REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Ps 16/25-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (TS), Via San Nazario 69, Italija i pod 2) MŠ iz [adresa] (TS), Strada per Vienna 68, Italija, oboje zastupani po pun. Budislavu Angjelinoviću i Gorani Roso, odvj. u Splitu protiv tuženika GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mislavu Baliću, odvj. u Splitu, radi iseljenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 8. srpnja 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja pod 1) i 2) i pun. tuženika, dana 6. listopada 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana predati tužiteljima pod 1) FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) SŠ u suposjed idealni dio 20/240 stana anagrafske oznake [adresa] koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) ukupan iznos od 1.061,77 EUR sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje na iznos od:

-398,17 EUR teku od 8. svibnja 2007. g. do isplate,

-132,72 EUR teku od 1. siječnja 2013. g. do isplate,

-132,72 EUR teku od 1. siječnja 2014. g. do isplate,

-132,72 EUR teku od 1. siječnja 2015. g. do isplate,

-132,72 EUR teku od 1. siječnja 2016. g. do isplate,

-132,72 EUR teku od 1. siječnja 2017. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 8. svibnja 2007. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-12% godišnje u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g.,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III.Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 8. svibnja 2007. g. (podnesenoj kao protutužba u predmetu II P 796/07) tužitelji pod 1) CŠ, pod 2) AŠ, pod 3) ŠŠ, pod 4) ČŠ, pod 5) DŠ, pod 6) ĐŠU, pod 7) JŠ, pod 8) TŠ, pod 9) IŠ, pod 10) OŠ, pod 11) Dolina Borčić, pod 12) UŠ, pod) 13) RŠ, pod 14) ĆŠ, pod 15) PŠ, pod 16) KŠ, pod 17) ŽŠ, pod 18) ZŠ i pod 19) VŠ naveli su da se tuženik u predmetnom stanu u [adresa] nalazi desetak godina, da ga je u stan uselio BŠ, da su tužitelji ponudili tuženiku prodaju stana što je tuženik prihvatio i tražio da Ugovor zaključi njegova kćerka LŠ, da je bio potpisan Predugovor koji je za kupca potpisala supruga tuženika Đ, da do sklapanja konačnog Ugovora nije došlo tako da tuženik i dalje bez naknade i pravnog osnova živi u predmetnom stanu tako da tužitelji traže da im za protekle tri godine isplati iznos od 2.500,00 kn mjesečno što da ukupno iznosi 90.000,00 kn, te da iseli iz predmetnog stana. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti ispražnjenje od osoba i stvari stana u [adresa] te predaja stana na slobodno raspolaganje tužiteljima.

Predmet u kojem su tužitelji istakli protutužbu vodio se pred ovim sudom pod poslovnim brojem II P 796/07 po tužbi GŠ, a radi utvrđenja da je tužitelj suvlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i to baš za 1/3 dijela te predaje isprave podobne za upis prava vlasništva. Tužitelji su u odgovoru na tužbu istakli protutužbeni zahtjev te je protutužba evidentirana pod posebnim poslovnim brojem II P 1011/07. Predmet II P 796/07 okončan je donošenjem rješenja o povlačenju tužbe od 14. studenog 2014. g. koje je postalo pravomoćno.

U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelji nisu dokazali da su suvlasnici stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi čega je istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tužitelji da nemaju pravo tražiti najamninu za stan iz razloga što tuženik u stanu boravi po ovlaštenju svoje kćeri LŠ koja da je 9. studenog 2005. g. zaključila Predugovor o kupoprodaji stana koji sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora i na temelju kojeg su stranke preuzele obvezu i koji se stoga ima smatrati valjanim Kupoprodajnim ugovorom.

Nakon utvrđenja da su preminuli tužitelji pod 11) Dolina Borčić i pod 13) RŠ doneseno je 23. travnja 2015. g. rješenje kojim se utvrđuje prekid postupka u odnosu na tužbu tužitelja pod 11) i 13). U odnosu na ove tužitelje doneseno je rješenje o nastavku postupka pod poslovnim brojem II P 1011/07 od 6. svibnja 2015. g. te su kao tužitelji označeni nasljednici tužiteljice pod 11): sinovi M i HŠ (tužitelji pod 11) i 12)), a u odnosu na tužitelja pod 13): supruga NŠ, kćeri EŠ i ĐL i sin ML (tužitelji pod 14), 15), 16) i 17)).

Nakon utvrđenja da je preminuo novooznačeni tužitelj pod 17) ML sud je donio rješenje o utvrđenju prekida postupka po tužbi ovog tužitelja pod brojem II P 1011/07 od 17. lipnja 2015. g. Rješenje o nastavku postupka broj II P 1011/07 donio je sud 20. ožujka 2017. g. te je kao tužiteljica označena nasljednica pok. ML, njegova majka NŠ, koja je inače već označena kao tužiteljica u ovom postupku.

Rješenjima broj II P 1011/07 od 28. siječnja i 18. ožujka 2016. g. utvrđeno je povlačenje tužbe tužitelja pod 20) ŽŠ, pod 21) ZŠ i pod 22) VŠ. Ova rješenja postala su pravomoćna.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku predanom u spis na ročištu od 24. siječnja 2017. g. te su tužitelji zatražili isplatu ukupnog iznosa od 240.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Predugovora o prodaji ''U Splitu, 9. studenog 2005. g.'', Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 21. travnja 2015. g., podataka koje je dostavila Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, Ispostava Split dopisom od 1. prosinca 2016. g., predmeta ovog suda broj II P 796/07, saslušanjem svjedokinja LŠ i GL i tuženika u svojstvu parnične stranke.

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda broj II P 1011/07 od 10. srpnja 2017. g. kojom su je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja od 1) do 19). Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski je sud rješenjem broj Gž-926/17 od 12. prosinca 2017. g. ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. Predmet je dobio novi poslovni broj Ps 185/17.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 19. veljače 2018. g. te su tužitelji od 1) do 19) zatražili predaju u suposjed idealni dio od 54/60 stana u zgradi u [adresa] označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te isplatu ukupnog iznosa od 86.400,00 kn s pripadajućim kamatama.

Na ročištu od 11. travnja 2018. g. doneseno je rješenje kojim je utvrđeno da je u odnosu na tužbu tužiteljice pod 13) FL nastupio prekid postupka. Ovo rješenje postalo je pravomoćno.

U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je izveo dokaz pregledom verificiranog z.k. uloška za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

U postupku je pod brojem Ps 185/17 dana 28. svibnja 2018. g. donesena presuda kojom je odlučeno o zahtjevima tužitelja od 1) do 12) i od 14) do 19) te je njihov zahtjev ocijenjen u cijelosti osnovanim. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je presudom broj Gž-513/18 od 25. rujna 2018. g. pobijanu presudu potvrdio u cijelosti. Izjavljenu reviziju tuženika Vrhovni sud RH odbacio je kao nedopuštenu rješenjem broj Rev-121/19 od 9. travnja 2019. g.

Rješenjem broj Ps 185/17 od 10. listopada 2024. g. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari po tužbi ranije tužene FL te su kao tužitelji pod 1) i 2) označeni njeni nasljednici: sin FŠ i kćer SL.

U postupku su izvedeni svi do rješenja o prekidu i nastavku postupka izvedeni dokazi jer pun. stranaka na ročištu od 8. srpnja 2025. g. nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

U ovom postupku pravna prednica tužitelja pod 1) i 2), njihova pok. majka FL ustala je pravom vlasničkom tužbom-reivindikacijom zajedno s još osamnaest (18) suvlasnika, navodeći da je suvlasnica stana u [adresa], koji da isključivo posjeduje tuženik te su svi suvlasnic zatražili predaju idealnog dijela stana od 54/60 u suposjed. Tužitelji su zatražili i naknadu za to što tuženik živi u stanu bez pravne osnove i to u ukupnom iznosu od 86.400,00 kn s pripadajućim kamatama i to za razdoblje od 8. svibnja 2004. g. do 8. svibnja 2007. g. te za cijelu 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. g. Tužitelji su na ovakav način uredili zahtjev nakon donošenja drugostupanjskog rješenja broj Gž-926/17 od 12. prosinca 2017. g. kojim je povodom izjavljene žalbe tuženika pobijana presuda ukinuta i u nepobijanom, odbijajućem dijelu, izostavljajući u uređenom zahtjevu dio zahtjeva koji je prvostupanjski sud odbio u presudi broj II P 1011/07 i time izrazili svoje slaganje s tim dijelom odluke koje su izrazili i time što se protiv ove odluke nisu žalili.

Nakon što su tužitelji podneskom od 19. veljače 2018. g. konačno uredili tužbeni zahtjev sud je na ročištu od 11. travnja 2018. g. donio rješenje kojim je utvrđeno da je u odnosu na tužbu tužiteljice pod 13) FL postupak prekinut, što znači da sud ranijom, sada pravomoćnom presudom broj Ps 185/17 od 28. svibnja 2018. g. odlučio o zahtjevu tužitelja od 1) do 12) i od 14) do 19), te da je predmet postupka ostala odluka o zahtjevu pravne prednice tužitelja pod 1) i 2) FL.

Ovaj predmet formiran je po protutužbi tuženika u predmetu II P 796/07 od 10. travnja 2007. g. koji je pravomoćno okončan povlačenjem tužbe. U tužbi u tom predmetu tužitelj-ovdje tuženik naveo je da je 1981. g. na ime kupoprodaje stana u [adresa], sagrađenog na čest. zgr. 624/3 I 524/5 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplatio dogovorenu cijenu pravnoj prednici tuženika, tada već pokojnoj CL, od kada se nalazi u posjedu nekretnine te je zatražio donošenje presude kojom će se utvrditi da je suvlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 1/3 dijela. S prodavateljicom da se dogovorio da će ispravu podobnu za upis prava vlasništva sačiniti kasnije. Zbog navedenog, a kako je u posjedu preko dvadesetšest (26) godina da je vlasništvo stekao i dosjelošću. Tužitelj, ovdje tuženik, u tužbi je sam označio nasljednike prodavateljice pok. AL i to temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1894/97 od 24. lipnja 1998. g. Označio je i nasljednike preminulih nasljednika ŠL i ČL, a temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci broj O-1076/05 i ovog suda broj O-1914/06, navodeći da su se i oni temeljem ovih rješenja u zemljišne knjige upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine.

U odgovoru na tužbu u ovom predmetu tuženik je naveo da u spornom stanu boravi po ovlaštenju svoje kćerke LŠ koja da je 9. studenog 2005. g. zaključila Predugovor o kupnji stana koji da sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora te se ima smatrati valjano sklopljenim kupoprodajnim ugovorom.

Što se tiče aktivne legitimacije pravne prednice tužitelja pod 1) i 2), ovaj sud je u ranijim presudama ponavljao mišljenje da oko toga nije bilo nikakve dileme jer da je i sam tuženik, kao tužitelj u predmetu II P 796/07 u tužbi u tom predmetu naveo da je riječ o upisanim suvlasnicima stana (između kojih je i pravna prednica tužitelja pod 1) i 2)) koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno njihovim nasljednicima.

Iz verificiranog z.k. uloška za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je pravna prednica tužitelja pod 1) i 2) upisana kao suvlasnica čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 20/240 dijela pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

Nadalje, u skladu s odredbom čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U pravoj vlasničkoj tužbi tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva i okolnost da se stvar nalazi u posjedu tuženika.

U odnosu na prigovor tuženika iz odgovora na tužbu treba navesti da se radi o prigovoru koji vlasnički zahtjev zaustavlja jer je tuženik naveo da njegovo pravo na posjed stana izvire iz obveznog odnosa s trećom osobom koja da je u međuvremenu stekla vlasništvo stana i koje tuženiku daje ovlast posjedovati stan. Kako u ovom postupku tuženik nije ponavljao navode iz tužbe od 10. travnja 2007. g. iz predmeta II P 796/07 o tome da je on stekao vlasništvo stana kupoprodajom temeljem ugovora s pravnom prednicom tužitelja AL odnosno dosjelošću, sud se na ove navode nije osvrtao.

Što se tiče tvrdnje tuženika da je njegova kći LŠ zaključila Predugovor o kupnji spornog stana koji sadrži sve karakteristike ugovora, treba navesti da su svi raniji tužitelji, pa tako i pravna prednica sadašnjih tužitelja pod 1) i 2), u odnosu na ove navode na ročištu od 24. veljače 2015. g. istakli kao među strankama nije potpisan nikakav ugovor pa ni preliminarni odnosno da je postojao nacrt preliminarnog ugovora koji je potpisan jedino od strane agencije ali ga nisu potpisali ni raniji tužitelji, između kojih je pravna prednica sadašnjih tužitelja pod 1) i 2), a niti kćerka tuženika kao navodni kupac. Osim što preliminarni ugovor nije potpisan, da ni navodni prodavatelji, a ni navodni kupac nikada nisu postupili prema odredbama tog ugovora.

Vezano uz okolnosti sastavljanja Predugovora o prodaji koji nosi datum 5. studenog 2005. g., te se u kopiji u spisu nalazi na stranicama 8., 9., i 10., sud je saslušao kćer tuženika LŠ i vlasnicu agencije Trgostan GL.

Svjedokinja LŠ navela je sudu da je njena obitelj u sporni stan uselila temeljem dogovora koji su njeni roditelji postigli s vlasnikom stana AL, dogovor da je bio da će stan roditelji kupiti od vlasnika, koji da je ubrzo umro pa da se to nije realiziralo. Slijedeće što joj je bilo poznato je da su njeni roditelji imali namjeru kupiti stan od agencije te da je u tom ugovoru bila navedena kao kupac jer je jedina u obitelji bila kreditno sposobna, te je bio plaćen i predujam od 2.000 DEM ili EUR. Međutim, da nije došlo ni do realizacije tog ugovora jer se javilo mnogo suvlasnika od kojih su neki smatrali da cijena nije realna.

Svjedokinja GL opisala je sudu da se angažirala oko pronalaska nasljednika pok. AL, koji je bio vlasnik stana, te od nekih nasljednika dobila generalni pristanak na prodaju njihovih suvlasničkih dijelova, ali ne od svih, nakon čega je bio sastavljen Predugovor. Za zaključenje tog pravnog posla da nije imala pisanu nego usmenu punomoć i da je bila dogovorena ukupna cijena i visina kapare, koju da je primila i pohranila ali je nije nikome predala. Nakon što nije realiziran ovaj pravni posao da je tuženiku, a ne njegovoj kćeri koja je bila navedena kao kupac, vratila kaparu.

Sud je nakon ovih iskaza i pregleda Predugovora o prodaji zaključio da kćer tuženika kao kupac nije zaključila Ugovor o kupoprodaji sa suvlasnicima stana pa da tuženik nema valjani pravni osnov za boravak u stanu kao osoba koja je s novom vlasnicom stana u obveznom odnosu.

Tuženik je, međutim, u tijeku trajanja ovog postupka zaključio Ugovore o kupoprodaji suvlasničkih dijelova stana sa suvlasnicima ŽŠ i ZŠ i VŠ (u tužbi označeni kao tužitelji pod 20), 21) i 22)), kao nasljednicima suvlasnice ČL. Njihov ukupan suvlasnički dio stana iznosi 3/60.

Prema stanju u zemljišnim knjigama tuženik je ovaj suvlasnički dio nakon zaključenja Ugovora sa suvlasnicima ČL i VŠ upisao na svoje ime.

To znači da se u konkretnom slučaju radi o odnosima između suvlasnika pa je bilo potrebno primijeniti i odredbu čl. 46. st. 1. ZV-a prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Suvlasnik ima pravo od ostalih suvlasnika tražiti predaju u suposjed stvari koja je u suvlasništvu.

To, nadalje, znači da je zahtjev tužitelja pod 1) i 2), kao nasljednika ranije tužiteljice pod 13) FL, na predaju dijela stana od 20/240 u suposjed tužiteljima pod 1) i 2) u cijelosti osnovan.

Stoga je reivindikacioni tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti te naložiti tuženiku predaju idealnog dijela 20/240 stana u suposjed tužiteljima pod 1) i 2) i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Naime, kako je već citirano, a prema odredbi čl. 46. st. 2. ZV-a, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno-pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

U odnosu na zahtjev pravne prednice tužitelja pod 1) i 2) na isplatu naknade jer tuženik živi u stanu bez naknade i pravne osnove, treba navesti da iz činjeničnih navoda tužbe i podneska kojim je konačno uređen ovaj zahtjev (od 24. siječnja 2017. g.) proizlazi da se radi o zahtjevu za isplatu naknade koristi koju je isključivim korištenjem cijelog stana, odnosno, prema zaključku suda, suvlasničkog dijela tužitelja pod 1) i 2), tuženik stekao u visini najamnine, a koji je zahtjev postavljen temeljem odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) i prema kojoj kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

Naime, prema odredbi čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije za nju vezan. Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe i podneska od 24. siječnja 2017. g. proizlazi da se radi o zahtjevu za naknadu stečenog bez valjane pravne osnove jer su tužitelji pod 1) i 2), odnosno njihova pravna prednica, naveli da im tuženik nije plaćao naknadu za korištenje stana, odnosno suvlasničkog dijela stana tužitelja pod 1) i 2).

U slučaju da jedan suvlasnik iskorištava i suvlasnički dijelove nekretnine suvlasnika koji ima pravo na suposjed i sukorištenje, on je u obvezi naknaditi korist koju ima od iskorištavanja (upotrebe) stvari, osim u slučaju da su mu ostali suvlasnici prepustili korištenje svog suvlasničkog dijela bez naknade, što u ovoj parnici tuženik nije ni tvrdio.

Vezano uz visinu zahtjeva tužitelja pod 1) i 2), sud je izveo dokaz čitanjem podataka o visini najamnine za stan sličnih karakteristika iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Split od 1. prosinca 2016. g. Prema ovim podacima za stanove sličnih karakteristika u II. zoni odnosno u ulicama u blizini [adresa] odnosno na području Varoša mogla se postići prosječna najamnina u širokom rasponu od 3.800,00 kn odnosno 504,35 EUR (za stan od 44 m2 u Senjskoj ulici u 2014. g.) pa do niskih 400,00 kn odnosno 53,09 EUR (za stan površine 40 m2 u Vijugastoj ulici u 2011. g.).

Tuženik je u svom iskazu naveo da je stan u ruševnom i derutnom stanju, te da bi se najamnina od 2.500,00 kn, odnosno 331,81 EUR mogla postići jedino nakon ulaganja i uređenja stana. Svjedokinja LŠ dodala je da stan ima WC ali da nema kupaonicu, da su podovi od drvenih greda te da je riječ o staroj i derutnoj kući.

Tužiteljima je za stan opisanih karakteristika u spornom periodu od 8. svibnja 2004. g. do 8. svibnja 2007. g. te za cijelu 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. g. , a po ocjeni suda, trebalo priznati razmjerni dio mjesečne najamnine koja se za cijeli stan mogla ostvariti u visini od 1.000,00 kn odnosno 132,72 EUR.

Radi lošeg stanja stana sud je, pri tome, uzeo u obzir da se kao najamnina nije mogao postići iznos u visini od 2.500,00 kn odnosno 331,81 EUR mjesečno, kako su to u tužbi početno bili zatražili svi tužitelji, već je taj iznos umanjen na iznos koji je dosuđen u cijelom promatranom periodu. Ne radi se o egzaktnom iznosu koji bi pratio promjene vrijednosti najamnina u cijelom periodu na području Splita, a opće je poznato da su cijene najamnina u stalnom porastu, već je riječ o simboličnom i minimalnom iznosu do kojeg je sud došao koristeći se i odredbom čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), odnosno slobodnom ocjenom. Prema ovoj odredbi, ako je sud utvrdio da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud je o tome ovlašten odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Suvlasnički dio pravne prednice tužitelja pod 1) i 2) pok. FL iznosi 20/240.

Sporni period u kojem je pravna prednica tužitelja pod 1) i 2) zatražila isplatu naknade za korištenje stana je period od 8. svibnja 2004. g. do 8. svibnja 2007. g. te cijela 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. g.

Sud je smatrao da se za cijeli stan opisanih karakteristika u spornom periodu mogla ostvariti mjesečna najamnina od 132,72 EUR, što znači da je razmjerni dio koji pripada tužiteljima pod 1) i 2) ukupno 11,06 EUR mjesečno.

To, nadalje, znači da tužiteljima pod 1) i 2) u periodu od 8. svibnja 2004. g. do 8. svibnja 2007. g. odnosno za 36 mjeseci pripada ukupan iznos od 398,16 EUR, te da su za cijelu 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. g. mogli ostvariti godišnju najamninu od po 132,72 EUR.

Na iznos glavnice za period od 8. svibnja 2004. g. do 8. svibnja 2007. g. pravna prednica tužitelja pod 1) i 2) je u uređenom tužbenom zahtjevu zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 8. svibnja 2007. g. do isplate, za cijelu 2012. g. počevši od 1. siječnja 2013. g. do isplate, za cijelu 2013. g. počevši od 1. siječnja 2014. g. do isplate, za cijelu 2014. g. počevši od 1. siječnja 2015. g. do isplate, za cijelu 2015. g. počevši od 1. siječnja 2016. g. do isplate i za cijelu 2016. g. počevši od 1. siječnja 2017. g. do isplate.

Temeljem odredbe čl. 214. ZOO-a, kod nesavjesnog stjecatelja zatezna kamata teče od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Tuženika treba smatrati nesavjesnim stjecateljem jer je tuženik imao saznanja da koristi tuđi stan, čije je suvlasničke dijelove od ukupno 3/60 stekao tek pravnim poslovima iz 2015. g. Kao nesavjesni stjecatelj tuženik je u obvezi na isplatu zatezne kamate koja teče od dana kad bi tuženik, po redovnom tijeku stvari, bio u obvezi platiti zakupninu za koji se iznos neosnovano obogatio, odnosno od dospijeća svake mjesečne zakupnine do isplate, što, pravna prednica tužitelja pod 1) i 2), međutim, nije zatražila nego je iznose dugovanih naknada za korištenje stana bez valjane pravne osnove grupirala te kamatu zatražila počevši od zadnjeg odnosno slijedećeg dana nakon isteka razdoblja, što je manje od onog što tužiteljima pod 1) i 2), kao njenim pravnim slijednicima, pripada i što je sud u cijelosti prihvatio. Kamata je određena u skladu s odredbom čl. 277. st. 1. ZOO.

Ukupno je tužiteljima pod 1) i 2) sud dosudio glavnicu od 1.061,73 EUR s pripadajućim kamatama kako je obrazloženo te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

Zatezna kamata priznata je tužiteljima u skladu s propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, jer je sud uspjeh tužitelja pod 1) i 2) u sporu, a s obzirom da je tek u podnesku od 19. veljače 2018. g. postavljen tužbeni zahtjev na način da je u cijelosti osnovan, ocijenio podjednakim radi čega postoji osnova za donošenje odluke da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu, 6. listopada 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).