Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-424/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KASTA – SB d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vincenta iz Kastva 16, OIB: 27703140455, protiv ovršenika VO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, radi ispražnjenja i predaje nekretnine, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-171/2016-97 od 27. svibnja 2025., 6. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-171/2016-97 od 27. svibnja 2025.
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, točkom I izreke, određena jer ovrha na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ovr-171/2016-63 od 26. studenog 2024., pravomoćnog 28. siječnja 2025. i zaključka o predaji nekretnine kupcu poslovni broj Ovr-171/2016-80 od 26. veljače 2025., ispražnjenjem i predajom nekretnine, kat. čest. br. [katastarska čestica]/A u naravi kuća, gospodarske zgrade i dvorište u [adresa], površine 190 čhv upisane kod Općinskog suda u Karlovcu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovrhovoditelju kao kupcu KASTA – SB d.o.o., slobodnu od osoba i stvari. Točkom II izreke utvrđeno je da će pokretnine koje su uklonjene s nekretnine sudski ovršitelj predati ovršeniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu kućanstva, drugoj osobi ili kupcu na trošak ovršenika.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 50. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12:dalje - OZ).
3. U žalbi tvrdi da nije donesena odluka povodom njegovog prijedloga radi dopuštenja revizije. Tvrdi da se pobijano rješenje temelji na rješenju o dosudi na kojoj nema klauzule ovršnosti te da je u pobijanom rješenju kupac naveden ovrhovoditeljem. Ističe i prigovor prava na dom te tvrdi da živi u predmetnoj nekretnini i da nema u vlasništvu i posjedu druge nekretnine.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pazeći po službenoj dužnosti i po prigovoru ovršenika na postojanje neke od bitnih povreda odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, koje se primjenjuju na temelju odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene te bitne povrede.
8. Predmetna ovrha određena je na temelju ovršne isprave rješenja o dosudi suda prvog stupnja posl. br. Ovr-171/2016-63 od 26. studenog 2024. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž ovr-144/2025-2 od 28. siječnja 2025. Sukladno tome pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je to rješenje pravomoćno i ovršno 28. siječnja 2025. te nije opravdan sadržajni žalbeni razlog ovršenika iz članka 50. stavak 1. točka 1. OZ-a.
9. Neodlučna je žalbena tvrdnja da je ovršenik podnio Vrhovnom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž ovr- 144/2025-2 od 28. siječnja 2025. jer izvanredni pravni lijek ne utječe na određivanje predmetne ovrhe. Osim toga iz sadržaja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je Vrhovni sud RH rješenjem Revd-2261/2025-2 od 28. svibnja 2025. odbio prijedlog ovršenika za dopuštenjem revizije u odnosu na postavljeno pitanje.
10. Dalje, u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ističe prigovor prava na dom, valja istaknuti da takav prigovor nije osnovan. Naime, provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenika, sve i da se prihvati navod ovršenika da predmetne nekretnine predstavljaju dom, u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10:dalje-Konvencija), u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih. Kada je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.
11. Miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom u konkretnoj situaciji utemeljeno je na zakonu jer je rješenje o ovrsi donijeto na temelju ovršne isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna sudska odluka. Dalje, miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom usmjereno je na postizanje legitimnog cilja, na ostvarenje imovinskih prava ovrhovoditelja koji je kao kupac u dobroj vjeri u sudskom postupku ovrhe u dobroj vjeri kupio predmetnu nekretninu. Također, miješanje javne vlasti nužno je u demokratskom društvu jer se legitimni cilj ne može postići na drugi način. Pri izvođenju navedenog zaključka, ovaj sud je imao u vidu činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o međusobno suprotstavljenim pravima s jedne strane javne vlasti te s druge strane privatne osobe, već o suprotstavljenim privatnih osoba, trgovačkog društva i fizičke osobe.
12. Budući da nakon što je proveden test razmjernosti od strane ovog suda, niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno je da prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku nije protivna članku 8. Konvencije.
13. Osim toga ovršenik kao založni dužnik i vlasnik nekretnine na kojoj je određena ovrha prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava- hipoteke zaključenog s Hrvatskom poštanskom bankom te nastavno uknjižbom nadhipoteke u korist Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje čija tražbina je namirena u ovom ovršnom postupku, dobrovoljno je pristao na zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i na pravne posljedice koje iz toga proizlaze i na navedeni način suglasio se sa provođenjem ovrhe radi prisilne naplate tražbine kreditora, stoga u ovom ovršnom postupku više ni ne bi mogao isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava F. protiv Republike Hrvatske - Zahtjev br. 2545/2014. od 20. rujna 2016.).
14. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. OZ-a odlučeno kao u izreci.
15. Ovršenik koji nije uspio sa žalbom ne ostvaruju pravo na naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. u vezi sa člankom 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22 i 114/22: dalje- ZPP-a koji propis se primjenjuje u smislu odredbe članka 381. ZPP-a te članka 21. stavak 1. OZ-a).
U Rijeci 6. listopada 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
