Poslovni broj 153 Pr-29/2024-29
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Gluić Ninčević odvjetničko društvo d.o.o. Zadar, protiv tuženika Centar dentalne medicine Zadar d.o.o. Zadar, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 19, OIB: 31790465017, zastupanog po punomoćnicima Josipu Bašiću i Stefani Kasap, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 03. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 06. listopada 2025. javno je objavio
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) donesena od strane tuženika Centar dentalne medicine Zadar d.o.o. Zadar, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 19, OIB: 31790465017, dana 08. ožujka 2024. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tom Odlukom nije prestao.
II. Raskida se radni odnos stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim 30. lipnja 2020. s danom 20. listopada 2024. te se nalaže tuženiku po osnovi naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 13.086,92 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu štete za iznos od 2.812,76 Eura sa zakonskom zateznom kamatom.
II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 1.625,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 06. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više traženi iznos u visini od 2.125,00 Eura zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 375,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ŠM iz [adresa] (dalje: tužiteljica) 22. travnja 2024. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika Centar dentalne medicine Zadar d.o.o. [adresa] (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica 18. ožujka 2024. zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 08. ožujka 2024. kojom je odlukom tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog navodno teške povrede obveza iz radnog odnosa. Protiv te da je odluke tužiteljica 26. ožujka 2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem se je očitovala na navode iz obrazloženja navedene odluke o otkazu budući da je ista utemeljena na netočnim utvrđenjima koji ne odgovaraju pravom stanju stvari. Predmetni zahtjev da je tuženik zaprimio 28. ožujka 2024. te se na njega u zakonskom roku nije očitovao. Razlozi koji se navode u odluci o otkazu da su iskonstruirani od strane tuženika kako bi se pronašao razlog za otkaz tužiteljici, odnosno da netočno odražavaju stvarno stanje stvari te ne predstavljaju ništa doli odmazdu odgovorne osobe tuženika uslijed sporova koje tužiteljica vodi protiv tuženika te društva Projekt 32 d.o.o. u vlasništvu tuženika, a koji sporovi da su povezani s njenim svojstvom člana društva Projekt 32 d.o.o. te nekadašnje članice uprave kako tog društva tako i tuženika. Tužiteljica napominje da je ona 11. ožujka 2024. zaprimila poziv na iznošenje obrane prije izvanrednog otkazivanja radnog odnosa u kojem ju se poziva da u roku od tri dana iznese svoju obranu na okolnosti za koje tuženik navodi da predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz. Tužiteljica da je i iznijela svoju obranu pisanim putem 14. ožujka 2024. no tuženik da je istoj izvanredno otkazao ugovor o radu još prije nego li je zaprimio pisano očitovanje tužiteljice iz čega da je vidljivo da se radi o planiranom otkazu za kojeg nema uporišta u zakonu. Dakle, tužiteljici da je upućeno upozorenje u kojem su iznesene neosnovane optužbe na njezin račun, da bi tuženik ne čekajući da se tužiteljica na isto očituje iako ju je na to pozvao, odmah otkazao njezin ugovor o radu. Slijedom navedenog tužiteljica podnosi ovu tužbu u kojoj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) donesena od strane tuženika dana 08. ožujka 2024. i utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnih troškova uz zakonsku zateznu kamatu.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 28. svibnja 2024. tuženik osporava sve navode tužiteljice kao neosnovane te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da su stranke u rujnu 2017. započeli poslovnu suradnju kada su otvorili zajedničku tvrtku koja će se baviti stomatološkom djelatnosti. Njihovi međusobni odnosi da su narušeni pa da kroz 2023. godinu pokreću niz postupaka jedni protiv drugih. Tužiteljica, izrevoltirana tadašnjom situacijom u tvrtki, čiji je ujedno zaposlenik na radnom mjestu stomatolog, da svjesno i namjerno uništava dentalni trajni rad pacijenta CM na način da poziva sedam djelatnika tuženika te vičući uzima skalpel i na komadiće uništava čitav rad pacijenta CM u vrijednosti od 1.725,40 Eura. Tužiteljica da je tim činom uništila imovinu tuženika, prouzročila materijalnu štetu, te dovela u pitanje izvršavanje obveza tuženika prema pacijentima što da može prouzročiti daljnju štetu za tuženika. Tuženik da je radi navedenog incidenta podigao kaznenu prijavu po kojoj se vodi postupak pod poslovnim brojem K-DO-197/2024. Iz navedenog da nesporno proizlazi kako je tužiteljica osobito teško povrijedila obveze iz radnog odnosa što da ujedno predstavlja osobito važnu činjenicu uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć, slijedom čega da su ostvareni razlozi za izvanredan otkaz ugovora o radu. U odnosu na navod tužiteljice kako je otkaz ugovora bio planiran iz razloga što je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu prije nego što je zaprimio pisanu obranu tužiteljice tuženik navodi da je poziv na iznošenje obrane tužiteljici poslan 01. ožujka 2024. i time prije izvanrednog otkaza radnog odnosa, a tuženiku da je nepoznato zašto je ista ovaj poziv tuženika zaprimila tek 11. ožujka 2024. S obzirom da je izvanredni otkaz strogo ograničen rokom, tuženik da je sukladno zakonskom roku bio primoran otkazati ugovor prije zaprimanja pisane obrane, u svezi čega tuženik citira čl. 116. st. 2. Zakona o radu te ističe kako u konkretnom slučaju, a sukladno čl. 119. Zakona o radu, tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi poslati poziv za iznošenje obrane, budući se općenito radi o relativnoj obvezi poslodavca. Imajući u vidu sve navedeno, tuženik ističe kako narav i težina povrede radnih obveza koju je tužiteljica kao radnik počinila, ima za posljedicu gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu, a koja okolnost upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguće, slijedom čega da nije bilo očekivano da bi poslodavac morao pisano upozoriti radnika. Zbog navedenog tuženik u cijelosti osporava da bi tužiteljici dao nezakoniti otkaz te ističe kako je izvanredni otkaz jedino što mu je preostalo nakon nesavjesnog i nasilnog ponašanja tužiteljice kao radnice. Ukoliko bi sud iz formalnih razloga prihvatio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, tuženik sukladno čl. 125. st. 2. Zakona o radu, s obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, zahtjeva da sud raskine ugovor o radu stranaka s danom podnošenja predmetne tužbe pa tako postavlja protutužbeni zahtjev na raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 30. lipnja 2020. između stranaka s danom 22. travnja 2024. Tuženik dalje postavlja i zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka.
3. Prijedlog tuženika za određivanje prekida ovog parničnog postupka (iznesen u podnesku od 16. listopada 2024.) do okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod poslovnim brojem K-584/2024, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Zadru protiv ovdje tužiteljice kao optuženika radi učina kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari opisanog i kažnjivog po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona, jer da odluka o tom kaznenom postupku ima bitan utjecaj na odluku u ovom radnom sporu, sud je ocijenio neosnovanim. Ovo stoga što se u označenom kaznenom postupku odlučuje o krivnji tužiteljice za učin kaznenog djela oštećenja tuđe stvari dok za pitanje dopuštenosti (zakonitosti) izvanrednog otkaza nije pravno relevantno pitanje krivnje tužiteljice već je relevantno pitanje da li je svojom radnjom (poradi koje joj tuženik otkazuje ugovor o radu – oštećenja imovine tuženika) tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZoR) predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a upravo je u nadležnosti ovog suda u ovom radnom sporu utvrditi da li je tužiteljica poduzela radnju koju joj tuženik stavlja na teret te potom da li takva radnja tužiteljice predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
4. U podnesku od 05. studenog 2024. tužiteljica navodi da s obzirom na navode tužbe i odgovora na tužbu te činjenicu da je otkaz uručen tužiteljici samo nastavak diskriminirajućeg i nezakonitog postupanja odgovorne osobe tuženika, kao i činjenicu da je tužiteljica 21. listopada 2024. ušla u novi radni odnos, tužiteljici više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika pa stoga predlaže sudu sukladno čl. 125. Zakona o radu sudski raskinuti Ugovor o radu od 30. lipnja 2020. s danom 20. listopada 2024. te naložiti tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 15.899,68 Eura kao iznos koji odgovara iznosu četiri mjesečne plaće tužiteljice.
4.1. Tuženik se je na ročištu glavne rasprave 05. studenog 2024. usprotivio tako izvršenoj preinaci tužbe navodeći da je prethodni postupak zaključen, međutim, takvo protivljenje tuženika preinaci tužbe koju tužiteljica vrši podneskom od 05. studenog 2024. na način da postavlja zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu i posljedično tome postavlja zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu nije osnovano, ovo jer sukladno čl. 125. st. 3. ZoR poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavka 1. i stavka 2. tog članka, podnijeti do zaključenja rasprave pred sudom prvog stupnja, a poradi čega tužiteljica ovu preinaku tužbe vrši pravodobno u smislu čl. 125. st. 3. ZoR.
5. Nakon što se tuženik po nalogu suda očitovao o visini mjesečne bruto plaće tužiteljice, u podnesku od 20. studenog 2024. navevši da iz Ugovora o radu proizlazi kako je bruto plaća tužiteljice iznosila 3.271,73 Eura, tužiteljica je na ročištu glavne rasprave 03. rujna 2025. navela da, ovo obzirom i na navode tuženika iznesene u podnesku od 20. studenog 2024., njezina bruto plaća iznosi 3.271,73 Eura te je u tom smislu uredila tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje naknadu štete na način da po osnovi naknade štete od tuženika potražuje isplatu iznosa od 13.086,92 Eura sa zakonskom zateznom kamatom, a koji iznos da odgovara iznosu od 4 mjesečne bruto plaće tužiteljice.
5.1. Kako je podneskom od 05. studenog 2024. tužiteljica preinačila tužbu na način da od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 15.899,68 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, to na ročištu glavne rasprave 03. rujna 2025. tužiteljica u biti djelomično povlači tužbu u dijelu kojim traži naknadu štete u smislu čl. 193. ZPP. Tuženik se takvom djelomičnom povlačenju tužbe nije usprotivio te je sud u točci I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena u dijelu kojim je tražena naknada štete i to za iznos od 2.812,76 Eura sa zateznom kamatom.
6. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Odluku 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 08. ožujka 2024. (list spisa 4-5), zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa s potvrdom o dostavi (list spisa 6-7, 12), dopis ŠM od 13. ožujka 2024. s potvrdom o dostavi (list spisa 8-9, 11), Ugovor članova društva od 18. rujna 2017. solemniziran po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV-10094/17 (list spisa 25-41, 50-66), Društveni ugovor Projekt 32 d.o.o. [adresa] od 18. rujna 2017. solemniziran po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV-10095/17 (list spisa 42-48), dostavnicu (list spisa 49), Izjavu o osnivanju Dr. Bilan centar dentalne medicine d.o.o. (list spisa 67-71), obavijest o završetku istraživanja broj: Kir-DO-300/2024 (list spisa 86), obavijest o podizanju optužnice broj: KO-DO-481/2024 (list spisa 87), elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 04. studenog 2024. (list spisa 93-97), obračun isplaćene plaće-naknade plaće za ŠM u razdoblju od 07/2023-11/2023 (list spisa 98-107), vještačko mišljenje u predmetu AS-P-2023/7 (list spisa 108-161), očitovanje vještaka u predmetu AS-P-2023/7 (list spisa 162-177), račun: 893-1-1 izdan 09. srpnja 2024. (list spisa 200), Aneks Ugovora o radu br. 2 (list spisa 201), spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-584/2024 (kopija spisa prileži predmetnom spisu), spis Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-29/2023 (kopija prileži predmetnom spisu), saslušao je svjedoke ZM (list spisa 180-181), IM (list spisa 181-182), SM (list spisa 182-183), HM (list spisa 183-184), EM (list spisa 184- 185), TM (list spisa 185), ŽM (list spisa 185-186) te je saslušao tužiteljicu ŠM (list spisa 186-188) i zakonskog zastupnika tuženika JM (list spisa 188-189). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi osim prijedloga tužiteljice za provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine prosječne bruto plaće tužiteljice (predloženog za potrebe utvrđenja visine štete naknadu koje tužiteljica potražuje) budući da je tuženik u podnesku od 20. studenog 2024. izrijekom naveo da je bruto plaća tužiteljice iznosila 3.271,73 Eura nakon čega je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 03. rujna 2025. potvrdila da njena bruto plaća iznosi 3.271,73 Eura, a poradi čega je za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete (koji se sukladno čl. 125. st. 1. ZoR određuje u visini od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća radnika) postalo nepotrebno provođenje dokaza financijskim vještačenjem; te osim prijedloga tuženika za čitanje spisa Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-92/2023, P-96/2023 i P-105/2023 budući da je Trgovački sud u Zadru, od kojeg je ovaj sud zatražio dostavu označenih spisa, dopisom od 07. studenog 2024. obavijestio sud da tražene spise ne može dostaviti ovom sudu na uvid jer se isti nalaze na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o žalbama, gdje su se prema provjeri ovog suda uvidom u e-spis nalazili i na dan zaključenja raspravljanja u ovom sporu, a budući je sud ocijenio da bi čekanje do pribavljanja ovih spisa, za koje sud pri tome kao značajno ističe da čitanje istih nije predloženo na okolnosti u svezi poduzimanja radnje radi koje tuženik tužiteljici otkazuje ugovor o radu odnosno na okolnosti u svezi opravdanosti predmetnog izvanrednog otkaza budući se ne radi o spisima koji se vode o pitanjima koja bi bila pravno relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari već se radi o postupcima koje je ovdje tužiteljica kao raniji član društva pokrenula protiv pravnih osoba različitih od ovdje tuženika pa tako trgovačkog društva Projekt 32 d.o.o. [adresa] i trgovačkog društva Dr. Bilan centar dentalne medicine d.o.o. [adresa] (spor P-92/2023 sa kojim je spojen spis P-96/2023 radi utvrđenja ništetnosti odluke skupštine društva Projekt 32 d.o.o. [adresa] te spor P-105/2023 radi utvrđenja ništetnosti odluke o promjeni uprave društva Dr. Bilan centar dentalne medicine d.o.o. [adresa]) bilo protivno načelu ekonomičnosti ovog radnog spora koji je hitne naravi te je prema ocjeni suda od strane tuženika čitanje ovih spisa predloženo isključivo radi odugovlačenja ovog postupka. Istaknimo ovdje da iako je tuženik Aneks Ugovora o radu br. 2 (list spisa 201) kao dokaz u spis dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je ovu ispravu pročitao kao dokaz u postupku temeljem čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) iako iz datuma na koji je datirana proizlazi da je nastala prije zaključenja prethodnog postupka u ovom sporu, ovo stoga što ovaj dokaz tuženik bez svoje krivnje nije mogao predložiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Naime, isti je kao dokaz predložen u svezi činjenice visine bruto plaće tužiteljice, a koja je činjenica postala pravno relevantna tek nakon zaključenja prethodnog postupka, onda kada u fazi glavne rasprave tužiteljica vrši preinaku tužbe tražeći sudski raskid Ugovora o radu i u svezi s time naknadu štete u visini četiri bruto plaće tužiteljice. Također, sud je sukladno čl. 299. st. 2. ZPP kao dokaz u postupku pročitao i račun: 893-1- 1 izdan 09. srpnja 2024. (list spisa 200) usprkos tome što tuženik isti prilaže tek nakon zaključenja prethodnog postupka, ovo stoga što je iz datuma nastanka tog računa razvidno da tuženik bez svoje krivnje isti nije mogao kao dokaz u postupku predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a budući je isti nastao 09. srpnja 2024. dok je prethodni postupak zaključen na pripremnom ročištu 02. srpnja 2024. Međutim, sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP u ovom postupku nije uzeo u obzir crno-bijele fotografije (list spisa 202-205) obzirom tuženik iste u spis dostavlja tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a pri tome ne navodi razloge zbog kojih fotografije dijelova dentalnog rada (radi uništenja kojeg tužiteljici otkazuje Ugovor o radu) bez svoje krivnje kao dokaz u postupku nije mogao predložiti već u odgovoru na tužbu odnosno najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, a nedvojbeno je da je tuženik imao mogućnost ove fotografije napraviti odmah u trenu utvrđenja radnji koje je tužiteljica poduzela u svezi ovog dentalnog rada (kada je pronašao ovaj dentalni rad), dakle, prije početka ovog parničnog postupka te iste predložiti kao dokaz već u odgovoru na tužbu.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7.1. Tužiteljica (preinačenom) tužbom traži utvrđenje da Odluka 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) donesena od strane tuženika 08. ožujka 2024. nije dopuštena i zakonita te utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao te sudski raskid Ugovora o radu s danom 20. listopada 2024. i naknadu štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 13.086,92 Eura pa je tako predmet ovog spora dopuštenost (zakonitost) izvanrednog otkaza ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu i naknada štete zbog raskida ugovora o radu. Tuženik protutužbom također traži sudski raskid ugovora o radu, ali s danom podnošenja predmetne tužbe 22. travnja 2024.
7.2. Odredbom čl. 112. toč. 7. ZoR propisano je da ugovor o radu prestaje otkazom pri čemu odredba čl. 114. ZoR propisuje da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.
7.3. Sukladno čl. 116. st. 1. ZoR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
7.4. Sukladno čl. 116. st. 2. ZoR ugovor o radu se može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji pri čemu čl. 119. st. 2. ZoR propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
7.5. Sukladno čl. 120. ZoR otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora obrazložiti otkaz te se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
7.6. Sukladno čl. 133. ZoR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom pri čemu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
7.7. Konačno, čl. 125. st. 1. ZoR propisuje da će ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Sukladno čl. 125. st. 2. ZoR odluku iz stavka 1. tog članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
8. Među strankama u postupku nije sporno da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac 30. lipnja 2020. sklopili Ugovor o radu kojim su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto doktor dentalne medicine s početkom rada 01. srpnja 2020. Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i iz Aneksa Ugovora o radu br. 2 (list spisa 201) te nadalje i iz sadržaja Odluke 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 08. ožujka 2024. (list spisa 4-5) u kojoj poslodavac precizira Ugovor o radu koji otkazuje.
8.1. Iz Aneksa Ugovora o radu br. 2 (list spisa 201) također proizlazi i to da je u vrijeme donošenja u ovom postupku sporne odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, ugovorena plaća za rad tužiteljice iznosila 3.271,73 Eura bruto (mjesečno).
8.2. U postupku nije sporno niti to da su ovdje tužiteljica i društvo Civil engineering consultancy d.o.o. [adresa] 18. rujna 2017. sklopili Ugovor članova društva o osnivanju trgovačkog društva u svrhu razvoja i realizacije zajedničkog projekta – izgradnje, razvoja i vođenja stomatološke poliklinike sa svim potrebnim sadržajima i smještajnim kapacitetom te potom kao članovi društva Projekt 32 d.o.o. [adresa] sklopili Društveni ugovor, a nakon čega je 23. rujna 2019. društvo Projekt 32 d.o.o. [adresa] izjavom osnovalo društvo Dr. Bilan centar dentalne medicine d.o.o. [adresa], a kako to proizlazi i uvidom u Ugovor članova društva od 18. rujna 2017. solemniziran po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV- 10094/17 (list spisa 25-41, 50-66), Društveni ugovor Projekt 32 d.o.o. [adresa] od 18. rujna 2017. solemniziran po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV-10095/17 (list spisa 42-48) i Izjavu o osnivanju Dr. Bilan centar dentalne medicine d.o.o. (list spisa 67-71). Iako je u svezi navedenog među strankama nesporno i to da je društvo Projekt 32 d.o.o. [adresa] osnivač ovdje tuženika, navedene činjenice nisu pravno relevantne za pitanje dopuštenosti predmetnog izvanrednog otkaza Ugovora o radu tužiteljice, a budući sam razlog poradi kojeg tuženik izvanredno otkazuje Ugovor o radu tužiteljice nije u svezi radnji tužiteljice poduzete u svojstvu osnivačice društva koje je osnivač tuženika.
8.3. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da je tuženik kao poslodavac 08. ožujka 2024. donio Odluku 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) kojom je izvanredno otkazao Ugovor o radu sklopljen 30. lipnja 2020. zbog toga što je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć, bez prava na ugovoreni otkazni rok uz prestanak radnog odnosa danom dostave otkaza tužiteljici.
9. Označenu je Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljica nesporno zaprimila 18. ožujka 2024. nakon čega je tuženiku 26. ožujka 2024. i time pravodobno u smislu čl. 133. st. 1. ZoR podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list spisa 6-7) koji je tuženik, a kako to proizlazi iz dostavnice sa lista spisa 12, uredno zaprimio 28. ožujka 2024., međutim, na koji se u čl. 133. st. 2. ZoR propisanom roku nije očitovao. Cijeneći u svezi navedenog činjenicu da je predmetna tužba sudu podnesena 22. travnja 2024. i time nedvojbeno unutar roka od od 15 dana propisanog čl. 133. st. 2. ZoR računanom od 13. travnja 2024. kada je tuženiku istekao zakonski rok za udovoljenje zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa propisan čl. 133. st. 2. ZoR, to je predmetna tužba kojom se osporava dopuštenost označne Odluke o izvanrednom otkazu pravodobna.
9.1. Istaknimo u svezi navedenog da u postupku nije sporno da kod tuženika ne djeluje radničko vijeće poradi čega tuženik prethodno donošenju pobijane Odluke o izvanrednom otkazu nije imao obvezu savjetovanja propisanu čl. 150. ZoR, a niti tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je tuženik imao takvu obvezu.
9.2. Što se pak tiče obveze iz čl. 119. st. 2. ZoR, obveze poslodavca da prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, ocjena je ovog suda da tuženik opravdano nije čekao da tužiteljica iznese svoju obranu prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu, ovo nakon što je istu pisanim putem sukladno čl. 119. st. 2. ZoR pozvao na iznošenje obrane, ovo stoga što da je čekao zaprimanje obrane tužiteljice bi nedvojbeno propustio Odluku o izvanrednom otkazu donijeti u prekluzivnom roku propisanom čl. 116. st. 2. ZoR. Naime, saznavši za događaje u svezi dentalnog rada pacijenta CM, tuženik nesporno tužiteljicu pisanim dopisom koji joj šalje preporučenom poštom 01. ožujka 2024., kako to proizlazi iz dostavnice sa lista spisa 49, poziva na iznošenje obrane. Tužiteljica tuženiku svoju obranu iznosi pisano u dopisu od 13. ožujka 2024. (list spisa 8-9) koji tuženik, kako to proizlazi iz potvrde o dostavi sa lista spisa 11, zaprima 19. ožujka 2024., dakle, tek dana nakon donošenja Odluke o izvanrednom otkazu 08. ožujka 2024. Međutim, da je tuženik s izvanrednim otkazivanjem Ugovora o radu čekao zaprimanje obrane tužiteljice, čiju je obranu nedvojbeno zaprimio tek 19. ožujka 2024., to je nedvojbeno da bi od dana saznanja tuženika za radnju zbog koje tužiteljici otkazuje Ugovor o radu, što je sud ističe najkasnije 01. ožujka 2024. kada tužiteljicu dopisom poziva na iznošenje obrane, protekao prekluzivni rok iz čl. 116. st. 2. ZoR pa bi tuženik bio onemogućen (izvanredno) otkazati Ugovor o radu tužiteljici. Iz navedenog slijedi da pobijana Odluka o izvanrednom otkazu nije nezakonita jer tuženik nije čekao da mu tužiteljica iznesene obranu u smislu čl. 119. st. 2. ZoR. Štoviše, ocjena je ovog suda da u ovom slučaju postoje okolnosti zbog kojih od tuženika nije niti bilo opravdano očekivati da tužiteljici uopće omogući iznošenje obrane, a stoga niti da čeka zaprimanje njene obrane prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu. Naime, u situaciji kada poslodavac smatra da mu je radnik nanio imovinsku štetu i to uništenjem imovine poslodavca, a takvo svoje saznanje (neovisno o tome da li takvo saznanje odgovara stvarnim činjenicama ili ne) temelji na iskazima drugih radnika tuženika, što je upravo ovdje slučaj budući tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu navodi da je tužiteljica dentalni trajni rad pacijenta uništila svjesno i namjerno pred drugih sedam djelatnika tuženika, tada prema ocjeni suda nije opravdano od poslodavca očekivati da radniku omogući iznošenje obrane, budući za samog poslodavca kroz period dok čeka iznošenje obrane postoji opasnost da će radnik ponovno postupiti na isti ili sličan način. Stoga su, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužiteljici omogući da iznese svoju obranu u svezi radnje zbog koje joj izvanredno otkazuje Ugovor o radu odnosno da čeka iznošenje obrane.
10. Iz obrazloženja Odluke 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 08. ožujka 2024. (list spisa 4-5, u tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu) proizlazi da tuženik izvanredno otkazuje Ugovor o radu tužiteljice jer da je ista počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa time što je svjesno i namjerno uništila dentalni trajni rad pacijenta CM tako što je pozvala svih sedam djelatnika tuženika te vičući uzela skalpel i na komadiće uništila čitav rad pacijenta CM čija vrijednost iznosi 1.725,40 Eura i na navedeni način uništila imovinu tuženika i istom prouzročila materijalnu štetu te dovela u pitanje izvršavanje obveza tuženika prema pacijentu CM posljedica čega može biti i daljnja šteta za tuženika.
10.1. Upravo je navedeno, da li je tužiteljica postupila na način kako joj se to stavlja na teret Odlukom o izvanrednom otkazu, među strankama u ovom postupku sporno, a budući tužiteljica tvrdi da ona nije uništila dentalni trajni rad pacijenta CM niti tuženiku nanijela imovinsku štetu uništenjem imovine kao i da nije postupila na način kako to tuženik opisuje u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu. U svezi navedenog valja odmah istaknuti da je prema ocjeni ovog suda svjesno uništenje imovine poslodavca, čime se nedvojbeno nanosi imovinska šteta poslodavcu, ovo neovisno o vrijednosti imovine koja je uništena, osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZoR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 85/2014-2 od 21. siječnja 2015.).
10.2. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u postupku izveo sve personalne dokaze koje su stranke predložile, a budući u postupku nisu predloženi materijalni dokazi koji bi svojim sadržajem objektivno svjedočili upravo na okolnost koje je točno radnje i na koji način tužiteljica poduzela sporne prigode odnosno na okolnost da li je tužiteljica pozvala svih sedam djelatnika tuženika te vičući uzela skalpel i na komadiće uništila čitav dentalni trajni rad pacijenta CM.
10.3. Svjedokinja ZM (list spisa 180-181) koja je po zanimanju dentalni tehničar i dentalni asistent je sudu iskazala da je ona kod tuženika bila zaposlena do 08. ožujka 2024. i da tako poznaje tužiteljicu, ali da nema saznanja u svezi otkaza Ugovora o radu tužiteljice, dalje navodeći da ona nikada nije nazočila nekom događaju na mjestu rada koji bi opisala kao neprimjereno ponašanje tužiteljice, ali da pretpostavlja da je ovdje (nedvojbeno svjedokinja pod „ovdje“ misli pred sudom) zbog rada tužiteljice na dentalnom radu, u svezi čega napominje da se ne radi o uništenju dentalnog rada već samo o radnjama poduzetim u redovnom smislu faze rada dentalnog rada, pojašnjavajući da prvo postoji zapis na računalu koji ostaje trajno i prema kojem se može izraditi dentalni rad i nakon niza godina, a nakon toga da se u fazama izvršava dentalni rad na način da se formiraju i uređuju zubi, oblikom i bojom, to da je rad koji se mijenja primjerice ako pacijent ili doktor nešto ne žele ili to treba popraviti, što da se onda obavit na tom dentalnom radu. U konkretnom slučaju da je ovo već bio drugi put da su pacijentu CM skidani zubi i stavljani novi, ali ona ne bi rekla da je tužiteljica išta uništila već da je samo to bila faza dentalnog rada na tim zubima, dalje iskazujući da je ona o ovom događaju već dva puta iskazivala pred policijom pa da tako iskazuje i ovdje te da ne zna zašto bi rad tužiteljice na ovom dentalnom radu bio drugačiji od njenog drugog rada. Ovaj dentalni rad da može slikovito opisati kao rad na torti, ako vi na tortu stavite ružice u zelenoj boji, a kupac se predomisli i želi crvene, onda radnik skine ove zelene koje je stavio i stavi crvene. Upitana pojasniti cijeli proces izrade dentalnog rada pacijenta svjedokinja iskazuje da to ide tako da doktor prvo uzme scan i taj scan pošalje u laboratorij kada kreće prva faza u kojoj laboratorij izradi dentalni rad, šalje ga doktoru koji sa pacijentom isprobava taj rad, radi preinake po potrebi, po želji pacijenta, isprobava zagriz i veličine, potom ponovno vraća rad u laboratorij koji u drugoj fazi dorađuje dentalni rad i na takav način da proces ide sve dok dentalni rad ne bude u potpunosti prilagođen pacijentu nakon čega se ugrađuje. Upitana da li u tim fazama doktor, što je u slučaju kod CM bila tužiteljica, može sam mijenjati i dorađivati dentalni rad, odgovara da može, da tome i služi rad s pacijentom u svim fazama jer se u radu s pacijentom od strane doktora dentalni rad mijenja i prilagođava fizionomiji i željama pacijenta, zato da je i ovo (nesporno se sa „ovo“ svjedokinja referira na predmetni dentalni rad) od voska kako bi doktor mogao pomicati i vršiti preinake na tom radu. Upitana da li je tužiteljica u ijednom trenutku skalpelom dentalni rad pacijenta DM uništila na način da isti nije služio svrsi svjedokinja ZM odgovara da nije, da koliko ona zna je tužiteljica taj rad mijenjala i u svakom trenutku da je on mogao biti dorađen za ugradnju, dodajući da nije niti moguće da tužiteljica u potpunosti uništi dentalni rad jer je bio od gipsa i metala pa se ni ne može uništiti. Upitala da li je ove prigode dentalni rad pacijenta GM još trebao ići na doradu u laboratorij ili je bio spreman za ugradnju odgovara da je definitivno trebao ići natrag u laboratorij na doradu jer nije bio gotov, da ga je trebalo doraditi, zato da je ovo samo faza i da je jako bitna ova faza s voskom u kojoj se rad može korigirati neograničeni broj puta, dodajući da su prema njenoj ocjeni osnovano ovdje skinuti zubi i rad je stavljen natrag za laboratorij. Upitana da li se je ovog dana dogodilo išta drugo u ordinaciji, svjedokinja je odgovorila da nije, da su u ordinaciji kada je tužiteljica radila na dentalnom radu pacijenta CM bili nazočni osim tužiteljica ona, doktorica IM i asistentica SM, dalje iskazujući i to da je u tom periodu tužiteljica bila na bolovanju što pretpostavlja jer nije bila na radu, da je došla samo ovog dana u ordinaciju kako bi provjerila stanje, kako bi popričali i kako bi vidjela da li je sve u redu, da je pregledala nekoliko dentalnih radova, pitala ih je li sve u redu, da su pričali, a kako je bilo božićno vrijeme te su dobili dosta poklona da su i o tome razgovarali i razdijelili poklone, da je atmosfera bila normalna i da nije bilo vike, navodeći i to da je ona dentalni rad CM tog dana stavila u kutiju i on da je trebao ići natrag u laboratorij, ali da to ne šalje ona već osoblje koje radi na pultu, a što su oni učinili s tom kutijom da ona ne zna, nju da je zakonska zastupnica poslodavca pitala gdje je rad pacijenta CM na što je ona odgovorila da ne zna, ali da ju nije pitala zašto tog rada nema kao i da ju nije pitala ništa u svezi tog rada, samo gdje je rad. Konačno je svjedokinja ZM iskazala i to da činjenica da su zubi skinuti s proteze ne znači da je rad uništen, to da je uobičajena faza u izradi dentalnog rada da se zubi skidaju i stavljaju te da je tužiteljica ovog dana pregledala sve dentalne radove koji su bili tamo, dala sugestiju za neke radove, a ispred nje da je samo rastavila zube s ovog rada.
10.4. Iako tuženik takvom iskazu svjedokinje ZM prigovara u cijelosti kao iskonstruiranom s ciljem uspjeha tužiteljice u sporu te sud ističe da činjenica da je svjedokinji radni odnos kod tuženika prestao 08. ožujka 2023. obzirom je radila s tužiteljicom pa je i ona dobila otkaz kada i tužiteljica životno moguće predstavlja razlog koji bi mogao utjecati na objektivnost i vjerodostojnost svjedočkog iskaza; sud cijeneći ovaj iskaz svjedokinje ZM u svezi s iskazom svjedokinje IM, koja je bila nazočna u ordinaciji tužiteljice kada je ista sporne prigode rukovala dentalnim radom pacijenta CM kao i cijeneći iskaz koji svjedokinja ZM daje pred ovim sudom u svezi iskaza koji ranije daje pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru u svezi predmetnog događaja, nije našao da svjedokinja ZM svoj iskaz konstruira s ciljem uspjeha tužiteljice u sporu već je ocijenio da o tijeku i okolnostima događaja iskazuje vjerodostojno i uvjerljivo, činjenice iznoseći objektivno, ovo jer o samom tijeku događaja i okolnostima istog iskazuje u bitnom identično kao što sudu iskazuje svjedokinja IM (uz jedinu razliku u iskazima svjedokinja u svezi pitanja da li je tužiteljica dentalni rad CM uništila, a budući na to pitanje svjedokinja IM nije mogla dati odgovor jer o toj činjenici nije imala saznanja) te jer iskaz koji iznosi pred ovim sudom u bitnom odgovara iskazu koji ranije daje pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru. Tako je iskaz koji svjedokinja ZM iznosi pred sudom u ovom postupku, o bitnim činjenicama identičan njenom iskazu koji daje pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru, a kako to sud utvrđuje pregledom spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-584/2024 (kopija prileži predmetnom spisu), i kakav kontinuitet u iskazima prema ocjeni suda svjedoči da svjedokinja ZM sudu iznosi upravo objektivne činjenice kojih se sjeća o predmetnom događaju, a ne da svoj iskaz konstruira s ciljem uspjeha tužiteljice u ovom sporu. Nadalje, svjedokinja IM (list spisa 181-182) koja je po zanimanju doktor dentalne medicine, na čiji iskaz niti jedna od stranaka nije iznijela prigovor te je sud ocijenivši iskaz ove svjedokinje uvjerljivim, logičnim i životnim isti prihvatio kao istinit, je sudu iskazala da je doktorica (nesporno pod doktorica misli na tužiteljicu) bila na bolovanju u ovo vrijeme, da je kada joj je bilo malo bolje došla do njih u ordinaciju da im se javi, kada je došla da je svjedokinja imala pacijenta i nije mogla odmah doći, da pretpostavlja da se je tužiteljica išla javiti drugim doktorima, a kad su svjedokinja i njezina asistentica završile s pacijentom, da su joj se došle javiti i popričati s njom, tužiteljica da je u tom trenu bila u svojoj ordinaciji sa svojom asistenticom (sud napominje da je tužiteljičina asistentica tada nesporno bila ZM), ne sjeća se koliko je bilo sati, ali to da je bilo usred njihove smjene, zna da je bio mrak i kako su one imale daljnje pacijente da su se ona i SM vratile u njihovu ordinaciju, a za vrijeme dok su ona i SM bile u ordinaciji tužiteljice i dok se razgovaralo, svjedokinja da je u jednom trenutku vidjela dentalni rad, koji je čini joj se razlog zbog kojeg je pozvana na sud, koji je bio u cjelovitom stanju da bi nakon nekog vremena vidjela da taj rad više nije cjelovit, pojašnjavajući da je to bila proba u vosku što znači da ima metalnu osnovu, vosak i zube, a kada kaže da rad više nije bio cjelovit pod time misli da su zubi uklonjeni i na nekim dijelovima da nije bilo voska. Upitana da li je uklanjanje zubi sa probe u vosku uobičajena faza rada, svjedokinja navodi da je na to teško odgovoriti jer to sve ovisi o konkretnoj situaciji, a upitana da li ovo što rad nije bio cjelovit znači da je taj dentalni rad bio uništen odnosno više neupotrebljiv svjedokinja odgovara da na to ne može odgovoriti jer ona taj rad nije pregledala, samo je u pogledu vidjela da tad više nije bio cjelovit radi čega da ne može niti reći da li je ovaj rad trebao ići natrag u laboratorij ili su ga oni sami mogli složiti. Svjedokinja je napomenula da se ovo vrijeme dok su ona i asistentica bile u ordinaciji tužiteljice cijelo vrijeme razgovaralo, da je ona svojoj asistentici davala neke upute jer su one dalje imale pacijente pa da nije cijelo vrijeme neposredno pratila što druge nazočne osobe rade, a upitana da li se itko nazočan ponašao neprimjereno za radno okruženje, da li je itko vikao, odgovara da ona ne bi rekla da je tog dana bilo neprimjerenog ponašanja, ništa drugačije od načina na koji oni inače funkcioniraju u ordinaciji, dodajući da ona nije doživjela nečije ponašanje kao viku te da bi rekla eventualno da je bilo povišenih emocija jer joj se činilo da je tužiteljica bila sretna što ih vidi nakon dužeg vremena izbivanja. Zaključno je navela da je asistentica tužiteljice ZM odnijela spomenuti dentalni rad, ali ne zna gdje niti što se s njime dalje događalo, kao i da se ovo dogodilo negdje nakon Nove godine, ali ne zna koji dan u tjednu. Takav iskaz svjedokinje IM se u bitnom poklapa s iskazom svjedokinje ZM o tijeku i okolnostima događaja sporne prigode - o dolasku tužiteljice u ordinaciju, o osobama koje su u ordinaciji bile nazočne u trenutku kada tužiteljica rukuje s dentalnim radom pacijenta CM, o činjenici da ovaj dentalni rad nije bio u završnoj fazi (trajni rad) već da se radilo o radu u fazi „proba u vosku“, o činjenici da su tijekom sporne prigode sa dentalnog rada u fazi proba u vosku pacijenta CM uklonjeni zubi i vosak s pojedinih dijelova rada, o činjenici da tužiteljica sporne prigode nije vikala te o činjenici da je ZM dentalni rad pacijenta CM nakon što su sa probe u vosku uklonjeni zubi odnijela iz ordinacije tužiteljice.
10.5. Ocijenivši iznesene iskaze svjedokinja IM i ZM vjerodostojnim i uvjerljivim te ih prihvativši kao istinite, sud je cijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim njima suprotan iskaz svjedokinje SM (list spisa 182-183). Naime, dok svjedokinja IM sudu iskazuje da za vrijeme dok su ona i SM bile u ordinaciji tužiteljice i dok se razgovaralo, je ona u jednom trenutku vidjela dentalni rad koji je bio u cjelovitom stanju da bi nakon nekog vremena vidjela da taj rad više nije cjelovit, pojašnjavajući da je to bila proba u vosku što znači da ima metalnu osnovu, vosak i zube, a kada kaže da rad više nije bio cjelovit pod time misli da su zubi uklonjeni i na nekim dijelovima da nije bilo voska (identično čemu sud napominje ova svjedokinja iskazuje i pred Općinskim državnim odvjetništvom, kako to proizlazi iz spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-584/2024); svjedokinja SM iskazuje da je odmah prilikom ulaska u ordinaciju ona vidjela da je nad sudoperom i radnom površinom tužiteljica nožićem razmontirala dentalni rad, a što ne odgovara tijeku događaja kako ga opisuje IM, a niti kako ga opisuje svjedokinja ZM čiji je iskaz sud iz gore pojašnjenih razloga prihvatio kao istinit. Nadalje, dio iskaza u kojem svjedokinja SM sudu iskazuje da se dentalni rad izrađuje u više faza i uslijed radnje tužiteljice da bi trebalo na tom dentalnom radu započeti ponovno s prvom fazom u laboratoriju te da nije uobičajeno da se rad razmontira na ovakav način osim u slučaju kad doktor nije zadovoljan s radom i smatra da je potrebno započeti s izradom rada u potpunosti iznosa, a kakav bi iskaz upućivao da je tužiteljica rad CM razmontirala na način da je isti više neupotrebljiv te da je rad potrebno ponovno raditi „iz nule“, je sudu u potpunosti neuvjerljiv, ovo jer je sudu neživotno i nelogično da SM koja je predmetne prigode u ordinaciji bila jednako nazočna kao i IM te predmetni dentalni rad nedvojbeno nije detaljno pregledala te koja je pri tome dentalni asistent, isključivo temeljem pogleda s ulaznih vrata ordinacije na rad (kako to iskazuje sudu) može ocijeniti da je tužiteljica ovaj dentalni rad razmontirala na način da je isti trebalo ponovno u laboratoriju raditi izradom prve faze dakle „iz nule“, dok ocjenu da li je uklanjanjem zubi i voska s pojedinih dijelova ovaj dentalni rad uništen nije mogla dati toj prigodi nazočna IM koja je pri tome doktor dentalne medicine zbog čega o izradi i stanju dentalnih radova logično ima više stručnog znanja od svjedokinje SM. Konačno, cijeneći sadržaj iskaza koji svjedokinja SM iznosi pred ovim sudom u svezi s iskazom koji daje pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru u svezi predmetnog događaja, a koji se nalazi u spisu Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-584/2024 (kopija prileži predmetnom spisu), sud nalazi značajne razlike u tim iskazima, koje sudu svjedoče na nevjerodostojnost iskaza ove svjedokinje te konstruiranje istog s ciljem uspjeha tuženika u sporu. Naime, svjedokinja SM Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru iskazuje da je ona vidjela da ovdje tužiteljica nad sudoperom protetskim nožem rastavlja dentalni rad napravljen za pacijenta CM nakon čega ga je bacila u smeće i njima rekla „ako vas netko pita za rad recite Š da sam ga ja rastavila i neka se obrati meni“, dok o takvim radnjama tužiteljice ovom sudu uopće ne iskazuje i to prema ocjeni suda jer je nakon takvog iskaza pred Općinskim državnim odvjetništvom svjedokinja instruirana uskladiti svoj iskaz sa stvarnim činjeničnim stanjem, tim da predmetni dentalni rad nikad nije bačen u smeće, a budući tuženik nesporno raspolaže istim (jer u protivnom isti niti ne bi mogao biti fotografiran) te budući svjedokinje ZM i IM identično sudu iskazuju da je predmetne prigode ZM ovaj dentalni rad spakirala i odnijela ga iz ordinacije, a ne da je isti tužiteljica bacila u smeće.
10.6. Osim toga, da uklanjanje zubi odnosno kako tu radnju sudu opisuje svjedokinja SM razmontiravanje zubi sa rada u fazi „proba u vosku“ ne znači da je rad uništen odnosno ne znači da je rad neupotrebljiv, proizlazi osim iz iskaza ZM i iz iskaza svjedokinje EM, a što znači je iskaz svjedokinje SM u bitnom dijelu suprotan i iskazu svjedokinje EM, po zanimanju doktorice mentalne medicine, koja obzirom na svoju struku logično i životno o ovoj okolnosti može iskazivati objektivnije točno od SM koja je dentalni asistent. Naime, svjedokinja EM (list spisa 184-185) sudu iskazuje da je kod tuženika bila zaposlena negdje do kraja rujna 2024. i da nema saznanja u svezi dentalnog rada pacijenta CM, iz čega proizlazi da ova svjedokinja nema neposrednih saznanja o radnjama koje je tužiteljica sporne prigode poduzela u svezi dentalnog rada pacijenta CM. Iz njenog daljnjeg iskaza, onog u kojem iskazuje da su ju iz uprave tuženika kontaktirali nakon što je tužiteljica dobila otkaz, s upitom da li se može napraviti dentalni rad za pacijenta CM, što da je ona shvatila kao upit za izradu novog dentalnog rada, dodajući da joj rad CM nije predočen niti je bilo govora o kakvom postojećem dentalnom radu i završetku istog, i na taj upit da je ona rekla da može, pregledala pacijenta koji je imao privremeni rad i napravila scan i predala ga dr. VM, dakle, ona da je polazila od toga da će raditi iznova dentalni rad, jer je tako njoj lakše, a i jer joj nije dat neki postojeći rad na kojem bi nastavila raditi; bi proizlazilo da je tuženik ocijenio da dentalni rad na kojem je za pacijenta CM prethodno radila tužiteljica nije pogodan za nastavak rada na istom, a obzirom je od radnice EM, doktorice dentalne medicine, zatražio izradu dentalnog rada „iz nule“, počevši od prvog pregleda pacijenta i izrade scan-a pa na dalje. Međutim, ovakav iskaz svjedokinje EM svjedoči isključivo o činjenici što je od svjedokinje EM tražio tuženik odnosno o činjenici da je tuženik od svjedokinje zatražio izradu novog dentalnog rada „iz nule“ , ali ne svjedoči o činjenici da li je postojeći dentalni rad pacijenta CM tzv. proba u vosku sporne prigode od strane tužiteljice uništena na način da isti više nije bio pogodan za uporabu i dovršetak tog dentalnog rada. Štoviše, svjedokinja EM za koju sud ponavlja da je doktor dentalne medicine, što znači da je izrada dentalnih radova sastavni dio njenog posla, na upit da li je prema njenom iskustvu rad koji je u fazi „proba u vosku“ gotov rad ili je to rad koji ide na daljnju doradu odgovara da čim se radi o vosku znači da je to rad u fazi probe što znači da nakon što se isproba kod pacijenta on mora natrag u laboratorij u daljnju fazu, zavisno o tome što doktor želi u tom trenutku, moguće na daljnju doradu ili u završnu fazu. Nadalje, na poseban upit suda da li, a obzirom na njeno stručno iskustvo, uklanjanje zubi sa rada u fazi „proba u vosku“ znači da je rad uništen odnosno da je više neupotrebljiv svjedokinja EM odgovara ne, pojašnjavajući da doktor u toj fazi probe u vosku može micati, skidati i ponovno namještati zube, onako kako to smatra potrebnim napraviti, navodeći da je ovo faza izrade dentalnog rada pa skidanje zubi znači moguće doradu rada, ne uništenje rada. Na takav iskaz svjedokinje EM stranke nisu iznijele prigovore, a sud je isti cijenio uvjerljivim, objektivnim, logičnim te relevantnim usprkos tome što svjedokinja nema neposrednih saznanja o predmetnim radnjama tužiteljice obzirom se radi o svjedokinji koja kao doktor dentalne medicine ima stručna znanja iz dentalne medicine, sve poradi čega sud iskaz ove svjedokinje prihvaća kao istinit, dok njemu suprotan dio iskaza svjedokinje SM, onaj u kojem svjedokinja SM navodi da je nakon što je tužiteljica nožićem razmontirala zube sa dentalnog rada probe u vosku taj rad u laboratoriju trebalo raditi ponovno iz prve faze, sud ne prihvaća kao istinit.
10.7. Što se pak tiče iskaza svjedokinje ĐM (list spisa 183-184), po zanimanju dentalni asistent i ekonomist, sud niti taj iskaz nije prihvatio kao istinit budući je osim što je neuvjerljiv, ovaj iskaz i suprotan iskazima svjedoka koje je sud zbog gore obrazloženih razloga prihvatio kao istinite. Naime, dok iz (o tijeku i okolnostima događaja predmetne prigode) u bitnom identičnih iskaza svjedokinja ZM i IM proizlazi da su jedine osobe koje su bile nazočne u ordinaciji u vrijeme kada je tužiteljica poduzimala radnje na dentalnom radu CM – tužiteljica, njezina asistentica ZM, IM i njezina asistentica SM, jedino svjedokinja MM iskazuje da je i ona tom prigodom bila u ordinaciji tužiteljice, ušavši u ordinaciju nakon što je za vrijeme dok je radila na pultu zazvonio telefon s kojim je onda otišla u ordinaciju. Čak niti svjedokinja SM ne iskazuje da je ovoj prigodi u ordinaciji bila nazočna i MM. Pri tome svjedokinja MM iskazuje i to da su u tom trenutku u ordinaciji bili nazočni tužiteljica, IM i ZM, dok iz iskaza svjedokinja ZM i IM kao i iskaza svjedokinje SM, koja u ovoj činjenici iskazuje identično kao i svjedokinje ZM i IM, proizlazi da je u ordinaciji osim tužiteljice, ZM i IM bila i SM. Već ove razlike u iskazima, prema ocjeni suda ukazuju na nevjerodostojnost i neuvjerljivost iskaza svjedokinje ĐM, a da ovaj iskaz nije objektivan i vjerodostojan već da je konstruiran s ciljem uspjeha tuženika u sporu prema ocjeni suda proizlazi i iz činjenice da svjedokinja MM upitana da li je rastavljanje dentalnog rada na način da se zubi izvade uobičajeni postupak kada doktor nije zadovoljan s dentalnim radom, odgovara da nije i da je ovo bila iznimna situacija, dok iz iskaza drugih saslušanih svjedoka pa tako primjerice iskaza svjedokinje EM, doktorice dentalne medicine čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit, proizlazi da doktor u fazi rada „proba u vosku“ može micati, skidati i ponovno namještati zube, onako kako to smatra potrebnim napraviti, budući je ovo faza izrade dentalnog rada pa skidanje zubi znači moguće doradu rada, ne uništenje rada; a o čemu sudu iskazuje i svjedokinja ZM te što proizlazi i iz iskaza svjedokinje IM budući iz njenog iskaza proizlazi da postoji mogućnost da rad i nakon uklanjanja zubi nije morao ići u laboratorij nego su ga oni i sami mogli sastaviti. Osim toga, sama svjedokinja MM dalje iskazuje i to da se inače dentalni rad radi u fazama i u tim se fazama isprobava na pacijentu pa se vraća u laboratorij na doradu, a što bi upućivalo da je predmetne prigode tužiteljica moguće skinula zube s probe u vosku s namjerom vraćanja ovog rada u laboratorij na daljnju doradu jer je ona, kao doktor dentalne medicine koji radi na ovom dentalnom radu, ocijenila potrebnim daljnju doradu ovog dentalnog rada, poradi čega je nejasno temeljem koje točno objektivne činjenice svjedokinja MM zaključuje da nakon što je tužiteljica rastavila dentalni rad na način da je s istog skinula zube taj rad više nije bio upotrebljiv. Nadalje, da iskaz svjedokinje ĐM nije istinit već da je konstruiran s ciljem uspjeha tuženika u sporu sudu ukazuje i činjenica da je (isključivo) ova svjedokinja iskazala da je po njenom sjećanju ovaj dentalni rad bio u završnoj fazi kada se samo trebao predati pacijentu dok su ostali saslušani svjedoci (oni koji imaju neposrednih saznanja o ovom dentalnom radu) KM, IM pa čak i svjedokinja SM sudu iskazali da je dentalni rad pacijenta CM predmetne prigode bio u fazi „proba u vosku“, a upitana da li je faza model u vosku završna faza u kojoj se rad predaje pacijentu, sama svjedokinja MM iskazuje da nije. Ocijenivši zbog navedenih kontradiktornosti i nelogičnosti iskaz svjedokinje ĐM nevjerodostojnim i neuvjerljivim te konstruiranim s ciljem uspjeha tuženika u ovom sporu, pri čemu sud u pogledu objektivnosti ovog iskaza indikativnom cijeni i činjenicu da je ova svjedokinja u trenutku iznošenja iskaza pred sudom zaposlenica tuženika, sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje ĐM koja iskazuje da je ona vidjela da je tužiteljica nožićem skalpelom rastavila dentalni rad tako da je taj rad više neupotrebljiv, ovo osobito i jer sama svjedokinja sudu iskazuje da ona nije tehničar niti doktor (dentalne medicine) i da u ordinaciji radi dvije godine i 4,5 mjeseci, a obzirom na što sud ocjenjuje da ista niti nema potrebnih stručnih znanja za objektivnu procjenu da li je skidanjem zubi s probe u vosku odnosno kako to svjedokinja navodi rastavljanjem dentalnog rada, tužiteljica predmetne prigode uništila ovaj dentalni rad na komadiće, kako to tuženik tvrdi.
10.8. Posljednje dvije svjedokinje, TM i ŽM, nisu imale saznanja o razlozima zbog kojeg je tužiteljici otkazan Ugovor o radu niti su bile nazočne događaju zbog kojeg tuženik tužiteljici otkazuje Ugovor o radu. Tako svjedokinja TM (list spisa 185) iskazuje da je ona kod tuženika bila zaposlena do 01. listopada 2024., da ne zna zašto je tužiteljica dobila otkaz, da nema saznanja o dentalnom radu pacijenta DM, a upitana da li je bila pristupna u ordinaciji kada je tužiteljica početkom godine došla s bolovanja u ordinaciju odgovara da nije bila pristupna u ordinaciji već da je bila pristupna na sastanku koji je tužiteljica održala s njima kao zaposlenicima na kojem su podijelili dobivene poklone, ali na kojem se samo pitalo kako su i to je to, da se nije dogodilo ništa što bi posebno izdvojila; dok svjedokinja ŽM (list spisa 185-186) iskazuje da je kod tuženika bila zaposlena do ožujka ove godine (dakle 2024. godine obzirom svjedokinja svoj iskaz pred sudom iznosi 2024. godine), da nema saznanja o razlozima otkaza tužiteljice niti o dentalnom radu pacijenta CM, na upit da li ju je u siječnju 2024. tužiteljica pozvala u svoju ordinaciju gdje je nešto radila sa dentalnim radom pacijenta odgovarajući da nije. Ono što međutim prema utvrđenju suda proizlazi iz takvih njihova iskaza, na koje niti jedna stranka nije iznijela prigovore te je sud ove svjedočke iskaze prihvatio kao istinite, je to da radnice TM i ŽM nisu bile nazočne prigodi za koju tuženik tvrdi da je tužiteljica uništila dentalni trajni rad pacijenta CM, isto kao što iz iskaza svjedokinje EM proizlazi da ni ona nije bila nazočna spornom događaju, a sve temeljem čega sud dalje utvrđenje da tužiteljica sporne prigode nije, kako to tuženik navodi u Odluci o izvanrednom otkazu, pozvala svih sedam djelatnika tuženika i pred svih sedam djelatnika uništila dentalni trajni rad pacijenta CM. Dapače, iz iskaza niti jednog svjedoka saslušanog u ovom postupku ne proizlazi da je tužiteljica predmetne prigode vikala odnosno ne proizlazi, a kako to tuženik navodi u Odluci o izvanrednom otkazu, da je vičući uzela skalpel kojim je potom pred sedam djelatnika tuženika na komadiće uništila dentalni trajni rad CM.
10.9. Dakle, iz iskaza svjedoka ZM i IM, a čije je iskaze sud iz gore obrazloženih razloga ocijenio vjerodostojnim, uvjerljivim, logičnim i životnim te ih je prihvatio kao istinite, kao nedvojbeno proizlazi da je po dolasku u ordinaciju nakon početka 2024. godine tužiteljica, za vrijeme dok su u njezinoj ordinaciji bile nazočne tri druge radnice tuženika ZM, IM i SM, poduzela radnje na dentalnom radu pacijenta CM koji nije bio u završnoj fazi već u fazi proba u vosku na način da je s tog dentalnog rada uklonila zube te na pojedinim dijelovima i vosak, nakon čega je po njenoj uputi asistentica ZM ovaj dentalni rad spakirala u kutiju i odnijela iz ordinacije tužiteljice. Ono što ne proizlazi iz iskaza ovih dviju svjedokinja je da bi se ovdje radilo o dentalnom trajnom radu kao ni to da je poduzimanjem takvih radnji na dentalnom radu pacijenta CM tužiteljica isti uništila na način da je isti više neupotrebljiv niti na način da je tuženiku kao poslodavcu nanijela imovinsku štetu. Iskaze dviju svjedokinja koje su iskazivale da je svojim radnjama tužiteljica uništila dentalni rad CM, iskaze svjedokinja SM i ĐM, sud iz gore obrazloženih razloga nije cijenio istinitim. Kako pri tome iz iskaza svjedokinje EM, čiji je iskaz sud zbog gore obrazloženih razloga prihvatio kao istinit, proizlazi da kad se radi o radu u fazi proba u vosku to znači da nakon što se rad isproba kod pacijenta on mora natrag u laboratorij u daljnju fazu, zavisno o tome što doktor želi u tom trenutku, moguće na daljnju doradu ili u završnu fazu te da uklanjanje zubi sa rada u fazi proba u vosku ne znači da je rad uništen odnosno da je više neupotrebljiv budući doktor u toj fazi probe u vosku može micati, skidati i ponovno namještati zube, onako kako to smatra potrebnim napraviti, pa stoga skidanje zubi znači moguće doradu rada, ne uništenje rada; tada sud u nedostatku drugih adekvatnih dokaza (primjerice nalaza i mišljenja vještaka doktora dentalne medicine izrađenog na okolnost da li je predmetni rad pacijenta CM radnjama koje je tužiteljica predmetne prigode poduzela uništen), samo pregledom fotografija stanja dentalnog rada pacijenta CM, a koje fotografije su sastavni dio spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 584/2024 (list tog spisa 19-22) koji je sud pročitao i pregledao kao dokaz u ovom postupku, ovo budući sud ne raspolaže stručnim znanjima iz područja dentalne medicine kako bi sam ocijenio da li je rad prikazan na tim fotografijama uništen na način da je više neupotrebljiv; te temeljem činjenice da je tuženik od EM naknadno zatražio izradu u cijelosti novog dentalnog rada za pacijenta CM, a što je životno i logično mogao učiniti zbog niza razloga; ne može kao nedvojbeno utvrditi da je tužiteljica sporne prigode svojim radnjama uništila dentalni rad CM na način da je isti neupotrebljiv i da je na takav način tuženiku nanijela imovinsku štetu. Sama činjenica da je nadležno državno odvjetništvo protiv tužiteljice podnijelo optužnicu da je ona 19. siječnja 2024. u prostorijama tuženika u cilju da nanese štetu na dentalnom radu u vlasništvu tuženika iščupala sastavne dijelove s dentalnog rada i na taj način tuženiku nanijela štetu u iznosu od 1.725,40 Eura, a koja je optužnica od strane nadležnog suda i potvrđena, znači samo to da je nadležni kazneni sud ocijenio da postoji osnovana sumnja da je tužiteljica opisanim postupanjem ostvarila biče kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, međutim, ne znači to da je nedvojbeno dokazano da je ista postupila na opisani način, a tuženik prema ocjeni ovog suda u ovom parničnom postupku predloženim dokazima nije kao nedvojbeno dokazao da je tužiteljica poduzela radnju zbog koje joj je Odlukom o izvanrednom otkazu otkazao Ugovor o radu.
10.10. Da je tužiteljica, a kako to tuženik navodi u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu, svjesno i namjerno uništila dentalni trajni rad pacijenta CM tako da je pozvala sedam djelatnika tuženika te vičući uzela skalpel i na komadiće uništila čitav rad pacijenta CM čija vrijednost iznosi 1.725,40 Eura, ne proizlazi niti iz iskaza zakonske zastupnice tuženika PM (list spisa 188-189). Ovo kao prvo jer zakonska zastupnica, a kako to sama iskazuje sudu, nema neposrednih saznanja o događaju koji je razlog otkaza već saznanja crpi iz razgovora sa zaposlenicom ĐM, međutim, iskaz te je svjedokinje sud (kako je to prethodno obrazloženo) ocijenio neuvjerljivim, nevjerodostojnim te konstruiranim s ciljem uspjeha tuženika u sporu, poradi čega ga nije prihvatio kao istinit. Osim toga, zakonska zastupnica iskazuje sudu da je njoj MM rekla da je prilikom uništavanja tog rada tužiteljica prozivala članove uprave vičući u ordinaciji i to da je učinila nakon što je pozvala svih sedam djelatnika tuženika, međutim, svjedokinja MM ovom sudu nije iskazivala niti to da je tužiteljica dentalni rad rastavila vičući niti da bi to učinila nakon što bi pozvala svih sedam djelatnika tuženika, iz čega proizlazi da MM različito iskazuje sudu od onog što je, prema navodima zakonskog zastupnika tuženika, ranije rekla tuženiku. Također je za istaknuti u svezi navedenog da ukoliko je upravo MM osoba koja je neposredni očevidac spornog događaja, tada ostaje nejasno poradi kojeg razloga istu kao svjedoka nije saslušalo i Općinsko državno odvjetništvo u Zadru povodom tuženikove kaznene prijave te ju potom i predložilo kao svjedoka očevidca u kaznenom postupku koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pod poslovnim brojem K-584/2024 u svezi spornog događaja. Ovo kao drugo jer zakonska zastupnica upitana da li je ona po pronalasku predmetnog dentalnog rada ocijenila da se radi o uništenom radu, odgovara da je ona osobno opazila da su zubi povađeni i rad iskasapljen, međutim, ista kao prvostupnica ekonomije prema mišljenju ovog suda nema stručnih znanja iz područja dentalne medicine za dati objektivnu procjenu da li je vađenjem zubi predmetni dentalni rad uništen na način da isti više nije upotrebljiv, isto kao što to ne može (zbog nedostatka stručnog znanja) ocijeniti niti ovaj sud samo pregledom fotografija ovog dentalnog rada, a upitana da li je tuženik zatražio mišljenje stručne osobe u svezi stanja ovog rada za kojeg su ona i g. Š (kako to iskazuje sudu) ocijenili da je uništen, odgovara da nisu, iz čega proizlazi da tuženik svoje utvrđenje da je tužiteljica predmetni rad uništila ne temelji na ocjeni stručne osobe. Osim toga, da zakonska zastupnica tuženika nedvojbeno nema stručnih znanja za procjenu da li je predmetni dentalni rad radnjama tužiteljice uništen, je sudu razvidno već iz činjenice da tuženik tužiteljicu tereti da je uništila dentalni trajni rad, a sud je temeljem iskaza svjedoka kao nedvojbeno u ovom postupku utvrdio da dentalni rad pacijenta CM sporne prigode nije bio u završnoj fazi tj. da to nije bio dentalni trajni rad već da se radi o dentalnom radu u fazi proba u vosku. Ovo kao treće jer niti iz onog dijela iskaza zakonske zastupnice tuženika u kojem navodi da je novi stomatolog VM koji je preuzeo pacijenta CM i napravio mu novi rad, ne proizlazi da je taj stomatolog novi rad odlučio napraviti zbog toga što je predmetni dentalni rad bio uništen i neupotrebljiv, a budući zakonska zastupnica sudu iskazuje i to da je njena pretpostavka da je VM odlučio izraditi novi rad jer on nije želio nastaviti surađivati s laboratorijem koji je radio ovaj predmetni dentalni rad pacijenta CM pa da su oni novi rad za pacijenta CM platili novom laboratoriju, dakle, ne zbog toga što je po pregledu istog stomatolog VM utvrdio da je postojeći dentalni rad uništen i neupotrebljiv pa da bi eventualno takvo postupanje doktora dentalne medicine ĆM ovom sudu svjedočilo na okolnost da je predmetni dentalni rad radnjama tužiteljice uništen.
10.11. Konačno, da bi tužiteljica sporne prigode postupila na način kako joj to tuženik stavlja na teret Odlukom o izvanrednom otkazu, ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice ŠM (list spisa 186-188), budući ista sudu iskazuje to da je ona predmetne prigode odlučila izvaditi zube iz probe u vosku dentalnog rada pacijenta CM jer je smatrala da nije bilo dovoljno dobro za nastavak rada, pojašnjavajući da se dentalni rad koji se radi u probi u vosku može rasformirati i formirati bezbroj puta ovisno o situaciji u ustima i onome što se želi dobiti, a obzirom da je i dalje bila na bolovanju i nije znala kada će početi raditi tj. vratiti se s bolovanja, ali je smatrala da rad pacijenta CM nije završen, da nije u tom trenu imala ideju što će dalje s njime ili hoće li možda rad preuzeti netko od njenih kolega pa da je samo skinula zube jer nije smatrala da je takav postojeći rad dovoljno dobar, da o ovom radu ne može govoriti netko tko je asistent i radi kratko u ordinaciji ili netko tko je ekonomske struke jer je za opažanje i rad na dentalnom radu potrebno specifično znanje iz dentalne protetike, dodajući da je ona i uslijed ovog skidanja zubi mogla ovaj rad bez problema nastaviti te da ovom njenom radnjom nije dentalni rad pacijenta CM uništilo, da ne zna zašto tuženik u odluci o otkazu navodi da je ona vikala ove prigode, da to nije točno, da ne zna uopće zašto tuženik smatra da je ona namjeravala uništiti ovaj dentalni rad te da ne zna zašto tuženik navodi da je pozvala sve djelatnike tuženika i pred njima uništila rad, ponovila je da je ovaj rad bio u fazi proba u vosku, to da znači da rad nije gotov, da nije završen, da se u toj fazi prema odluci stomatologa rad ili predaje na završavanje ili na daljnju doradu pa ponovno probu kod pacijenta, a što da je individualna odluka stomatologa, da je uobičajeno da jedan dentalni rad ide više puta natrag u laboratorij na dorade, posebno jer je pacijent CM bio zahtjevan, već mijenjao jedan set zubi i ona nije bila sigurna kako će završiti ovaj dentalni rad za njega, zato da je u ovom trenutku i izvadila zube, dodajući da je ona sigurna i da u punoj odgovornosti svjedoči da je ovaj rad mogao biti dovršen i nakon skidanja zubi i da je laboratoriju trebalo platiti samo cijenu za ovaj jedan dentalni rad, a ne za izradu potpuno novog dentalnog rada, ovo jer da je cijena laboratorija za uslugu izrade drenažnog rada fiksna neovisno o broju proba tj. dorada rada, zaključno ponavljajući da ovaj rad nije uništen i da ona nije uništila ovaj rad. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li ona može sastaviti ovaj rad sama odgovorivši da može, ali da joj je za to potrebno osigurati nekoliko stvari plamenik, nožić, zube i pacijenta prema kojem će se rad sastaviti, napominjući ovdje da stomatolog u pravilu ne radi sam potpunu postavu rada već da ona daje smjernice za veličinu, položaj i prostor pa da to prema naputku postavlja laboratorij. Osim što iz takvog iskaza tužiteljice ne proizlazi da je ona sporne prigode svjesno i namjerno uništila dentalni trajni rad pacijenta CM, sudu je razvidno da je takav iskaz u bitnom identičan iskazima svjedoka čije je iskaze sud u ovom postupku prihvatio kao istinite, a činjenica da je tužiteljica pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru iskazala da su se sve komponente spremile u kutiju i pohranile u ordinaciju jer je saznala da je pacijentu odobren popust od 100% s čime se nije slagala i nitko ju nije pitao prilikom donošenja te odluke, prema ocjeni ovog suda ne svjedoči da tužiteljica lažno iskazuje sudu u ovom postupku, ovo jer je i pred Općinskim državnim odvjetništvom tužiteljica iskazala da rad nije uništen, a upravo činjenica da li je rad uništen ili nije, neovisno o razlozima zbog kojih se radnja skidanja zubi poduzima, je ono što je odlučno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Stoga, činjenica da u ovom postupku tužiteljica iznosi druge razloge (odnosno kako to sudu iskazuje glavni motiv rastavljanja rada) predmetnog dentalnog rada nije činjenica koja dovodi u pitanje uvjerljivost njenog iskaza o radnjama koje je poduzela u svezi predmetnog dentalnog rada odnosno o tome da ona predmetni rad nije uništila.
11. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZoR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Tuženik, na kojem je sukladno citiranoj odredbi bio teret dokaza, prema ocjeni suda nije kao nedvojbeno dokazao da je tužiteljica (što navodi kao razlog otkaza u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu) svjesno i namjerno uništila dentalni trajni rad pacijenta CM i na taj način uništila imovinu poslodavca, dakle, nije kao nedvojbeno dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužiteljice temeljem čl. 116. st. 1. ZoR, a poradi čega je sud tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka 30/2024 o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) donesena od strane tuženika 08. ožujka 2024. ocijenio osnovnim te je odlučio kao u točci I. izreke ove presude, obzirom na činjenicu nedopuštenosti otkaza dalje utvrdivši da radni odnos tužiteljice tom Odlukom nije prestao.
11.1. Posljedično takvom utvrđenju, da Odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena, a obzirom na navod same tužiteljice da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, identično čemu i tuženik navodi da ni njemu nastavak radnog odnosa s tužiteljicom nije prihvatljiv, posebno pri tome vodeći računa o činjenici da se je tužiteljica u međuvremenu i to s danom 21. listopada 2024. zaposlila na neodređeno vrijeme kod drugog poslodavca koju činjenicu sud utvrđuje uvidom u elektronički zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 04. studenog 2024. (list spisa 93-97), sud je temeljem čl. 125. st. 1. ZoR raskinuo radni odnos stranaka i to s danom kako to traži tužiteljica 20. listopada 2024. kao danom koji prethodni danu početka njenog radnog odnosa kod novog poslodavca, a ne s danom podnošenja predmetne tužbe kako to traži tuženik, ovo jer se sudski raskid Ugovora o radu ne može odrediti s datumom prije nego što je postavljen sam zahtjev za raskid (osim iznimno u slučaju kada se isti traži s danom koji prethodi danu novog zaposlenja radnika budući sukladno zakonu radnik ne može biti u dva radna odnosa na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu) poradi čega nije osnovan zahtjev tuženika postavljen 28. svibnja 2024. da sud odredi sudski raskid s danom podnošenja tužbe 22. travnja 2024. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 677/2020-3 od 11. listopada 2021. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1344/2019 od 20. listopada 2020.), a i jer je obzirom na okolnosti ovog slučaja prema ocjeni suda opravdano odrediti sudski raskid Ugovora o radu stranaka upravo s danom 20. listopada 2024. (tako i Županijski sud u Puli u odluci poslovni broj Gž R-176/2024-2 od 05. studenog 2024.), pri čemu sud napominje da ZoR ne propisuje s kojim će datumom sud odrediti raskid ugovora o radu već je određenje tog datuma prepušteno odluci suda, obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 807/2011-2 od 07. prosinca 2011.).
11.2. Obzirom je sud odredio sudski raskid Ugovora o radu stranaka, sud je dalje temeljem čl. 125. st. 1. ZoR tužiteljici dosudio traženu naknadu štete i to upravo u onom iznosu isplatu kojeg tužiteljica potražuje, iznosu od 13.086,92 Eura, a koji iznos odgovara visini četiri ugovorene bruto plaće tužiteljice kod tuženika kao poslodavca (4 x 3.271,73 Eura). Naime, među strankama je u postupku (konačno) nesporna činjenica da su stranke za rad ugovorile mjesečnu plaću u iznosu od 3.271,73 Eura bruto, a koja činjenica osim što je nesporna proizlazi i iz sadržaja Aneks Ugovora o radu br. 2 (list spisa 201). Vodeći pri tome računa da pojam mjesečna plaća po kojoj se u smislu čl. 125. st. 1. ZoR određuje naknada štete u slučaju sudskog raskida radnog odnosa predstavlja iznos bruto mjesečne plaće radnika, ovo jer je sukladno čl. 90.b st. 1. ZoR plaća u smislu ZoR plaća u bruto iznosu (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-41/2023-3 od 09. veljače 2023. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revr 1979/2009-2 od 22. travnja 2010., presudi broj Revr 1497/13 od 24. rujna 2014. i presudi broj Revr 446/17-2 od 30. svibnja 2017.); sud je cijeneći okolnosti propisane čl. 125. st. 1. ZoR prema kojima se određuje visina naknade štete pa tako kao prvo, cijeneći činjenicu da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena od 01. srpnja 2020. dakle nešto više od 4 godine što je relativno kratko vremensko razdoblje; kao drugo, činjenicu da je tužiteljica rođena **.**.1973. što znači da na dan s kojim sud određuje prestanak radnog odnosa stranaka (20. listopada 2024.) ista ima 51 godinu života, dakle, u godinama je kada je na vrhuncu svoje radne snage i radnog iskustva; kao treće, činjenicu da je tužiteljica pola godine nakon što joj je tuženik otkazao Ugovor o radu pronašla novo zaposlenje, što upućuje da je u dosta kratkom razdoblju od otkaza tužiteljica ponovno počela ostvarivati redovite prihode od rada; te kao četvrto, činjenicu da iz niti jednog dokaza pa tako ni iskaza same tužiteljice ne proizlazi da tužiteljica ima obveze uzdržavanja (maloljetne djece, punoljetne djece na redovitom školovanju ili trećih osoba); utvrdio da tužiteljica zbog sudskog raskida Ugovora o radu ima pravo na naknadu štete u visini četiri ugovorene bruto mjesečne plaće, što iznosi 13.086,92 Eura, ovo vodeći računa da naknada štete iz čl. 125. st. 1. ZoR prvenstveno ima karakter materijalnog osiguranja radnika u određenom vremenskom razdoblju nakon (sudskog) raskida radnog odnosa obzirom da radniku zbog okolnosti uslijed (nedopuštenog) otkaza nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, ali i karakter reparacije povrede dostojanstva do koje povrede u stanovitoj mjeri nedvojbeno dolazi kod radnika kojem poslodavac nezakonito otkazuje ugovor o radu (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-1672/05 od 07. ožujka 2006. i presudi poslovni broj Gž-404/07-2 od 23. travnja 2007.). Odluka o zakonskoj zateznoj kamati tekućoj na tužiteljici dosuđeni iznos naknade štete je donesena temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 31/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) dok je visina određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.
10. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je sud ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu ukupnih opravdano joj nastalih nužnih troškova ovog parničnog postupka, ovo jer je djelomično povlačenje tužbe u dijelu kojim je tražena naknada štete, iako isto nedvojbeno predstavlja neuspjeh tužiteljice u sporu, uslijedilo odmah nakon što se tuženik očitovao o visini bruto plaće tužiteljice te u pogledu tog dijela tužbe nisu nastali nikakvi posebni troškovi u ovom parničnom postupku, a osim toga tužiteljica je u cijelosti uspjela sa preostala dva tužbena zahtjeva (onim na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu) kao i sa pravnom osnovnom te većim dijelom i visinom ovog zahtjeva za naknadu štete; a što sve znači da navedeno predstavlja neznatan neuspjeh tužiteljice u sporu. Takvo je tumačenje i primjena pravila o parničnim troškovima u skladu s načelima na kojima se ta pravila zasnivaju, a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža interesa stranaka odnosno bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.), a ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju u kojem je tužiteljica radnik koji svoje pravo iz radnog odnosa mora ostvarivati u parničnom postupku (budući tuženik nije udovoljio njezinom zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa), jedina pravilna dosuda troškova ona koja se temelji na čl. 154. st. 5. ZPP te bi svaka druga odluka o troškovima predstavljala povredu prava tužiteljice na pristup sudu kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i to za one radnje (tužbu i zastupanje na pripremnom ročištu 02. srpnja 2024.) koje su poduzete prije preinake tužbe (na način da se istom traži i isplata novčanog iznosa) dok je predmet spora bio samo utvrđenje nedopuštenosti otkaza u visini jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (1 x 250 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a za one radnje koje su poduzete od preinake tužbe uslijed čega je ovo postao spor sa procjenjivim predmetom spora prema vrijednosti novčanog iznosa isplata kojeg se traži konačno uređenom tužbom (13.086,92 Eura) pa je tako tužiteljici uz jednokratnu nagradu sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife priznato i pravo na naknadu troška sastava prvog obrazloženog podneska od 04. studenog 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je provodio dokazni postupak te se je raspravljalo o glavnoj stvari 05. studenog 2024., 30. siječnja 2025. i 03. rujna 2025. (3 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 1.625,00 Eura. Tužiteljici sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati joj iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ovog rješenja kojim se tuženiku nalaže plaćanje parničnih troškova tužiteljici do isplate. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ovog rješenja.
U Zadru, 06. listopada 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku.
