Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-201/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Darrer d.o.o., OIB: 13195510870, Poreč, Franje Glavinića 15, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Alenu Kalčiću i Nevenu Šviću, odvjetnicima u Poreču i punomoćniku Miljenku Matiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika: 1.Raiffeisenbank Mittlere Sudoststeiermark Egen, OIB: 25376204437, Austrija, Paldau, Paldau 40, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Remenar&Remenar j.t.d. Zagreb i 2. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i dr., nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alena Kalčića, odvjetnika u Poreču i punomoćnika prvo tuženika II, odvjetnika u odvjetničkom društvu Remenar&Remenar j.t.d. Zagreb, a u odsutnosti drugo tuženika, dana 06. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie posl. br. Ovr – 1526/19-18 od 14.09.2021. Nalaže se nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu, Općinskog suda u Pazinu, brisanje zabilježbe ovrhe upisane temeljem gore navedenog rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie posl. br. Ovr – 1526/19-18 od 14.09.2021., i to zabilježbe spora i ovršnog postupka na teret nekretnina označenih kao: k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište površine 201 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1989 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1696, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje se da su isprave sklopljene po 2. tuženiku, kao zajmoprimcu, sa 1. tuženikom, kao zajmodavcem, dana 17.04.2008. g. i to Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 539.528, a predmet kojeg je zajma u visini od 474.000,00 €, kao i Sporazum o zasnivanju založnoga prava radi osiguranja novčane tražbine u visini od 663.600,00 € od dana 28.04.2008. 2. tuženiku, kao zajmoprimcu, sa 1. tuženikom, kao zajmodavcem, dana 12.03.2008. g. i to Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 1- 00.537.506, a predmet kojeg je zajma u visini od 73.000,00 € i Sporazum o zasnivanju založnoga prava radi osiguranja novčane tražbine u visini od 73.000,00 € od dana 26.03.2008. 2. tuženiku, kao zajmoprimcu, sa 1. tuženikom, kao zajmodavcem, dana 05.02.2008. g. i to Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 537.506, a predmet kojeg je zajma u visini od 62.000,00 € kao i Sporazumom o zasnivanju založnoga prava radi osiguranja novčane tražbine u visini od 62.000,00 € od dana 11.02.2008. ništetne. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo zaloga na teret nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao kuća i dvorište površine 201 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao pašnjak, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1989 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vrt i k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao vinograd, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao oranica površine 1696, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao šuma površine 2396, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to sljedećih upisa: a) u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, 201 m2; u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], vrt; u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak;

1.1 Zaprimljeno 14.02.2008. broj Z-858/08 Temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 11. veljače 2008.g., uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od devedesetšesttisućaosamstoeura, na teret nekretnine u AI, na ime: RAIFFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG-WOLFSBERG D.O.O., 8083 SANKT STEFAN IM ROSENTAL, REPUBLIKA AUSTRIJA GLAVNI ULOŽAK-VIDI SPOREDNI U Z. K. UL. [broj ZK uloška] OVE K.O.

2.2 Zaprimljeno 04.04.2008. broj Z-1782/08 Temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 26. ožujka 2008.g., Specijalne punomoći od 21. listopada 2007.g., uknjižuje se hipoteka - založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od stodvijetisućedvijesto eura, na ime:

RAIFFEISENBANK ST. STEFAN - JAGERBERG - WOLFSBERG EGEN, 8083 ST.STEFAN IM ROSENTAL, AUSTRIA GLAVNI ULOŽAK - vidi sporedni uložak u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. Višnjan

3.2 Zaprimljeno 09.05.2008. broj Z-2460/08 Temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 28. travnja 2008. godine i Specijalne punomoći od 21. studenoga 2007.g. (izvornik u Z-1782/08), uknjižuje se pravo hipoteka - založno pravo na nekretninama u AI, u iznosu od šesto šezdeset tri tisuće i šesto eura, na ime: RAIFFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG-

WOLFSBERG D.O.O., 8083 SANKT STEFAN IM ROSENTAL, REPUBLIKA AUSTRIJA

3.3 Zaprimljeno 11.02.2011. broj Z-837/11 Temeljem čl. 37 stav. 1 i čl. 135 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07,152/08 i 126/10) i čl. 298 stav. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10) kod uknjiženog zaloga na C-3.2. zabilježuje se da je ovaj uložak GLAVNI ULOŽAK uz napomenu da su SPOREDNI z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina]. b) u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica, 1989 m2; u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], vrt i k. č. br. [katastarska čestica], vinograd; u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], šuma, 2396 m2;

„1.1 Zaprimljeno 26.08.2008. broj Z-4293/08 Na temelju solemnizirnog sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 28.04.2008., uknjižuje se zajedničko pravo zaloga na nekretninu upisanu u A za kreditno potraživanje prema ŠI, u iznosu od =663.600,00 EUR (slovima=šestošezdesettritisućešestoeura) sa ugovorenim kamatama, rokom otplate te svim ostalim sporednim potraživanjima i uvjetima kako je navedeno u Ugovoru, u korist: RAIFFEISENBANK ST. STEFAN - JAGERBERG-WOLFSBERG EGEN SA SJEDIŠTEM U, 8083 SANKT STEFAN IM ROSENTAL, REPUBLIKA AUSTRIJA

1.2 Zabilježuje se da je z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] GLAVNI ULOŽAK, i da su z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], SPOREDNI ULOŠCI.

1.3 Zaprimljeno 03.02.2011. broj Z-483/11

Zabilježuje se da je z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] GLAVNI ULOŽAK, a da su z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] SPOREDNI ULOŠCI.“

c) u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], oranica, 1269 m2; „Zaprimljeno 03.02.2011. broj Z-483/11 Na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 28. travnja 2008. godine, koji Sporazum je solemniziran u uredu Javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča, pod poslovnim brojem OV-5416/08 (koji se Sporazum nalazi u ovosudnoj zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-4293/08), uknjižuje se zajedničko pravo zaloga na nekretninu upisanu u A, i to na k. č. broj [katastarska čestica], radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od =663.600,00

EUR

(slovima=šestošezdesettritisućešestoeura), u

korist:RAIFFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG-WOLFSBERG EGEN, OIB: 11609308792, SA SJEDIŠTEM U [adresa], REPUBLIKA AUSTRIJA

1.2 Zabilježuje se da je z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] GLAVNI ULOŽAK, a da su z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] SPOREDNI ULOŠCI.“ a koje će brisanje provesti nadležni zemljišnoknjižni odjel i to nakon pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate, a koja se kamata određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da prvo tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 71.880,00 eura (sedamdeset jedna tisuća osamsto osamdeset eura) u roku od 15 dana uvećan za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za prekidom ovog postupka do odluke o osnovanosti kaznene prijave koju je VI podnijela protiv drugo tuženika, zbog kaznenog dijela prijevare u stjecaju s jednim kaznenim djelom protiv imovine – zlouporabom povjerenja i utajom te davanja lažnog iskaza te kaznene prijave koju su podnijeli Darrer d.o.o.i KI protiv prvo tuženika, poduzeća Severitas d.o.o. i Verbriefung & co d.o.o. zbog kaznenih dijela zlouporabe položaja i ovlasti, prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1526/2019-29 od 23. veljače 2022. upućen da pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje navodi da je drugo tuženik kao zajmoprimac s prvo tuženikom kao zajmodavcem sklopio ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 539.528 predmet kojeg je zajam u visini od 474.000,00 eura i temeljem kojeg su iste stranke sklopile i sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u visini od 663.600,00 eura dana 28. travnja 2008., a u biti da je osigurano "potraživanje" od ukupno 474.000,00 eura. Zatim da je drugo tuženik kao zajmoprimac s prvo tuženikom kao zajmodavcem dana 12. ožujka 2008. sklopio ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 1-00.537.506 predmet kojeg je zajam u visini od 73.000,00 eura i temeljem kojeg su iste stranke sklopile sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u visini od 73.000,00 eura dana 26. ožujka 2008., a u biti da je osigurano "potraživanje" od ukupno 102.200,00 eura.

Zatim da je drugo tuženik kao zajmoprimac s prvo tuženikom kao zajmodavcem dana 05. veljače 2008. sklopio ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 537.506 predmet kojeg je zajam u visini od 62.000,00 eura i temeljem kojeg su iste stranke sklopile sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u visini od 62.000,00 eura dana 11. veljače 2008., a u biti da je osigurano "potraživanje" od ukupno 96.800,00 eura. Navodi da su predmet navedenih Sporazuma o zasnivanju založnih prava, između ostalih i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 201 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] vrt upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine da je tužitelj stekao nakon sklapanja gore navedenih isprava. Odnosno da je na temelju navedenih isprava, kao osiguranje za navedene ugovore osnovano založno pravo u korist prvo tuženika na teret slijedećih nekretnina: k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Navodi da je temeljem navedenih isprava pred ovim sudom pokrenuta ovrha protiv tužitelja pod poslovnim brojem Ovr- 1526/19 te je doneseno rješenje o ovrsi. Tvrdi da je navedena ovrha nedopuštena iz slijedećih razloga: a) jer je na temelju navedenih isprava određena ovrha radi namirenja iznosa od 862.600,00 eura, a da je ugovorima o jednokratnim kreditima, koji su temelj i osnova navedenih sporazuma određeno ukupno opterećenje od 785.571,20 eura koji iznos da predstavlja gornju granicu za koju se eventualno može odrediti ovrha, a što dalje znači da su sporazumi o zasnivanju založnog prava u suprotnosti s ugovorima o jednokratnim kreditima koji bi trebali biti osnov za prije navedene sporazume. Posljedica toga da je rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju dosuđen veći iznos od onoga koji mu pripada, a povrh toga da su navedeni ugovori i sporazumi kontradiktorni jedni u odnosu na druge, posljedično tomu i ništetni. Ističe i mišljenje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. u kojima se polazi od nespornosti općeg načela prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava ili obveza nego što ga sam ima. Stoga tvrde da se rješenje o ovrsi mora temeljiti na načelima prava, načelima savjesnosti i poštenja.

b) da postoji razlika između iznosa za koji je određena ovrha te iznosa iz citiranih sporazuma i ugovora, a ta je razlika posljedica toga što je prvo tuženik obračunao kamatu na kamatu. Pojašnjava da prvo tuženik kao vjerovnik nema pravo zateznu kamatu obračunavati i na tako dobiveni iznos ponovo zahtijevati zateznu kamatu jer vrijedi pravilo zabrane antocizma (čanak 279. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima). U konkretnom slučaju da je donijeto rješenje o ovrsi u kojem je na glavnicu obračunata i zatezna kamata, tako dobiveni iznos zatezne kamate pripisan je glavnici, pa je potom ponovo obračunata zatezna kamata.

c) da se ovrha prema trećoj osobi može zahtijevati samo u slučaju ukoliko je pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačena ovršnost tražbini radi osiguranja kojeg je određena u smislu članka 297. stavak 2. i 3. Ovršnog zakona, jer samo u tom slučaju uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine imaju takav učinak da se prema članku 298. stavak 1. Ovršnog zakona ovrha na nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je nekretninu kasnije stekla, u ovom slučaju u odnosu na tužitelja. Budući da na predmetnim nekretninama nije postojala zabilježba ovršnosti tražbine da se nije mogla odrediti ovrha na tim nekretninama.

d) jer da je ovrhovoditelj, ovdje prvo tuženik pokrenuo predmetnu ovrhu i prije nego što je pokrenuo zasebnu ovrhu protiv drugo tuženika s obzirom da je on korisnik kredita. e) da temeljem članka 83. Ovršnog zakona ovrhovoditelj može izravno protiv novog vlasnika nekretnine zatražiti ovrhu ako je ovrhovoditelj na nekretnini upisao založno pravo i to prije prijenosa vlasništva nekretnine na drugu osobu, ako je ovrhovoditelj protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kada je upisano založno pravo ishodio ovršnu ispravu na temelju koje ta osoba mora ovrhovoditelju ispuniti određenu tražbinu osiguranu založnim pravom i ako ovrhovoditelj izvatkom iz zemljišne knjige dokaže prijenos vlasništva nekretnine s ranijeg na novog vlasnika. U konkretnom slučaju tvrdi da ovrhovoditelj, ovdje prvo tuženik, prije donošenja rješenja o ovrsi nije protiv drugo tuženika ishodio ovršnu ispravu na temelju koje isti mora ovrhovoditelju ispuniti predmetnu tražbinu osiguranu založnim pravom, već je ovrha pokrenuta istovremeno protiv tužitelja i drugo tuženika, takvo što da je protivno članku 83. Ovršnog zakona. Istaknuo je da je u postupku Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama poslovnog broja Ovr-1534/2019 koji je identičan s predmetnim slučajem, sud odbio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja, a što dalje znači da se je u ovom predmetu moralo odlučiti na isti način.

f) jer je nemoguće odrediti dužnu činidbu, pa samim time da je nemoguće i odrediti predmetnu tražbinu, a samim time i odrediti ovrhu. Smatra da ovršne isprave temeljem kojih je određena ovrha nisu sastavljene u skladu s člankom 269. Zakona o obveznim odnosima i člankom 29. Ovršnog zakona.

g) jer ovrhovoditelj nema odobrenje Hrvatske narodne banke za rad na području Republike Hrvatske što prijedlog za ovrhu čini neosnovanim jer ga je podnijela stranka koja nema procesni i stranački legitimitet što predmetne sporazume kao i ugovore čini ništetnim.

h) jer je prvo tuženik kao ovrhovoditelj obračunao i dodatni trošak kao svoju tražbinu, a sud je donio rješenje o ovrsi i radi naplate tog dodatnog troška što da je protivno zakonu ali i sudskoj praksi. Tužitelj nadalje tvrdi da su sve navedene isprave, ugovori i sporazumi ništetni jer prvo tuženik nije definirao fiksni dio kamatne stope odnosno vlastitu maržu izraženu u postotnim poenima te na taj način onemogućio korisniku kredita da prati da li su promjene kamatne stope u skladu s kretanjima tromjesečnog EURIBOR-a. Naglašava da prvo tuženik osim što se nije držao obračuna kamatne stope da je propustio definirati način obračuna te stope. S obzirom da je prvo tuženik vršio kapitalizaciju zateznih kamata, naknada i troškova u nedospjelu glavnicu kredita, tvrdi da obračun zateznih kamata nije ispravan obzirom na netočno obračunate zatezne kamate. Nadalje navodi da iz navedenih ugovora o jednokratnom kreditu proizlazi očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita. Nadalje navodi da je posljedica svega navedenog da su ugovori o jednokratnom kreditu ništetni jer predstavljaju zabranjene pravne poslove te nemoralne pravne poslove. Zatim da je u konkretnoj pravnoj stvari ugovorena zatezna kamata ali i kamata na kamatu, što je zabranjeno, da prvo tuženik nije imao odobrenje za rad na području Republike Hrvatske od Hrvatske narodne banke sukladno članku 60. Zakonu o kreditnim institucijama kao i Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom. Vezano uz to tvrdi da su predmetni ugovori zaključeni s davateljem kredita koji je strana pravna osoba – pravna osoba s registriranim sjedištem u [adresa] koja nije imala odobrenje nadležnih tijela Republike Hrvatske za obavljanje kreditnih poslovanja u Republici Hrvatskoj što za posljedicu ima ništetnost takvog ugovora kao i ništetnost javnobilježničkog akta sklopljenog na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom. Radi svega navedenog predložio je da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci.

2.Prvo tuženik u svom odgovoru na tužbu da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pravno nedopušten budući se nisu ispunile procesne pretpostavke u smislu članka 52. i članka 55. stavak 3. Ovršnog zakona. Ističe da tužitelj može podići tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo ukoliko ga je sud uputio u parnicu, ukoliko je povodom zaključka ovršnog suda o upućivanju u parnicu podnio tužbu unutar zakonskog roka i samo iz razloga koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu, koje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Tvrdi da tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je tužbu podnio u otvorenom roku odnosno da nije dostavio dokaz o datumu zaprimanja predmetnog zaključka kojim je upućen u parnicu. S obzirom na to smatra da je tužbu potrebno odbaciti sukladno članku 282. Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi da je tužitelj u svojoj tužbi istaknuo razloge koje nije istaknuo u žalbi u povodom koje je upućen u parnicu a koji su usmjereni na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu i sporazuma. Nadalje ističe da su neosnovani navodi tužitelja da postoji razlika između iznosa za koji je određena ovrha te iznosa navedenog u ugovorima o kreditu i sporazumima, a koja razlika da je posljedica što je obračunao kamatu na kamatu. S tim u vezi ističe kako je Županijski sud u Puli rješenjem od 07. veljače 2022. poslovni broj Gž Ovr-51/2022 potvrdio rješenje o ovrsi iz čega da proizlazi da je drugostupanjski sud zauzeo stajalište kako je ovrha određena u skladu sa sadržajem sporazuma kao ovršnih isprava. Nadalje ističe kako su netočni navodi tužitelja da nije bilo mjesta donošenju rješenja o ovrsi obzirom da na predmetnim nekretninama nije postojala zabilježba ovršnosti tražbine. Navodi kako predmetni sporazumi predstavljaju valjane ovršne isprave koji imaju snagu javnobilježničkog akta te da članak 54. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu propisuje da se na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo može neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obveznik izričito na to pristao. Ističe da iz sadržaja sporazuma proizlazi da isti sadrže obvezu da se osnuje založno pravo u korist prvo tuženika i da je tada drugo tuženik kao založni dužnik na to pristao. Navodi kako sporazumi sadrže sve što je potrebno prema Zakonu o zemljišnim knjigama za uknjižbu hipoteke na temelju javnobilježničkog akta. S obzirom na to ističe da su netočni navodi tužitelja da nije imao ovršnu ispravu protiv drugo tuženika koji je bio vlasnik nekretnina u vrijeme kada je prvo tuženik stekao založno pravo. S tim u vezi navodi da je Županijski sud u Puli rješenjem od 07. veljače 2022. poslovnim brojem Gž Ovr- 51/2022 zauzeo stajalište kako se ovdje tužitelj neosnovano poziva na članak 298. Ovršnog zakona o učinku uknjižbe založnog prava i zabilježbe ovršivosti tražbine koja se primjenjuje kog prisilnog zasnivanja založnog prava, a na odgovarajući način i kod sudskog i javnobilježničkog osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava jer je zabilježba ovršivosti uvjet za provođenje ovrhe prema trećoj osobi samo ako je založno pravo stečeno na temelju ugovora prije nego što je tražbina postala ovršna budući da se tada i upisuje samo ta zabilježba, a kada se založno pravo zasniva na temelju javnobilježničke isprave ne upisuje se zabilježba ovršivosti tražbine, već je učinak ostvaren samim upisom založnog prava. Nadalje navodi da su neosnovani navodi tužitelja da je ovršni postupak pokrenut od strane osobe koja nema procesni i stranački legitimitet jer da prvo tuženik kao ovrhovoditelj nije imao odobrenje za rad na području Republike Hrvatske, što da prema mišljenju tužitelja predmetne ugovore o kreditu i sporazume čini ništetnima. Ukazuje da mu nije bilo potrebno odobrenje Hrvatske narodne banke za rad na području Republike Hrvatske jer je bankarske usluge pružao isključivo na području Republike Austrije. Ističe kako je ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je određena sukladno pravilima europskog međunarodnog tržišta koja je zavisna o referentnoj kamatnoj stopi tzv. EURIBOR-u što predstavlja uobičajenu praksu kod kreditiranja od strane banaka te da se promjeno EURIBOR-a mijenja i kamatna stopa. Nadalje navodi kako odredba o načinu formiranja promjenjive kamatne stope, čak ukoliko bi bila ništetna zbog neravnopravnosti stranaka, sama po sebi ne dovodi do ništetnosti ugovora o kreditu niti pojedine njegove odredbe kao niti javnobilježničkog akta. Naime, davanje mogućnosti pružatelju usluge (prvo tuženiku) da jednostrano izmjeni ugovor u pogledu načina izmjene promjenjive kamatne stope jer drugi uvjeti nisu mijenjani uz nastupanje razloga određenih ugovorom, odnosno odredbom B4 ugovora o kreditu ne dovodi do neravnopravnosti stranaka. Ističe da je drugo tuženik prihvatio aktivnu kamatnu stopu koja je bila uočljiva, jasna i razumljiva, a prilagođavanje EURIBOR-u predstavlja samo njezin ugovoreni korektiv, uz ostvarenje nekog od jasno navedenog razloga odnosno uvjeta prema odredbi B4 ugovora. Navodi da se je za vrijeme postojanja ugovornog odnosa EURIBOR nesporno smanjivao kao i kamatna stopa, što da je išlo u prilog drugo tuženiku. Nadalje navodi da su vjerovnici ovlašteni samostalno definirati parametar promjenjivosti kamatne stope izborom između zakonom definiranih i taksativno navedenih parametara. Izbor između zakonom propisanih parametara te ovisnost promjene kamatne stope isključivo o promjeni izabranog parametra da jamči transparentnost objema ugovornih stranama. Smatra da je evidentno kako se radi o ugovornim odredbama koje banke uobičajeno koriste u svom poslovanju prilikom kreditiranja te su iste lako razumljive svima uključujući i prosječnog potrošača za kojeg se uzima da je dobro informiran, pažljiv i oprezan. Iz navedenog da proizlazi da je drugo tuženik od samog početka bio upoznat sa svim ključnim uvjetima kredita te je mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega eventualno proizlaze iz predmetnih ugovora o kreditu. Nadalje navodi da su netočni navodi tužitelja da su predmetni ugovori o kreditu ništetni primjenom Zakona o obveznim odnosima, da se ugovori o kreditu ne bi mogli utvrditi ništetnim niti primjenom članka 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je ugovor valjan ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, a strana koje je povrijedila zabranu snosit će određene posljedice. Stoga smatra da predmetni ugovor o kreditu se ne mogu nikako utvrditi ništetnim. Radi svega navedenog predložio je da sud prvenstveno odbaci tužbu i tužbene zahtjeve, a podredno da odbije tužbu i tužbene zahtjeve te obveže tužitelja da mu naknadi troškove ovog postupka.

3. Drugo tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ne obrazlažući razloge toga osporavanja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u opće uvjete poslovanja 1 tuženika (27-48), Potvrdu o nadzoru 1 tuženika (59-76), izvadak iz sudskog registra za 1 tuženika (89-103), saslušao je zz tužitelja KI (169-171) te u presliku priloženog spisa Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie Ovr- 1526/2019.

Sud nije provodio druge predložene dokaze s obzirom da je iz provedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku nije sporno da je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg e Gen protiv ovršenika: 1 DI i 2. Darrer d.o.o. donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-1526/2019-18 dana 14. rujna 2021. kojim je na temelju ovršnih isprava Sporazuma I, Sporazuma II i Sporazuma III potvrđenih od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča odredio ovrhu na nekretnini 1 ovršenika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na nekretnini u vlasništvu 2. ovršenika k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja i to prema 1. ovršeniku u iznosu od 862.600,00 eura (zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 102.200,00 eura od 02. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 96.800,00 eura od 01. veljače 2011. do isplate, na iznos od 663.600,00 eura od 01. srpnja 2011. do isplate ) i prema 2. ovršeniku u iznosu od 862.600,00 eura (bez zateznih kamata), te radi naplate troškova ovršnog postupka od 67.211,24 kune /8.920,46 eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

Protiv tog rješenja o ovrsi 2. ovršenik ovdje tužitelj je izjavio žalbu u kojoj je u bitnom naveo da ovršne isprave to nisu, da nisu stekle svojstvo ovršnosit, da su izgubile svoju djelotvornost i da su bez učinka, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju njih tražiti ovrhu, da je ispunjenje predmetne tražbine zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno. Da su ovršne isprave- Sporazumi o zasnivanju založnih prava radi osiguranja novčanih tražbina( u ukupnom iznosu od 862.600,00 eura) u suprotnosti s ugovorima o jednokratnim kreditima ( na ukupan iznos od 785.571,20 eura) te da je rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju dosuđen veći iznos od onog koji mu pripada. Da je time povrijeđeno načelo pravične ravnoteže među strankama te je ovršenik (ovdje tužitelj) stavljen u neravnopravan položaj spram ovrhovoditelja (ovdje 1 tuženika). Da je ovrhovoditelj ovršeniku obračunao kamatu na kamatu, što da je zabranjeno, te to pripisao glavnici pa je potom ponovno obračunao zateznu kamatu. Da u trenutku donošenja rješenja o ovrsi nije postojala zabilježba ovršivosti tražbine u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi čl. 298.st.1. Ovršnog zakona. Da je ovrha pokrenuta i prije nego što je ovrhovoditelj pokrenuo zasebnu ovrhu protiv 1 ovršenika (DI – korisnika kredita), da ovrhovoditelj nije protiv 1. ovršenika kao prijašnjeg vlasnika predmetnih nekretnina ishodio ovršnu ispravu temeljem koje bi morao ovrhovoditelju ispuniti predmetnu tražbinu osiguranu založnim pravom, već da je ovrha pokrenuta istovremeno i protiv 1 i protiv 2 ovršenika, a što da je protivno čl. 83. Ovršnog zakona. Da činidba (ugovorna obveza) mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, što u konkretnom slučaju nije, jer ugovori o kreditima nisu imali otplatni plan, što utječe na nemogućnost utvrđivanja visine potraživanja. Da ovrhovoditelj nema odobrenje za rad Hrvatske narodne banke za područje Republike Hrvatske što znači da nema procesni i stranački legitimitet za podnošenja prijedloga za ovrhu.

Temeljem navedene žalbe Županijski sud u Puli-Pola je donio rješenje poslovnog broja Gž Ovr-51/2022-2 od 07. veljače 2022. kojim je odbio žalbu 2. ovršenika i to u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.toč.1. do 6. i 8., te st.5. Ovršnog zakona. Ukinuo je samo odluku o ovršnim troškovima.

Nakon toga je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie donio zaključak poslovnog broja Ovr-1526/2019-29 od 23. veljače 2022. kojim je 2. ovršenika uputio da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to zbog razloga žalbenih razloga iz čl. 50.st.1. toč. 7. i 10 Ovršnog zakona.

Iz priloženog spisa Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u preslici ne može se utvrditi kada je taj zaključak uručen 2. ovršeniku, ovdje tužitelju jer u spisu nema preslika dostavnice.

Bez obzira na to rok od 15 dana za upućivanje u parnicu nije prekluzivan te u slučaju da je tužba u ovoj pravnoj stvari i podnesena nakon toga roka nema za posljedicu odbačaj tužbe. Iz tog razloga neosnovan je prigovor 1. tuženika o nepravovremeno podnesenoj tužbi.

6. Nadalje, kako je Županijski sud u Puli-Pola u svom rješenju Gž Ovr-51/2022- 2 od 07. veljače 2022. odlučio o žalbi 2. ovršenika, ovdje tužitelja u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.toč. 1 do 6 i 8 te st.5. Ovršnog zakona, u ovom postupku sud može raspravljati samo o žalbenim razlozima zbog kojih je upućen u parnicu, a to su razlozi iz čl. 50.st.1.to. 7 i 10 Ovršnog zakona, a što je propisano čl. 52.st.3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – u nastavku OZ).

Odredba čl. 50.st.1. toč.7. i 10. OZ-a propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

S obzirom na to ono što je sporno i što je bilo potrebno u ovom postupku utvrditi pitanje je da li je 1. tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten temeljem ovršnih isprava – Sporazuma I, Sporazuma II i Sporazuma III podnijeti prijedlog za ovrhu, odnosno da li je bio ovlašten temeljem tih isprava podnijeti prijedlog za ovrhu baš protiv tužitelja kao 2. ovršenika. Zatim da li je ispunjanje tražbina iz predmetnih ovršnih isprava odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno i to iz razloga koji su nastali nakon donošenja ovršnih isprava (Sporazuma I, II i III).

7. Iz Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 11. veljače 2008. (Sporazum I) proizlazi da je zaključen između prednika 1. tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, kao kreditora-založnog vjerovnika i predlagatelja osiguranja i DI, ovdje 2. tuženika kao korisnika kredita – glavnog dužnika i založnog dužnika radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu Kristijana Fraja u iznosu od 96.800,00 eura na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu DI, koji Sporazum je potvrđen po javnom bilježniku Tanji Ferenc iz Poreča broj OV-1535/08 11. veljače 2008. i ima snagu javnobilježničkog akta i koji je po istom javnom bilježniku dana 09. listopada 2019. potvrđen da je postao ovršan 01. veljače 2011. (priloženi spis Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u preslici).

Iz Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 26. ožujka 2008. (Sporazum II) proizlazi da je zaključen između prednika 1. tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, kao kreditora-založnog vjerovnika i predlagatelja osiguranja i DI, ovdje 2. tuženika kao korisnika kredita – glavnog dužnika i založnog dužnika radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu Kristijana Fraja u iznosu od 102.200,00 eura na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu DI, koji Sporazum je potvrđen po javnom bilježniku Tanji Ferenc iz Poreča broj OV-3851/08 03. ožujka 2008. i ima snagu javnobilježničkog akta i koji je po istom javnom bilježniku dana 09. listopada 2019. potvrđen da je postao ovršan 01.siječnja 2011. (priloženi spis Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u preslici).

Iz Sporazuma o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 28. travnja 2008. (Sporazum III) proizlazi da je zaključen između prednika 1. tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, kao kreditora-založnog vjerovnika i predlagatelja osiguranja i DI, ovdje 2. tuženika kao korisnika kredita – glavnog dužnika i založnog dužnika radi osiguranja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu Kristijana Fraja u iznosu od 663.600,00 eura na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu DI, koji Sporazum je potvrđen po javnom bilježniku Tanji Ferenc iz Poreča broj OV-5416/08 02. svibnja 2008. i ima snagu javnobilježničkog akta i koji je po istom javnom bilježniku dana 09. listopada 2019. potvrđen da je postao ovršan 01. srpnja 2011. (priloženi spis Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u preslici).

Temeljem tih Sporazuma je u zemljišnoj knjizi na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] upisano pravo zaloga i to temeljem Sporazuma I dana 14. veljače 2008., temeljem Sporazuma II dana 04. travnja 2008. i temeljem Sporazuma III dana 09. svibnja 2008. u korist prednika 1. tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg. U to vrijeme vlasnik tih nekretnina je bio DI, ovdje 2. tuženik.

Nakon toga, a prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka, na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] se mijenja vlasništvo i vlasnikom postaje Darrer d.o.o., ovdje tužitelj (priloženi spis Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie u preslici).

Tužitelj tvrdi da 1. tuženik kao ovrhovoditelj nije mogao podnijeti prijedlog za ovrhu temeljem navedenih Sporazuma I, II i III protiv njega kao ovršenika jer nije postojala zabilježba ovršnosti tražbine u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama u smislu odredbe čl. 297.st.2. i 3. OZ-a.

Odredba čl. 297.st.2. OZ-a propisuje da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena. Stavak 3. propisuje da ako je predlagatelj osiguranja prije nego što je tražbina postala ovršna već stekao na temelju ugovora založno pravo za tu tražbinu na istoj nekretnini ili je založno pravo predbilježeno sud će, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti da se u zemljišnoj knjizi zabilježi ovršivost tražbine. Odredba čl. 298.st.1. OZ-a propisuje da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Stavak 2. propisuje da u slučaju iz stavka 1. ovog članka ovrha na nekretnini odrediti će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnog prava i zabilježbe ovršivosti.

O toj tvrdnji tužitelja, kao žalbenom razlogu odlučivao je i Županijski sud u Puli- Pola u svom rješenju poslovni broj Gž Ovr-51/2022-2 od 07. veljače 2022. Tako da ovdje ovaj sud može samo ponoviti njihove argumente odnosno argument, a to je da se javnobilježničko osiguranje tražbine (što je konkretno slučaj) ne provodi po pravilima Ovršnog zakona, već po pravilima Zakona o javnom bilježništvu, tako da u konkretnom slučaju nije ni bila potrebna zabilježba ovršivosti tražbine u zemljišnoj knjizi da bi se ovrha mogla odrediti i protiv osobe koja je tu nekretninu kasnije stekla, ovdje tužitelja.

Nadalje predmetni Sporazumi I, II i III su ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23.st.1.toč.5. OZ-a, imaju snagu javnobilježničkog akta za koje je javni bilježnik potvrdio da su postale ovršne, temeljem kojih je 1 tuženik ako ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti ovrhu.

Temeljem naprijed navedenog neosnovan je prigovor tužitelja da 1. tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršnih isprava (Sporazum I, II i III) kao i da nije bio ovlašten temeljem njih tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika. Što se tiče zahtjeva koji se odnosi na žalbeni razlog iz čl. 50.st.1.toč. 10. OZ-a, tužitelj tvrdi da su Ugovori o jednokratnim kreditima temeljem kojih su stranke zaključile predmetne Sporazume I, II i III ništetni jer da predstavljaju zabranjene i nemoralne pravne poslove. Vezano uz to istaknuo je da prvo tuženik nije definirao fiksni dio kamatne stope odnosno vlastitu maržu izraženu u postotnim poenima te na taj način onemogućio korisniku kredita da prati da li su promjene kamatne stope u skladu s kretanjima tromjesečnog EURIBOR-a. Da prvo tuženik osim što se nije držao obračuna kamatne stope da je propustio definirati način obračuna te stope, da je prvo tuženik vršio kapitalizaciju zateznih kamata, naknada i troškova u nedospjelu glavnicu kredita, te da obračun zateznih kamata nije ispravan obzirom na netočno obračunate zatezne kamate. Da iz navedenih ugovora o jednokratnom kreditu proizlazi očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita.

Nadalje, tužitelj tvrdi da su ovršne isprave (Sporazum I, II i III) u suprotnosti s ugovorima o jednokratnim kreditima jer da iznosi iz ovršnih isprava ne odgovaraju onima iz ugovora o jednokratnim kreditima, pa da su posljedično tome jedni i drugi ništetni.

Međutim, svi ti razlozi ili činjenice ako su i postojali nisu nastali nakon potvrđivanja javnobilježničkih akata već su postojali u startu.

8. S obzirom na to neosnovani su razlozi tužitelja za proglašenjem ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovnog broja Ovr-1526/2019-18 dana 14. rujna 2021., nedopuštenom.

9. Tužitelj je podnio i tužbeni zahtjev kojim traže utvrđenje ništetnim predmetnih Ugovora o jednokratnim kreditima i predmetnih Sporazuma I, II i III.

Iz ugovora o jednokratnom kreditu br.računa 537.506 proizlazi da je sklopljen između 2. tuženika kao zajmoprimca i Raiffeisenbank St.Stefan-Jagerberg-Wolfsberg kao vjerovnika na iznos od 62.000,00 eura sa aktivnom kamatnom stopom od 8,25% godišnje i zateznom kamatom od 5% godišnje.

Iz ugovora o jednokratnom kreditu br.računa 1-00.537.506 proizlazi da je sklopljen između 2. tuženika kao zajmoprimca i Raiffeisenbank St.Stefan-Jagerberg- Wolfsberg kao vjerovnika na iznos od 73.000,00 eura sa aktivnom kamatnom stopom od 8,25% godišnje i zateznom kamatom od 5% godišnje.

Iz ugovora o jednokratnom kreditu br.računa 539.528 proizlazi da je sklopljen između 2. tuženika kao zajmoprimca i Raiffeisenbank St.Stefan-Jagerberg-Wolfsberg kao vjerovnika na iznos od 474.000,00 eura sa aktivnom kamatnom stopom od 8,25% godišnje i zateznom kamatom od 5% godišnje.

Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja, ĐI (169-171) proizlazi da su nekretnine koje su predmetom sporazuma o osiguranju prvotno bile vlasništvo Darrer d.o.o. pa je došlo do fiktivnog ugovora između tog poduzeća i DI temeljem kojeg su te nekretnine postale vlasništvo DI. Da je u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora i sporazuma bila u dobrim prijateljskim odnosima s ŠI, u seksualnoj vezi. Međutim ubrzo nakon toga negdje u kolovozu 2008. njihovi odnosi su se poremetili i od tada više ne komuniciraju. Doduše došlo je do određene komunikacije, ali preko odvjetnika koje su rezultirale time da je DI dio nekretnina vratio poduzeću Darrer d.o.o. Na pitanje zašto traži da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom odgovorila je da zato što je oštećena za više od milion eura. Pojasnila je da se je kupovalo zemljište od [adresa] i PI u k. o. [katastarska općina], selo Zoričići. Za potrebe te kupnje podignuti su predmetni krediti, a dio novaca je ona osobno od 280.000,00 eura dala , a osim toga da je dala u zalog svoje nekretnine koje su samo fiktivno tada glasile na DI. Na pitanje da li je znala za predmetne ugovore i sporazume odgovorila je da je i da se tome nije protivila. Na pitanje da li je DI netko pročitao i protumačio odredbe predmetnog ugovora i sporazuma odgovorila je da zna da su ugovori bili pripremljeni od strane odvjetnika Peruška nakon čega su oni otišli kod javnog bilježnika te pretpostavlja da ih je javni bilježnik čitao pred njime. Još je odgovorila da je ona imala glavnu riječ u pogledu nekretnina koje su predmetom sporazuma o osiguranju , da se je trebalo prodati zemljište u Svetom Ivanu i vratiti kredite koje su na DI, ali da do toga nije došlo jer se je DI osilio, pobjegao.

Drugo tuženik UI na ročištu održanom dana 10. rujna 2025. odbio je iskazivati u ovom postupku jer da su mu tek tada uručene kaznene prijave koje je KI podnijela protiv njega. Kaznene prijave nisu od utjecaja na ishod ovog postupka iz kojeg razloga je sud odbio odrediti prekid postupka (o čemu kasnije). To ročište je bilo zakazano radi saslušanja stranaka o čemu je 2. tuženik bio pravovremeno obaviješten te njegovo neosnovano odbijanje davanja iskaza sud tumači kao odustanak na koje više nema pravo.

Iz navedenog iskaza zz tužitelja ne proizlazi niti jedan razlog koji bi upućivao na ništetnost predmetnih ugovora o kreditu i predmetnih sporazuma.

Da bi se u potpunosti utvrdilo da li je predmetnim rješenjem o ovrsi određena ovrha radi naplate novčane tražbine koja je veća od one koja bi pripadala temeljem predmetnih ugovora o jednokratnim kreditima i predmetnim Sporazumima I, II i III sud je odredio provođenje financijskog vještačenja rješenjem ovoga suda poslovni broj P- 201/2022-27 od 27. kolovoza 2024. Tim rješenjem pozvan je tužitelj da u roku od 15 dana plate predujam u iznosu od 500,00 eura jer će sud u protivnom smatrati da su odustali od prijedloga za provođenjem toga vještačenja. Naknadno je pozvan na uplatu dodatnog iznosa od 1.300,00 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ne provođenja vještačenja koji iznos tužitelj nije uplatio radi čega je sud zaključio da je odustao od toga vještačenja.

10. S obzirom da je teret dokaza ništetnosti predmetnih ugovora o jednokratnom kreditu i predmetnih Sporazuma I, II i III na tužitelju koji je odustao od vještačenja temeljem kojeg se moglo utvrditi da li se je 1. tuženik pridržavao ugovornih odredbi ili ne na štetu korisnika kredita te koliki je iznos stvarnog dugovanja po predmetnim ugovorima o jednokratnom kreditu, te da li postoji razlika između njih i predmetnih Sporazuma I, II i III, sud zaključuje da oni nisu ništetni, a posebice na u smislu da bi bili zabranjeni ili nemoralni pravni poslovi.

.

11.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 862.600 eura, te s obzirom da tuženika zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelji su kao vrijednost predmeta spora naznačili iznos od 201.000,00 kuna ili 26.677,28 eura kojoj vrijednosti je tuženik prigovorio radi čega je sud temeljem odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 862.600,00 eura s obzirom na iznos predmetnih Sporazuma I., II i III..

Sud je tuženiku priznao trošak koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištima 12. prosinca 2022., 12. prosinca 2023., 06. lipnja 2024. i 10. rujna 2025. u iznosima od po 11.504,00 eura, a ne zatraženih od po 20.000,00 eura, trošak PDV-a od po 25% na priznate iznose tj. od po 2.876,00 eura, ukupno 71.880,00 eura.

Sud tuženiku nije priznao trošak sastava podneska od 08. studenoga 2022. i 12. veljače 2024. iz razloga što je navode iz tih podnesaka mogao usmeno iznijeti na ročištima koja su mu priznata u trošak radi čega ti podnesci nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.

12. Na kraju valjalo je i odlučiti o prijedlogu tužitelja za prekidom ovog parničnog postupka do odluke o osnovanosti kaznene prijave koju je VI podnijela protiv drugo tuženika, zbog kaznenog dijela prijevare u stjecaju s jednim kaznenim djelom protiv imovine – zlouporabom povjerenja i utajom te davanja lažnog iskaza te kaznene prijave koju su podnijeli Darrer d.o.o.i KI protiv prvo tuženika, poduzeća Severitas d.o.o. i Verbriefung & co d.o.o. zbog kaznenih dijela zlouporabe položaja i ovlasti, prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju.

Odredba čl. 213.st.2.t.1. ZPP-a propisuje da sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.

Sud smatra da odluka o tužbenim zahtjevima ne ovisi o tome da li su počinjena navedena kaznena dijela s obzirom da se je u ovom postupku raspravljalo o nedopuštenosti ovrrhe i ništetnosti predmetnih ugovora i predmetnih sporazuma.

13. Radi svega navedenog sud je odlučio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 06. listopada 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

D-na:

- presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova dana 06. listopada 2025.