REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-3426/2020-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Anđelković, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Marka Marinkovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Saše Anđelkovića, odvjetnika, 6. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku ZČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici ĐČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 62.500,00 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na predmetni iznos teče od dana 11. prosinca 2018. godine pa do isplate po stopi od 6,82% godišnje do 31. prosinca 2018. godine, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja do 31.prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene iste po stopi koja se izračunava, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 18.875,00 EUR po stopi koja
. / .
tuženiku pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi tužiteljica navodi da je s tuženikom bila u braku i živjeli su u zajedničkom kućanstvu od 17. listopada 2011. do 4. ožujka 2020. te su roditelji dvoje maloljetne djece. Dalje tužiteljica navodi da je, tijekom trajanja bračne zajednice, sa svojim bratom DČ, prodala nekretninu, upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama kao zk.č.br. 3094, u naravi dvorište ČČ, površine 588 m2 i kuća br. 34, 2 zgrade ČČ površine 170 m2, ukupne površine 758 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za iznos kupoprodajne cijene od 125.000,00 €, a kupac je bila LČ. Kupoprodajna cijena isplaćena je tužiteljici, koja je cjelokupni iznos položila na račun tuženika, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. na način da je u listopadu 2018. položila na predmetni račun kaparu u iznosu od 25.000,00 € te 11. prosinca 2018. ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 100.000,00 €. Tužiteljica još napominje da je u to vrijeme imala valjanu punomoć za raspolaganje po računu u vlasništvu tuženika te je takav bio dogovor među strankama jer su sredstva s tog računa trošili oboje budući su bili u braku. Nadalje, tužiteljica pojašnjava da je od ukupnog iznosa kupoprodajne cijene od 125.000,00 €, koji je položila na tuženikov račun, negdje u siječnju ili veljači 2019. u dva navrata podigla ukupan iznos od 62.500,00 € kako bi taj iznos, koji predstavlja polovicu kupoprodajne cijene od ranije navedene kupoprodaje, isplatila bratu, koji je bio vlasnik u ½ navedene nekretnine. Prema tome, kako ističe tužiteljica, na računu tuženika ostao je iznos od 62.500,00 €, a koji iznos predstavlja tužiteljičinu posebnu imovinu, stečenu prodajom nekretnine u suvlasništvu s njenim bratom.
1.2. Tužiteljica dalje izlaže da se tuženik 24.2.2020. vratio u [adresa] s broda u inozemstvu gdje je radio te je 3. ožujka 2020. tužiteljicu obavijestio da će se s djecom morati iseliti iz stana u vlasništvu oca tuženika. Tuženik je odmah otišao i u banku te tužiteljici opozvao punomoć po navedenom bankovnom računu, unatoč tome što je znao da se na računu nalaze novčana sredstva, koja predstavljaju tužiteljičinu posebnu imovinu. Tuženik je 10. ožujka 2020. otišao u Njemačku i od tada ne doprinosi uzdržavanju zajedničke djece, a tužiteljica je nezaposlena jer se za vrijeme trajanja bračne zajednice brinula s tuženikom i apartmanu u njezinom vlasništvu, koji apartman su stranke iznajmljivale kao i o apartmanu tuženikova oca, kojeg su stranke također iznajmljivale, a tužiteljica je čistila, pospremala i brinula o gostima tih apartmana. Tužiteljica još navodi da je podnijela i privremenu mjeru, koja je odbijena, a tuženik je u međuvremenu podigao sa računa sva sredstva, slijedom čega tužbenim zahtjevom, potražuje isplatu iznosa od 62.500,00 € s kamatama i troškovima postupka, kako je navedeno u samom zahtjevu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori da su stranke bile u braku i da imaju zajedničku djecu, a iz dokumentacije predane uz tužbu jedino se može zaključiti da je tužiteljica 11.12.2018. kao opunomoćenica tuženika položila iznos od 100.000,00 € na tuženikov račun u ime i za korist tuženika, a ne vidi se svrha uplate. Dalje ističe da nije jasno na koji bi se način navedeni iznos odnosio na polog kupoprodajne cijene polučene prodajom nekretnine u Sesvetama. Posebno ukazuje na činjenicu da je iz zk. izvatka razvidno da je Ugovor o kupoprodaji zaključen
. / .
16.1.2019., pa se položen iznos novca ne može povezati s kupoprodajom, koja je uslijedila kasnije. U odnosu na navode tužiteljice da je u listopadu 2018. položila iznos od 25.000,00 € na ime iste kupovnine, iste osporava jer o tome nema dokaza. Tuženik ističe da tužiteljica nikada nije pozvala tuženika da joj preda utuženi iznos, pa stoga osporava i tijek kamata. Dalje pojašnjava da je na isti račun tuženik primao plaću za vrijeme dok je bio zaposlen kod stranih brodarskih kompanija, a na isti su račun vršene uplate po osnovu najma apartmana. Povrh toga, sve kad bi se i iznos od 100.000,00 €, položen na račun tuženika odnosio na predmetnu kupovninu, naglašava da je taj iznos u znatnoj mjeri potrošen za trajanja bračne zajednice stranaka na putovanja, redovne potrebe stranaka i slično. Osim toga, tuženik je, kako navodi, u više navrata od svojih roditelja primao određene znatne iznose kao i određene investicijske zahvate, poput kupovine apartmana, uređenja apartmana i slično, a svi su ti iznosi zaprimani na tuženikov račun. Tuženik ne spori da je tužiteljica imala punomoć po njegovom računu, a imajući u vidu da mu je sama izjavila kako će mu sve uzeti, tuženik je izvršio opoziv punomoći da zaštiti svoju imovinu. Tuženik posebno ističe da je na dan opoziva punomoći, odnosno prestanka bračne zajednice na njegovom računu bilo znatno manje novčanih sredstava od onih koje tužiteljica potražuje ovom predmetu, pa je i zato njen zahtjev neosnovan. Slijedom svega izloženog, tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na naknadu troškova.
3. Sud je u tijeku postupka pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: presliku izvatka iz matice vjenčanih (list 13,14 spisa), preslike rodnih listova (list 15,16 spisa), presliku zahtjeva za pokretanje postupka obveznog savjetovanja (list 17 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 19,20 spisa), presliku uplate (list 21 spisa), presliku prijedloga za privremenu mjeru (list 22-24 spisa), presliku rješenja ovog suda Ovr-1291/2020 od 21.5.2020. (list 30-33 spisa), presliku žalbe protiv rješenja Ovr-1291/20 (list 34-36 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Crikvenici Ovr Ob-5/2020 od 2.6.2020. (list 40-44 spisa), presliku Zahtjeva za izravnu naplatu (list 46-48 spisa), presliku dokaza o plaći tuženika (list 74-78 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji od 16.1.2019. sa punomoći i Izjavom (list 82-88 spisa). Nadalje, pribavljen je izvod po deviznom računu tuženika od 1.9.2018. do 2.1.2022. (list 104- 120 spisa), a pročitana je i preslika naloga u Erste banci od 2.11.2018. do 7.10.2019. na listu 185 do 195 spisa, koje je tuženik dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, a nakon što je tužiteljica opovrgnula da bi u tom periodu dizala novce s računa tuženika. Tijekom postupka saslušane su stranke u svrhu dokazivanja (list 155- 160 spisa) i svjedoci TČ (list 175,176 spisa), ĐČM (list 197 spisa), HČ (list 198,199 spisa). Tuženik je uz podnesak od 17.7.2025. priložio preslike prometa po svom računu na listovima od 216 do 225 spisa, koje, međutim, sud nije razmatrao jer su na engleskom jeziku i nisu priloženi prijevodi, a tužiteljica je predlagala svoje dopunsko saslušanje kao i saslušanje svjedoka ŠČ, koje dokaze sud nije smatrao potrebnim izvoditi jer je ocjena suda da je relevantno činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno izvedenim dokazima, a povrh toga stranke su na ročištu 25. rujna 2025. izjavile da nemaju dokaznih prijedloga, pa je glavna rasprava zaključena. Nije na odmet ovdje napomenuti i to da je postupak u ovoj pravnoj stvari započeo u srpnju 2020., dakle prije više od pet godina, pa je sasvim jasno da bi daljnje izvođenje dokaza, poglavito saslušanjima, doprinijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka, a što je sud dužan spriječiti u skladu s odredbom čl. 10.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22
. / .
i 155/23; dalje: ZPP). Sud nije posebno analizirao presliku spisa Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju jer se radi o postupku utvrđenja prava vlasništva i isti nije od utjecaja na ovaj predmet.
4. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
5. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi te da su u braku dobili dvoje djece, a što sve proizlazi i iz dokumentacije, priložene spisu na listovima 13 do 16. Također, nije sporno među strankama da je tužiteljica bila opunomoćena na računu tuženika kod Erste & Steiermärkische Bank d.d., koja punomoć joj je opozvana 2020. godine. Sporno je da li je na računu tuženika u trenutku opoziva punomoći bila i posebna imovina tužiteljice u iznosu od 62.500,00 €, koju je tuženik zadržao, a što je on izričito osporio. Posljedično navedenom, sporno je da li je tuženik dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos od 62.500,00 € s pripadajućim kamatama.
6. Sud je pročitao priloženu presliku uplate iznosa od 100.000,00 EUR u [adresa] 11.12.2018. na listu 21 spisa iz koje proizlazi da je tužiteljica kao opunomoćenica na račun tuženika uplatila navedeni iznos tog dana, a da je tog dana na račun tuženika uplaćen navedeni iznos od 100.000,00 EUR-a proizlazi i iz dostavljenog izvida po deviznom računu tuženika od strane Erste banke na listovima 104-120 spisa. Također, utvrđeno je da je po tuženikovom deviznom računu u periodu od 24.3.2017. do 4.3.2020. tužiteljica bila ovlaštena osoba za raspolaganje sredstvima, a koja okolnost među strankama nije bila sporna tijekom postupka. Na dan 4.3.2020., kada je tužiteljici opozvana punomoć, stanje na predmetnom računu bilo je 40.102,02 EUR. Također, iz dostavljenog prikaza prometa po računu tuženika može se zaključiti da je tužiteljica izvršila uplate određenih iznosa i to 25.10.2018. (15.000,00 EUR) te 02.11.2018. (10.000,00 EUR), ali i da joj je po istom računu izvršena isplata i to 2.11.2018. iznosa od 13.000,00 EUR, zatim 17.12.2018. iznosa od 5.000,00 EUR i 1.000,00 EUR. Nadalje, isplate su vršene i 20.12.2018. u iznosu od 3.000,00 EUR i 24.12.2018. u iznosu od 3.000,00 EUR; 15.1.2019. u iznosu od 1.000,00 EUR, zatim 17.1.2019. u iznosu od 5.000,00 EUR te 7.2.2019. u iznosu od 10.000,00 EUR. Uslijedile su i isplate 7.5.2019. u iznosu od 41.000,00 EUR te 14.5.2019. u iznosu od 17.500,00 EUR kao i 7.10.2019. u iznosu od 4.000,00 EUR. Također je iz dostavljenog prikaza prometa po računu razvidno da je tuženik na taj račun primao plaću i vršio određena plaćanja u inozemstvu. Ono što sud nije utvrdio iz dostavljenog prometa po računu tuženika je to da bi tužiteljica, kako je tvrdila u svom iskazu, u siječnju ili veljači 2019. u dva navrata sa navedenog računa podigla ukupan iznos od 62.500,00 EUR-a, koji je predala svom bratu. To stoga jer na izvodu nema isplate u navedenom iznosu u tom periodu. Također, nema podatka o uplati iznosa od 112.500,00 € kako je to tužiteljica tvrdila u svom iskazu.
7. Sud je pročitao presliku Ugovora o prodaji nekretnine na listu 82-84 spisa te je utvrdio da je zaključen 16.1.2019. između prodavatelja ĐČ i TČ s kupcem LČ, a predmet kupoprodaje je kuća, garaža, dvorište u [adresa] u [adresa] površine 170 m2 i dvorišta površine 588 m2, a kupoprodajna cijena navedena je u iznosu od 75.000,00 €. Potpis prodavatelja ĐČ
. / .
Sito ovjeren je od strane javnog bilježnika 16.1.2019. brojem ovjere OV-197/2019. Priložena je i preslika punomoći TČ na listu 86 od 14.3.2018., kojom on kao suvlasnik ½ dijela nekretnine, opisane u Ugovoru o kupoprodaji, ovlašćuje svoju sestru ĐČ da u njegovo ime, među ostalim, pregovara i sklopi ugovor o kupoprodaji, ovjeri potpis na ugovoru o kupoprodaji i preda u posjed kupcu te da ga zastupa u vezi prodaje predmetne nekretnine kao i da primi iznos kapare i kupoprodajne cijene te da polovinu ukupnog iznosa kupoprodajne cijene, koji mu pripada, uplati na njegov račun, otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., IBAN [broj bankovnog računa].
8. Iz iskaza svjedoka TČ, brata tužiteljice (list 175-176 spisa), proizlazi da su on i sestra Darovnim ugovorom od bake dobili kuću u [adresa]., koju su odlučili prodati te su dogovorili cijenu predmetne kuće u iznosu od 125.000,00 eura. Pojasnio je da je on u to vrijeme, a to je bilo 21.10.2018., bio na brodu, gdje je zaposlen izvan RH te je njegova sestra od njega bila opunomoćena da radi sve vezano za prodaju. Dalje mu je poznato da je kupac 24.10.2018. dao kaparu u iznosu od 25.000,00 eura i to je njegova sestra primila na ruke, a zatim u 12.mj. 2018. isplaćen je ostatak kupovnine u iznosu od 100.000,00 eura i to je bilo 10.12.2018., također isplatom na ruke i to u stanu majke tuženika. Naveo je da je potom njegova sestra otišla u Erste banku i uplatila 100.000,00 eura na račun tužiteljice i tuženika, koji je bio njihov zajednički račun, a koliko mu je poznato, iznos kapare je uplaćen na račun u Banci Kovanica. Naveo je da se u RH vratio krajem 4 mj. 2019., a dogovor između njega i sestre je bio da svatko dobije polovicu ostvarene kupovnine, odnosno 62.500,00 eura, a kako je trebalo zbrinuti oca, on je od svojeg dijela njemu kupio kućicu u iznosu od 21.000,00 eura ili 22.000,00 eura što je njegova sestra bila opunomoćena isplatiti te je prebacila taj iznos na račun oca u PBZ, a ostatak od oko 41.000,00 eura je on na ruke dobio od sestre 7.5.2019. te je taj novac položio na svoj račun. Naveo je i da mu je poznato, a s obzirom da je sa sestrom išao u Erste banku u [adresa], kako bi podigla novac, koji je predstavljao njenu djedovinu, međutim, ona je izašla blijeda jer je utvrdila da je na računu preostalo samo 50,00 eura te da je kompletan iznos podignut u poslovnici, koja otvara ranije od one u [adresa]. Pojasnio je da je njemu na ruke predan iznos od 41.000,00 eura 7.5.2019. u stanu parničnih stranaka u [adresa], a kako je prethodno izjavio, ostatak do 62.500,00 eura uplaćen je prethodno od strane tužiteljice na račun njihovog oca u PBZ-u na ime kupnje nekretnine, a na taj je način on u cijelosti isplaćen za prodaju kuće. Iskazao je i da je Ugovor o kupoprodaji zaključen 16.1.2019. i da mu je poznato da je u Ugovoru pisalo da kupoprodajna cijena iznosi 75.000,00 eura. Na pitanje da objasni zašto je kupovnina isplaćena prije sklapanja Ugovora te zašto stoji manja cijena od stvarno isplaćene pojasnio je da su oni s kupcima dugogodišnji prijatelji te su se dogovorili za takav način isplate, a za manju kupovninu na ugovoru su im izašli u susret kako bi platili manji porez te, koliko mu je poznato, nije sklopljen predugovor.
8.1. Iskaz svjedoka TČ sud cijeni samo djelomično vjerodostojnim jer ipak treba imati na umu da je tužiteljičin brat i stoga je sasvim sigurno zainteresiran za povoljan uspjeh tužiteljice u ovom postupku. Naime, svjedok nije naveo iz kojih razloga uplata od prodaje kuće nije izvršena na njegov račun, a da ga je imao, potvrđuje i preslika punomoći na listu 86 spisa kao i u punomoći naznačena obveza isplate polovine kupovnine na njegov račun. Sudu nije logičan ni uvjerljiv navod svjedoka o tome da su s kupcima dogovorili isplatu, prije samog sklapanja ugovora, jer su
. / .
dugogodišnji prijatelji budući nije riječ o malom iznosu novca, već značajnom, a nije ni pojašnjeno zašto je dogovor bio upravo takav. Također, svjedok nije pojasnio zašto je isključivo on bio u obvezi zbrinuti oca od polučenog kupovninom, a u tom je dijelu svjedokinja GČ suprotno iskazivala jer je navela da su tužiteljica i brat oboje ocu morali kupiti nekretninu. Povrh toga, sud nije našao podatak o prijenosu navedenog iznosa od 21.000,00 odnosno 22.000,00 € na drugi račun u izvodu po deviznom računu tuženika na listovima 104-120 niti u dokumentaciji u spisu, pa ni taj dio iskaza i iz tog razloga nije prihvaćen kao vjerodostojan. Iz izvoda s računa tuženika proizlazi da je 25.10.2018. uplaćen iznos od 15.000,00 € te 2.11.2018. iznos od 10.000,00 €, koji iznosi kad se zbroje čine iznos od 25.000,00 € , međutim, kao što je navedeno, nije ni izbliza pouzdano utvrđeno da se upravo ti iznosi odnose na kaparu jer u ugovoru nema naznake o kapari, a sudu nije predočen navodni predugovor, pa sud vjeruje ovom svjedoku kada tvrdi da nije sklopljen predugovor.
9. Iz iskaza svjedokinje ĐČM (list 197 spisa), proizlazi da poznaje obje parnične stranke s time da tužiteljicu poznaje bolje jer su zajedno odrastale, a tuženika zna kao njenog supruga, međutim, oni nisu u kontaktu i ona nema nikakvih saznanja o njihovim financijskim prilikama i tome što su međusobno radili s novcima. Navela je da se s tužiteljicom čula kada je dobila ovaj poziv te joj je rekla da se sudi sa suprugom, ali joj nije rekla oko čega niti ju je ona to pitala te joj nije rekla što bi trebala reći na sudu. Iskazala je da je točno da je kupila nekretninu od tužiteljice jer je saznala da ona i brat istu prodaju, pa ju je nazvala i cijenu su dogovorili 21.10.2018. u iznosu od 125.000,00 eura, a ugovor su potpisali u Crikvenici 16.1.2019. Napomenula je da je ona u to vrijeme živjela u [adresa] te je sve rješavao njen otac, a poznato joj je da je cijena po ugovoru iznosila 75.000,00 eura, a iznos od 50.000,00 eura je plaćen "na ruke", ali nije znala kome jer su tužiteljica i brat njihovom ocu morali kupiti nekretninu. Nije znala kad je novac od kupovnine točno isplaćen te je u njeno ime njen otac isplatio novac, a i dogovor o cijeni postigao je njen otac i ona se s tužiteljicom čula samo informativno. Nije znala jesu li zaključili predugovor o kupoprodaji nekretnine, a nije znala ni na koji iznos je isplaćen porez jer je sve rješavao njen otac te je kod potpisivanja ugovora u Crikvenici bio prisutan i njen otac i tužiteljica.
9.1. I iskaz svjedokinje GČ sud samo djelomično ocjenjuje vjerodostojnim jer nije imala neposrednih saznanja o predmetu spora, a prijateljica je tužiteljice i čule su se telefonom prije saslušanja te nije uvjerljivo ni životno logično da ne bi pričale o predmetu spora. Svjedokinja nije uopće izjavila da je kupoprodajna cijena isplaćena prije sklapanja ugovora niti je znala da bi bio zaključen predugovor, a samu je sebe pobila izjavom da je nazvala tužiteljicu i dogovorila cijenu od 125.000,00 € da bi poslije navela da je dogovor o cijeni postigao je njen otac, a da se ona s tužiteljicom čula samo informativno. U kontekstu izloženog, a poglavito jer je svjedokinja navela da je sve rješavao njen otac, nije prihvaćen kao vjerodostojan dio iskaza da je cijena po ugovoru iznosila 75.000,00 €, a da je iznos od 50.000,00 € plaćen "na ruke", ali da ona ne zna kome. Osim toga, daj dio iskaza je suprotan iskazu same tužiteljice, koja je tvrdila da joj je prvo isplaćena kapara od 25.000,00 €, a potom daljnji iznos od 100.000,00 €.
10. Svjedok HČ, otac tuženika u svom iskazu je (list 198-199 spisa) naveo da mu je poznato iz pričanja parničnih stranaka da je tužiteljica dobila darovanjem kuću u [adresa], koju je prodala za iznos od 75.000,00 eura, a osim njih to je
. / .
potvrdila i tužiteljičina majka i on osobno nije prisustvovao toj kupoprodaji jer je radio u Finskoj. Naveo je da mu je, također iz pričanja, poznato da je tužiteljica novac od kupoprodaje položila na tuženikov račun i potom podigla iznos od 103.500,00 eura, a što mu je rekao tuženik te da mu je to poznato i iz isplatnih listi, koje je sin nedavno dobio iz banke. Dodao je i da su ih za vrijeme veze i braka parničnih stranaka supruga i on isključivo pomagali jer je on radio u Finskoj i odlično je zarađivao, a pomagali su ih financijski, budući tužiteljica nije radila, a i sin je povremeno bio bez posla jer kad je radio, radio je na ugovor. Naveo je da je on kupio apartmane u [adresa], koje su parnične stranke iznajmljivale, a krajem 12 mj. 2012. tuženiku je poklonio iznos od 40.000,00 eura za kupnju stana, kojeg je on nakon dvije godine kupio na ime tužiteljice i to radi formalnosti kako bi mogla ishoditi dozvole za apartman jer je on tada radio na brodu. Također, naveo je da su parnične stranke stanovale u stanu, koji je njegovo vlasništvo i ništa mu za to nisu plaćali. Naveo je da su mu obje parnične stranke rekle da su od apartmana zarađivali između 15.000,00 eura i 20.000,00 eura godišnje, a budući su gosti bili stranci plaćali su gotovinom, a tužiteljica je novac držala u stanu te su joj tuženik i on sugerirali da bi bilo sigurnije položiti ih u banku što je tužiteljica 2019. učinila i o čemu ga je informirao tuženik. Napomenuo je da je on obilazio obitelj i dolazio u [adresa], a prema njegovim saznanjima, tužiteljica je novac davala svom bratu što mu je i rekla, a njegovo mišljenje je da je davala i roditeljima jer su jako loše financijski stajali, a bili su i rastavljeni. Dodao je da je sinu za zemljište za garaže dao 6.000,00 eura, ali kako to nije realizirano, taj novac mu je sin vratio. Iskazao je da su se apartmani iznajmljivali od 2015. ili 2016., a iznajmljivala su se dva apartmana. Naveo je i da su mu obje parnične stranke rekle da u stanu ima oko 50.000,00 eura, koji novac on osobno nije vidio. Iskazao je da mu je tuženik rekao da on novac sa računa nije dizao jer dok je radio na brodu sve mu je bilo plaćeno. Iskazao je i da nije polagao novac na tuženikov račun, a novac mu je davao na ruke. Naveo je da je stan, za koji je sinu dao 40.000,00 eura, koštao 33.000,00 eura. Iskazao je i da je njegov sin zatražio od banke podatak o dizanju iznosa od 103.500,00 eura i da je on tu dokumentaciju osobno vidio. Naveo je i da njegov sin zna da danas iskazuje na sudu, ali da mu nije rekao što mora reći i da on govori istinu. Iskazao je i da je tužiteljica 2019. sav novac, koji je bio u stanu i to oko 50.000,00 eura položila u Erste banku na račun tuženika i da koliko mu je poznato iznos od 75.000,00 eura podizan je u više navrata te da mu je također poznato da je baš od iznosa 75.000,00 eura tužiteljica dio dala bratu, ali nije znao koji iznos. Naveo je da iznos za koji je iskazao da je podignut od 103.500,00 eura sačinjava iznos od 75.000,00 eura na ime kupoprodaje kuće od tužiteljice i ostatka do tog iznosa od 103.500,00 eura odnosi se na prihode od najma apartmana. Koliko se sjećao parnične stranke su se rastavile prije otprilike 5 godina i nije imao saznanja o tome da li je bilo novaca na računu tuženika nakon što su se parnične stranke rastale. Iskazao je da mu je poznato da je tuženik opozvao tužiteljici punomoć na računu prije otprilike 5 i pol godina, a nema saznanja da li je tada na računu bilo novaca. Naveo je i da je kuću u [adresa] prodavala tužiteljica, a vlasnica je bila sa bratom, koji joj je dao punomoć za prodaju.
10.1. Sud cijeni iskaz svjedoka HČ samo djelomično vjerodostojnim jer je sasvim jasno da je i on, kao tuženikov otac, zainteresiran za povoljan ishod spora u odnosu na svog sina. Potpuno je irelevantan dio iskaza ovog svjedoka o tome da je sinu poklonio 40.000,00 € godine 2012. za kupnju stana na ime tužiteljice jer o tome se vodi drugi spor, a što se tiče tvrdnje o tome da je tužiteljica s računa tuženika podigla iznos 103.500,00 eura, čitanjem dostavljenog izvoda s računa tuženika na listovima
. / .
104-120 spisa može se utvrditi da je u periodu od 2.11.2018. do 7.10.2019. doista podignut iznos od ukupno 103.500,00 €, pa je taj dio iskaza potkrijepljen dokumentacijom u spisu i stoga ocijenjen kao vjerodostojan. Sud vjeruje svjedoku kada navodi da je financijski pomagao parnične stranke jer je to ljudski i životno uvjerljivo i to stranke nisu opovrgavale, a vjerodostojnim je ocijenjen i dio iskaza o tome da su stranke iznajmljivale apartmane i od toga ostvarivale prihode kao i da je tuženik opozvao tužiteljici punomoć jer je to podudarno ostalim iskazima i dokumentaciji u spisu.
11. Tužiteljica je u svom iskazu (list 155-157 spisa) navela da su ona i brat darovnim ugovorom dobili kuću u [adresa] od bake i djeda te da su ju odlučili prodati 2018., a ugovor o kupoprodaji zaključen je 2019. Navela je da je kupoprodajna cijena ostvarena u iznosu od 125.000,00 eura, a kupci su joj na ruke prvo isplatili 25.000,00 eura na ime kapare, a potom ostatak od 100.000,00 eura. Iskazala je da je iznos kapare odmah podijelila s bratom i potom je ostatak iznosa od 112.500,00 eura uplatila na račun njenog bivšeg supruga, ovdje tuženika i da je potom bratov udio od 41.000,00 eura podigla i njemu isplatila tako da je na računu ostalo oko 61.000,00 eura. Na pitanje zašto je novac uplatila na račun bivšeg supruga, odgovorila je da su tada bili u braku i sve su zajednički odlučivali i dogovarali i vjerovala mu je i nije bilo razloga da to ne učini. Napomenula je da je imala punomoć za suprugov račun, koja joj je povučena 5.3.2019. i da od tada nema nikakvih saznanja što je s novcima koje je uplatila na suprugov račun. Iskazala je da kada ga je pitala da joj se to vrati jer je riječ o njenoj djedovini, odgovorio joj je da to neće učiniti jer je to njegovo, budući je njima njegov otac pomagao. Napomenula je da je točno da im je pomagao njegov otac, ali ne u navedenom iznosu, koji je ostao na računu. Dodala je i da je razgovarala da se novac uloži, a tada je tuženik bio na brodu i rekao da će o tome razgovarati, međutim, od toga nije bilo ništa. Pojasnila je da je iznos, koji je isplatila bratu, isplatila na način da je u dva navrata digla novac jer je on isti dao njihovom ocu i to prvo 10.000,00 eura, a potom 15.000,00 eura i da je ukupno brat dobio polovicu ostvarene kupovnine od 62.500,00 eura. Iskazala je i da se pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba Senj, vodi spor kojeg je pokrenuo ovdje tuženik protiv nje, a za stan u [adresa] za koji tvrdi da je njegov otac dao 40.000,00 eura, a kao vlasnik tog stana je ona uknjižena. Iskazala je i da joj tuženik nije prethodno rekao da će povući punomoć za račun, a kad je to učinio govorio je da će joj novac vratiti i da nije tako mislio i da će barem polovicu imati na svom računu. Navela je da je punomoć za suprugov račun imala za račun u Erste banci i da je imala punomoć i za njegov račun u Banci Kovanica. Pojasnila je da je na računu u Banci Kovanica uplaćen iznos od 40.000,00 eura, a za koji iznos je iskazivala da se vodi spor u [adresa] i da su taj iznos suprug i ona išli tamo položiti, a radilo se o novcu, koji je tuženikov otac njima poklonio za vjenčanje. Navela je još da je, prije nego joj je punomoć opozvana, vidjela da je na računu ostalo oko 41.000,00 eura i da nema saznanja što je dalje bilo sa tim novcem. Navela je i da kupoprodajni ugovor o kojem je iskazivala za njenu djedovinu, prethodno je bio zaključen predugovor te je pojasnila da u kupoprodajnom ugovoru o kojem je iskazivala stoji cijena od 75.000,00 eura iz razloga da bude manji porez, a kupci su njena familija. Iskazala je i da na račun u Erste banci nije uplaćivan novac koji bi dao netko drugi njoj ili tuženiku te da je na račun u Banci Kovanica uplaćen, osim novca koji je dao tuženikov otac i novac koji im je dala njena baka za svadbu i to u iznosu od 20.000,00 eura, a taj novac je uplaćivan od 2012. godine nadalje i da su stan u [adresa] kupili 2014. Navela je i da je predugovor zaključen usmeno i pisano i da ona taj predugovor nema.
. / .
Pojasnila je da su kaparu dobili u 10. mj. 2018., a ostatak kupovnine u 12. mj. 2018., a uplata na tuženikov račun uslijedila je u iznosu od 112.500,00 eura u jednom navratu. Nije se mogla točno izjasniti o datumima kada je podizala novac i isti uplaćivala bratu, odnosno ocu, a prema njihovom međusobnom dogovoru, a u srpnju 2019. godine bila je zadnja isplata bratu u iznosu od 41.000,00 eura. Također je navela da dopušta mogućnost da je tuženik njoj povukao punomoć 2020., a ne 2019. te da je navedene iznose, koje je podizala za brata, podizala u gotovini i potom uplaćivala na račun oca u Privrednoj banci. Iskazala je da se za vrijeme trajanja braka bavila njihovom djecom kojih je dvoje i apartmanima koje su suprug i ona iznajmljivali te je čistila, uređivala te dočekivala goste. Navela je i da je točno da su apartmani polučivali određenu financijsku dobit u periodu od otvaranja 2016. do njihova zatvaranja, ali nije znala koje godine, a to je bilo nakon što su njihovi bračni odnosi narušeni. Iskazala je da je imala otvoren i svoj račun u Erste banci na koji je tuženik imao punomoć te je pojasnila da je glavni račun sa kojeg su se podmirivale obiteljske obveze onaj na ime tuženika, a tuženik je kad je plovio koristio račun ,koji je glasio na njeno ime i na koji bi ona prebacivala njemu novce, a da je novac, ostvaren iznajmljivanjem apartmana plaćan i na račun i na ruke u gotovini.
11.1. Iskaz tužiteljice ocijenjen je djelomično vjerodostojnim u onim dijelovima, koji su podudarni dokumentaciji u spisu i iskazima saslušanih svjedoka. Sud ne vjeruje tužiteljici kada tvrdi da je iznos kapare od 25.000,00 eura, koji su joj kupci navodno isplatili na ruke, odmah podijelila s bratom i potom da je ostatak iznosa od 112.500,00 eura u jednom navratu uplatila na račun tuženika. Naime, taj dio iskaza suprotan je iskazu tužiteljičinog brata, koji nije iskazivao da bi kaparu odmah podijelio s tužiteljicom, već da je tužiteljica iznos kapare uplatila na račun, otvoren kod Banka Kovanica, a i sama tužiteljica je kasnije pobila taj dio iskaza jer je tvrdila da je bratu u dva navrata isplatila novac na način da je digla prvo 10.000,00 €, a potom 15.000,00 €. Osim toga, u dostavljenom izvodu s računa tuženika nema evidentirane uplate o iznosu od 112.500,00 €, već uplate iznosa od 100.000,00 €, pa ni taj dio iskaza tužiteljice nije prihvaćen kao vjerodostojan. Nadalje, sud ocjenjuje nevjerodostojnim i dio iskaza tužiteljice o tome da je isplatila bratu novac na način da je u dva navrata digla novac jer da je on isti dao njihovom ocu i to prvo 10.000,00 eura, a potom 15.000,00 eura i da je ukupno brat dobio polovicu ostvarene kupovnine od 62.500,00 eura kao i da je bratov udio od 41.000,00 eura podigla i njemu isplatila. Naime, kada se zbroje navedeni iznosi od 10.000,00 €, 15.000,00 € i 41.000,00 €, dobije se iznos od 66.000,00 €, a ne 62.500,00 €. U izvodu s računa tuženika postoje evidencije o isplati iznosa od 10.000,00 € dana 7.2.2019. i iznosa od 41.000,00 € dana 7.5.2019., ali nigdje nema podatka o isplati ukupnog iznosa od 15.000,00 €, kako je to tvrdila tužiteljica, pa je i zato taj dio njenog iskaza neuvjerljiv. Nevjerodostojnim je ocijenjen i dio iskaza tužiteljice o tome da je prije kupoprodajnog ugovora zaključen predugovor jer kupac (svjedokinja ĐČM) o tome nije imao saznanja kao ni tužiteljičin brat, a i sama tužiteljica nije dostavila u spis predugovor. Osim toga, ne može se zanemariti niti okolnost da tužiteljica nije spisu priložila kupoprodajni ugovor, već je to učinio tuženik. Sudu je neuvjerljiv i dio iskaza tužiteljice da je kaparu dobila u 10. mj. 2018., a ostatak kupovnine u 12. mj. 2018., a da je uplata na tuženikov račun uslijedila u iznosu od 112.500,00 eura jer to ne proizlazi iz izvoda s tuženikova računa. Naime, tužiteljica uopće ne objašnjava zašto su uplate uslijedile prije zaključenja kupoprodajnog ugovora, a takvo ponašanje nije uobičajeno niti odgovorno u pravnom prometu, poglavito, ukoliko je točna tvrdnja svjedoka TČ (i dijelom svjedokinje ĐČM) o
. / .
tome da je iznos kupovnine isplaćen tužiteljici na ruke. Naime, nije jasno ni životno logično i uvjerljivo zašto bi bilo tko, pa i da je najbolji prijatelj, čak i član obitelji, isplatio znatan iznos novca na ime kupnje nekretnine na ruke prodavatelju, a da o tome ne sačini baš nikakav dokument, barem potvrdu o primitku novca ili potvrdu o isplati kupovnine ili bilo kakav pisani trag o tome da je novac isplatio, već da čeka više od mjesec dana na zaključenje ugovora. Ovom sudu je takva situacija neuvjerljiva i potpuno nevjerojatna, a poglavito kad se poveže s nepobitnom činjenicom da tužiteljica nije u spis pridonijela primjerak kupoprodajnog ugovora niti je dostavila predugovor, za koji je tvrdila da je bio sklopljen. U kontekstu ovakvih utvrđenja sudu je neuvjerljiv i dio iskaza tužiteljice o tome da u kupoprodajnom ugovoru stoji cijena od 75.000,00 eura iz razloga da bude manji porez. Što se pak tiče dijela iskaza o tome da ne zna točne datume kada je podizala novac i isti uplaćivala bratu, odnosno ocu, a prema njihovom međusobnom dogovoru te da je u srpnju 2019. bila je zadnja isplata bratu u iznosu od 41.000,00 eura, za navesti je da je iz izvoda po računu tuženika utvrđeno da je isplata u iznosu od 41.000,00 € doista bila 7.5.2019. Sud vjeruje tužiteljici kada je navela da je ona imala otvoren i svoj račun u Erste banci na koji je tuženik imao punomoć, ali tužiteljica nije uopće objasnila iz kojih razloga uplatu od kupoprodaje nekretnine u vlasništvu nje i brata nije izvršila na svoj račun, već je to učinila na račun tuženika, međutim, kako sud nije imao uvid u račun tužiteljice i promet po tom računu, ne može se isključiti ni mogućnost da su uplate i bile na taj račun, a ne račun tuženika. Dio iskaza o tome da je novac, ostvaren iznajmljivanjem apartmana, plaćan i na račun i na ruke u gotovini, prihvaćen je kao vjerodostojan, iako tužiteljica nije uopće objasnila koliko novaca je ostvareno iznajmljivanjem apartmana te na koji su račun ti novci plaćani.
12. Tuženik je u svom iskazu (list 158-160 spisa) potvrdio da je imao račun u Erste banci na koji je primao plaću i druga sredstva od njegovih roditelja, a na taj račun su uplaćivana i sredstva od apartmana. Napomenuo je da je imao dobru plaću te da je i dio novaca u kešu nosio doma, pa je tako, po njegovoj procjeni, u kući bilo između 40.000,00 eura i 50.000,00 eura, a koje je sugerirao tužiteljici da uplati na račun kako ne bi stajali u kući. Naveo je da su apartmani sezonski ostvarivali prihod između 17.000,00 eura – 20.000,00 eura i od toga je dio bio kod kuće. Naveo je i da je dobio informaciju da će tužiteljica i njen brat prodati kuću, ali da nije u to bio involviran već mu je rečeno da je prodana za 75.000,00 eura što je smatrao da je ispod cijene. Iskazao je i da je točno da je na njegov račun uplaćeno 25.000,00 eura i 100.000,00 eura, ali nije znao zašto je to tužiteljica uplatila na njegov račun i da joj on to nije sugerirao. Iskazao je da joj je punomoć povukao kad su se narušili bračni odnosi i kada mu je prijetila da će sav novac podići, pa je bio prisiljen zaštititi svoja sredstva i u trenutku kada je povukao punomoć na računu je bilo oko 40.000,00 eura, a sredstva koja su prije bila su se potrošila. Dodao je da su oni živjeli kod njegovog oca i nisu plaćali režije i da on na brodu nije imao troškova tako da se novac gomilao. Nije znao zašto je tužiteljica novac od kupovnine položila na njegov račun, a kao što je prije iskazao, on joj je sugerirao da novac iz kuće uplati na račun da bude sigurnija. Iskazao je da mu je tužiteljica rekla da je kupovnina iznosila 75.000,00 eura i da on ugovor nije vidio i da zna da su polagani iznosi od 10.000,00 eura i 15.000,00 eura a u međuvremenu je nešto i dizano. Iskazao je i da kad se vratio sa broda novaca u kući nije bilo, već su bili na njegovom računu u Erste banci, a kada je otišao na brod u kući je bilo oko 35.000,00 eura i nakon završetka sezone daljnji iznos ostvaren od iznajmljivanja apartmana te da se sa broda vratio krajem 1. mj. 2019. godine. Naveo
. / .
je da je glavni račun za život bio njegov u Erste banci, a novci sa tog računa trošili su se za putovanja i šoping. Iskazao je da nije u predmetnom periodu podizao veće svote novca sa računa u Erste banci i da osim tužiteljice nitko nije imao punomoć za taj račun. Iskazao je da nakon njegove sugestije o potrebi polaganja novca nisu podizani veći iznosi sa tog računa. Naveo je da mu je tužiteljica rekla kako je bratu isplatila iznos od 62.500,00 eura što je njemu bilo čudno s obzirom na postignutu cijenu, ali u to nije ulazio te da mu je tužiteljica također rekla da je uplaćivala novac za pomoć svojoj majci. Na pitanje tužiteljice, a obzirom da je izjavio kako je u trenutku povlačenja punomoći tužiteljici ostalo na računu oko 40.000,00 eura, smatra li da je taj sav novac njegov, odgovorio je da većina je i pri tom misli da bi 30.000,00 eura bilo njegovih. Naveo je i da su bračni odnosi njega i tužiteljice u periodu od odlaska na brod i njegovog povratka bili u nekim segmentima dobri, a u nekima ne s time da su putovali i šopingirali te da je po povratku sa broda krajem 1. mj. 2019. došlo do razmirica glede novca jer je tužiteljica pozajmila novac bratu, a na pitanje kad će on to vratiti odgovorila mu je da on ionako na računu nema novaca, pa nije potrebno da to ni pita. Iskazao je da mu je tužiteljica rekla da je novac iz kuće položila na račun i da je on to i vidio na aplikaciji, a vidio je pojedinačne uplate od 10.000,00 eura i 15.000,00 eura te neka dizanja, a potom uplatu od 100.000,00 eura s tim da je u kući bilo 50.000,00 eura. Pojasnio je da iznos od 50.000,00 eura, koji je bio u kući je iznos novca koji je zaradio u Finskoj gdje je zarađivao između 4.500,00 eura i 5.000,00 eura mjesečno, novac ostvaren iznajmljivanjem apartmana te novac kojeg mu je dao njegov otac te da su se apartmani iznajmljivali preko platforme Booking. Naveo je i da je u 7. mj. 2019. godine njegov otac na njegov račun u Erste banci uplatio iznos od 6.000,00 eura za kupnju zemljišta za garaže za apartmane i da je taj novac poslije ocu vratio. Iskazao je da se za iznajmljivanje apartmana u omjeru od 95% plaćalo gotovinom, a nisu imali poseban račun za iznajmljivanje apartmana. Iskazao je i da novac u kući od 50.000,00 eura je novac, koji je bio za vrijeme trajanja braka, a kao što je već prije pojasnio dio od tog novca je bio od njegove plaće i kako je već ranije iskazao. Pojasnio je da su iznajmljivali dva apartmana od kojih je jedan bio u vlasništvu njegovog oca, a oni su po njegovom dopuštenju ubirali zaradu od tog apartmana, a za drugi apartman njemu je otac poklonio 40.000,00 eura te je da je on isti kupio na ime ovdje tužiteljice iz operativnih razloga, a da su se operativni razlozi odnosili na potrebe ishođenja raznih dozvola koje on nije mogao čekati jer su radili u inozemstvu. Naveo je i da se vezano za predmetni apartman vodi postupak pred sudom u [adresa] i to radi utvrđenja vlasništva. Iskazao je i da je njegov otac iznos od 40.000,00 eura, koji mu je poklonio uplatio na račun u Banka Kovanica, a nakon otprilike dvije godine kupljen je apartman.
12.1. Iskaz tuženika također je ocijenjen djelomično vjerodostojnim, a sud mu vjeruje kada ističe da je imao račun u Erste banci na koji je primao plaću i druga sredstva od njegovih roditelja te da su na taj račun uplaćivana i sredstva od apartmana. Sud također vjeruje tuženiku kada tvrdi da on nije vidio kupoprodajni ugovor za nekretninu tužiteljice i njenog brata, ali da zna da su polagani iznosi od 10.000,00 eura i 15.000,00 eura te da je u međuvremenu nešto i dizano. Naime, taj dio iskaza korespondira sa stanjem računa, prema dostavljenom izvodu, budući s danom 25.10.2018. postoji uplata u iznosu od 15.000,00 € te potom 2.11.2018. uplata od 10.000,00 €, a ima podatak i o isplati u iznosu od 13.000,00 € na dan 2.11.2018. (sve list 106 spisa). Vjerodostojnim je ocijenjen i dio iskaza tuženika da mu je otac u 7.mjesecu 2019. uplatio iznos od 6.000,00 € za kupnju garaže jer o tome ima podatak u izvodu (l-108). Sud također prihvaća kao vjerodostojan dio iskaza tuženika o tome da je njegov račun
. / .
u Erste banci bio glavni račun za život te da su se novci s tog računa trošili za putovanja i šoping, budući se pregledom izvatka s tog računa lako može utvrditi da je bilo više isplata kao i da je na taj račun tuženiku isplaćivana plaća, pa je logično da su se za obitelj trošila sredstva s tog njegovog računa, a poglavito jer je bio jedini zaposlen u obitelji njega i tužiteljice. Također, sud vjeruje tuženiku kada tvrdi da su parnične stranke ostvarivale prihod od najma apartmana jer je to i sama tužiteljica navela, a nije neuvjerljiv ni dio iskaza da su imali gotovine u kući jer je to logično i uvjerljivo kad su od gostiju apartmana dobivali isplatu na ime najma apartmana na ruke.
13. Prema tome, nakon izvedenog dokaznog postupka te analize svih izvedenih dokaza, sud nije utvrdio točnost tužiteljičinih tvrdnji (a na tužiteljici je teret dokaza) o tome da je nekretnina u vlasništvu nje i njenog brata prodana upravo za iznos od 125.000,00 EUR, budući je u ugovoru, koji prileži spisu navedena kupoprodajna cijena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 75.000,00 EUR. Osim toga, nema dokaza o tome da je tužiteljica iznos od 125.000,00 EUR, za koji tvrdi da je ostvaren kupoprodajom, položila, odnosno uplatila na račun tuženika, a imajući na umu da je ugovor na znatno manji iznos kupovnine od 75.000,00 EUR, zaključen 16.01.2019. godine, dakle mjesec dana nakon što je na račun tuženika izvršeno polaganje, odnosno uplata novaca u iznosu od 100.000,00 EUR (11.12.2018.), pri čemu treba imati na umu da je tužiteljica obrazložila da je uplata kupovnine uslijedila prije sklapanja ugovora jer je bio sklopljen predugovor, ali koji predugovor nikada nije dostavila u spis, a takva njena tvrdnja nije od strane ovog suda prihvaćena kao vjerodostojna. Jednako tako, tužiteljica nije s uspjehom dokazala da je svom bratu isplatila iznos od 62.500,00 EUR i to u dva navrata tijekom siječnja ili veljače 2019., budući da niti navedeno ne proizlazi iz dokumentacije, koja prileži spisu, konkretno izvoda iz računa tuženika, a niti to proizlazi iz proturječnih iskaza tužiteljice i njenog brata u tom dijelu budući da brat (TČ) tvrdi da je dio novca prebačen na račun zajedničkog oca stranaka (o čemu nema dokaza u spisu), a ostatak od 41.000,00 € da mu je isplaćen na ruke dok tužiteljica tvrdi da je iznos kapare odmah podijelila s bratom, a potom mu isplatila 41.000,00 €, da bi poslije izjavila da je za brata dizala novac u dva navrata prvo u iznosu od 10.000,00 €, a potom 15.000,00 €, a za koji novac je brat kupio ocu kućicu. Točno je da postoji podatak o isplati iznosa od 41.000,00 € s računa i u tom dijelu sud vjeruje da je taj iznos isplaćen tužiteljičinom bratu, a kako je on to u svom iskazu izjavio. Kao što je već ranije tijekom analize dokaza naglašeno, tužiteljica nije uopće objasnila zašto iznos novca, ostvaren prodajom nekretnine, koja je njena posebna imovina, nije uplatila na svoj račun u Erste banci, a kako nije dostavila nikakve podatke o stanju svog računa, sud ne može isključiti mogućnost ni da je tužiteljica na svoj račun vršila uplate. Naime, tužiteljica je, po ocjeni ovog suda, trebala dostaviti i podatke o stanju svojeg računa u istom razdoblju kao i tuženikova računa, kako bi se pregledom istog moglo nedvojbeno utvrditi da je sve uplate tužiteljica vršila na račun tuženika, na kojem je bila opunomoćena te da nije bilo nikakvih uplata na njen račun, a bez uvida u tužiteljičin račun, sud nije mogao s pouzdanom izvjesnošću povezati da se uplate, učinjene na račun tuženika odnose na tužiteljičinu posebnu imovinu, poglavito kad se uzme u obzir okolnost da su parnične stranke ostvarivale prihode i iznajmljivanjem apartmana. Konačno, tužiteljica nije dokazala da je na računu tuženika u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka (04.03.2020. po navodu tužiteljice iz tužbe) bio iznos od 62.500,00 EUR ili veći, budući iz izvoda tuženikova računa jasno i nedvojbeno proizlazi da je stanje na tom računu na taj dan 4.3.2020. iznosilo 40.102,02 EUR, a sama tužiteljica nije s uspjehom opovrgnula tuženikove tvrdnje da su parnične stranke
. / .
za vrijeme trajanja bračne zajednice novac s tog računa (na kojem je tužiteljica bila opunomoćena) potrošile, poglavito kad se ima u vidu podatak s izvoda tuženikova računa o tome da je u periodu od 2.11.2018. do 7.10.2019. podignut ukupan iznos od 103.500,00 €.
14. Povrh svega, iz dokumentacije, priložene spisu, konkretno izvoda iz tuženikova računa na listovima 104-120 spisa jasno i nedvojbeno proizlazi da je kao početno stanje računa u traženom razdoblju naveden iznos od 12.248,45 EUR, a na dan prestanka bračne zajednice, odnosno na dan 04.03.2020. na navedenom je računu tuženika stanje bilo 40.102,02 EUR, pa tako razlika od iznosa zatečenog na računu tuženika na dan prestanka bračne zajednice stranaka i onog zatečenog kao početno stanje iznosi 27.853,57 EUR (40.102,02 – 12.248,45 =27.853,57). Jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja utvrđeno je da je u periodu od 2.11.2018. do 7.10.2019. podignut ukupan iznos od 103.500,00 €, a u istom periodu uplaćen je (bez uplata tuženikove plaće) ukupan iznos od 131.000,00 €. Još se može zaključiti iz prometa po računu tuženika da je u traženom razdoblju na račun tuženika isplaćivana i njegova plaća kao i da je na račun tuženika 08.07.2019. položen iznos od 6.000,00 EUR, a kako je tuženik izjavio za kupovinu zemljišta u [adresa], na kojem je bio plan izgraditi garaže. Točno je da, kad se od ukupnog uplaćenog iznosa od 131.000,00 € oduzme iznos od 6.000,00 €, uplaćen od tuženikova oca, dobije se ukupan uplaćeni iznos od 125.000,00 €, međutim, to nije pouzdan dokaz o tome da se taj ukupan iznos odnosi upravo na iznos, koji je tužiteljica navodno ostvarila prodajom nekretnine nje i njenog brata, a to stoga jer, kao što je ranije navedeno, o isplati kupovnine upravo u iznosu od 125.000,00 € sud nije našao pouzdanih dokaza, iako je teret dokaza o tome bio na tužiteljici.
15. Prema tome, iz svih izvedenih i analiziranih dokaza sud nije mogao pouzdano utvrditi da utuženi iznos od 62.500,00 EUR predstavlja tužiteljičinu posebnu imovinu te da je istu njoj tuženik dužan isplatiti. Ovdje treba naglasiti da su bračni drugovi dužni, razmjerno svojim mogućnostima, pridonositi (kako radom, tako i novčano) troškovima održavanja obiteljske i bračne zajednice te bračni drug nema pravo na naknadu novčanih sredstava utrošenih u održavanje bračne zajednice niti ima pravo na novčanu naknadu za svoj rad u bračnoj zajednici. Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je ona svoju imovinu (novac od prodaje kuće u točno neutvrđenom iznosu) uložila za vrijeme trajanja bračne zajednice upravo u održavanje životnih uvjeta u kojima je obitelj živjela jer je jasno navela da su u braku sve zajedno odlučivali kao i da je upravo tuženikov račun, na koji je izvršila uplatu, bio račun za podmirivanje obiteljskih obveza, a nema nikakve sumnje da se i sama tužiteljica koristila rezultatima svojih ulaganja, jer je ona s mužem (sada bivšim) i stanovala u kući njegovog oca za čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice te je besplatno koristila njegovu nekretninu, namještaj, grijanje, struju, vodu i dr. režije (koju tvrdnju tužiteljica nije ničim osporila tijekom postupka). Stoga novac, kojeg je tužiteljica, prema svojim tvrdnjama uplatila na račun tuženika, koji je predstavljao njihov glavni račun „za život“, odnosno podmirivanje tekućih životnih potreba supružnika i zajedničke djece, predstavlja podmirivanje tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice stranaka, a bračni drugovi imaju obvezu zajedno podmirivati takve troškove.
16. Ne može se tvrditi da je u konkretnoj situaciji došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika jer sama tužiteljica je svjesno uplatila novac na račun tuženika, iako je
. / .
imala svoj poseban račun, a to njeno ulaganje, odnosno uplata bilo je dobrovoljno i kako je ranije navedeno, očigledno učinjeno u svrhu održavanja bračne zajednice, a tim se ulaganjima i sama tužiteljica koristila. Prema tome, a kako je u konkretnoj situaciji utvrđeno da su tužiteljica i tuženik, kao tadašnji supružnici, uplaćivali sredstva na račun tuženika, a kojim sredstvima se održavala njihova bračna i obiteljska zajednica, a nemoguće je utvrditi čija su sredstvima točno trošena za vrijeme trajanja bračne i obiteljske zajednice, obzirom su supružnici ostvarivali dobit i iznajmljivanjem apartmana, pa zbog svih razloga tužiteljica nema pravo potraživati iznos specificiran tužbom.
17. Tužiteljica je spor izgubila, pa nema pravo na naknadu parničnih troškova. Tuženik je zastupan po punomoćniku-odvjetniku, pa mu pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Odluka o parničnim troškovima tuženih temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a donesena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje: OT), a imajući u vidu troškovnik tuženika, kao i vrijednost predmeta spora, označenu u iznosu od 62.500,00 €.
17.1. Troškovi, koji su priznati tuženiku za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, odnose se na troškove:
- sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (Tbr. 8/1 OT),
- pristupa na ročišta 6.12.2021., 20.4.2022., 10.7.2024., 11.10.2024., 19.2.2025., 28.4.2025. i 25.9.2025. po 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT),
- sastava podneska od 2.2.2021., 2.4.2021., 27.4.2021., 12.4.2022., 24.4.2025., 29.5.2025., 17.7.2025. od po 500 bodova za svaki (Tbr. 8/1 OT),
-pristupa na ročište 11.6.2025. 250 bodova (Tbr. 9/2 OT)
što ukupno iznosi 7750 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € iznosi 15.500,00 €, a uvećano za 25% po osnovi PDV čini ukupan iznos od 19.375,00 €. Tuženik je, međutim, troškovnikom zahtijevao manji iznos od 18.875,00 EUR, na ime parničnih troškova, a kako sud nije ovlašten suditi preko zahtjeva (čl. 2. ZPP), dosuđen mu je zatraženi iznos troškova od 18.875,00 EUR. Tuženom nije kao potreban zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je isto, u skladu s ovlastima suda, koji upravlja postupkom, prezakazano i održano unatoč neurednoj dostavi za obje stranke, sukladno čl. 335. st.10. ZPP-a, pa taj trošak nije ni nastao. Tuženik ima pravo na zatezne kamate na troškove, sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
Zagreb, 6. listopada 2025.
Sudac
Laura Crnić Klapšić
. / .
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja uz pristojbu na presudu
- pun. tuženika
. / .
