024. FN je završio Ekonomski fakultet te je zaposlen kao sales manager. Zajedno s njenom mlt. djecom MN i LN žive kao obitelj u stanu koji su zajednički kupili, na adresi u [adresa]. Svako dijete ima svoju sobu. Predlagateljica i suprug zajedno mjesečno zarađuju oko 3.500,00 eura te imaju u vlasništvu dva automobila. GN rođen je **.**.1983. u [adresa]. Po zanimanju je mesar i vozač. Više puta je bio na izdržavanjima kazni zatvora i to zbog nanošenja tjelesnih ozljeda, pokušaja razbojstva te prodaje heroina. Trenutna adresa prebivališta mu je [adresa]. Predlagateljica i protustranka su 2007., u kojem je rođeno dvoje djece - mlt. MN, rođen **.**.2007. i mlt. LN, rođena **.**.2013. Bračna zajednica je prekinuta 2016., a brak je razveden 2018. Djeca su nastavila živjeti s majkom, a presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-961/16 od 3. travnja 2019. odlučeno je da se osobni odnosi djece s ocem održavaju jedan vikend mjesečno, subotom i nedjeljom, od 10:00 do 15:00 sati na javnim mjestima u nazočnosti majke. Majci je ujedno povjereno ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi za mlt. djecu. Prema podacima HZSR-a, obitelj je u tretmanu od 2016. radi postupka obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka razvoda braka te intervencije u obitelji. Obitelj je bila u radu tijekom 2017., 2018. i 2019., te ponovno u kratkom tretmanu krajem 2021. i početkom 2022. U mišljenju stručnog tima iz svibnja 2017. navodi se kako je GN u zatvoru te da se s djecom čuje prosječno jednom u dva do tri tjedna na minutu-dvije, a kada je bio na slobodi kontakti su se održavali istom dinamikom, u trajanju od otprilike dva sata. Susreti su se odvijali na način da su djeca bila u parku, a otac je sjedio i bio na mobitelu, ili su vrijeme provodili u kafiću. Protustranka u pismu od 16. lipnja 2017. opovrgava da bi bio problematičnog ponašanja te navodi da se s djecom družio na kvalitetan i primjeren način (posjete igraonicama, zoološkom vrtu, šetnje, igra na igralištu za djecu). Prilikom postupanja stručnog tima (tijekom 2018.) radi nadopune mišljenja i prijedloga, proveden je razgovor s djecom. Mlt. MN je tada navodio kako ne želi viđati oca, ne sviđa mu se biti s njim, te mu se ne sviđaju očevi prijatelji. Opisivao je sjećanja iz vremena kad je obitelj živjela zajedno, uključujući svađe i fizičko nasilje. Otac je od svibnja 2014. do studenog 2015. bio u istražnom zatvoru zbog pokušaja razbojstva te je odslužio 18 mjeseci zatvorske kazne. Od svibnja do listopada 2016. radio je u Njemačkoj, a od prosinca 2016. do rujna 2017. bio je u istražnom zatvoru u Puli zbog preprodaje droge. Po izlasku iz zatvora viđao je djecu vikendima. GN se u prosincu 2021. telefonskim putem obratio HZSR-u navodeći kako je trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Njemačkoj, te da od svibnja nije imao nikakav kontakt s djecom, za koje izražava zabrinutost budući da nema nikakvu informaciju o njima. Tad je kontaktirana majka ŠN koja je navela kako su djeca dobro, zdravi i da redovito idu u školu, a da oca ne žele ni vidjeti ni čuti. Navodi kako mlt. LN oca praktički ni ne poznaje, a da mlt. MN ima ružna sjećanja iz perioda zajedničkog života obitelji, zbog čega se odbija čuti s ocem. GN je o navedenom informiran putem telefona te je upoznat s mogućnošću pokretanja sudskog postupka radi donošenja druge odluke suda.

5. U okviru postupka davanja stručnog mišljenja u ovom predmetu, HZSR je obavio razgovore s predlagateljicom, protustrankom, individualne psihologijske razgovore s mlt. djecom te je izvršen uvid u cjelokupnu dostupnu dokumentaciju. GN je u razgovoru naveo da je s predlagateljicom bio u braku od 2007. do 2018. Nakon razdvajanja obitelji djeca su ostala s majkom, a da je on ostvarivao s njima osobne odnose sukladno sudskoj odluci. Navodi kako su u početku odnosi bili dobri, no da je već krajem 2018. po reakcijama djece primijetio da se nešto događa, a da je MN izbjegavao zajedničko fotografiranje i slično. Navodi da je početkom 2019. završio u zatvoru u Berlinu, budući da je osuđen na pet godina zatvora zbog nanošenja tjelesnih ozljeda. Navodi da je u početku imao telefonski kontakt s djecom iz zatvora, ali da su nakon otprilike godinu dana ti kontakti prestali te više nije mogao doći ni do bivše supruge ni do djece. Navodi kako se obratio HZSR-u te od njih dobio informaciju da su djeca dobro. Angažirao je i odvjetnicu te putem nje poslao pismo bivšoj supruzi, ali odgovor nije dobio. Ističe kako bi želio vidjeti djecu jer ih nije vidio šest godina, te da se ne slaže s prijedlogom za lišenje roditeljske skrbi jer smatra da za to nema razloga. Navodi da je nakon izlaska iz zatvora poduzeo sve kako bi se vratio u Hrvatsku, zaposlio se te da je od travnja počeo plaćati alimentaciju od 180,00 eura mjesečno. Predlagateljica GNĐ u razgovoru pred HZSR-om navela je da je bračna zajednica nje i protustranke bila kratko prekinuta 2010. kad je ona otišla s mlt. MN, no tad je saznala da je trudna pa se vratila pokušavši obnoviti brak. Godinu dana nakon toga suprug je završio u zatvoru, gdje je proveo dvije godine. Nadalje opisuje kako su se otac i djeca susreli nakon njegovog izlaska iz zatvora. Prvi put je ona bila na susretu, drugi put je djecu vodio njen tadašnji partner, sadašnji suprug, a treći put su djeca bila sama s ocem te su proveli dva sata u kafiću. Tada joj je sin rekao da su morali sjediti i šutjeti dva sata dok su „tati dolazili neki ljudi i dijelili novce“. Dječak joj je rekao da više neće ići viđati oca. Sve se događalo tijekom 2016. Navodi da je GN opet završio u zatvoru na godinu i nešto te je tada zvao djecu na telefon, ali se oni nisu htjeli javiti. Nije htjela djeci govoriti da je otac u zatvoru sve dok nisu bili dovoljno veliki. Napominje da djeca održavaju osobne odnose s očevom širom obitelji, bakom i djecom po ocu te sa stricem. Ističe kako se ona u potpunosti samostalno skrbi za djecu oduvijek, budući da je bivši suprug i za vrijeme zajedničkog života novce trošio na društvo i opijanje te da nije davao za kućanstvo niti za djecu. Opisuje situaciju kad je bivši suprug došao kući pijan s prijateljima, a kad mu je rekla da se stišaju jer djeca spavaju, uperio je u nju pištolj. Navodi da ju je često tukao, a da je tako dugo ostala u braku samo zato što je u obitelji sramota rastaviti se. U konačnici je ipak prekinula sve i odlučila se rastati. Tri i pol godine kasnije upoznala je sadašnjeg supruga BN koji je jako lijepo prihvatio MN i LN, brine se za njih, pomaže im i druže se. Ističe da je GN od ožujka 2024. počeo plaćati alimentaciju.

6. Iz individualnog psihologijskog razgovora s mlt. MN (17 godina) zaključuje se da se radi o dječaku urednih kognitivnih sposobnosti, urednog tijeka misli, urednog rasuđivanja. Verbalni i neverbalni izričaj su usklađeni, što govori u prilog autentičnosti iskaza. Redoviti je učenik srednje škole, bez teškoća svladava gradivo. Voli druženja s vršnjacima, a hobi i interesi mu se vežu uz bilje. Posebno emotivno govori i opisuje kako je ljubav prema biljkama stekao uz baku po ocu, s kojom voli provoditi vrijeme u vrtu. O obitelji govori da živi s majkom, sestrom i FN, majčinim novim suprugom, kojeg zovu G. Svi se jako dobro slažu. Majku opisuje kao opuštenu, dobru, dragu, veselu, ali i borbenom kad treba. G je stroži od majke, ali je jako dobar prema njemu i seki LN. Opisuje ga kao pametnog, osjećajnog i veselog. Navodi da je G fantastičan i da je to zapravo otac kojeg on nije imao. Potom opisuje kako mu je bilo jako teško dok je bio mali, tata GN i mama su se svađali, tata je završio u zatvoru, mami je bilo jako teško jer je imala dugova i bila je sama. Onda je našla G koji je prihvatio njega i seku kao svoju djecu. MN navodi kako je on tada imao problema u školi, ništa mu se nije dalo. G ga je tada hrabrio da ide u školu, da uči i postane dobar dečko i dobar čovjek, bodrio ga, usmjeravao i poticao, imao je vjeru u njega. I sada ga G jako podržava. Kada je upitan prisjetiti se trenutaka s ocem, MN navodi kako se ne može sjetiti više od tek nekoliko lijepih trenutaka. Uglavnom se sjeća samo lošeg. Kao jedan od lijepih trenutaka navodi da je otac došao po njega u vrtić, donio mu je sličici, malo su se družili, a onda su tati došli neki prijatelji pa se tata družio samo s njima, a on je morao biti tiho. Navodi da su mu sjećanja na zajednički život roditelja jako teška jer se sjeća samo loših situacija, svađa i nasilja. Kad se prije više godina tata pojavio nakon zatvora, vidjeli su se misli dva puta. Jednom je bilo kratko, bio je i s majkom. Drugi put je bio samo s ocem, sjeća se da je tata bio jako ispijen, čudan. Kratko su se vidjeli i onda je otac otišao, nisu se poslije viđali. Onda je saznao da je tata opet završio u zatvoru, negdje u inozemstvu. Bili su se čuli telefonski, ali on više nije htio razgovarati s ocem. Sad se već dugo nisu čuli ni vidjeli. Kad je dječak upoznat s time da je otac bio na razgovoru te da je iskazao želju da vidi njega i sestru, MN navodi kako ne želi vidjeti oca jer smatra da s njim nema ništa zajedničko. Nema želju vidjeti kako je otac, a niti se dulje s njim družiti. Navodi kako se nada da ga nitko neće prisiljavati na to jer to ne želi, te da će isto reći gdje god je potrebno. MN prilikom razgovora ističe kako ima dobre odnose s očevom obitelji, bakom, djedom, stricem i cijelom širom rodbinom, ali niti oni ne žele imati nikakve veze s ocem jer je lošeg ponašanja. Vidljivo je postojanje razvijenog emocionalnog odnosa s članovima obitelji oca.

7. Mlt. LN (12 godina) je djevojčica primjerenih kognitivnih sposobnosti, psihosocijalnog i emocionalnog razvoja u skladu s dobi. Odlična je učenica, voli ići u školu, trenira košarku, a u slobodno vrijeme voli crtati i slikati. Navodi kako živi s majkom, bratom i tatom G, koji joj nije pravi tata, ali jako dugo žive svi zajedno te ga ona smatra drugim tatom. Prvi tata joj je GN, kojeg niti ne poznaje, ne sjeća se kad ga je zadnji put vidjela, zna nešto iz priče mame i brata. S majkom se jako dobro slaže, opisuje ju kao dragu, smiješnu, voli biljke, vesela, jaka. S bratom se isto jako dobro slaže, navodi da je brat jako dobar, jako ju voli, sve joj pomogne i uvijek ju štiti. Tata G je drag, veseo, smiješan, zabavan, voli kuhati i najbolje kuha od svih, jako je pametan. Pomogne joj oko matematike. Kad je upitana o ocu GN, LN navodi kako se on ne druži niti sa svojim roditeljima, dok ona voli ići kod strica, bake i djeda. Opisuje mnoga druženja s bakom i djedom iz čega se vidi kako je s njima izrazito emocionalno povezana. Djevojčica s posebnim emocijama govori o stricu M koji ima kuću na moru, gdje jako voli ići, posebno jer on ima i kćer pa se ona i sestrična igraju. Ponovno upitana za oca GN, navodi kako se ne sjeća niti kako on izgleda. Prisjeća se da je tata zvao na telefon, pa ih je mama tražila hoće li se javiti, ali brat nije htio, a nije niti ona. Navodi kako je to čovjek kojeg ona ne poznaje, jedino zna da je bio u zatvoru. Djevojčici je objašnjeno kako je proveden razgovor s ocem koji je izrazio želju vidjeti ju i upoznati, te da mu je žao što se nisu viđali. LN navodi kako se ona sada ne bi viđala s njim, bez obzira što je on rekao da mu je žao.

8. Prema zaključku HZSR-a, GN svojim ponašanjem proteklih deset godina nije pokazao iskrenu namjeru, želju niti motivaciju biti dio života djece, nije pratio njihovo odrastanje, školovanje, nije sudjelovao u aktivnostima bitnima za djecu, niti je koristio mogućnosti sudski određenih osobnih odnosa s djecom. Sin MN pamti situacije vezane za nasilje u obitelji koje je otac počinio prema majci, a kćer LN ga se niti ne sjeća. Svojim ponašanje i kršenjem zakona GN se doveo u situacije višekratnih boravaka u zatvoru u Hrvatskoj i inozemstvu, te do toga da ga djeca niti ne poznaju niti s njim imaju razvijenu bilo kakvu emocionalnu vezu. S obzirom na sve navedeno, smatraju da se može podržati prijedlog za lišenjem oca prava na roditeljsku skrb.

9. U podnesku od 27. veljače 2025. protustranka navodi kako i dalje smatra kako ne postoje zakonski razlozi za lišenje roditeljske skrbi. Ističe kako je nakon izlaska iz zatvora osam mjeseci pokušavao ostvariti kontakt s djecom putem HZSR-a, ali da je od njih tek sad dobio informaciju da zbog proceduralne greške njegovi dopisi i molbe nisu uopće uzimani u razmatranje i postupanje. Neopisivo mu je žao što nije mogao vidjeti djecu. Nadalje navodi da od kad se zaposlio u travnju 2024. redovito obustavom podmiruje uzdržavanje te će tako i nastaviti jer bar na taj način može sada skrbiti o djeci. Nakon dobivanja na uvid mišljenje HZSR-a, ne bi tražio ni inzistirao na održavanju osobnih odnosa s mlt. LN te se neće protiviti ni lišenju roditeljske skrbi ukoliko sud ocijeni da je prijedlog osnovan, jer ne želi više učiniti ništa što bi ugrozilo daljnji razvoj mlt. LN. Za MN navodi da je u međuvremenu postao punoljetan.

10. Na ročištu od 10. ožujka 2025. posebni skrbnik mlt. djece je izjavio da je razgovarao sa djecom 29. studenog 2024. Oboje djece je reklo da oca ne žele vidjeti, djevojčica je rekla da ni ne zna kako otac izgleda. Njihove izjave podudaraju se sa onim što su djeca rekla prilikom obrade u HZSR-u. Djeca su svjesna da majčin partner nije njihov biološki otac no s njim imaju dobar odnos. Na ročištu su saslušani predlagateljica i protustranka.

11. U svom iskazu predlagateljica je izjavila da je, nakon odluke o roditeljskoj skrbi iz 2019. kojom je bilo određeno da će otac imati osobne odnose sa djecom u njenoj prisutnosti, bilo tri susreta koja baš nisu dobro prošla. Djeca su se žalila da su morala sjediti u kafiću, nakon toga otac je završio u zatvoru, onda je bio u Njemačkoj, uglavnom je bio odsutan. Kontaktirao je telefonom u dva navrata oko Božića jedne godine kako bi se čuo sa djecom, ona ih je pitala da li žele pričati sa ocem, ali rekli su da ne žele. U početku nije djeci govorila da je otac u zatvoru, čekala je da malo sazriju kako bi to razumjeli. Oni za oca ne pitaju, ne zanima ih, ne žele imati nikakav kontakt s njime. Uzdržavanje se naplaćuje putem ovrhe, a kako otac ništa nije plaćao imala je pravo tri godine dobivati od države privremeno uzdržavanje. Njezin cilj koji se nada postići ovim postupkom je da pravno zaštiti djecu, ne želim da oni budu u situaciji da moraju plaćati uzdržavanje za oca, a njen suprug ih želi posvojiti. Oni su sedam godina u braku, prihvatio je njenu djecu i s njima ima odličan odnos, a svoju biološku djecu nema. Djeca viđaju očeve roditelje, i ona je s njima u kontaktu. Ima njihovu podršku za ovaj postupak, odluka je donesena u dogovoru s njima. Na poseban upit punomoćnice protustranke odgovara da se preselila nakon donošenja presude 2019., broj telefona nije mijenjala od 2016., a oca nije nikad blokirala odnosno nije blokirala njegove pozive iz zatvora. Sjeća se da je zadnji puta zvao dok je bio u zatvoru u Njemačkoj. Tom prilikom djeca nisu s njim razgovarala, a znali su da on zove jer se razgovor odvijao preko zvučnika. Pojašnjava da ju je prilikom svakog telefonskog kontakta otac pitao za djecu, ali s njima nije razgovarao jer oni to nisu željeli, iako ih ja pitala. Djeca nisu viđala oca nakon donošenja presude 2019. godine. Na upit suda da li je tražila uzdržavanje od očevih roditelja odgovara da nije jer imaju jako male mirovine. Na poseban upit punomoćnice protustranke odgovara da su je iz HZSR-a kontaktirali prije pokretanja ovog postupka. Obavijestili su je da im se otac javio jer bi želio ostvariti kontakte s djecom, o čemu je obavijestila djecu, rekli su da ne žele vidjeti oca te je tako prenijela i HZSR-u. Na poseban upit posebnog skrbnika odgovara da njena djeca obožavaju njenog supruga i žele da ih on posvoji jer on svoje djece nema.

12. U iskazu s istog ročišta, protustranka navodi da je nakon presude iz 2019. djecu vidio tri ili četiri puta, zadnji puta je to bilo krajem lipnja, a u listopadu te godine je završio u zatvoru u Njemačkoj. Više puta ih je od tamo zvao, tri-četiri puta su i razgovarali tako da su bili u kontaktu do kraja 2020. Kad je nakon toga zvao, majka bi rekla da djeca s njim ne žele razgovarati, no bio je uporan i nastavio ih zvati. Uvijek bi dobio isti odgovor, da bi mu na kraju majka rekla da više ne zove, a broj je bio blokiran. Tada je kontaktirao HZSR jer je počela pandemija, bio je potres u Zagrebu pa je bio za njih zabrinut. Informacija koju je od HZSR-a dobio bila je da je obitelj u redu i da je to sve što mu mogu reći. To se dosta odugovlačilo, on je kroz godinu dana njih zvao da vidi što su riješili i kako bi mogao doći u kontakt sa djecom, a kad je u siječnju 2024. izašao iz zatvora osobno je otišao u HZSR i zatražio postupanje. Čak im je predlagao da djecu dođu sa njim kako bi ih vidio. Obavijestili su ga da je došlo do neke greške u postupanju, jer da je predmet otvorio Područni ured u Osijeku, ne zna zbog čega jer nije nadležan. Na upit suda da li je razmatrao pokretanje postupka ovrhe presude kojom ima pravo na osobne kontakte odgovara da nije želio pokrenuti ovrhu. Na poseban upit punomoćnice predlagateljice odgovara da nije u kontaktu sa svojim roditeljima a posredno je saznao da su djeca s njima u kontaktu. Na poseban upit svoje odvjetnice odgovara da će poštivati želje djece ukoliko budu odbijali svaki kontakt s njim, ništa neće u tom pravcu poduzimati. Neće tražiti da se prisilno provede presuda, a želio bi im se ispričati kad postanu punoljetni.

13. Posebni skrbnik je u svom podnesku od 21. svibnja 2025. naveo da nakon uvid u sve do sada izvedene dokaza, uzevši u obzir na jasan i nedvosmislen način izražene želje, stavove i osjećaje mlt. djece, dugogodišnje odsustvo protustranke u njihovom životu, te mišljenje stručnog tima HZSR-a od 14. siječnje 2025. godine, smatra da je prijedlog predlagateljice u cijelosti osnovan.

14. Na ročištu od 5. lipnja 2025. saslušan je svjedok FN, suprug predlagateljice. U svom iskazu navodi da je s predlagateljicom u vezi od 2016., a u braku od prošle godine. S njezinom djecom MN i LN je u odličnim odnosima i želja mu je posvojiti ih. Djeca su također iskazala tu želju. Prema njegovim saznanjima djeca su zadnji put bili u kontaktu s ocem tj. protustrankom 23. prosinca 2018. te su dio tog dana proveli u susretu s njim. Tom prilikom su ih prema želji djece pratili on i suprugin brat L. Koliko se može sjetiti nakon toga djeca se nisu čula ni vidjela s ocem niti nisu izrazila želju za time. Na poseban upit punomoćnice predlagateljice o razlozima za eventualno posvojenje odgovara kako MN i LN smatra svojom djecom, da ih voli, da su već dugo svi skupa kao jedna obitelj te im posvojenjem želi pružiti svu sigurnost za budućnost. Prema njegovom dojmu MN ga smatra ocem i želi da ga posvoji, a LN ga i oslovljava s "tata". Na poseban upit punomoćnice predlagateljice odgovara da je iz izravnog razgovora s djecom od njih dobio odgovor da u svojoj budućnosti ne vide oca. Na poseban upit punomoćnice protustranke odgovara da s predlagateljicom i njenom djecom živi od početka 2017. te da se prema njegovim saznanjima i sjećanju otac nikad nije spominjao unutar obitelji.

15. Na istom ročištu predstavnica HZSR-a dodatno je obrazložila stručno mišljenje podneseno u ovom postupku. Navodi da je otac u dugom periodu izbivao iz života djece, koju većinu vremena je proveo na odsluženju zatvorskih kazni i to zbog teških kaznenih djela. Kao takav ne može biti pozitivan uzor i prisustvo u životu djece. Nadalje, navodi da djeca u razgovor s psihologom HZSR-a opisuju samo negativna sjećanja na oca odnosno mlađa LN uopće i nema sjećanja na oca. Stariji sin MN navodi samo loša sjećanja i traume vezane uz oca, njihova druženja opisuje kao provedena u raznim tuđim stanovima sa sumnjivim i nepoznatim ljudima. Napominje da je psihologinja iskaze djece prihvatila kao autentične i za njih smatra da nisu instruirana od strane drugih osoba. Smatra da daljnji kontakti s ocem nisu u najboljem interesu djece. Na poseban upit punomoćnice predlagateljice odgovara da je stručna psihologinja HZSR-a procijenila da daljnji odnosi djece s ocem za njih mogu imati samo negativne posljedice budući da do sada nisu razvili emocionalni odnos, a zbog njihove dobi za to je sada i prekasno. Na poseban upit punomoćnice protustranke odgovara da zna da kroz period od deset godina djeca i otac nisu imali kvalitetnih susreta i druženja pri čemu ne zna točno koji period od toga je otpao na očevo služenje zatvorske kazne. Odgovara kako smatra da rehabilitacija nakon odsluženja zatvorske kazne nema veze s konkretnim slučajem ostvarenja roditeljske skrbi. Na poseban upit punomoćnice protustranke odgovara da zna da je otac otprilike 2022. kontaktirao Zavod s pitanjima oko djeca na što su mu odgovorili da su djeca dobro, zdrava i da se uspješno školuju. O očevim upitima su obavijestili i majku djece. Pojašnjava da je to bilo u periodu kada je otac izdržavao kaznu zatvora u Njemačkoj. Na upit punomoćnice protustranke odgovara da nema saznanja da je otac kontaktirao Zavod nakon izlaska iz zatvora 2024. godine, ali ne osporava dopis od 26. ožujka 2024. koji joj pun. protustranke daje na uvid. Na daljnji upit punomoćnice protustranke odgovara da nema saznanja da bi spisa zabunom završio u Osijeku niti da bi HZSR na to odgovorio. Pojašnjava kako smatra da očevo iskazivanje interesa u ovom predmetu nije presudno već je to prvenstveno dobrobit djece. Predstavnica HZSR-a na tvrdnju punomoćnice protustranke da istog diskriminiraju i diskvalificiraju kao roditelja jer je bio u zatvoru, odgovara kako ne diskriminiraju zbog činjenice da je protustranka odslužio kaznu zatvora već je to samo jedna od okolnosti zbog koje je dugačak period izbivao iz života djece. Smatra da je to ključno te da je to temelj njihovog podržavanja ovog prijedloga, a ne sama činjenica da je protustranka bio u zatvoru.

16. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno članku 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.

17. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za njeno određivanje je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (članku 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem. Odredbom članka 171. ObZ-a je propisano da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je, između ostalog, napustio dijete te ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud.

18. Sukladno čl. 86. st. 1. i 2. ObZ-a, roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću. U svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja. Mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

19. Na temelju svih izvedenih dokaza sud utvrđuje kako je prijedlog predlagateljice osnovan. Otac je vlastitim ponašanjem doveo do toga da kroz period od posljednjih šest godina (što je vrlo dugo razdoblje u životima dječaka od 17 godina i djevojčice od 12) nije ni vidio vlastitu djecu, a od razdvajanja obitelji 2014. nije s njima kontinuirano ostvarivao osobne odnose. Godinama je grubo kršio i zanemarivao svoju roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava. Bračna zajednica je i prekinuta upravo zbog nasilja u obitelji od strane protustranke, kojem su svjedočila djeca, a posebno MN koji je zbog svoje dobio već bio svjestan svoje okoline i odnosa između roditelja. Prema dostupnoj dokumentaciji, te prema izjavama mlt. MN i LN, otac je nakon prekida zajedničkog života djecu viđao sporadično čak i dok nije bilo na služenju zatvorskih kazni, a ti kontakti nisu bili kvalitetni niti primjereni njihovoj dobi. Nije se bavio djecom niti se trudio s njima uspostaviti kvalitetne i tople odnose. I sam MN navodi da se otac na susretima više družio sa svojim prijateljima nego što se posvećivao djeci, a da su oni morali biti tiho. Uz oca ne veže pozitivna sjećanja ni uspomene, već naprotiv, pamti samo svađe i očevo nasilje prema majci. Mlt. LN ga se uopće ne sjeća, ne zna čak niti kako otac izgleda. Za ovakav potpuni izostanak izgrađenog odnosa i emocionalne veze djece prema njihovom tati odgovoran je upravo otac. Činjenica da je iz njihovih života izbivao u više navrata po više godina zbog služenja zatvorskih kazni u Hrvatskoj i Njemačkoj nije viša sila koja ga je zadesila i onemogućila ga u izgradnji odnosa s vlastitom djecom, već skrivljeno ponašanje protustranke. Faktično je napustio djecu, nije sudjelovao u njihovom odrastanju, obrazovanju, zdravstvenim potrebama, aktivnostima i interesima, niti je kontinuirano koristio mogućnost osobnih odnosa s djecom određenih sudskom presudom. Uzdržavanje plaća tek od travnja 2024., i to u iznosu daleko nižem od zakonskih minimuma. Bitno je istaknuti da se ne radi o diskriminaciji protustranke koja je odslužila kaznu zatvora, već ocjeni činjenice da je otac kroz duge periode izbivao iz života djece iz razloga koje je sam uzrokovao, a što je u konačnici rezultiralo potpunom otuđenju djece od oca.

20. S druge strane, majka od razdvajanja obitelji samostalno skrbi za djecu, njihovo zdravlje, školovanje, odgoj i sve svakodnevne potrebe, kako emocionalne tako i financijske. Zajedno sa suprugom FN, koji je prema svim dostupnim saznanjima MN i LN prihvatio kao svoju djecu, izgradili su zajednički život koji djeci daje strukturu, sigurnost i ispunjava njihove emocionalne potrebe koje otac nažalost nije zadovoljio. Pri tome predlagateljica s djecom njeguje redovite i tople odnose i s očevom stranom obitelji, konkretno s bakom i djedom po ocu te stricem. Nadalje, oboje djece u svojim izjavama majčina supruga FN opisuje u izrazito pozitivnom svijetlu. MN ističe njegovu pomoć, potporu i vjeru u njega u trenucima kad mu je bilo osobito teško te navodi da je on zapravo otac kojeg nije imao. LN ga doslovno naziva „tata G“ te navodi kako ga smatra tatom, dok „prvog tatu GN“ ne poznaje niti ga se sjeća. FN u izjavi danom pred HZSR-om, kao i pred sudom, iskazuje želju i namjeru da ih oboje posvoji.

21. Zaključno, imajuću u vidu odredbu čl. 86. ObZ-a, sud je pri donošenju odluke uzeo u obzir mišljenje djece izraženo tijekom ovog postupka. Mlt. MN je u razgovoru s psihologom HZSR-a, kao i s posebnim skrbnikom, izričito i nedvojbeno izrazio svoje mišljenje i osjećaje na način da je kategorički odbio mogućnost viđanja oca ili bilo kakvog druženja i kontaktiranja s njim. Mlt. LN je također jasno navela kako se ne želi viđati s ocem, da nema svoja sjećanja na vrijeme provedeno s njim niti da bi ga prepoznala. Djeca ne osjećaju nikakvu potrebu za uspostavom veze s ocem, dapače, to aktivno odbijaju. Naposljetku, otac je u svom iskazu s ročišta od 10. ožujka 2025. izjavio kako će poštivati želje djece ukoliko budu odbijali svaki kontakt s njim te da stoga neće poduzimati ništa po tom pitanju.

22. Slijedom svega navedenog, sud smatra kako su ispunjene pretpostavke propisane člankom 170. ObZ-a, te da je donošenje odluke kojom se oca lišava roditeljskog prava u najboljem interesu mlt. djece. Stoga je odlučeno kao u izreci.

23. Odluka o troškovima donesena je sukladno čl. 366. st. 1. ObZ-a, a s obzirom da predlagateljica nije ni tražila naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 6. listopada 2025.

Sutkinja:

Rea Rajić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 3 dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u 5 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Predlagateljici po pun.

2. Protustranci po pun.

3. HZSR, PU Susedgrad

4. Posebnom skrbniku