REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-1627/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Shain Lou Pacheco-Vinković, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice PR, **.**.2001., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Beti Korać - Zuppa, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, 6. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
II. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1684/2022 od 18. travnja 2023.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Krešimir Valić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1684/2022 od 18. travnja 2023. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 123,25 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.
2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor te je rješenjem ovog suda, poslovni broj: Povrv-1627/2023-2 od 11. svibnja 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženica u prigovoru u bitnome navodi da je utuženo potraživanje podmireno prije podnošenja prijedloga za ovrhu.
4. Podneskom od 7. lipnja 2023. tužitelj pojašnjava da je tuženica uplatama izvršenim nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i to 21. prosinca 2022., 18. siječnja 2023., 13. ožujka 2023. i 12. travnja 2023. podmirila iznos glavnice od 123,25 eura, kao i dio nastalih ovršnih troškova koji se odnose na predujam naknade javnog bilježnika, dok je za naplatu preostao iznos nastalih ovršnih troškova od 41,41 eura. Slijedom navedenog, predlaže održati na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 41,41 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
5. Na upit suda, tužitelj je na ročištu održanom 20. studenoga 2024. naveo da je potraživanje s osnova glavnice u cijelosti plaćeno, a preostali iznos koji se potražuje u ovom postupku odnosi se na trošak ovršnog postupka i to sastav prijedloga za ovrhu dok je trošak javnobilježničke naknade podmiren. Također potražuje trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 7. lipnja 2023. Ističe da je glavnica plaćena 12. travnja 2023., a ne zna kada je plaćen trošak javnobilježničke naknade. U prilog svojih navoda tužitelj je podneskom od 20. studenoga 2024. dostavio analitičku karticu.
6. S obzirom da iz očitovanja tužitelja nesporno proizlazi da je glavnica plaćena, a da sud presudom ne odlučuje o troškovima ovršnog i parničnog postupka, očitovanje tužitelja sadržajno predstavlja izjavu o povlačenju tužbe u odnosu na glavno potraživanje dok se o troškovima postupka odlučuje zajedno sa rješenjem o povlačenju tužbe.
7. Slijedom navedenog, sud je sukladno članku 193. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) odaslao tuženici obavijest o povlačenju tužbe na što se tuženica u roku od 15 dana od zaprimanja obavijest očitovala da pristaje na povlačenje i traži trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, sve sukladno članku 164. stavku 8. ZPP-a.
8. Tužitelj se podneskom od 7. ožujka 2025. očitovao da nije povukao tužbu već da ostaje i nadalje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.
9. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 7. studenoga 2022. sud je utvrdio da je utuženo potraživanje u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu iznosilo 123,25 eura.
10. Čitanjem prijedloga za ovrhu sud je utvrdio da je tužitelj isti podnio javnom bilježniku 15. studenoga 2022.
11. Čitanjem e-mail korespondencije stranaka s lista 22 spisa sud je utvrdio da je tužitelj 24. travnja 2023. potvrdio tuženici da je glavnica plaćena, a da je preostali dug po osnovi troška 62,21 eura.
12. Čitanjem analitičke kartice sud je utvrdio da je tuženica u razdoblju od prosinca 2022. pa do travnja 2023. vršila višestruke uplate. Tako je uplatom izvršenom 27. prosinca 2022., izvršila plaćanje iznosa od 42,59 eura i 42,58 eura, 18. siječnja 2023. izvršila je uplatu iznosa od 45,53 eura, 4,53 eura, 7,79 eura i 20,15 eura. Nadalje, 8. ožujka 2023. zabilježena je uplata iznosa od 5,70 eura i 39,57 eura, dok je 12. travnja 2023. evidentirana uplata iznosa od 19,79 eura, 7,10 eura i 2,85 eura.
13. Iz analitičke kartice koju tužitelj dostavlja nije razvidno na što su knjižene pojedine uplate niti koja je potraživanja tužitelj predmetnim uplatama zatvarao.
14. Međutim, sud iz izvršenih uplata nedvojbeno utvrđuje da je tuženica u razdoblju od prosinca 2022. do travnja 2023. izvršila uplatu iznosa od ukupno 238,18 eura, a što premašuje iznos od 123,25 eura koliko je utuženo u ovom postupku. Također, navedeni iznos od 238,18 eura premašuje i iznos svih troškova ovršnog postupka koje je tužitelj naveo u prijedlog za ovrhu (list 4 spisa).
15. Tužitelj je tijekom postupka učinio nespornim da je tužiteljica podmirila trošak predujma naknade javnog bilježnika, ali ne navodi niti kojeg je dana izvršena uplata niti koji bi to bio iznos. Nije jasan niti navod tužitelja iz podneska od 7. lipnja 2023. da je preostao iznos od 41,41 eura s osnove troškova ovršnog postupka budući da iz troškovnika s lista 4 spisa nije naveden iznos od 41,41 eura. Pri tome valja imati na umu da je sud stekao uvjerenje da je tuženica iznosom od 238,18 eura podmirila i cjelokupan iznos ovršnog troška.
16. Budući da je tužitelj tijekom postupka učinio nespornim da je tuženica podmirila ovršni trošak u vidu troškova javnog bilježnika valja navesti da takav način knjiženja nije na zakonu utemeljen. Naime, točno je da je odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 dalje: ZOO) propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Međutim, da bi se moglo izvršiti uračunavanje ovršnog troška, nužno da je takav trošak nastao i dospio na naplatu. U konkretnom slučaju tuženica je podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi osporila tražbinu tužitelja u cijelosti te je slijedom navedenog sud rješenjem od 11. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi Ovrv-16274/2023-2 od 11. svibnja 2023. Stoga, ne postoji pravomoćan nastali trošak koji bi tužitelj mogao uračunavati u glavnicu, već bi na taj trošak imao pravo tek kada sud o istome donese odluku (presudu ili rješenje o povlačenju uz naknadu troška).
17. Budući da niti sud u svojoj odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga ne odlučuje izrijekom o trošku ovršnog postupka, već o istom odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, nije niti pravno utemeljen zahtjev tužitelja za donošenjem presude već isključivo rješenja o povlačenju. U tom smislu valja ukazati na Zaključak br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojem je pod točkom 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude."
18. Slijedom navedenog, uplaćene iznose tužitelj nije bio ovlašten svojevoljno knjižiti kao ovršni trošak već je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 172. ZOO-a bio dužan uplatom tuženice zatvoriti cjelokupno potraživanje na ime glavnice u utuženom iznosu od 123,25 eura kao i iznos zateznih kamata na glavnicu, a na koji način bi se o troškovima postupka odlučivalo u sklopu rješenja kojim se utvrđuje da je tužba povučena.
19. Budući da tužitelj niti nakon poziva suda nije pojasnio koji iznos ovršnog troška je zatvorio, kojom uplatom i kojeg dana, sud je sukladno teretu dokazivanja (članak 219. st. 1. ZPP-a) utvrdio da je preostalo tužiteljevo potraživanje neosnovano, odnosno, da je utvrđenim uplatama tuženica u cijelosti podmirila svoju obvezu prema tužitelju.
20. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u točki I. i II. izreke rješenja.
21. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi parnične troškove, dok st. 2. propisuje da ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
22. S obzirom da tužitelj nije povukao tužbu i tužbeni zahtjev odmah nakon udovoljenja već su između udovoljenja i izjave o povlačenju nastali daljnji parnični troškovi (trošak podnesaka i održavanja ročišta), sud je sukladno odredbi članka 158. st. 1. i 2. ZPP-a utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.
23. Slijedom navedenog, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP-a, stoga je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to zatraženi trošak jednokratne nagrade za cjelokupni postupak 50 bodova (Tbr.7 toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 eura.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja
U Zagrebu 6. listopada 2025.
Sutkinja
Ivana Požar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna strana ima pravo izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja.
Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženice
