Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1249/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Republike Hrvatske, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1166/2024 od 26. ožujka 2025., 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1166/2024 od 26. ožujka 2025. u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja (toč. I. izreke).

II Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1166/2024 od 26. ožujka 2025.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 37,16 EUR-a (toč. I. izreke),

b) preinačava u odnosu na zatezne kamate koje teku na iznos od 37,16 EUR- a (toč. I. izreke) i sudi:

Nalaže se tuženiku da plati zakonske zatezne kamate na iznos od 37,16 EUR- a od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

c) preinačava u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatom iznosa od 130,84 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. travnja 2010. (toč. I. izreke) pa do isplate i sudi tako da se taj dio zahtjeva odbija

d) preinačava se odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke) i rješava:

Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 253,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

2. Ovu presudu u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja odbijen pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži u smislu žalbenih navoda.

2.1. Žalbu je podnio i tuženik protiv dijela kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja i odluka o parničnom trošku iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 345,29 EUR-a zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, ugled, čast, dostojanstvo i uživanje u obiteljskom životu i to za dan 27. ožujka 2013. koji dan je neopravdano proveo u zatvoru.

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj bio optužen da bi 26. siječnja 2010. oko 11,00 sati na adresi [adresa] ušao u stan svoje tete MT, znajući da se u to vrijeme u njemu nalazila njegova majka UT, te da je u cilju oduzimanja života nasrnuo na nju dok se nalazila u kupaonici, da ju je udario tupotvrdim predmetom u predjelu desne strane čela i obrve, zadavši joj dvije razderotne rane, uslijed čega je ona pala na pod, a potom je iz neposredne blizine iz vatrenog oružja ispalio dva hica na nju, zadavši joj dvije strijelne ozljede prsnog koša, prijelom desne nadlaktice, ključnih kosti, lopatica, prvog, drugog desnog i trećeg i četvrtog lijevog rebra, koje predstavljaju osobito teške ozljede za život uslijed kojih je preminuo, to jest da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstva, djelo opisano i kažnjivo po čl. 90. Kaznenog zakona,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 tuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo ubojstva svoje majke UT **.**.2020.,

- da je presudom VSRH I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda broj K-13/2018

-da je punomoćnik tužitelja naprijed navedenu presudu VSRH I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020., a sam tužitelj 9. siječnja 2020.

-da je tužitelj u istražnom zatvoru boravio u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., ukupno 1240 dana, ili u godinama, 3 godine i 144 dana, što među strankama nije niti sporno

-da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa radi sporazuma o utvrđenju, vrsti i visini štete 10. travnja 2020.

-da je Ministarstvo pravosuđa RH u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te mu je ponuđena isplata ukupnog iznosa od 46.078,40 eur, odnosno 37,16 eur po danu provedenom u pritvoru

-da je predmetna tužba podnesena 26. ožujka 2024.

8. Prvostupanjski sud je temeljem tako utvrđenih činjenica, a nakon što je otklonio prigovor zastare potraživanja temeljem propisa čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) kao primjerenu naknadu tužitelju dosudio iznos od 168,00 EUR-a za dan 27. ožujka 2013. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020., a u preostalom dijelu je zahtjev tužitelja odbijen.

9. Odredbom čl. 477. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03-pročišćeni tekst, 115/06 – dalje u tekstu ZKP) je propisano da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud – od dana primitka odluke višeg suda. Budući da je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž679/18 od 17. prosinca 2019. tužitelj primio 3. siječnja 2020., tada je, u skladu s čl. 478. st. 1. ZKP, počeo teći zastarni rok, koji je prestao teći 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano čl. 478. st. 2. ZKP, kada je nastupio zastoj postupka, koji je trajao tri mjeseca, dakle, do 10. srpnja 2020.

10. Prema odredbi čl. 478. st. 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu.

11. Nadalje je odredbom čl. 238. st. 2. ZOO-a propisano da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. U konkretnom slučaju dakle zastara je počela teći 10. siječnja 2020., a kada je tužitelj primio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe, a do zastoja zastare je došlo 10. travnja 2020., kao dana kada je podnesen zahtjev za mirno rješenje spora te zastara ponovno počinje teći 10. srpnja 2020. odnosno protekom tri mjeseca iz čl. 478. st. 1. ZKP-a.

13. Kako je tužba podnesena 26. ožujka 2024., to je očito protekao zastarni rok iz čl. 477. st. 1. ZKP-a i to za iznos od 130,84 EUR-a sa pripadajućim dosuđenim zakonskim zateznim kamatama.

14. Nije sporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu pa je za taj iznos sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a nastupio prekid zastare i zastara za navedeni iznos je počela teći od dana priznanja odnosno 2. veljače 2023. sukladno čl. 245. st. 2. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog potraživanje za iznos od 37,16 EUR-a nije zastarjelo.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo propisano u čl. 1103. ZOO-a kada je tužitelju dosudio zateznu kamatu od 10. travnja 2020. kada se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

17. S pravom tuženik ukazuje u žalbi da se zatezna kamata za razdoblje od 31. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, pa je ovaj sud uvažavajući žalbu tuženika u odnosu na navedenu kamatu preinačio presudu kao u izreci.

18. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je ovaj sud preinačio i odluku o trošku.

18.1. Tužitelj je u sporu uspio s oko 22%, a tuženik 78% svog zahtjeva.

18.2. Slijedom navedenog sukladno propisu čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku je dosuđeno 56 % priznatog troška.

19. Tuženik je naime zatražio na ime sastava odgovora na tužbu iznos od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanje na jednom održanom ročištu također 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. Tarife) odnosno 200,00 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 10. t. 1. Tarife) odnosno ukupno 325,00 EUR-a koji iznos je umanjen sukladno uspjehu u sporu.

20. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 6. listopada 2025.

Sutkinja

Krunoslava Dropulić