REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2131/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku MS, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Gundulićeva 48, Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel (P-DO-26/2023), radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4.rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Branka Čuture, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, i zakonske zastupnice tuženika ĐS, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 6.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana solidarno isplati tužitelju CS MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.565,00 kuna/ 605,88 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5.travnja 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR (slovima: šest stotina eura).

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 30.svibnja 2022. tužba u kojoj se navodi da je tužitelj vlasnik stana broj 2 u [adresa], koji je položen na visokom prizemlju odnosno prvom katu u zgradi označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u ZU 5231 KO [katastarska općina]. Dio stana u površini od 64,84 m2 koristi kao zaštićeni najmoprimac GS, koji je sa tužiteljem 7.studenoga 2014. sklopio ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. GS plaća tužitelju zaštićenu najamninu u iznosu od 295,00 kn/39,15 EUR mjesečno, dok prosječna najamnina stana na predjelu [adresa] iznosi između 75,00kn/9,95 EUR i 90,00 kn/11,95 EUR mjesečno za jedan m2, što za stan od 64,84 m2 iznosi 4.860,00 kn/645,03 EUR mjesečno. Kada se od tog iznosa oduzme iznos zaštićene najamnine od 295,00 kn/39,15 EUR mjesečno se dobije iznos od 4.565,00 kn/605,88 EUR. Tolika je razlika između tržišne najamnine i zaštićene najamnine za taj stan, a tužena nije platila tužitelju tu razliku za travanj 2020. Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevima za mirno rješenje spora od 1.rujna 2021. i 2.rujna 2021., na koje je tužena odgovorila dopisima od 22.listopada 2021. navodeći da nema mogućnosti mirnog rješenja spora, i zahtjeve je odbila, premda je to protivno Ustavu Republike Hrvatske (članak 50.stavak 1.).

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.565,00 kn/605,88 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5.travnja 2020. do isplate, kao i da naloži tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zateznom kamatom od objave presude do isplate.

2.U odgovoru na tužbu tužena prije svega predlaže sudu odbaciti tužbu jer ne postoje procesne pretpostavke za vođenje ovog spora, jer zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve što i tužba, dakle trebaju biti identični kako bi se ostvarila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, što ovdje nije slučaj. Nadalje, tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne te pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tužene. Tužena ističe da je tužitelj vlasništvo stana stekao pravomoćnim upravnim aktom od 17. lipnja 2021., i to nakon što je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 68/18), koji je bio na snazi od 4. kolovoza 2018. do 25. rujna 2020., kad je ukinut odlukom Ustavnog suda RH objavljenoj u Narodnim novinama broj:

105/2020, pa nema pravnog osnova potraživati od tužene razliku između tržišne i zaštićene najamnine za dio stana koji mu pripada temeljem pravomoćnog upravnog akta za mjesec travanj 2020. Tužitelj nije bio ovlašten zaključiti ugovor o najmu stana sa GS dana 7. studenog 2014., niti od istoga potraživati zaštićenu najamninu jer nije bio vlasnik stana. Navodi i da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe i da je njegovo traženje osnovano (što se osporava), s obzirom da u narativnom dijelu tužbe tužitelj navodi da potražuje izgubljenu zaradu za stan broj 2 položen na visokom prizemlju zgrade i pod uvjetom da je ugovor o najmu od 7. studenog 2014. pravno valjan (što nije), tužitelj ne bi imao pravo potraživati izgubljenu zaradu za dio stana koji zaštićeni najmoprimac koristi preko 1/3 dijela. Naime, pravomoćnim rješenjem upravnog tijela određeno je da najmoprimac nastavlja koristiti predmetni stan u 1/3 dijela, te bi sve što najmoprimac koristi preko 1/3 dijela na temelju ugovora o najmu stana zaključenog s tužiteljem išlo na teret samog tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora od zaprimljenog 1. rujna 2021. kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i dopune tog zahtjeva zaprimljenog kod istog tijela 2. rujna 2021., odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj N-DO-737/2021 od 22. studenog 2021. na Zahtjev za mirno rješenje spora, uvidom u Oglase objavljene na internet stranici www.njuskalo.hr o stanovima koji se nude za iznajmljivanje (list 9-15 spisa), pregledom Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom od 7. studenog 2014. ovjerenog u potpisu od strane javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita pod brojem Ov- 5065/2014 dana 7. studenog 2014., Izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] izdanog od strane Zemljišnoknjižnog odjela Split dana 19. svibnja 2022., dopisa Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko pravne poslove i izgradnju od 1. travnja 2025., Elaborata T.D. 03/18 od 2. srpnja 2018. stalnog sudskog vještaka Nedažda Lugića iz Splita, te privremenog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/I-371-01/24-13/890 od 14. veljače 2025.

3.1. Sud je odbacio kao nepravovremen dokazni prijedlog tužitelja sa pripremnog ročišta od 11.ožujka 2025. kojim predlaže pribaviti podatke Porezne uprave o visini tržišne najamnine za mjesec travanj 2020. za područje [adresa] u [adresa] za stanove površine cca 65 m2, jer se u ovom slučaju radi o sporu male vrijednosti i stranke sud dužne sve dokaze predložiti u tužbi ili odgovoru na tužbu.

3.2. Za dokumentaciju koju je tužena dostavila podneskom od 4. veljače 2025. odlučeno je da se neće koristiti u ovom postupku kao dokaz, niti će se izvoditi dokazi predloženih u tom podnesku, budući da nisu nepravovremeno predloženi još u odgovoru na tužbu.

3.3. Sud je prihvatio da se kao dokaz u ovom postupku koristi privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/I-371- 01/24-13/890 od 14. veljače 2025., budući da je doneseno nakon podnošenja tužbe i odgovora na tužbu, tako da isti tužena nije mogla pravovremeno priložiti u spis.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom mjesečne najamnine u iznosu od 4.565,00 kn//605,88 EUR za travanj 2020., koji iznos predstavlja razliku između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa] u [adresa].

6. Između parničnih stranaka sporno je da li je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka prema odredbi čl.186.a ZPP-a, sporna je aktivna i pasivna legitimacija parničnih stranaka, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Prije svega potrebno je raspraviti pitanje postojanja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Prema odredbi čl. 186. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, nadalje:ZPP-a) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

8. Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirnim rješenjem spora, kojim se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženoj 1.rujna 2021. putem nadležnog državnog odvjetništva, u kojem tužitelj navodi da njegov stan koristi zaštićeni najmoprimac GS uz najamninu od 295,00 kn/39,15 EUR mjesečno za korištenje površine u vlasništvu tužitelja od 64,84 m2, dok bi tržišna najamnina takvog stana iznosila 4.500,00 kn/597,25 EUR -5.250,00 kn/696,79 EUR. Stoga tužitelj potražuje od tužene isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine u iznosu od 4.700,00 kn/623,80 EUR mjesečno počevši od 5. rujna 2016. pa nadalje. U dopuni tog zahtjeva od 2.rujna 2021. tužitelj je zatražio isplatu razlike tržišne i zaštićene najamnine u iznosu od 7.215,00 kn/957,60 EUR, sa zateznom kamatom od 5. u mjesecu za taj mjesec od 5. rujna 2016. pa nadalje, ovo potonje iz razloga što je u međuvremenu tužitelju rješenjem Ministarstva pravosuđa od 17. lipnja 2021. dano u vlasništvo 1/3 dijela zgrade na adresi [adresa], u površini od 110,38 m2.

9. Tužena je putem nadležnog državnog odvjetništva dopisima posl.br. N-DO- 737/2021 i N-DO-737/2021 od 22.studenoga 2021. obavijestila tužitelja da nema mogućnosti mirnog rješenja spora, te je njegove zahtjeve odbija.

10. Tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora i dopuni tog zahtjeva naveo osnovu po kojoj potražuje isplatu od tužene i razdoblje za koje potražuje isplatu, odnosno od 5.rujna 2016. pa nadalje, kao i okvirni mjesečni iznos, pa sud smatra da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva, kao i određen novčani iznos. Na taj način je, bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za isplatom u ovom postupku. Neosnovani su prigovori tužene da zahtjev za mirno rješenje spora i tužba moraju biti identične, a ukoliko je državno odvjetništvo smatralo da zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora ne sadrži sve što je potrebno, trebalo je istoga pozvati da zahtjev ispravi ili dopuni sukladno odredbi čl.38.st.3.Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj:67/2018).

11. Prema tome, već sama činjenica da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu iz kojeg je vidljiva osnova zahtjeva znači da je postupio po odredbi čl.186a st.1.ZPP-a. Zakonska odredba prema kojoj zahtjev za mirno rješenje mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba ne podrazumijeva da taj zahtjev mora imati oblik tužbe, nego mora sadržavati bitne činjenice za odlučivanje o zahtjevu, pravnu osnovu, a u slučaju novčanog potraživanja i iznos koji se zahtjeva u mirnom postupku, koji ne mora biti identičan onom sadržanom u kasnijem tužbenom zahtjevu. S obzirom da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu odbilo zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, koji je nakon toga podnio tužbu ovom sudu, suprotno prigovorima tužene, ispunjena je procesna pretpostavka koju propisuje čl.186a st.1. ZPP-a.

12. Pregledom dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj sklopio 7. studenog 2014. Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao vlasnik stana (za 5/9 dijela stana) s GS kao najmoprimcem, kojim ugovorom tužitelj daje u najam stan u [adresa], koji se nalazi u prizemlju i koji ugovor se odnosi na 5/9 dijela stana ili 64,84 m2 od ukupne površine stana od 116,72 m2,

- da se najmoprimac obvezao plaćati tužitelju kao najmodavcu zaštićenu najamninu u iznosu od 295,00 kn/39,15 EUR svaki mjesec na tekući račun najkasnije do 15og u mjesecu,

- da su kao osobe koje su ovlaštene koristiti stan zajedno s najmoprimcem navedeni njegov sin SS i supruga CSD,

- da se navedeni stan nalazi u nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna, površine 180 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

- da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici navedene nekretnine upisani tužitelj za 2/6 dijela, BS za 3/18 dijela, NS za 1/18 dijela, RS za 2/18 dijela i Općenarodna imovina za 1/3 dijela, a kao organ upravljanja upisan je Narodni odbor Grada Splita,

- da iz pregleda Oglasa za iznajmljivanje stanova na predjelu Bačvice proizlazi da se stan površine 64m2 iznajmljuje za iznos od 600,00 EUR mjesečno, stan od 100m2 se iznajmljuje za 1.000,00 EUR mjesečno,

- da iz Elaborata T.D. 03/18 od 2. srpnja 2018 stalnog sudskog vještaka Nedažda Lugića iz Splita proizlazi da stan u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ima ukupnu površinu od 95,67 m2 na dan mjerenja za potrebe elaborata u svibnju 2018.,

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. lipnja 2021. poništeno Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 7. prosinca 2017. pod toč. I. izreke, te je u tom dijelu odlučeno da se CS daje u vlasništvo zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/3 dijela, osim nadograđenog stana br. 4, položenog u potkrovlju, odnosno trećem katu zgrade, čiji je vlasnik RS, da mu se u vlasništvo daje zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/3 dijela, koja zgrada je prethodno za 1/3 dijela konfiscirana prijašnjem vlasniku ŽS, ocu tužitelja,

- da je Privremenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Klasa: UP/I-371-01/24-13/890 od 14. veljače 2025. u pravnoj stvari zaštićenog najmoprimca GS i vlasnika stana CS radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe programa mjera, odlučeno da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a počeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma koji je zaštićeni najmoprimac vlasniku plaćati u polovici iznosa najamnine iz toč. II. tog rješenja, odnosno polovicu iznosa od 547,12 EUR, na račun tužitelja, dok će preostali iznos najamnine vlasniku stana isplatiti Republika Hrvatska i to sve do iseljenja zaštićenog najmoprimca iz predmetnog stana.

13. Iz naprijed navedene dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/I-942-01/19-01/128 od 17. lipnja 2021. stekao u vlasništvo 1/3 idealnog dijela cjeline zgrade anagrafske oznake [adresa] sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] ZU 5231 K. O. [katastarska općina], kao i 1/3 dijela zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5231 k. o. [katastarska općina].

14.Tim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje Klasa: UP-I-942-04/9701/741 od 7. prosinca 2018. kojim je, između ostalog, u točki 4. izreke, utvrđeno da stanar GS i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva za 1/3 dijela nastavljaju koristiti stan br. 02 položen na visokom prizemlju odnosno prvom katu predmetne zgrade površine 123,12 m2, a GS stječe pravni položaj zaštićenog najmoprimca odnosno nastavlja koristiti stan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, dalje: ZNS).

15. Dakle, tužitelj je pravo vlasništva 1/3 idealnog dijela cjeline zgrade anagrafske oznake [adresa] sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica] ZU 5231 k. o. [katastarska općina], kao i 1/3 dijela zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5231 k. o. [katastarska općina] stekao dana 17. lipnja 2021. temeljem citiranog pravomoćnog upravnog akta.

16. Tužitelj potražuje isplatu razlike najamnine, dakle s osnova izgubljene zarade za mjesec travanj 2020. dakle, prije nego je stekao pravo vlasništva 1/3 cijelog objekta, pa tako i stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac GS. Kao osnovu svog potraživanja tužitelj ističe ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kojeg je kao najmodavac zaključio dana **.**.2014. sa GS kao zaštićenim najmoprimcem.

17. Međutim, tužitelj nije bio ovlašten zaključiti ugovor o najmu stana sa GS dana 7. studenog 2014. jer tada nije bio vlasnik stana niti time aktivno legitimiran na zaključenje takvog ugovora. Citirani ugovor tužitelj je zaključio prije pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog upravnog tijela kojim mu je priznato (vraćeno) pravo vlasništva 1/3 idealnog dijela zgrade na adresi [adresa], a koje je kako je navedeno postalo pravomoćno rješenjem od 17.lipnja 2021. Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/I- 942-01/19 01/128. Za dodati je da je ovaj sporni Ugovor zaključen za 5/9 stana odnosno 64,84 m2 od ukupnih 116,72 m2, dok je kasnije tužitelju vraćena 1/3 idealnog dijela.

18. Naime, iz obrazloženja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. lipnja 2021. nesporno proizlazi da je prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-942-04/97-01/741 od 7. prosinca 2018. doneseno u ponovljenom postupku utvrđivanja naknade za oduzetu imovinu, nakon što je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-843/17 od 6. srpnja 2017. poništena presuda Upravnog suda u Splitu broj:

Uslnoi-39/15 od 31. listopada 2016., te drugostupanjsko rješenje Klasa: UP/II-942 01/12-01/1306 od 11. veljače 2015. i rješenja prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I 94204/97-01/741 od 24. rujna 2012. i 25. rujna 2012.

19. Slijedom navedenog, tužitelj nije ovlašten tražiti isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine za travanj 2020. jer tada nije bio vlasnik stana, odnosno nije bio ovlašten niti zaključiti Ugovor o najmu stana tijekom 2014., a prije pravomoćnosti odluke prvostupanjskog upravnog tijela, pa bi takav ugovor bio pravno nevaljan i ne bi proizvodio učinke. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

20. Parnični troškovi dosuđeni su tuženoj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a), s obzirom na to da je u cijelosti uspjela u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 605,88 EUR, te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR.

20.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženoj su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to trošak sastava odgovora na tužbu 50 bodova, sastav obrazloženog podneska od 4.veljače 2025.-50 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 11.ožujka 2025., 20.svibnja 2025., 10.srpnja 2025. i 4.rujna 2025. po 50 bodova za svako ročište (50x4), odnosno zbrojeno 300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 600,00 EUR. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženoj troškove ovog postupka u iznosu od 600,00 EUR, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 6.listopada 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženoj putem zakonskog zastupnika,

-u spis.