REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-486/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje u pravnoj stvari tužitelja DRAVA INTERNATIONAL d.o.o., Osijek, Stjepana Radića 15, OIB: 40223379376, kojeg zastupa punomoćnik Vedrana Švedl Blažek odvjetnica u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d. u Osijeku, Trg Ante Starčevića 10/I, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 714-51022542 od 23. ožujka 2018. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati i naknadu od preostalog iznosa kredita odnosno od uplaćenog iznosa (kod djelomične otplate) sukladno Odluci o naknadama za usluge Banke." i kao takva ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju DRAVA INTERNATIONAL d.o.o., Osijek, Stjepana Radića 15, OIB: 40223379376 iznos od od 1.412,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 714-51014033 od 14. prosinca 2012. izmijenjena odredbom čl. 2. Aneksa broj 2 uz Ugovor o kreditu broj: 714-51014033 od 20. studenog 2013. zaključenog između parničnih stranaka u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati i taksu od preostalog iznosa kredita odnosno od uplaćenog iznosa (kod djelomične otplate), u skladu s Tarifama Hypo Alpe-Adria-Band d.d. i HBOR-a." i kao takva ne proizvodi pravne učinke.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju DRAVA INTERNATIONAL d.o.o., Osijek, Stjepana Radića 15, OIB: 40223379376 iznos od od 8.257,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi odrađenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 964,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. veljače 2025. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate u bitnom navodeći da su stranke bile su u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o kreditu broj: 714-51022542 od 23. ožujka 2018., koji je zatvoren u kolovozu 2022. prijevremenom otplatom kredita, kojom prilikom je tužitelju, 18. kolovoza 2022., naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 10.644,03 kn, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 1.412,70 EUR (0,50% od osnovice sukladno Tarifi banke) i na temelju Ugovora o kreditu broj: 714-51014033 od 14. prosinca 2012. sa Aneksom broj 2 od 20. studenog 2013. kojim je korigirana klauzula o prijevremenoj otplati kredita, a koji kredit je također zatvoren u kolovozu 2022. prijevremenom otplatom, kojom prilikom je tužitelju, 18. kolovoza 2022., naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 62.216,02 kn, odnosno 8.257,48 EUR (1,50% od osnovice sukladno Tarifi banke).

1.1. Tužitelj navodi da je tuženik od njega nezakonito naplatio navedenu "izlaznu naknadu" odnosno naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Naime, prema odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 714-51022542 od 23. ožujka 2018. korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita (konačnu ili djelomičnu) koju će isplatiti prema obračunu banke. Ugovoreno je da je u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati i naknadu od preostalog iznosa kredita sukladno Odluci o naknadama za uslugu banke. Nadalje, prema odredbi čl. 2. Aneksa broj 2 uz Ugovor o kreditu broj: 714-51014033 od 20. studenog 2013. izmijenjena je odredba čl. 8. osnovnog ugovora na način da je umjesto ranijeg uređenja prema kojemu banka neće naplaćivati naknadu za prijevremenu otplatu kredita u slučaju konačne prijevremene otplate kredita ugovoreno da je banka ovlaštena zaračunati taksu od preostalog iznosa kredita u skladu s Tarifama banke i HBOR-a.

1.2. Tužitelj se poziva ne odredbu čl. 1024. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) prema kojoj korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.), a u tom slučaju korisnik kredita je dužan banci kao davatelju kredita nadoknaditi štetu, ako ju je davatelj kredita pretrpio (stavak 3.). Navodi da je tuženik jednostranim ugovaranjem naknade, prema Odluci tuženika o visini naknade za uslugu banke (propisano Tarifom), povrijedio zakon na štetu tužitelja, koja povreda spomenutih odredbi ugovora za posljedicu mora imati ništetnost. Napominje da je tuženik ugovaranjem mogućnosti prijevremene otplate kredita pristao na mogućnost plaćanja manjeg iznosa po osnovi kredite obveze pa se ne može pozivati da mu je tom radnjom tužitelj uzrokovao štetu. Tvrdi da naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja nikakvu naknadu štete, već naknadu za usluge banke prema Tarifi Banke koja je varijabilna. Prema tome, banka je naplatila ništa drugo nego uslugu zatvaranja kredita, što je protivno prisilnopravnoj odredbi čl. 1024. ZOO.

1.3. S tim se u vezi tužitelj poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-24/2021 od 21. veljače 2023. kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe glede prava tuženika na naknadu za prijevremenu otplatu kredita ništetne, nedopuštene i nepoštene. Poziva se i na odluku Vrhovnog suda RH broj: Rev- 112/2018 od 9. ožujka 2022., na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-1122/2023-2 od 13. prosinca 2023. i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3231/2022; U-III-7491/2022; U-III-236/2023; U-III- 369/2023; U-III-597/2023 sve od 13. srpnja 2023.

1.4. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredi i povrat po osnovi tih ništetnih odredbi ukupnog iznosa od 9.670,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2022. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio 26. ožujka 2025. ističe kako nije sporno da su među strankama sklopljeni ugovori o kreditu kako to tužitelj navodi u tužbi, kao niti činjenica da su predmetni krediti prijevremeno otplaćeni. Navodi da je iz Aneksa vidljivo da je Ugovor 2 sklopljen kao faza 1 kreditiranja u obliku tzv. mostnog financiranja u suradnji s HBOR-om pa se ukupno naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita za Ugovor 2 u visini od 1,50% se ne odnosi u cijelosti na naknadu tuženika, već tuženikov dio naknade 2 iznosi 2.752,49 EUR (0,50%), dok se preostali dio naknade odnosi na naknadu HBOR-a (1,00%). Stoga tužitelj ne može potraživati povrat od tuženika za sredstva koja pripadaju HBOR-u. U odnosu na sudsku praksu na koju se tužitelj poziva u tužbi ističe kako se ista odnosi na tzv. potrošačke ugovore koji se temelje prvenstveno na Zakonu o zaštiti potrošača, dok tužitelj u smislu tog Zakona nije potrošač kojem se pruža zaštita od nepoštenih ugovornih odredbi. Tužitelj je trgovac, a svrha ugovora o kreditu je bila upravo njegova poduzetnička djelatnost.

2.1. Osporava tužiteljeve tvrdnje da je sporna naknada ugovorena protivno odredbi članka 1024. ZOO te navodi da ugovaranjem mogućnosti prijevremene otplate kredita tuženik nije izgubio pravo pozivati se na činjenicu da mu je nastala šteta jer je upravo zbog ugovaranja mogućnosti prijevremene otplate kredita i ugovorio pravo naplate naknade u slučaju prijevremene otplate te odredio da se ista računa prema Tarifi, a ne unaprijed fiksnom iznosu, s obzirom da nastala šteta banke ovisi o gospodarskim okolnostima u trenutku prijevremene otplate, stanju financijskih tržišta i drugim promjenjivim faktorima. S tim u vezi navodi da je predmetnim ugovorima za tužitelja predviđena mogućnost učiniti kredit dospjelim u cijelosti, odnosno izmijeniti rok dospijeća i način otplate, a u takvom slučaju tuženiku nastaje šteta. Naime, sredstava koja kreditor (tuženik) isplaćuje kao predmet, odnosno iznos kredita, osigurava vlastitim zaduživanjem ili pozajmicom (putem depozita štediša, zajmom kojeg će osigurati dioničari ili zaduživanjem na financijskom tržištu), međutim tuženik, za razliku od tužitelja, nema mogućnost prijevremenog povrata sredstava, već je do kraja ugovorenog perioda dužan plaćati kamatu, čime mu nastaje šteta. Osim toga, tuženik uslijed prijevremene otplate ostvaruje u tom trenutku neplanirani i neočekivani priljev novca koji ne može istovremeno plasirati s obzirom na hiperlikvidnost financijskih tržišta pa je ta sredstva prisiljen položiti kod Citibank i/ili Deutsche Bank i za to plaćati negativnu kamatu, čime mu također nastaje šteta. Međutim, čak i kad bi tuženik u trenutku prijevremene otplate mogao plasirati tako ostvareni priljev novca u obliku novog kredita, budući da su se tržišne okolnosti značajno promijenile u odnosu na trenutak sklapanja ugovora o kreditu, tuženik nije mogao predmetna sredstva ponovno plasirati u obliku kredita pod istim uvjetima kao što su ostvareni u predmetnom ugovoru o kreditu. Navodi da banke u praksi novac iz kojeg plasiraju kredite dobivaju po visokim kamatama te ih uračunavaju u kamatu koju naplaćuju po kreditu. Time tuženik trpi štetu koja predstavlja razliku između kamate koju je dužan plaćati svojim zajmodavcima i kamate koju može naplatiti novim kreditom kojeg plasira svojim korisnicima. Stoga navodi da kod prijevremene otplate kredita tuženiku nastaje materijalna šteta i upravo njegov pravo naplatiti spornu naknadu predstavlja protutežu tužiteljevom pravu prijevremeno otplatiti kredit.

2.2. Dakle, tuženik navodi da je stvarna šteta mu je nastala prilikom prijevremene otplate kredita zapravo naknada koja je predviđena spornim čl. 7. Ugovora 2 izmijenjena Aneksom, odnosno predviđena spornim čl. 8. Ugovora te ona ni na koji način nije povezana niti predstavlja buduću nedospjelu ugovornu kamatu koju bi tužitelj platio da je kredit nastavio otplaćivati sukladno ugovorenom datumu dospijeća. Osim toga, iz sadržaja čl. 1024. st. 4. ZOO-a proizlazi da bi sporni čl. 8. Ugovora, odnosno sporni čl. 7. Ugovora 2 izmijenjenog Aneksom mogao biti ništetan samo ako bi u postupku bilo sa sigurnošću dokazano da sporni iznos naknade predstavlja nedospjelu kamatu, a što tužitelj nije dokazao.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Pročitani su i pisani iskazi svjedoka LZ (list 226.-228. spisa) i ĆZ iz [adresa] (list 229.-232. spisa). Iako je tužitelj osporio pisane iskaze svjedoka, sud nije smatrao svrsishodnim izvoditi dokaz njihovim usmenim saslušanjem pred sudom u smislu čl. 492.c Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) s obzirom da je iz sadržaja pisanih iskaza svjedoka razvidno da nisu sudjelovali u sklapanju ovdje spornih ugovora pa o konkretnim pravnim poslovima i pregovorima koji su prethodili njihovom sklapanju ne mogu imati neposredna saznanja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5.7. Ugovora o kreditu od 23. ožujka 2018. te čl. 8. Ugovora o kreditu od 14. prosinca 2012. koja je izmijenjena 20. studenog 2013. u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Predmet spora je i zahtjev za isplatu iznosa od 9.670,18 EUR po osnovi ništetnih odredbi.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik (tada poslujući pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditor 14. prosinca 2012. sklopili Ugovor o kreditu (list 135.-140. spisa) za iznos kredita od 2.200.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za EUR na dan korištenja kredita s rokom vraćanja do 31. prosinca 2014. Nesporno je da je osnovnim Ugovorom u čl. 8. predviđena je mogućnost prijevremene otplate kredita bez plaćanja naknade za prijevremeni povrat kredita, kao i da su sklapanjem Aneksa broj 2 uz navedeni Ugovor o kreditu od 20. studenog 2013. (list 15. -21. spisa) stranke izmijenile čl. 8. osnovnog ugovora na način da je ugovoreno da je za slučaj prijevremene otplate kredita banka ovlaštena zaračunati i taksu od preostalog iznosa kredita, odnosno od uplaćenog iznosa kod djelomične otplate u skladu s Tarifama kreditora i HBOR-a. Također među strankama nije sporno da su 23. ožujka 2018. sklopile Ugovor o kreditu (list 9.-14. spisa) za iznos kredita od 12.100.000,00 kn s rokom povrata do 30. travnja 2023., a u čl. 7. ugovorena je mogućnost prijevremene otplate kredita u kojem je slučaju banka ovlaštena zaračunati i naknadu od preostalog iznosa kredita od uplaćenog iznosa sukladno Odluci o naknadama za usluge banke. Nesporno je da je tužitelj predmetne kredite otplatio prijevremeno i da mu je tuženik na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita zaračunao i naplatio naknadu prema obračunima na listu 26.-27. i 141.-142. spisa.

7. Među strankama je sporna valjanost odredbi ugovora o kreditima kojima je ugovorena obveza tužitelja za plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita i s tim u vezi pravo tužitelja na povrat iznosa plaćenih po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

8. Odredba čl. 322. st. 1. ZOO propisuje da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti, svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

9. Također, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO određeno je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl. 272. st. 1. ZOO).

10. Ugovor o kreditu jest takav ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO). Odredba čl. 1024. st. 2. i 3. ZOO propisuje mogućnost prijevremene otplate kredita na način da određuje da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku te je u tom slučaju dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. Prema odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO, u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

11. Stranke su spornim ugovorima ugovorile plaćanje naknade za slučaj prijevremene otplate kredita prema Odluci odnosno Tarifi tuženika i HBOR-a koji su sastavni dijelovi ugovora (čl. 15. Ugovora od 23. ožujka 2018., odnosno čl. 7. Aneksa broj 2 uz Ugovor o kreditu od 20. studenog 2013.). Niti tužitelj niti tuženik u spis nisu dostavili navedene akte koji su sastavni dijelovi predmetnih ugovora (i aneksa ugovora) o kreditima. Međutim ne proizlazi da bi među njima bi lo sporno da se radi o odlukama tuženika koje je isti ovlašten jednostrano mijenjati, kao niti da bi bio sporan sadržaj istih u odnosu na visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita (postotka od iznosa kredita koji je prijevremeno otplaćen) u trenutku obračuna predmetn ih naknada.

12. Tužitelj tijekom postupka navodi da se ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita u konkretnom slučaju ne odnosi na unaprijed ugovoreni iznos naknade štete, već na unaprijed ugovorenu naknadu za usluge banke kod prijevremene otplate kredita prema Tarifi banke koja je varijabilna, što smatra suprotnim čl. 1024. ZOO, dok tuženik, s druge strane, ističe da se predmetna naknada odnosi upravo na naknadu štete koja banci nastaje prijevremenom otplatom kredita.

13. Prije svega treba navesti da iz sadržaja ugovora o kreditu ne proizlazi na što bi se konkretno odnosile sporne naknade za prijevremenu otplatu kredita , odnosno koje bi troškove one obuhvaćale jer to u ugovoru nije navedeno. Kad se ima u vidu sadržaj odredbe čl. 1024. ZOO, kod prijevremene otplate kredita može se raditi ili o naknadi štete koja banci nastaje zbog prijevremene otplate kredita ili o naknadi neostvarene kamate kao izmakle dobiti. Prema toj zakonskoj odredbi, tuženik bi, dakle, imao pravo na naknadu stvarne štete koja mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita, s time da se ona, prema izričitoj zakonskoj normi, ne smije odnositi na neostvarenu dobit po osnovi kamata. Tuženik u odgovoru na tužbu obrazlaže način na koji se zadužuje radi pribavljanja sredstava koja plasira kroz kredite i troškove koji mu nastaju u slučaju prijevremenog vraćanja kredita, međutim to čini paušalno i neodređeno. Tuženik nije jasno i određeno obrazložio visinu nastale mu štete prijevremenom otplatom predmetnih kredita upravo u naplaćenim iznosima. Stoga je zaključak suda da se sporne odredbe nikako ne mogu odnositi na unaprijed ugovoreni iznos naknade štete. Osim toga, a s obzirom na sadržaj simulacija tuženika za Ugovor o kreditu broj 714-51014033 (list 252. spisa) i Ugovor o kreditu broj 714-51022542 (list 253. spisa), jasno je da kamate koje bi tužitelj bio dužan platiti banci da krediti nisu prijevremeno otplaćeni iznose znatno više od iznosa koji su tužitelju naplaćeni na ime naknada za prijevremenu otplatu kredita (list 26.-27. i 141.-142. spisa) pa iz toga sud zaključuje da se ne radi o plaćanju kamata. Prema tome, ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita u konkretnim ugovorima, na način kako su te odredbe stipulirane, ne predstavlja naknadu štete nastale tuženiku uslijed prijevremene otplate kredita, a niti naknadu neostvarene kamate (što bi bilo u suprotnosti s čl. 1024. ZOO).

16. Tuženik bi, prema stavu ovog suda, imao pravo naplatiti naknadu troškova koji su izravno povezani sa prijevremenom otplatom kredita kao što su administrativne radnje u vezi prijevremenog zatvaranja kredita, ali ne i posebnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita, s time da bi u tom slučaju ti troškovi koji su stvarno nastali u vezi prijevremene otplate morali biti jasno navedeni u ugovoru. Čak kada bi sporne odredbe i predstavljale takve odredbe kojima je ugovorena naknada troškova za prijevremenu otplatu kredita, a ne posebna naknada za prijevremenu otplatu kredita, ista bi u pogledu visine morala biti određena ili barem odrediva (čl. 269. i čl. 272. ZOO). Način obračuna ugovorene naknade u ovdje spornim ugovorima nije odrediv budući da je ugovoren u skladu sa Odlukom odnosno Tarifom tuženika i HBOR-a koje odluke su promjenjive jednostrano od strane tuženika. Prema tome, kada bi se i smatralo da nije protivno zakonu ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, u ovom konkretnom slučaju se ne radi o odredivim činidbama s obzirom da ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se ta naknada može odrediti niti su stranke ostavile trećoj osobi da to učini, a što iste čini ništetnima u smislu čl. 270. st. 1. ZOO . Stoga je odlučeno kao pod točkama I. i III. izreke presude.

17. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastoji se u tome da svaka stranka ima pravo na povrat onoga što je dala. Stoga je tuženik dužan vratiti ono što je primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznos od 9.670,18 EUR, čija visina proizlazi iz obračuna i uplatnica na listu 26. -28. i 141.-143. spisa. Pritom se napominje, a u odnosu na tuženikove navode o plaćanju dijela naknade (u postotku od 1%) HBOR-u da ti navodi nisu odlučni s obzirom da je upravo tuženik tužitelju obračunao naknadu u cjelokupnom iznosu te je ista plaćena izravno tuženiku .

18. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Ocjena je ovog suda da je tuženik morao znati da je odredba o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetna jer ista nije određena odnosno odrediva u pogledu činidbe. Kako su tužitelju naknada naplaćene 18. kolovoza 2022. (list 28. i 143. spisa), tužitelju pravo na zatezne kamate pripada od tog dana.

20. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO koja se promjenjuje na ostale odnose jer tražbina proizlazi iz izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove.

21. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkama II. i IV. izreke presude.

22. Budući je tuženik u cijelosti izgubio spor, ne pripada mu pravo na naknadu zatraženih troškova postupka, već je on te troškove dužan nadoknaditi tužitelju (čl. 154 st. 1 ZPP).

23. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 29. svibnja 2025. 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.8. toč. 4. Tarife i troškovi zastupanja na ročištu 23. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 71,58 EUR i za presudu u iznosu od 143,16 EUR ukupno iznosi 964,74 EUR (točka V. izreke presude).

24. O zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka odlučeno je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 6. listopada 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.