REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-502/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika SALONA VAR d.o.o. za proizvodnju i održavanje, OIB: 29355720128, [adresa], 21210 Solin, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Ivica Restović i Ivana Restović, Split, radi proglašenja otkaza nedopuštenim i vraćanja radnika na posao, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom, te punomoćnice tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 06. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu od dana 17. travnja 2020. koju je donio tuženik Salona Var d.o.o., [adresa], OIB: 29355720128, po direktoru KS, te ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II/ Utvrđuje se da radni odnos tužitelja temeljem Ugovora o radu između tužitelja i tuženika sklopljenog dana 25. veljače 2019. nije prestao.

III/ Nalaže se tuženiku Salona Var d.o.o., OIB: 29355720128 da vrati tužitelja US, OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto Voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala odnosno na drugo radno mjesto na neodređeno vrijeme, odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja.

IV/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 27. svibnja 2020. je navedeno da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja projekta radne jedinice rezanje i priprema materijala, koji ugovor je zaključen 25. veljače 2019. Dana 17. travnja 2020. tužitelj da je zaprimio Odluku o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U obrazloženju navedene odluke tuženik da je kao razlog donošenja iste naveo neopravdano izostajanje tužitelja s rada, učestalo kašnjenje na posao, raniji odlazak s posla te konačno odbijanje korištenja radne opreme na radnom mjestu. Donesena odluka da predstavlja nezakonit otkaz ugovor o radu budući njeno obrazloženje nije argumentirano odgovarajućim dokazima. Nadalje se navodi da je tužitelj protiv navedene odluke dana 23. travnja 2020. izjavio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nadalje tužitelj navodi da se kod tuženika ne vodi evidencija radnog vremena niti se ista dostavlja radnicima zbog čega nije moguće pouzdana utvrditi radno vrijeme radnika, niti izostanke tužitelja s radnog mjesta u mjesecu ožujku od ukupno 19,22 sati. te da je suprotno navodima tuženika tužitelj bio na radnom mjestu 17. i 23. ožujka 2020. Nadalje da tuženik prije donošenja navedene odluke nije postupao u skladu s odredbama čl. 119 Zakona o radu odnosno pisano upozorio radnika na obvezu iz radnog odnosa te mogućnost otkaza ako se neprihvatljivo ponašanje i dalje nastavi. Također da tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane, te u odluci nije obrazložio zašto to nije učinio. Ističe se i činjenica da je tuženik prije donošenja odluke tražio da se tužitelj odrekne svojih prava iz zaključenog ugovora o radu i to potpisom novog ugovora o radu s bitno lošijim uvjetima rada za tužitelja (smanjenje plaće), a nakon što je tužitelj isto odbio, tuženik da ga upućuje na radno mjesto za koje tužitelj nema sklopljen ugovor o radu i za koje nema potrebno znanje i iskustvo zbog čega nije u mogućnosti obavljati takve poslove, te da radni proces zahtijeva prisutnost najmanje dvoje radnika kako bi se prilikom obavljanja takvih poslova ispunile mjere zaštite na radu. Upravo iz tih razloga da je tužitelj odbio obavljanje radnog naloga RN 19/927/20001 zbog čega da nije bilo potrebe za odijevanjem radne opreme. Nadalje da je u obrazloženju navedene odluke o otkazu između ostalog navedeno i otuđenje imovine tuženika, konkretno poslovnog mobitela, što također da nije točno jer da se isti nalazi kod tužitelja, o čemu da je tuženik pravodobno obaviješten kako bi se dogovorila njegova predaja sim kartice i dvaju zaštitnih odijela te je tužitelj tuženika i svojim zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa među ostalim putem punomoćnika pozvao da ga obavijesti o načinu i mjestu predaje mobitela, sim kartice i radne opreme. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (list 14-15 spisa) usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je iz obrazloženja predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu vidljivo kako tužiteljevi navodi iz tužbe nisu točni te kako je tuženik pružio tužitelju kroz više dana priliku da iznosi svoju obranu u odnosu na povrede radne obveze na koje mu je tuženik ukazivao. Upravo iz tih razloga da je tuženik sukladno odredbama čl. 119. st. 2 utvrdio da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja ponovno poziva na davanje obrane. Nadalje da iz navedene Odluke jasno proizlazi da je tužitelj višekratno izvršio povredu radnih obveza, na što da ga je tuženik upozoravao. Nadalje, vezano za evidenciju radnog vremena, da je tužitelju dobro poznato da se kod tuženik svi radnici evidentiraju kod dolaska na rad i odlaska s rada te da svaki zaposlenik posjeduje elektronsku karticu koju je potrebno kod dolaska i odlaska s posla prisloniti na instalirani uređaj koji evidentira dolazak i odlazak i koji program na kraju mjeseca ispisuje nazočnost na radu u satima i minutama te je navedeno i priloženo kao dokaz uz odgovor na tužbu, gdje se vidi činjenica tužiteljevog izostanka s rada u mjesecu ožujku 2020. Također da se iz obračunskih lista plaće za mjesec ožujak 2020. kako je radniku u tom mjesecu obračunata plaća i za koliko sati rada te mu je za taj mjesec isplaćena umanjena plaća, koju umanjenu plaću za ožujak 2020. radnik nije osporavao, pa ni u ovoj tužbi taj podatak ne spominje niti traži isplatu manje isplaćene plaće. Što se tiče navoda iz tužbe da bi tužitelj opravdano odbio radni nalog zbog čega da nije bilo potrebe za odijevanjem radne opreme, tužitelj da je kao radnik tuženika 10 godina već radio na CNC stroju za rezanje vodenim mlazom, a odredbama čl. 3 Ugovora o radu da se obvezao i na obavljanje "ostalih poslova u dogovoru s tehničkim direktorom i voditeljem proizvodnje i održavanja", dakle da je tužitelju dodijeljen radni zadatak za koji je osposobljen upravo radom kod tuženika, koji ga je u više navrata, o svom trošku, osposobljavao za rad (za rukovoditelja portalnom i mosnom dizalicom, za rukovoditelja viličarem). Sukladno svemu navedenom, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i tužitelja obavezati na snašanje troškova postupka.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. veljače 2019. zaključen između tužitelja i tuženika; odluke o otkazu ugovora o radu od 17. travnja 2020.; zahtjeva tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa od 20. travnja 2020.; zapisnika o upozorenju radnika na izvršavanje obveza iz radnog odnosa od 17. travnja 2020., obračunskih lista tuženika za siječanj 2020., veljaču 2020. i ožujak 2020.; obračunske liste tuženika br. 60; obračunske liste tuženika br. 82 sa priloženim evidencijama sa kartice za dolaske i odlaske sa posla; uvjerenja o osposobljavanju za rukovatelja viličarem US od 19.09.2014.; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, zz tuženika KS, svjedoka BS, GS te HS. U ponovljenom postupku je izveden dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja i svjedoka OS (list 103- 105 spisa, te 106-107 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Prvenstveno je potrebno istaći da je u ovom predmetu već jednom donesena prvostupanjska presuda, a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž R-103/2024-2 od 04.srpnja 2024.godine, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije dao jasne razloge za svoju odluku te smatra da nije jasno iz kojeg razloga sud poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka koja je predložio tužitelj, a da su ti iskazi upotpunosti kontradiktorni iskazu samog tužitelja u dijelu koji se odnosi na nošenje zaštitne odjeće, te da je u kontradikciji iskaz tužitelja vezan za uređaj za evidentiranje dolazaka i odlazaka sa posla u odnosu na iskaze svjedoka o tome. Također je istaknuto da je ostalo nerazjašnjeno da li je za rad na CNC plazmi potrebno neko drugo znanje. Istaknuto je da je potrebno utvrditi da li je tužitelj u dane 17.i 23.ožujka 2020.godine radio u izdvojenom pogonu izvan sjedišta firme. Istaknuto je da je potrebno utvrditi koju je školu tužitelj završio budući da je zz tuženika istakla da je tužitelj po obrazovanju bio CNC operater, te u odnosu na tvrdnju da je bio jedini CNC operater i tvrdnju da je isti radio na stroju, a ne samo kao voditelj te da je zamjenjivao radnika koji je radio na stroju ako je taj radnik bio odsutan, te da je potrebno utvrditi razliku rada na CNC stroju za vodeno rezanje od rada na CNC plazmi, te da je potrebno ponovno utvrditi sve činjenice vezano za obavljanje poslova inventure i slično. U navedenom smislu ovaj sud je na navedene okolnosti na koje ukazuje drugostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka OS (list 103-105 spisa), te dopunskim saslušanjem tužitelja (list 106-108 spisa).

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio kod tuženika zaposlenik na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala, a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25.02.2019.godine zaključenog između tužitelja i tuženika (list 5-6 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tuženik tužitelju dao redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a što proizlazi i iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 17.04.2020.godine (list 7-8 spisa). Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. ZR-a u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu ugovora o radu od 17.04.2020.goidne, a koji mu je dostavljen 17.04.2020.godine podnio zahtjev za zaštitu prava radnika budući ga je podnio 20.travnja 2020.godine (list 10-13 spisa). Tuženik je ovaj zahtjev zaprimio i na isti se nije očitovao, a slijedom čega je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 2. ZR-a po proteku 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu od strane poslodavca podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za redovno otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja propisanih odredbom članka 115. stavka 1. točka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a).

8. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 25.02.2019.godine (list 5-6 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala te je člankom 3. ugovora ugovoreno da će isti obavljati planiranje, organiziranje i vođenje poslova u Radnoj jedinici rezanje i priprema materijala, nadziranje i upravljanje radom radnika u radnoj jedinici rezanje i priprema materijala, vršenje poslova tehničke pripreme radnih naloga te vođenje odnosa sa kupcima, organizacije i vršenja nabave svih materijala i opreme potrebnih za izvršenje radnih naloga i održavanje opreme, proučavanje tehničke dokumentacije za pojedine projekte, zaprimanja ulaznih dokumenata te kontrolu potpunosti sadržaja, otvaranje i lansiranje radnih naloga sa pripadajućom dokumentacijom te briga o njihovoj kvalitetnoj realizaciji i na vrijeme, izrađivanje krojne liste materjiala, ostale poslove u dogovoru sa tehničkim direktorom i voditeljem proizvodnje i održavanja, te izvještavanje tehničkog direktora o svom radu. Kao mjesto rada se u članku 4. ugovora navodi da će tužitelj kao radnik poslove obavljati u proizvodno- poslovnoj zgradi tuženika kao poslodavca u Solinu, na adresi [adresa] te proizvodnom pogonu tuženika kao poslodavca na adresi [adresa] u [adresa], te eventualno na drugim mjestima u dogovoru sa poslodavcem.

9. Iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 17.04.2020. godine (list 7-8 spisa) je razvidno da je tužitelju ovom odlukom tuženika dan redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a za radno mjesto voditelj projekata radne jedinice za rezanje i pripremu materijala. Poslodavac-tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navodi da je poslodavac utvrdio kako je tužitelj počinio u razdoblju od 05. -10. travnja 2020.godine niz teških povreda radnih obveza. U tom smislu ističe da je kontrolom sustava evidencije radnog vremena ustanovljeno da je radnik tijekom tri mjeseca 2020.godine neopravdano izostao sa rada dva radna dana (17.03.2020.godine, 23.03.2020.godine) te da je više puta kasnio na posao, te da je ranije odlazio sa posla bez izdane dozvole za izlazak sa posla potpisane od strane svog nadređenog. Istaknuto je da je radnik ukupno u mjesecu ožujku izostao sa rada 19,22 sati. Također je navedeno da je kod obračuna plaće za mjesec ožujak 2020.godine utvrđeno kako radnik nije opravdao svoje izostanke s posla, da bi poslodavac kontrolom dozvola utvrdio kako je radnik sam sebi izdavao dozvole za izlazak sa posla, te da je na taj način krivotvorio službenu dokumentaciju tvrtke. Ističe se da je tužitelj upozoren na počinjene povrede od strane poslodavca te da je neprimjereno reagirao ističući da on nema koga što pitati za privatni izlazak tijekom radnog vremena. Također je istaknuto da je tužitelj posebno 14. travnja 2020.godine unatoč brojnim ranijim upozorenjima odbio koristiti osobna zaštitna sredstva iako da je iste redovno zadužio. Navodi se da se isti dana 15.travnja 2020.godine pojavio na svom radnom mjestu bez zaštitne opreme te da nakon što ga je nadređeni voditelj ŠS upozorio da odmah obuće zaštitnu opremu da je odbio postupiti po nalogu i odjenuti i obuti radnu opremu, te da je tek nakon sat i po rasprave nadređeni voditelj pozvao dva radnika kao svjedoke DS i ZS, te da je ispred njih ponovno pozvao tužitelja na primjenu zaštitne opreme ili da će odmah biti isključen iz rada. Istaknuto je da je radnik tada verbalno napao voditelja, te rekao da je njegova zaštitna oprema na pranju, te da se udaljio iz tvrtke. Također je istaknuto da je dana 16.travnja 2020.godine tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa jer da je odbio izvršiti radni zadatak po nalogu RN19/927/20001 za rezanje na CNC plazmi ističući da nije siguran da to zna izvršiti iako da je te poslove kao operater, a zatim kao i voditelj godinama obavljao. Navodi se da mu je nakon toga voditelj dao zadatak da nastavi sa inventurom limova koju je započeo prethodni dan, ali da ni taj posao nije dovršio jer da je istakao da ne može sam obavljati inventuru, te se ističe da je i u nastavku dana radnik opstruirao radne zadatke i da se neprimjereno ponašao prema voditelju. Istaknuto je i da je radnik na zahtjev poslodavca da vrati poslovni mobitel i SIM karticu koju je zadužio od tvrtke da je izjavio da mobitel prodao prošle godine, a čime da je priznao da je otuđio imovinu poslodavca. Zaključno je navedeno da kod svih navedenih okolnosti je poslodavac utvrdio kako zbog kontinuiranog kršenja radnih obveza radnik ne može nastaviti sa radom. Istaknuto je da je prije donošenja odluke o otkazu poslodavac utvrdio da postoje okolnosti zbog kojih da nije opravdano očekivati od njega da radnika pozove na iznošenje obrane.

10. Iz pregledanog zapisnika o upozorenju radnika na izvršavanje obveza od 17.04.2020.godine proizlazi da poslodavac dana 15.04.2020.godine putem tužitelju nadređene osobe ŠS upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa jer da se tužitelj pojavio na radnom mjestu bez zaštitne opreme, te da je odbio izvršenje radnog zadatka pravdajući se da to nije njegov posao te da je odbio obući radnu opremu, te da ga je ŠS pozvao ispred svjedoka DS i ZS da obuće zaštitnu opremu ili da će biti isključen iz rada, ali da ga je tužitelj verbalno napao te rekao da mu je zaštitna oprema na pranju i da se udaljio iz tvrtke.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on što se tiče predmetnog otkaza ugovora o radu uistinu pozivan na razgovor kod poslodavca više puta, ali da tada nisu razgovarali o samom otkazu već da mu je ponuđen na razgovoru izmijenjeni ugovor o radu uz minimalnu plaću i dodatke na plaću i to za isto radno mjesto voditelja projekata za rezanje i pripremu materijala, te da je taj razgovor s poslodavcem bio u ožujku 2020. Nadalje, da nije htio pristati na navedenu ponudu poslodavca već da je predlagao poslodavcu da mu za vrijeme trajanja korone isplaćuje mjesečnu naknadu koju daje država u iznosu od 4.000,00 kn. Nadalje, tužitelj ističe da su netočni navodi poslodavca iz odluke o otkazu da je on izostao s posla u 2020. godini i to na datum 17. ožujka i 23. ožujka. Isti navodi da su kod poslodavca postojali uređaji koji evidentiraju dolazak radnika na posao i odlazak radnika s posla, te da je radnica koja je bila zadužena za provjeru tih dolazaka i odlazaka s posla sama uvijek mijenjala podatke iz tog uređaja sa kartica radnika o dolascima i odlascima te da je njeno ime ES. Nadalje isti ističe da je on posao obavljao kod poslodavca u dva pogona od kojih se jedan nalazi u [adresa], a drugi u Sv. Kaju u Solinu, te da je svakodnevno evidentirao svoj dolazak na posao preko spomenutog uređaja i odlaske s posla, te da on nikad nije izostao s posla a da o tome nije obavijestio poslodavca i donio doznake ukoliko je bio na bolovanju. Isti ističe da su nakon 23.3.2020. svi njegovi kolege dobili otkaz na njihovim radnim mjestima, a da je on osobno imao dvoje podređenih radnika te da je 10 ili 15 radnika kod tuženika pristalo na sporazumni otkaz ugovora o radu, a na kojeg on osobno da nije pristao. Isti navodi da na obračunskim listama plaća i evidencijama samog tuženika sve do 23.3.2020. nikad nije bilo evidentirano da bi njemu bila skidana plaća već da mu je skinuta plaća tek za zadnji mjesec njegovog rada kada je dobio manju plaću premda ističe da on poslodavcu nije nikad potpisao nikakve radne liste. Što se tiče rada bez zaštitne opreme, a za koje ga tereti poslodavac na dan 15.4.2020. isti navodi da je točno da je on tog dana započeo rad kod tuženika kao poslodavca bez zaštitne opreme, ali da treba znati da je on godinama prije toga kod istog poslodavca obavljao rad bez zaštitne opreme pa da ga je začudilo kad mu se obratio tadašnji direktor tuženika ŠS koji ga je upozorio da se mora udaljiti s radnom mjesta obzirom da nema zaštitnu opremu te mu je naredio da napusti firmu. Isti nadalje ističe da je njegova oprema bila kod kuće i da se radilo o opremi koju mu je osigurao poslodavac pa da se on upravo navedenog datuma 15.4.2020. vratio kući da obuče zaštitnu opremu i potom vratio raditi na posao. Isti napominje, a u odnosu na onaj dio za kojeg ga je poslodavac teretio da bi 16.4.2020. odbio radni zadatak po nalogu RN 19/927/200001 za rezanje na cnc plazmi, da navedeni navod nije točan jer da nakon što su radnici tuženika njegovi kolege 23.3.2020. dobili sporazumni otkaz ugovora o radu da je njega osobno ŠS svaki dan čekao da ga odveze na posao u izdvojeni pogon i da ga je ponovno na završetku radnog vremena u 15:00 čekao da ga vrati natrag kući s posla, a da je tražio od njega da sam od kuće donosi marende za posao. Isti navodi da je nekoliko dana prije otkaza odlazio redovno u spomenuti izdvojeni pogon i da je morao obavljati inventuru limova i to u pogonu u [adresa].Isti navodi u odnosu na činjenicu na koji način mu je uručena odluka o otkazu ugovora o radu, da je jednog dana kad je radio u prostor ušla direktorica KS i ŠS sa odlukom o otkazu te da su pozvali iz pogona dvojicu radnika za svjedoka da ne bi došlo do eventualnog fizičkog obračuna. Isti navodi da mu je ŠS osobno uručio odluku o otkazu ugovora o radu. Što se tiče same činjenice za koju ga poslodavac tereti da mu nije vratio mobitel i sim karticu, isti navodi da je svim radnicima koji su sporazumno raskinuli ugovor o radu s tuženikom bila isplaćena plaća 6. srpnja, a da njemu nije bila isplaćena plaća nego tek 15.og u mjesecu, a da je on između 5. i 15. išao na razgovor kod poslodavca i da je KS rekao da mu isplati plaću budući nema nikakvih sredstava a da mu je ona odgovorila da mora vratiti mobitel, a na što da joj je on rekao da će mobitel prodati i sebi zadržati sredstva jer m u nije isplaćena plaća. Isti navodi da je naposljetku vratio i mobitel i sim karticu i zaštitnu opremu i karticu za timbravanje i to 29.5.2020. Prilikom saslušanja tužitelja, punomoćnik tužitelja je dao na uvid sudu karticu iz koje proizlazi da bi tužitelj razdužio slijedeću opremu: mobitel Huawei mate 20LITE, te sim karticu, karticu za evidenciju radnog vremena, zaštitnu odjeću i zaštitne cipele, a navedena kartica je potpisana od strane direktora KS. Također uz navedeno stoji i dopis od 18.5.2020. kojim je tužitelj pozvan da razduži navedeno, a sa potpisom direktorice KS. Po izvršenom uvidu u navedenu dokumentaciju ista je vraćena punomoćniku tužitelja. Tužitelj nadalje navodi da prije ovog slučaja s otkazom ugovora o radu nije bilo izričitih opominjanja njega kao radnika nego više da se radilo o jednoj usmenoj opomeni koja je više bila stvar dogovora internog između njega i poslodavca. Isti navodi da se radilo o tome da je bio zadužen za dvojicu radnika kojima je bio nadređen i kojima je morao odobravati godišnje odmore, izlaske iz firme i sl. Međutim da je naknadno uveden od strane poslodavca obrazac kojeg je trebalo popuniti vezano za izlaske radnika gdje je radnik trebao popuniti podatke – zahtjev kojim traži odobrenje za izlazak (primjerice odobrenje godišnjeg odmora) te je procedura bila takva da je radniku prvo on trebao potpisati odobrenje, a potom direktor. Isti navodi da ga je direktor jedne prigode kad su mu radnici tražili odobrenje godišnjeg odmora izdao uputu da je on taj koji je zadužen za godišnje odmore, pa da je on ponukan time u par navrata potpisao odobrenje godišnjeg odmora radnicima u svoje ime, a ujedno je potpisao i ŠS u svoje ime te da je tada upozoren od KS da to više ne radi jer da ŠS osobno mora radniku izdati odobrenje. Nadalje tužitelj ističe da je sada jedno dva tjedna zaposlen u [adresa] u firmi AGS na ugovor na određeno vrijeme i to na 3 mjeseca probnog rada.Što se tiče osposobljenosti za rad na siguran način upravo za poslove na kojima je tužitelj radio kao voditelj projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala isti navodi da nije bio osposobljen stručno od strane poslodavca ali da se sam za to osposobljavao, ali da je imao zdravstvena uvjerenja i potrebne preglede. Nadalje navodi da mu je plaća na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala, bila negdje oko 7.300,00 kn s putnim troškom. Navodi da nikada nije krivotvorio službene dokumente tuženika ili izdavao takve potvrde za izlaske bilo sebe bilo radnika s radnog mjesta. Navodi da službeno i pismeno nije postojalo nikakvo uvjerenje njega za rad na cnc plazmi već da je na cnc plazmi bio osposobljen djelatnik GS, a da on ne zna da li je o tome imao i dokumentaciju. Što se njega osobno tiče isti navodi da je on bio voditelj rada na cnc plazmi pa da je morao biti upoznat s načinom rada, al da stručnu osposobljenost nije za to imao. Nadalje da je cnc plazma stroj koji služi za rezanje ploča od raznih materijala tipa aluminija, čelika i sl. te da odvaja taj materijal i da se radilo na njemu na način da se prethodno izradi nacrt i po tom obavlja rezanje uz pomoć tog stroja, a on kao voditelj da je imao posao nacrtati ono što će se izrađivati na stroju te da je cnc plazma stroj bio smješten u pogonu u [adresa] te da je minimalno dvoje radnika potrebno za rad na spomenutom stroju a da je na tom stroju radio sami radnik GS i to nekih 7-8 godina. Tužitelj navodi da jedan radnik može vršiti inventuru limova al da ne može zadovoljiti sigurnost na radu kod obavljanja rezanja limova jer da se radi o velikim pločama koje se dižu uz pomoć dizalice i da se može dogoditi da navedene ploče padnu. Nadalje, da je kod tuženika bilo ozljeda na radu isti odgovara da ih je bilo npr. radnik FS, BSNadalje navodi da je uvijek bio na radnom mjestu pa i 17.3. i 23.3. ali da nije imao pristup radnom mjestu već ga je direktor ŠS svakog jutra pa i u te dane prije početka radnog vremena u 6:50 čekao ispred ulaza u firmu i vodio ga na rad u izdvojeni pogon [adresa] tako da on nije imao pristup kartici koja bilježi period dolaska i odlaska s radnog mjesta budući da ga je ŠS te dane odvozio i dovozio u pogon na posao. Ističe da nikad nije tražio razliku plaće iz jednostavnog razloga što kod odlaska iz firme više nije imao kontakta s poslodavcem, a da je poslodavac po nekim svojim evidencijama i ranije evidentirao njegove izostanke, ali da on nikad nije imao situaciju da mu poslodavac nije isplatio plaću već da mu plaća nije bila isplaćena samo u ožujku 2020. i to drugoj polovici ožujka kad mu je uručena odluka o otkazu. Nadalje da je on u svibnju 2020. po traženju KS samo došao osobno u firmu u 9,00 sati i razdužio spomenutu opremu, a da nije ništa drugo razgovarao. Da on nije imao uopće saznanja o tome što mu je točno plaćeno na ime plaće niti da mu je isplaćena manja plaća budući da nije raspolagao tom dokumentacijom niti u trenutku otkazivanja ugovora već mu je to naknadno dostavljeno, te da postoji neki dokument gdje su radnici morali potpisati da su im uručene obračunske liste plaća ali da oni to nikada nisu dobili. Isti navodi da je bio zaposlen u periodu od 10. mjeseca 2020. do 10. mjeseca 2022. u firmi Pakleni otoci d.o.o. u Splitu u Sjevernoj luci, a da je od 2011. do 2019. najprije radio na cnc stroju za vodeno rezanje 6 godina, pa da je potom postao voditelj i naposljetku da je postao voditelj za oba stroja te da je kao voditelj bio nadređen ĆS i HS, te da je GS imao ozljedu na radu, da se upravo dogodilo to da je pala ploča s dizalice i okrzla ga pokraj oka te da nije u rodu s GS, već da su oni vjenčani kumovi. Navodi da je imao razgovore s KS vezano za izmjene na poreznoj kartici vezano za djecu ali da do izmjena nikakvih nije došlo.

12. Iz iskaza saslušane zz tuženika KS proizlazi da je tužitelj od 2011. godine započeo rad kod tuženika na radnom mjestu cnc operater te da je bio osposobljen za rad na tom stroju te da ne postoji nikakav formalan dokument za to već da se smatra da je isti za to osposobljen završetkom srednjoškolskog obrazovanja za cnc operatera. Ista napominje da ukoliko se kod tuženika kupi novi stroj da u tom slučaju za osposobljavanje za rad na tom stroju je odgovoran dobavljač tog stroja, a da u slučaju dolaska novog radnika na posao da ga za rad na spomenutom stroju obučava prijašnji radnik koji je radio na tom stroju te da je samim time i tužitelj osposobljavao radnike za rad na stroju i to nove radnike koji bi dolazili raditi na tom cnc stroju. Nadalje u pogledu izostanka tužitelja sa radnog mjesta dva radna dana 17.3. i 23.3.2020. zz tuženika navodi da se evidencija radnog vremena vršila uz pomoć klasičnog kartičnog uređaja te da je svaki radnik imao karticu kojom je evidentirao svoj dolazak i odlazak s radnog mjesta, a da je kontrolu tih dolazaka i odlazaka vršila tajnica tuženika ES. Ista navodi da je sam program evidentirao tko je prisutan ili nije na poslu, i da je utvrđeno da tužitelj nije došao na posao 17.3.2020. i 23.3.2020. te da nije opravdao izostanak, a da mu nije izdano u te dane ni odobrenje za izlazak s radnog mjesta te da je nju radnica ES obavijestila da tužitelj kao radnik nije na poslu.Nadalje ističe da nije postojala nikakva mogućnost prepravljanja podataka o radnom vremenu i dolascima i odlascima radnika s posla, jer čak u koliko radnik dođe 10 min. ranije na posao, ako se isti prijavi karticom na uređaju, uređaj će mu uvijek evidentirati da je počeo raditi i evidentirat će mu završetak rada kod odlaska u 15:00 sati, te da je radno vrijeme uvijek od 7:00 ujutro do 15:00 popodne. U odnosu na činjenicu da li bi gospodin ŠS dolazio prije početka radnog vremena po tužitelja i odvodio ga u pogon [adresa] ista odgovara da je to potpuno smiješna tvrdnja, a da se o tome kako je došlo do toga da se to interpretira na taj način, može izjasniti kao svjedok gospodin ŠS. Zz tuženika pojašnjava da se u odluci o otkazu kad se ističe da je tužitelj sam sebi izdavao dozvole za izlazak s posla misli na pisane dozvole koje radnik ukoliko je morao ranije izaći s posla morao popuniti zahtjev na obrascu tri dana ranije i tražiti odobrenje od nadređenog za izlazak, a da je tužitelj ovakve dozvole bez odobrenja sam sebi izdavao a da se navedene dozvole donose u tajništvo u kojem tajnica evidentira da li je nekom dana dozvola za izlazak ili ne. U odnosu na neposjedovanje zaštitne opreme od strane tužitelja na dan 15. travnja 2020. koja se činjenica spominje u odluci o otkazu, zz tuženika navodi da su neistinite tvrdnje tužitelja da je on i ranije godinama počevši od 2016. radio bez zaštitne opreme, budući da je odjel nabave uredno evidentirao tužiteljevo zaduživanje radne opreme, a bez koje da tužitelj ne može niti ući u pogon, a da je on samo rukavica zadužio 10-ak svake godine, te da su radnici uredno zaduživali radna odjela, zaštitne kombinezone, zaštitne cipele, majice, zaštitu za uši i sl. Ista ističe da je tužitelj doista 15. travnja 2020. otišao kući po zaštitnu opremu i vratio se na posao sa zaštitnom opremom a kad ga je ranije direktor pitao zašto nema zaštitne opreme kad ga je 15. travnja 2020. zatekao bez opreme na poslu, da je isti odgovorio da mu je zaštitne oprema kod kuće na pranju, a da mu oprema nije imala što biti na pranju jer da tužitelj zadužuje svu opremu duplo. Nadalje ističe da je uistinu tužitelj 16. travnja 2020. odbio izvršiti zadatak po nalogu RN 19/927/200001, a za rezanje na cnc plazmi, te da je nju o tome izvijestio direktor ŠS te da joj je rekao da mu je tužitelj rekao da ne zna raditi na cnc stroju za rezanje, a da je navedeni posao obavljao 5,6 godina prije toga. Ističe da bi netočno bilo da je tužitelj kao voditelj rada na stroju za cnc rezanje zadužen samo za izradu nacrta jer da on vodi ljude koji rade na stroju te da je dužan i zamjenjivati radnike, a i da vrši komunikaciju s kupcima te nabavu materijala te odlučuje kako će se raditi rezanje na stroju te da postoje dva stroja za rezanje na kojem rade radnici i da i radnici i voditelj svi rade na stroju i da voditelj obavlja uz to i spomenute poslove. Ističe da se na navedenom stroju ponekad radilo u smjenama zbog obima posla, pa da je tužitelj radio kroz jutro 8 sati a drugi kolega u popodnevnoj smjeni. Pojašnjava da je način rada na cnc stroju takav da tužitelj nakon što napravi nacrt isti stavlja na stroj koji onda može satima obavljati rezanje po nacrtu, a da za to vrijeme je tužitelj mogao obavljati i druge spomenute poslove te ističe da je u tom smislu tužitelj radio i nacrte i rad na stroju i kad je bio samo cnc operater jer da je tužitelj bio jedini cnc operater u firmi. U odnosu na činjenicu da li je sa tužiteljem obavljen razgovor prije otkazivanja ugovora o radu ista navodi da je bilo više razgovora te da je ona dosta radila od kuće, ali da je dolazila u firmu kad je trebalo obaviti neke poslove te da kad je imala razgovor s tužiteljem da ju je tužitelj vrijeđao pogrdnim izjavama te da mu se već tada moglo dati otkaz jer da pravilnik o radu to predviđa, međutim da je nakon konzultacije s odvjetnikom saznala da ne može tužitelju dati otkaz budući nije bilo svjedoka koji bi potvrdili da se tužitelj njoj obraćao pogrdnim izrazima. Ista navodi da je upravo zato, a vezano za otkaz koji je predmet ovog postupka tražila da se razgovor o otkazu obavi u prostoriji s videonadzorom kod tuženika uz prisutnost dvoje svjedoka, a radilo se o prisustvu dvojice tokara. Ista navodi da je prije ovog godinama bio dobar odnos s tužiteljem između njega i poslodavca i da je tužitelj imao odličan odnos prema njenim roditeljima pa da je isti tako tijekom rada upravo zato i promoviran u status voditelja kod tuženika budući se radi o firmi u kojoj nije moguće neko veliko napredovanje te da je zbog tih dobrih odnosa zaposlen kod njih i tužiteljev prijatelj i vjenčani kum GS. U odnosu na činjenicu koja se spominje u odluci o otkazu da tužitelj nije vratio poslovni mobitel i sim karticu koju je zadužio od tvrtke ista ističe da je njoj osobno tužitelj rekao da je prodao navedeni mobitel ali da ona to u trenutku otkazivanja ugovora nije mogla znati je li to točno ili ne ali da je on nakon mjesec dana vratio mobitel i sim karticu tuženiku. Ista ističe da je tužitelju uručena pisana odluka o otkazu ugovora, a sad se ne sjeća kojeg bi to bilo datuma te da piše na samoj odluci o otkazu. Navodi da nije prije otkazivanja ugovora pisanim putem obavještavala tužitelja na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, a da mu je u više navrata omogućila da iznese obranu. Ista navodi da je tužitelj iznio svoju obranu na način da je samo prema njoj i OS iznosio neprekidne uvrede u dužem periodu i da je ta situacija bila nepodnošljiva, a da je prema njenom mišljenju on to radio da bi isposlovao to da mu daju otkaz. Navodi da joj je odvjetnik savjetovao da budući će biti teško dokazati razloge za izvanredni otkaz da je tužitelju zato dan redovni otkaz. Ističe da su navedenoj odluci o otkazu priložena 2-3 falsifikata i evidencija radnog vremena gdje se vidi da su postojali neopravdani izlasci tužitelja s posla. U odnosu na pitanje da li su sva tri radnika i voditelj i radnici na cnc stroju osposobljeni i za poslove komunikacije s kupcima i za dobavu materijala i sve ostalo spomenuto, ista odgovara da nisu, da su druga dvojica radnika radili samo poslove rezanja, a da je tužitelj radio sve spomenute poslove. Zz tuženika na kraju ističe da smatra da je tužitelj neistinito napisao stanje u firmi, navodi da treba znati da je postojala situacija sa korona virusom, da je tuženik ostao bez financijskih sredstava jer da je nekoliko kupaca otišlo u stečaj te da su i redovite platiše budući nisu znali što će se dalje događati zadržavali svoja financijska sredstva te da je bio val otkaza u privatnom sektoru. Nadalje da nitko u firmi nije dobio sporazumni otkaz već poslovno uvjetovani otkaz a da smatra da nije tužitelju ponuđen minimalac već da mu je ponuđen minimalni iznos od 5.000,00 kn kojeg tužitelj nije prihvatio. Zz tuženika smatra da 4.000,00 kn koje je država davala kao naknadu za vrijeme korone da se to odnosilo na bruto, a ne na neto iznos.

13. U svom iskazu svjedok BS navodi da je tužitelj radio u drugoj hali od njega i da što se tiče otkaza tužitelja da je to bilo vrijeme korone kada su se dosta dijelili otkazi, ali nudila i sklapanja novih ugovora. Prema njegovom saznanju tužitelj se uvijek pristojno ponašao na radnom mjestu i koristio svu zaštitnu odjeću i opremu koje mu je osigurao poslodavac kao što su zaštitne cipele, rukavice , odjeća i sl. Što se tiče odlazaka i dolazaka tužitelja s posla i na posao i njegovih eventualnih izostanaka tužitelj ističe da on o tome nema neposredna saznanja, ali da zna da su svi radnici pa tako i tužitelj imali kartice koje su provlačili pri dolasku i odlasku s posla i te kartice su služile kao evidencija tko je prisutan na radno mjestu pa da se u to mogao vršiti uvid. Što se tiče izlazaka tijekom radnog vremena i dozvola za izlazak radnika s radnog mjesta za vrijeme radnog vremena isti navodi da koliko je njemu poznato da su se izdavala uvijek samo usmena odobrenja ukoliko je bio potreban odlazak s radnog mjesta. Svjedok navodi da nije upoznat s činjenicom da li je tužitelj ikada odbio raditi po nalogu poslodavca na cnc plazmi ili odbio raditi inventuru limova. Svjedok ističe da je vjerojatno tuženik kao poslodavac vodio evidencije o radnom vremenu. Svjedok potvrđuje činjenicu da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala a da ne zna koliko je točno radnika radilo u vrijeme kad je tužitelj obavljao te poslove, a kod tuženika. Ističe da je tužitelj uredno obavljao svoje obveze te da tužitelj nije mogao sam sebi izdati dozvolu za izlazak već da mu je takvu dozvolu mogao izdati samo nadređeni. Nadalje ističe da je tužitelj imao dva zaduženja, jedno u uredu a drugo u poslovnoj hali te da kad je radio u uredu da je sigurno dolazio raditi u svojoj privatnoj odjeći, a kad je odlazio na rad u hali da je tada sigurno koristio zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac, ali da je tužitelj radio većinom u hali. Ističe da on osobno ima spor pred ovim sudom protiv tuženika "Salona Var". Vezano za činjenicu da li je tužitelj 17. i 23. 3. 2020. bio prisutan na radnom mjestu svjedok odgovara da on ne može imati neposredna saznanja o tome budući on tada nije bio tu prisutan.

14. Iz iskaza svjedoka GS proizlazi da je on radio u drugoj hali kao radnik i da je bio radni kolega tužitelja i da koliko je njemu poznato da je tužitelj 17.03.2020. i 23.03.2020. bio na radnom mjestu. Ističe da je radno vrijeme bilo 7 sati tijekom jutra i 3 radna sata tijekom popodneva. Ističe da su se radnicima davali otkazi na način da ih ovlaštena osoba pozove u ured, priopći im razloge otkaza i uruči odluku o otkazu pa da je na taj način i on sam dobio otkaz kod tuženika. Inače, isti navodi da je tužitelj po njegovim saznanjima uredno obavljao poslove te da nikada nije odbijao izvršiti radni nalog poslodavca osim ako je to bilo besmisleno ili ako bi se time netko ugrožavao. U odnosu na poslove koje je tužitelj obavljao navodi da je obavljao poslove na stroju za vodeno rezanje, te stroju za plazmu, a također da je dodatno obavljao i uredske poslove. Nadalje navodi da prema njegovom saznanju tužitelj nije nikad odbio nositi zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac, s tim da obzirom da je dio poslova obavljao u uredu da je tužitelj nosio svoju privatnu odjeću samo kad je radio u uredu. Isti navodi da su kod tuženika na radnom mjestu postojale kartice za evidenciju dolazaka i odlazaka na posao ali da se često događalo da te kartice nisu u funkciji pa bi se radnici javljali nadređenom da prijave dolaske i odlaske s posla. Što se tiče dozvola za izlazak s radnog mjesta tijekom radnog vremena, svjedok ističe da su te dozvole funkcionirale kratko vrijeme pa da bi obično vezano za izlazak s radnog mjesta se radnik javljao nadređenome, pa da se u tom smislu tužitelj kao nadređenoj osobi javljao za odlaske s radnog mjesta OS. Nadalje ističe da se ne može točno sjetiti da li je ikad tužitelj izdavao sam sebi takve dozvole. Navodi da koliko zna nije bilo pisanih upozorenja tužitelju na kršenje radnih obveza. Vezano za događaje koji se spominju u odluci o otkazu tužitelju i to da se isti 15. travnja 2020. pojavio na radnom mjestu bez zaštitne opreme, a 16. travnja 2020. odbio izvršiti određene naloge poslodavca, svjedok navodi da on s tim događajima nije upoznat jer da je dobio otkaz prije svih navedenih datuma i da pretpostavlja da mu je zadnji radni dan bio 23.03.2020., a završno potvrđuje činjenicu da je on vjenčani kum tužitelja.

15. Iz iskaza svjedoka HS proizlazi da je on bio radni kolega tužitelja dok je radio kod tuženika, te da je on osobno dao otkaz kod tuženika u lipnju 2021. Prema njegovim saznanjima isti ističe da je tužitelj uvijek postupao po radnim nalozima tuženika te da nema nikakvih saznanja da bi tužitelj odbijao izvršiti radne naloge poslodavca. Ističe da je tužitelj uvijek bio prisutan na radnom mjestu koliko mu je poznato. Što se tiče zaštitne odjeće i obuće ističe da je tužitelj kad je radio u uredu radio u privatnoj odjeći a kad je radio u poslovnoj hali na strojevima da je koristio zaštitnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac. Isti navodi da je tužitelj na neki način bio njemu nadređen i davao zadatke, odobravao godišnji i sl. a da on ne zna da li je tužitelj sebi išta evidentirao, ističe da zadnjih dana prije njegovog otkazivanja ugovora o radu da su kod tuženika postojale kartice za evidentiranje dolazaka i odlazaka s radnog mjesta, a da nije upoznat s pisanim evidencijama o radnom vremenu te koliko je njemu poznato da tužitelj nije sebi izdavao dozvole za izlazak s posla. U odnosu na činjenicu tko je odobravao ranije odlaske s posla isti navodi da je on jedne prigode tražio odobrenje za sebe od OS, a da mu je on rekao da ne pita njega ništa nego da se obrati US budući da mu je US bio neposredno nadređen, a da ne zna kome se točno tužitelj trebao obratiti za raniji odlazak da li KS ili ŠS. Što se tiče dolazaka i odlazaka tužitelja s posla svjedok ističe da je tužitelj imao ključ od firme i da je on među prvima dolazio na posao i među zadnjima odlazio s posla. Svjedok ističe da ga je jednog dana ŠS pozvao njega i još dvoje kolega i da je tada bio prisutan i tužitelj te ga je ŠS pitao gdje mu je zaštitna odjeća i obuća a da mu je tužitelj istakao da tog dana nije trebao po rasporedu raditi u hali već u uredu i da zato nije ponio zaštitnu odjeću i obuću, a da je ŠS ga uputio da se ode kući presvući. Navodi da je tada ŠS sačinio nekakvu izjavu sa sadržajem koji njemu nije bio prihvatljiv, pa da je on sam onda sačinio izjavu na kojoj je izjavio kako sada svjedoči. Pojašnjava da u trenutku kad je ŠS naredio tužitelju da se ode kući presvući u zaštitnu odjeću i obuću da su se tog trenutka svi koji su bili prisutni spomenutom događaju razišli te da on ne zna što se tada daljnje događalo. Svjedok pojašnjava da je on nadopisao na izjavu koju je ŠS sastavio svoj tekst, ali ne istog dana te da su tu izjavu potpisali kolege DS i U a da im je on isticao zašto su to potpisali, a da su oni navedenu Stupalovu izjavu potpisali bez da su je pročitali. Isti navodi da on misli da nije postojala mogućnost da tužitelj sam sebi izda dozvolu za izlazak s radnog mjesta.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŠS (list 103 -105 spisa) proizlazi da je o u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju bio tehnički direktor kod tuženika. Svjedok ŠS u iskazu je isticao da su se radnici u sjedištu tvrtke i u izdvojenom pogonu na jednak način evidentirali i to putem službenih kartica preko kojih su evidentirali dolaske i odlaske s radnog mjesta, te da su prvotno imali vpn mreže u kojima su bili sadržani radni nalozi i evidencije. Svjedok ŠS ističe da tužitelj nije uopće bio na radnom mjestu 17. i 23. ožujka 2020.godine te da se nikome nije javljao te da nije poslodavcu donio nikakvo opravdanje za te dane. U odnosu na dozvolu za raniji izlazak s posla svjedok je istakao da je on izdavao te dozvole, a radnik da bi popunio formular pa da bi on odobrio ili ne bi odobrio izlazak, te da radnik nije mogao izići sa posla ranije ako mu on to nije odobrio. Svjedok nije znao da li je pismeno upozoravao tuženika na kršenje radne obveze već je isticao da je tužitelja usmeno upozoravao na kršenje radnih obveza. U odnosu na činjenicu da li se tužitelj 15. travnja 2020.godine pojavio na poslu bez zaštitne opreme svjedok ŠS je istakao da mu je tužitelj rekao da nema opremu kod sebe, ali da se istog dana vratio raditi sa kompletnom zaštitnom opremom (zaštitnim cipelama, zaštitnim odjelom, rukavicama i naočalama) te da je bilo logično da se pojavi s opremom istog dana jer da drugačije nije mogao raditi. Svjedok ŠS je decidirano istakao da je logično da se tužitelj pojavio sa zaštitnom opremom istog dana jer da drukčije nije mogao raditi, a također isti ističe da je tužitelj koliko godina je radio kod tuženika uvijek dolazio od kuće obučen u zaštitnu odjeću i obuću. Nadalje, svjedok ŠS se nije mogao sjetiti datuma 16. travnja 2020. kad se u otkazu ističe da je tužitelj odbio postupiti po radnim nalozima poslodavca, ali svjedok tvrdi da je tužitelj često odbijao izvršavati radne zadatke pa da se to odnosi i na izvršenje zadataka na CNC plazmi i zadataka vezanih za inventuru limova. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj bio osposobljen za rad na CNC plazmi i zadatke vezane za inventuru limova svjedok ŠS je istakao da je tužitelj bio osposobljen za rad na CNC plazmi i da je on osobno vršio te obuke radnika, te je istakao da nema bitnije razlike u smislu osposobljavanja za rad na siguran način na oba navedena stroja pa da to znači da kad se radnik osposobi za rad na siguran način na CNC plazmi da to znači da je osposobljen i za rezanje na siguran način jer da se radi o strojevima koji da su slični za upravljanje. U odnosu na stručnu spremu tužitelja svjedok je istakao da je tužitelj završio srednju stručnu spremu, smjer računalnog tehničara za strojarstvo.

17. Iz dopunskog iskaza tužitelja (list 106-108 spisa) proizlazi da je tužitelj završio Srednju tehničku školu i to smjer za računalnog tehničara za strojarstvo, a da je za zanimanje CNC operatera trebao završiti industrijsku školu. Navodi da je prvih pet godina rada radio na CNC stroju za rezanje, te da ga je za rad na CNC stroju za rezanje obučio kolega koji je tu radio prije njega i da je ta obuka trajala mjesec-dva. Ističe da je nakon toga postao voditelj CNC odjela i da je na tom radnom mjestu radio tehničku pripremu i nacrte za tri stroja, te da je na CNC stroju za vodeno rezanje zamjenjivao kolegu kada bi trebalo, a koji je radio na tom stroju. U odnosu na rad na CNC plazmi isti navodi da tamo bio samo u nekoliko navrata poslan da pripomogne kolegi koji je tamo radio i da ga je upravo ŠS tamo poslao kao pomoć kolegi, a da ga je zadnjih nekoliko mjeseci prije otkaza stalno slao raditi na tom stroju premda da on nije bio obučen raditi na tom stroju, a da je to stroj koji je tehnički drukčiji sa zapaljivim plinovima i opasniji za rad. Tužitelj je istakao da u opisu njegovog radnog mjesta nije bilo da radi inventure limova, ali da je to radio po nalogu poslodavca. Tužitelj je i u dopunskom iskazu istakao da ga je ŠS vodio u [adresa], te da ga je on pitao zašto mora raditi poslove s limovima za koje nije obučen, ali da nikad nije na to dobio odgovor. U dopunskom iskazu, a u pogledu vjerodostojnosti evidencija o dolasku na posao i odlasku sa posla tužitelj je istakao da primjećuje njihovu nevjerodostojnost te je ponovio da je te liste kolegica ES prepravljala svaki dan u sklopu radnog vremena od 7:00 do 15:00, te da je on primjetio da je on u veljači bio na bolovanju prema podacima iz tih lista u periodu od 11. do 14. veljače 2020.godine, a da njemu prema tim istim listama piše da ima evidentiranih 8 odrađenih sati i osam prekovremenih sati, a da to ne može biti budući je u periodu od 11. do 14. veljače 2020.godine bio na bolovanju. Tužitelj ističe da je u on u dane 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine bio svaki dan na radnom mjestu osim u dane kad je bio na bolovanju, a da je poslodavac bio uredno obaviješten o danima kad je on bio na bolovanju. Tužitelj ujedno ističe da poslodavac ističe da on nije bio na radnom mjestu u dane 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine, ali da on nikad u tom pravcu od poslodavca nije dobio nikakvu opomenu te da ga nitko nije upozoravao na bilo kakav izostanak sa posla. Tužitelj ujedno ističe da je nelogično da se u navedenim evidencijama bilježi njegovo kašnjenje na posao od 23.03.2020.godine, a da mu se bilježe i odrađeni prekovremeni sati, a da nije nikad opomenut ni za kašnjenje na posao od strane poslodavca. Naposljetku je tužitelj u iskazu istakao da on nije osposobljen za rad na CNC stroju već da je samo u srednjoj školi koju je pohađao imao određene predmete vezano za rad na navedenom stroju, ali da osposobljavanje nije prošao već da mu je samo spomenuti kolega pokazao kako se na stroju radi, te da on nikad nije odbio raditi na stroju za vodeno rezanje već da je prigovarao poslodavcu zbog rada na CNC plazmi navodeći da ne zna raditi na tom stroju.

18. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točke 3. ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju između ostalog ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prije redovnog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a što je propisano odredbom članka 119.stavka 1. ZR-a, dok je stavkom 2. istog članka propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

19. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebice iz pregledanih isprava te iskaza saslušanog tužitelja, te dopunskog saslušanja tužitelja, zz tuženika KS, svjedoka BS, GS te HS, te svjedoka ŠS nedvojbeno prema mišljenju ovog suda proizlazi utvrđena činjenica da tuženik ničim nije dokazao postojanje opravdanih razloga za redovito otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja (kršenja obveza iz radnog odnosa). Prije svega je potrebno istaći da tuženik ničim u ovom postupku nije dokazao da je prije redovitog otkazivanja ugovora o radu tužitelju uvjetovanog ponašanjem tužitelja (skrivljeno ponašanje) kao radnika pisano upozorio na kršenje obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a kako je propisano odredbom članka 119.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) niti takav dokaz prileže ovom spisu. Naime, tuženik zapisnikom od 17.04.2020. upozorava radnika na izvršavanje obveza iz radnog odnosa (list 17 spisa), a koji zapisnik ne predstavlja po sadržaju upozorenje na obvezu iz radnog odnosa i ukazivanje na mogućnost davanja otkaza tim više što je svjedok ŠS u iskazu istakao suprotno od onog što stoji u navedenom zapisniku budući je u iskazu naveo da je upozorio tužitelja na nošenje zaštitne opreme i da je tužitelj naposljetku po njegovom nalogu i postupio i istog dana otišao po zaštitnu opremu i nastavio raditi sa zaštitnom opremom, te da je i inače od početka svog rada tužitelj uvijek dolazio na posao sa zaštitnom opremom koju da mu je osigurao poslodavac, dok iz sadržaja citiranog zapisnika proizlazi suprotno pa u navedenom smislu se navedeni zapisnik ne može smatrati upozorenjem na obvezu iz radnog odnosa i ukazivanjem na mogućnost otkaza. Također je tuženik kao poslodavac bio dužan sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a prije redovnog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogućiti tužitelju kao radniku da iznese svoju obranu. Iz iskaza saslušanog svjedoka OS, a koji je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju odlukom tuženika od 17.04.2020. godine (list 7-8 spisa) prema vlastitom iskazu bio tehnički direktor tuženika u potpunosti je razvidno da on nije pisanim putem upozoravao tužitelja na kršenje radne obveze prije otkazivanja već da ga je na to upozoravao samo usmeno dok iz iskaza saslušanih svjedoka BS, GS te HS proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao poslove svog radnog mjesta. Iz iskaza saslušane zz tuženika KS (list 40-41 spisa) se ne može izvesti zaključak da je sa tužiteljem prije otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja obavljen ikakav razgovor budući je ista spominjala samo da je bilo više razgovora s tužiteljem i da je nju tužitelj vrijeđao, ali se iz onog što je ista navela ne može izvesti decidirani zaključak da je poslodavac uopće obavio ikakav razgovor s tužiteljem prije otkazivanja. Prema iskazu svjedoka BS proizlazi da je prema njegovom zapažanju tužitelj uredno izvršavao svoje radne obveze. Nadalje, prema iskazu svjedoka MS proizlazi da prema njegovom saznanju tužitelj nije dobivao pisana upozorenja za kršenje radnih obveza. Svjedok HS je istakao da prema njegovom saznanju je tužitelj uvijek postupao po radnim nalozima tuženika te da ih nije odbijao izvršiti. Iz iskaza saslušanog svjedoka OS i zz tuženika KS je u potpunosti razvidno da tuženik kao poslodavac nije pisano upozoravao tužitelja na kršenje radnih obveza na kojima temelji predmetnu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 17.04.2020.godine, niti mu je omogućio da iznese svoju obranu, a čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 119.stavka 1. i 2. ZR-a, a što je jedan od razloga zbog kojih je odluka tuženika o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja od 17.04.2020. dana tužitelju nedopuštena. U odnosu na spornu činjenicu da li je tužitelj neopravdano izostao sa radnog mjesta u dane 17.03. i 23.03.2020.godine i da li u te dane radio u izdvojenom pogonu premda je tuženik u evidenciji radnih sati (dolaska na posao i odlazaka sa posla) (list 18-20 spisa) zabilježio da je tužitelj u te dane neopravdano po 8 sati izostao sa posla, ovaj sud navedene evidencije ne smatra vjerodostojnom ispravom u pogledu njihovog sadržaja budući iste nisu ovjerene ni potpisane od strane nadležne osobe – poslodavca, a iste nisu vjerodostojne po svom sadržaju u pogledu utvrđivanja radnih sati koje je tužitelj proveo na radnom mjestu i to dijelom i iz razloga na koje u svom dopunskom iskazu upućuje sam tužitelj, a koje podatke je provjerio i ovaj sud. Naime, tužitelj ističe tijekom trajanja ovog postupka iskazu sa ročišta od 09.11.2022.godine (list 35-39 spisa), a i u svom dopunskom iskazu sa ročišta od 01.rujna 2025.godine (list 106-108 spisa) da je kolegica ES prepravljala svakodnevno navedene evidencije. Iz njegovog iskaza i dopunskog iskaza nedvojbeno proizlazi da nije sporno da su se radnici prilikom dolaska na posao i odlaska na posao evidentirali pomoću uređaja, ali je isti istakao da je radnica koja je kontrolirala te evidencije prepravljala te podatke. Iz iskaza svjedoka OS nedvojbeno proizlazi da su se radnici koji su radili u sjedištu tvrtke i radnici koji su radili izvan sjedišta tvrtke evidentirali na isti način tako što su uz pomoć službene kartice evidentirali svoje dolaske i odlaske s radnog mjesta. Ovaj sud prihvaća tvrdnju tužitelja da navedene evidencije u nekim svojim dijelovima sadrže nelogičnosti zbog kojih se ne mogu smatrati vjerodostojnim dokazom o tome da je tužitelj u spornom periodu radio točno onako kako je u njima prikazano. Naime, uvidom u navedene evidencije za veljaču 2020. je u potpunosti razvidno da se primjerice u istoj navodi da je tužitelj u razdoblju od 11.-14.veljače 2020.godine bio na bolovanju. (list 19 spisa), a zabilježeno mu je u istom razdoblju i to za 12. veljače 2020.godine (u toj rubrici) da je odradio 8 sati, ostvario višak radnih sati u iznosu od 8 sati i da je imao 8 sati redovnog rada. Obzirom da je poslodavac u navedenim evidencijama zabilježio istovremeno da je tužitelj od 11. -14. veljače 2020.godine bio na bolovanju, a za dio tog razdoblja mu je zabilježio da radi i ostvaruje višak sati premda je bio odsutan s posla jer je bio na bolovanju i kao takav se nije niti mogao službenom karticom evidentirati u sustavu, ovaj sud u tom smislu poklanja vjeru djelu iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da je moguće da su navedene evidencije netočne ili da su u iste uneseni pogrešni podaci budući sadrže i međusobno kontradiktorne podatke. Tužitelj u dopunskom iskazu potvrđuje činjenicu da je u razdoblju od 11. -14. veljače 2020.godine bio na bolovanju, te se u tom smislu nije ni mogao prijaviti putem navedenog sustava, službene kartice za evidenciju dolazaka i odlazaka na posao svoj dolazak na posao i odjaviti odlazak sa posla, a zabilježeno mu je istom razdoblju kad je bio odsutan 12.veljače 2020 godine da radi i ostvaruje višak sati tog dana mada tog dana nije bio na poslu već na bolovanju, a kako je i zabilježeno u navedenoj evidenciji. U navedenom smislu ovaj sud smatra logičnim i uvjerljivim dio iskaza zz tužene KS u kojem ista tvrdi da se evidencija radnog vremena vršila uz pomoć klasičnog kartičnog uređaja i da je svaki radnik imao karticu kojom je evidentirao dolazak i odlazak s radnog mjesta, ali nije uvjerljiv ni logičan dio iskaza iste iz kojeg proizlazi da se navedeni podaci nisu mogli prepravljati ili da nisu mogli biti pogrešno uneseni budući je evidentno iz navedene kartice (list 19 spisa) da je evidentirano u veljači 2020. da tužitelj radi i ostvaruje višak sati, a istovremeno mu je evidentirano u istom razdoblju da je bio na bolovanju. Navedeno znači da ukoliko navedeni podaci iz službene evidencije dolazaka tužitelja na posao i odlazaka sa posla nisu prepravljani, da su krivo uneseni i da se ne mogu uzeti kao točni u pogledu ocjene činjenice da li je tužitelj u dane 17.03. i 23.03.2020.godine izostao s posla budući navedene evidencije iz navedenih razloga sadrže i vidljivo netočne podatke, a koje je mogao zabilježiti i uređaj kao takav ukoliko je bio neispravan. Ovo posebno proizlazi kad se uzme u obzir da je svjedok GS za dane kad tuženik-poslodavac ističe da je tužitelj neopravdano izostao sa posla decidirano istakao da je tužitelj dana 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine bio na radnom mjestu. Njegov iskaz ovaj sud smatra logičnim i uvjerljivim budući je on bio u navedeno vrijeme radni kolega tužitelja koji je također radio s tužiteljem između ostalog i u izdvojenom pogonu u [adresa] jer iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 09.studenog 2022.godine proizlazi da je navedeni svjedok GS bio osposobljen za rad na CNC plazmi, a da kad je on postao voditelj na CNC stroju za vodeno rezanje da je bio nadređen ĆS i HS. Imajući u vidu navedene činjenice, da su tužitelj i svjedok GS u sporno vrijeme zajedno radili u izdvojenom pogonu u [adresa], ovaj sud poklanja vjeru dijelu iskaza svjedoka GS u kojem isti potvrđuje da je tužitelj u navedene dane 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine bio na radnom mjestu, budući je isti radeći s tužiteljem kao radni kolega imao direktna saznanja o radu istog. Obzirom da je svjedok GS decidirano istakao u svom iskazu da mu je poznato da je tužitelj u dana 17.03.2020.godine i 23.03.2020.godine bio na radnom mjestu jasno je da je tužitelj u te dane kao i svjedok GS radio u izdvojenom pogonu jer inače svjedok ne bi mogao potvrditi činjenicu da je tužitelj radio u navedene dane. Upravo je svjedok GS istakao da se znalo dogoditi da kartice kojim su radnici evidentirali dolaske na posao i odlaske s posla nisu u funkciji pa da su se u tom slučaju radnici usmeno javljali nadređenom vezano za prijave dolazaka i odlazaka s posla, a koji dio iskaza svjedoka GS upravo upućuju na činjenicu da stanje iz pregledanih evidencija (list 18-20 spisa) ne mora nužno odgovarati stvarno odrađenim satima tužitelja budući navedene evidencije sadrže i netočne i nelogične međusobno kontradiktorne podatke. Tuženik tijekom postupka nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je tužitelj sam sebi izdavao dozvole za izlazak s radnog mjesta niti takav dokaz prileže spisu, dok iz iskaza saslušanog svjedoka MS proizlazi da se tužitelj ako je trebao izići ranije s radnog mjesta javljao OS, a svjedok HS je decidirano istakao da tužitelj nije sebi izdavao nikakve dozvole za izlazak s posla. Također tuženik tijekom postupka sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogla smatrati dokazanom činjenica da je isti odbio dana 14.travnja 2020.godine koristiti zaštitna sredstva. Ovaj sud jednako uvjerljivim cijeni iskaze svjedoka MS, BS i HS u pogledu korištenja zaštitne opreme od strane tužitelja kao i iskaz samog tužitelja. Naime, iz iskaza tužitelja na ročištu od 09.studenog 2022.godine proizlazi da on nikad nije odbio koristiti zaštitnu opremu već da se njemu nikad poslodavac nije obračao i to godinama prije 15.04.2020. vezano za korištenje zaštitne opreme pa da kad ga je ŠS upozorio da mora imati zaštitnu opremu da se isti se istog dana po nalogu nadređenog vratio kući po istu te je postupio po nalogu poslodavca i tog dana je koristio zaštitnu opremu. Svjedok ŠS je u iskazu od 25.03.2025.godine (list 103-105 spisa) potvrdio navode tužitelja ističući kao i tužitelj da je kad se tužitelj pojavio bez zaštitne opreme istog upozorio da treba nositi zaštitnu opremu te da je tužitelj tog dana 15.04.2020.godine otišao kući po zaštitnu opremu i nastavio raditi s potpunom zaštitnom opremom. U pogledu nošenja zaštitne opreme od strane tužitelja iz iskaza svjedoka ŠS nedvojbeno proizlazi da se tužitelj dana 15.04.2020.godine iznimno pojavio na poslu bez zaštitne opreme budući je svjedok ŠS u svom iskazu decidirano naveo da je tužitelj onoliko godina koliko je kod tuženika radio uvijek dolazio od kuće obučen u zaštitnu odjeću i obuću. Podjednako proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka MS, HS i BS. Među strankama nije sporno u ovom postupku da je tužitelj radio kod poslodavca u uredu, te u izdvojenim pogonima od kojih je jedan bio u [adresa], a drugi u Sv. Kaju u Solinu, a što je u svome iskazu potvrdio i sam tužitelj pa je logično i uvjerljivo da su navedeni svjedoci isticali da dok je tužitelj radio u uredu da mu nije trebala zaštitna odjeća i obuća već da je istu koristio kad je radio u navedenim halama-pogonima u [adresa] i [adresa] u [adresa] budući je tada i prema vlastitom iskazu i iskazu svjedoka radio na strojevima (CNC stroju za vodeno rezanje i CNC plazmi). U navedenom smislu je iz svega navedenog razvidno da tužitelj nije odbijao nositi zaštitnu odjeću i obuću. Naposljetku, tuženik ničim nije dokazao tvrdnje iz odluke o otkazu da je tužitelj dana 16.04.2020.godine odbio obaviti radni zadatak po nalogu RN19/927/20001 za rezanje na CNC plazmi i zadatak inventure limova. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka BS, MS, te AS decidirano proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao sve svoje radne obveze na svome radnom mjestu. Svjedok GS je u tom pravcu istakao da je tužitelj uredno obavljao svoje poslove te da nikad nije odbijao izvršiti nalog poslodavca. Iz iskaza tužitelja sa ročišta od 09.11.2022.godine u tom pravcu proizlazi da on nije odbio izvršiti navedene naloge jer da nakon što su radnici tuženika, njegovi kolege dobili sporazumni otkaz ugovora o radu da je njega osobno čekao ŠS svaki dan da ga odveze na posao u izdvojeni pogon i vrati sa posla, te da je on redovno odlazio u izdvojeni pogon gdje da je mogao obavljati inventuru limova i to u pogonu u [adresa]. Upravo iz iskaza svjedoka MS proizlazi da je tužitelj obavljao i poslove u uredu i poslove na stroju za plazmu i stroju za vodeno rezanje. Također svjedok ŠS koji je u sporno vrijeme bio tehnički direktor kod tuženika i nadređena osoba tužitelju nije se mogao sjetiti datuma 16.04.2020. za kojeg se u odluci o otkazu tvrdi da je tužitelj odbio izvršiti spomenute naloge već samo paušalno ističe bez jasnih argumenata da je tužitelj odbijao izvršiti navedene naloge. Iz dopunskog iskaza tužitelja jasno proizlaze kao utvrđene činjenice da je isti završio srednju tehničku školu, smjer računalnog tehničara za strojarstvo, a da je za zanimanje CNC operatera te samim time upravljanjem CNC strojem za vodeno rezanje i CNC plazmom trebalo završiti sasvim drugu i to industrijsku školu. Iz dopunskog iskaza tužitelja nadalje proizlazi da je on unatoč tome što je po zanimanju računalni tehničar za strojarstvo prvih pet godina po nalogu poslodavca – tuženika u ovom postupku radio na CNC stroju za vodeno rezanje, a da ga je za taj rad obučio kolega koji je na tom stroju radio prije njega. Nakon toga tužitelj prema svom iskazu postaje voditelj CNC odjela i radi tehničku pripremu i nacrte za tri stroja i zamjenjuje na CNC stroju za vodeno rezanje kolegu kad zatreba. Što se tiče rada na CNC plazmi tužitelj je istakao da je samo u nekoliko navrata radio na tom stroju kao pomoć kolegi, te da nije bio obučen za rad na CNC plazmi, ali da je ŠS od njega tražio da stalno radi na CNC plazmi zadnjih mjesec dana prije otkaza, a da je riječ o tehnički drukčijem stroju, opasnijem za rad zbog zapaljivih plinova, a da je ŠS od njega tražio da radi inventure limova, a za što također nije bio obučen. U odnosu na CNC stroj za vodeno rezanje tužitelj je istakao da nije bio osposobljen za rad na njemu osim što je u školi imao određene predmete vezano za taj stroj, već da mu je samo kolega pokazao kako se na tom stroju radi. Za CNC stroj je tužitelj istakao da nije odbio raditi na njemu, a da je za CNC plazmu prigovarao poslodavcu. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj odbio dana 16.04.2020 izvršiti radni zadatak rezanja na CNC plazmi, te rada na inventuri limova, već je tužitelj iz sasvim opravdanih razloga prigovarao poslodavcu zbog izdavanja naloga za rad za poslove za koje nije bio osposobljen za rad. Naime, iz uvjerenja o osposobljavanju (list 23-24 spisa) kojeg je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik jasno proizlazi da je tužitelj osposobljen za rukovanje portalnom i mosnom dizalicom, te za rukovanje viličarom. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 25.02.2019.godine (list 5-6 spisa) proizlazi da je tužitelj bio kod tuženika zaposlen na radnom mjestu voditelja projekata radne jedinice rezanje i pripremanje materijala te u opisu samog radnog mjesta tužitelja nije naveden rad sa CNC strojem za vodeno rezanje ni rad sa CNC plazmom, ali je navedeno da tužitelj radi i ostale poslove u dogovoru sa tehničkim direktorom i voditeljem proizvodnje i održavanja. Tužitelj je u navedenom smislu po nalogu direktora tuženika OS u konkretnom slučaju 16.04.2020.godine mogao vršiti i zadatke rezanja na CNC plazmi i rad inventure limova, ali pod uvjetom da je za navedene poslove osposobljen za rad na siguran način. Tuženik nije sudu tijekom postupka dostavio uvjerenja iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj bio osposobljen za rad na navedenoj CNC plazmi pa ni za rad na CNC stroju za rezanje vodenih limova, kao ni za rad inventure limova. Tužitelj je prema iskazima saslušanih navedenih svjedoka u ovom postupku i svom iskazu ove poslove obavljao premda nije bio službeno osposobljen za obavljanje navedenih poslova za rad na siguran način, te je isti u tom smislu premda je izvršavao naloge poslodavca i vršio rad na navedenim strojevima prigovarao radu na CNC plazmi i vezano za inventuru limova jer za taj rad nije bio osposobljen na siguran način. Budući tuženik nije dokazao da tužitelj nije izvršavao njegove naloge za navedeni rad, te protivno navodima tuženika drukčije proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja ne može se smatrati da je tužitelj u navedenom smislu odbio vršiti svoju radnu dužnost. Isti je mogao odbiti rad na navedenim strojevima budući nema dokaza u vidu odgovarajućih službenih uvjerenja da je tužitelj bio osposobljen za rad na njima, ali tužitelj je prema onome što su iskazali saslušani svjedoci ipak izvršavao sve radne naloge. U odnosu na navod iz odluke o otkazu da tužitelj nije vratio poslodavcu mobitel i sim karticu isti navod je također neosnovan budući iz iskaza saslušanog tužitelja na ročištu od 09.studenog 2022.godine proizlazi da je isti vratio tuženiku kao poslodavcu i mobitel i sim karticu i zaštitnu opremu i karticu za timbravanje i to 29.05.2020.godine, a koji navod tužitelja je potvrdio i saslušani svjedok ŠS ističući da je čuo da je tužitelj navedeno vratio. U navedenom smislu iz pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja niti je dokazao da je tužitelj s namjerom kršio ikakve radne obveze.

20. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Budući ovaj sud smatra da je navedeni otkaz poslodavca nedopušten i da radni odnos nije prestao trebalo je naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto voditelja projekata radne jedinice rezanje i priprema materijala odnosno na drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude sve sukladno odredbi članka 124.stavka 1. ZR-a.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tuženik mu je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. točka 2. OT-a), te za daljnje procesne radnje i to zastupanja na ročištu od 09.studenog 2022.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.ožujka 2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 06.rujna 2023.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 13.ožujka 2024.godine u iznosu od 50 bodova, zastupanja na ročištu od 11.12.2024.godine u iznosu od 50 bodova; te 25.03.2025.godine u iznosu od 50 bodova; te zastupanja na ročištu od 01.rujna 2025.godine a što ukupno iznosi 50 bodova, a što ukupno iznosi 600 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.200,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 300,00 Eur-a ukupno iznosi 1.500,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

Splitu, 06. listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika