Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž Ovr-381/2024-2
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, kao sucu pojedeincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Posojilnica Bank eGen, Republika Austrija, Klagenfurt, Paulitschgasse 5. -7., OIB: 24250429800, zastupan po punomoćnicima iz OD Kallay & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, protiv ovršenika 1. MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]., zastupani po punomoćnici Nataši Lisac odvjetnici iz Dugog Sela, radi ovrhe, rješavajući žalbu 1. i 2. ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr 25/2024 od 8. ožujka 2024., 6. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika 1. ŽT i 2. VT, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr 25/2024 od 8. ožujka 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, temeljem ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o otplati kredita (jednokratni zajam) br. konta 6.068,886 od 16. lipnja 2005., solemniziranog pod poslovnim broj OU 865/2005 od 20. lipnja 2005., rješenjem o ovrsi poslovnih broj Ovr 25/2024 od 5. ožujka 2024., radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 45.261,06 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškova postupka u iznosu od 1.499,53 eur, određena je ovrha na nekretninama 1. i 2. ovršenika, pobliže opisanim u prijedlogu za ovrhu i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu izjavljuju 1. 2. ovršenici ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba 1. i 2. ovršenika je osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.
6.Međutim, osnovano 1. i 2. ovršenici svojim žalbenim navodima za sada dovode u dvojbu pravilnost prvostupanjskog rješenje, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Naime, iz stanja u spisu proizlazi za sada između ostalog:
-da je povodom prijedloga ovrhovoditelja za ovrhu na temelju uvodno citirane ovršne javnobilježničke isprave, doneseno Rješenje o ovrsi poslovnih broj Ovr 25/2024 od 5. ožujka 2024.,
-da su u žalbi protiv tog rješenja 1. i 2. ovršenici između ostalog istakli i prigovor prava na dom, pozivajući se pri tome na čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (”Narodne novine”-Međunarodni ugovori, broj 18/1997 i dr., dalje: Konvencija), pravna shvaćanja Ustavnog suda RH izražena u odlukama poslovnih broj U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010. i dr., pravna shvaćanja izražena u odlukama
M protiv RH i dr.,
-da su osim toga 1. i 2. ovršenici u predmetnoj žalbi istakli i ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, budući da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru.
8.1.U odnosu na žalbene navode 1. i 2. ovršenika, valja reći da isti u žalbi ponajprije iznose razloge temeljem kojih smatraju da ovršna isprava temeljem koje je doneseno pobijano rješenje nija valjana ovršna isprava, pozivajući se pri tome na čl. 56. u svezi s čl. 53. st.1. Zakona o javnom bilježništvu (”Narodne novine” broj 79/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, dalje: ZJB-a), te čl. 292. st.1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a).
8.2.Vezano za ove žalbene navode žalitelja, istima se skreće pažnja na čl. 50. st.1. OZ-a, kojima su taksativno propisani razlozi temeljem kojih se može izjaviti žalba protiv rješenja donesenog na temelju ovršne isprave, a to su slijedeći slučajevi: 1)ako isprava na temelju koje je rješenje doneseno nije ovršna isprava, 2)ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,
3)ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,
4)ako su se stranke javno ili po zakonu ovjerovljenom ispravom satavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave trajno ili za određeno vrijeme tražiti ovrhu,
5)ako je protekoa rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6)ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,
7)ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika,
8)ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,
9)ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vremenu kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
10)ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vremenu kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
11)ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8.3.Vodeći računa o sadržaju citirane odredbe s jedne strane, a s druge strane o prethodno navedenog žalbenom razlogu zbog kojeg 1. i 2. ovršenici pobijaju rješenje o ovrsi, nameće se zaključak da se ne radi ni o jednom od razloga propisnih čl. 50. st.1. OZ-a.
To ima za posljedicu da ovaj sud ne može ispitivati osnovanost tog dijela žalbenih tvrdnji žalitelja.
9.1.No, neovisno o prethodno rečenom, osnovano 1. i 2. ovršenici pobijaju pravilnost prvostupanjskog rješenja, ističući prigovor prava na dom.
Naime, glede toga skreće se sudu prvog stupnja pažnja na čl. 34. Ustava RH (”Narodne novine” broj 56/1990 i dr., dalje: Ustav RH), sukladno kojem je dom nepovrediv, a pravo na dom je zaštićeno i čl. 8. Konvencije na koju osnovano ukazuju 1. i 2. ovršenici.
Isto tako, sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u većem broju predmetu vezanim za tumačenje sadržaja prava na dom, kao što su već ranije spomenut predmet M protiv RH, pa F protiv [adresa], Ž protiv RH, ali isto tako i pravna stajališta izražena, u također spomenoj odluci Ustavnog suda RH, te u brojnim drugim, svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom. Dakle, kako to ispravno ističu 1. i 2. ovršenici u žalbi, sudovi su dužni ispitati razmjernost i nužnost miješanja, polazeći od osobitih okolnosti konkretnog slučaja, utvrđujući može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa, te postoji li za njega prijeka društvena potreba.
9.2.Obzirom na to da prvostupanjski sud ovaj prigovor 1. i 2. ovršenika, nije mogao razmotriti u trenutku odlučivanja o osnovanosti prijedloga za ovrhu, nego tek po primitku žalbe na rješenje o ovrsi, to su izostali osnovani i obrazloženi razlozi o ocjeni zadiranja ovrhovoditelja, ali i suda kao tijela javne vlasti (donošenjem rješenja o ovrsi) u pravo 1. i 2. ovršenika na dom.
U svezi sa time, skreće se pažnja i na zaključak Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, od 11. ožujka 2022., poslovni broj Su IV 87/2022, prema kojem je obveza ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle kontrolu (javnobilježničke isprave, zadužnice) po službenoj dužnosti provjere nepoštenost ugovornih odredaba.
10.Nastavno rečenom, sud prvog stupnja će u nastavku postupka, uvažavajući žalbene tvrdnje 1. i 2. ovršenika, kako u dijelu koji se odnosi na prigovor prava na dom, tako i ništetnost određenih ugovornih odredaba, te ponovno odlučiti o osnovanosti prijedlog ovrhovoditelja za donošenje rješenja o ovrsi.
11.Slijedom do sada navedenog, valjalo je uvažiti žalbu 1. i 2. ovršenika, ukinuti pobijano rješenje, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U Rijeci, 6. listopada 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
