REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1535/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Popadić Katić, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Lana Popadić u Zagrebu, protiv tuženika MANPOWER SAVJETOVANJE d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 89200617014, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dominković Cecelja, odvjetnica u Dominković i Osrečak odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te isplate plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Lane Popadić Katić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Adriana Juga, odvjetnika, 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao, na radno mjesto Training manager, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi, znanju i radnom iskustvu, u roku od 8 (osam) dana.

2. Nalaže se tuženiku MANPOWER SAVJETOVANJE d.o.o., OIB: 89200617014 da tužitelju EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] plati s osnova bruto plaće ukupan iznos od 16.117,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate time da se dospijeće označuje sa 15 – im u mjesecu koji slijedi iza mjeseca na koji se obveza odnosi, i to po stopi zatezne kamate do isplate po čl.29.st.2. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na pojedinačne iznose kako slijedi:

- za iznos od 1.693,85 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. rujna 2024.g.

- za iznos od 3.247,18 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. listopada 2024.g.

- za iznos od 3.247,18 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. studenog 2024.g.

- za iznos od 3.247,18 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. prosinca 2024.g.

- za iznos od 3.247,18 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. siječnja 2025.g.

- za iznos od 3.247,18 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. veljače 2025.g.

- za iznos od 463,88 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. ožujka 2025.g. i to u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se sudski raskid između tužitelja i tuženika sa danom 03. listopada 2024. godine.

2. Nalaže se tuženiku MANPOWER SAVJETOVANJE d.o.o., OIB: 89200617014 da tužitelju EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] plati s osnova bruto plaće ukupan iznos od 2.157,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate time da se dospijeće označuje sa 15 – im u mjesecu koji slijedi iza mjeseca na koji se obveza odnosi, i to po stopi zatezne kamate do isplate po čl.29.st.2. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na pojedinačne iznose kako slijedi:

- za iznos od 1.693,85 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. rujna 2024.g.

- za iznos od 463,88 eura sa zateznim kamatama počevši od 16. listopada 2024.g. i to u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

I/ Odbacuje se kao nepravovremena i nedopuštena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tuženik MANPOWER SAVJETOVANJE d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, OIB: 89200617014, donio prema tužitelju EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku na ime parničnih troškova iznos od 2.812,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao radnik i tuženik kao poslodavac sklopili 5. ožujka 2024. Ugovor o radu na određeno vrijeme na vrijeme od jednu godinu s probnim rokom u trajanju od tri mjeseca. Tužitelj je 19. rujna 2024. primio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te u zakonskom roku od 15 dana od primitka istog podnosi zahtjev za zaštitu prava poštom preporučeno koji je tuženik primio 2. listopada 2024. Tužitelj je 21. listopada 2024. primio odgovor tuženika u kojem se između ostalog navodi „radnik je došao na dogovoreni sastanak u poslovne prostorije Poslodavca dana 30. kolovoza 2024. Na sastanku je E obaviješten o ukidanju radnog mjesta te je odbio primiti Odluku o otkazu, napustivši poslovne prostorije Poslodavca bez obrazloženja“. Navedeno nije točno. Točno je da je tužitelj došao na sastanak 30. kolovoza 2024. ali na njemu mu nije uručena Odluka o otkazu niti je bilo o njoj išta rečeno pa ju isti niti nije mogao odbiti primiti. Obzirom da tužitelju nije bilo dobro, otišao je kod liječnika te mu je liječnik otvorio bolovanje sa 30. kolovoza 2024. te je isto zatvoreno 13. rujna 2024. Iz elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužitelja tuženik odjavio sa danom 13. rujna 2024. Nakon prestanka bolovanja tužitelj je 19. rujna 2024. došao u poslovne prostorije tuženika te mu je tada prvi put uručena Odluka o otkazu, što je isti i potvrdio svojim potpisom. S obzirom da je tužitelj dostavio tuženiku Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, te je tužitelj primio Odluku o otkazu kada je došao u poslovne prostorije tuženika 19. rujna 2024., to mu otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, već tek od 19. rujna 2024. u trajanju od dva tjedna, što bi značilo da otkazni rok ističe 3. listopada 2024. pa ga se nije smjelo ranije niti odjaviti. Također navodi kako pobijana Odluka o otkazu nikad nije istaknuta na oglasnoj ploči tuženika. Prema čl. 47. st. 4 Zakona o radu prestanak potrebe za ustupljenim radnikom kod korisnika prije isteka razdoblja za koje je ustupljen, ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu za privremeno obavljanje poslova. Iz navedenog razloga pobijana odluka nema opravdani razlog za donošenje iste samo zbog prestanka potrebe za tim radnikom. Prema čl. 46. st. 4. Zakona o radu ustupljeni radnik ima pravo na naknadu plaće u razdoblju do isteka sklopljenog ugovora o radu. Stoga je vrlo upitna opravdanost razloga za Odluku o otkazu. Također navodi da tuženik nije ničim dokazao da nije mogao zaposliti tužitelja kod svojih klijenata na istom ili odgovarajućem mjestu rada, a radi se o odjelu učenja i razvoja te prodaje, što većina trgovačkih društava treba, a koji su klijenti tuženika. Tužitelj je za vrijeme radnog odnosa kod tuženika imao bruto plaću u iznosu od 2.800,00 eura mjesečno odnosno prosječna bruto plaća u zadnja tri mjeseca iznosila je 3.247,18 eura mjesečno. Sukladno navedenom, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se Odluka o otkazu ugovora o radu utvrđuje nedopuštenom, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad i isplatiti mu plaću za razdoblje do ožujka 2025. u ukupnom iznosu od 16.117,09 eura, a podredno utvrditi sudski raskid ugovor o radu s danom 3. listopada 2024. te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju plaću od ukupno 2.157,73 eura za razdoblje do isteka ugovora o radu, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da smatra kako je tužba nedopuštena, a podredno u potpunosti osporava tužbeni zahtjev. Tužba je nedopuštena zbog zakašnjelog zahtjeva za zaštitu prava. Tuženik ističe da je tužitelj došao na dogovoreni sastanak u poslovne prostorije tuženika dana 30. kolovoza 2024. i na sastanku je tužitelj obaviješten o ukidanju radnog mjesta te je odbio primiti Odluku o otkazu, napustivši poslovne prostorije tuženika bez obrazloženja. O tome je sačinjena i zabilješka (napomena) na stranici 3. Odluke o otkazu. Primjerak Odluke o otkazu s napomenom stavljen je na oglasnu ploču tuženika sukladno odredbi čl. 48. st. 2. Pravilnika o radu. U skladu s time, Odluka o otkazu dostavljena je tužitelju 30. kolovoza 2024. i od toga dana tekao je petnaestodnevni rok iz članka 133. stavka 1. Zakona o radu. S obzirom da je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja datiran s danom 28. rujna 2024. a poslan tek 30. rujna 2024., zahtjev nije podnesen unutar zakonskog roka iz članka 133. stavka 1. Zakona o radu. Tuženik je u skladu s time odbacio Zahtjev kao nepravovremen. Slijedom toga, nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe zbog čega je i tužba nedopuštena i treba je odbaciti. Podredno, tuženik ističe da nije agencija za privremeno zapošljavanje u smislu članka 44. Zakona o radu. Iz izvatka iz sudskog registra vidljivo je da djelatnost agencije za privremeno zapošljavanje nema upisanu niti kao pretežitu niti kao evidencijsku djelatnost. Osim toga, iz ugovora o radu nigdje ne proizlazi da bi se radilo o ugovoru o radu za privremeno obavljanje poslova iz članka 46. Zakona o radu. Zbog toga odredbe Zakona o radi na koje se tužitelj poziva u tužbi, konkretno članci 46. stavak 4. i 47. stavak 4., nisu primjenjive. Suprotno tome, dopuštenost Odluke o otkazu mogla bi se ocjenjivati jedino prema članku 115. stavku 1. Zakona o radu. Tuženik je odlučio prilagoditi svoju poslovnu organizaciju trenutnom stanju i potrebama tržišta. S obzirom na potrebe poslovanja tuženika kao poslodavca, tuženik je zaključio da trenutačno ne postoji potreba za radnikom na radnom mjestu koje je obavljao tužitelj (Training Manager) te je stoga ukinuo navedeno radno mjesto i to 28. kolovoza 2024. kada je donio Odluku o reorganizaciji i ukidanju predmetnog radnog mjesta. S obzirom na to da je tužitelj bio jedina osoba zaposlena na ukinutom radnom mjestu, tuženik nije imao druge mogućnosti osim otkazivanja Ugovora o radu. Zbog istog razloga starost tužitelja, duljina radnog staža i obveze uzdržavanja nisu bili relevantni za donošenje Odluke o otkazu s obzirom na to da nije bilo drugih radnika s kojima bi se tužitelj mogao uspoređivati. Također, prema važećim odredbama Zakona o radu poslodavac može otkazati ugovor o radu poslovnim ili osobno uvjetovanim otkazom bez obzira na okolnost može li ili ne radnika zaposliti na drugim poslovima, stoga navodi tužitelja nisu bitni za dopuštenost Odluke o otkazu. Navodi o tijeku otkaznog roka nisu relevantni za dopuštenost Odluke o otkazu. U odnosu na navode tužitelja da je od 30. kolovoza 2024. do 13. rujna 2024. bio na bolovanju, tj. privremeno nesposoban za rad, tuženik ističe da pitanje kada je počeo teći otkazni rok nema nikakvog utjecaja niti na nedopuštenost tužbe zbog zakašnjelog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava niti na dopuštenost Odluke o otkazu jer postoji otkazni razlog iz članka 115. stavka 1. Zakona o radu. Tužitelj je došao na sastanak u poslovne prostorije tuženika te očito nije bio na bolovanju niti privremeno nesposoban za rad, a tek nakon što je saznao za Odluku o otkazu tužitelj je inicirao otvaranje bolovanja, a to ne utječe na početak tijeka otkaznog roka. Zbog svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nepravovremenu, a podredno, da je odbije kao neosnovanu, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka GČ, te tužitelja. Odbijeni su prijedlozi tužitelja za saslušanjem svjedoka AČ i RČ kao irelevantni jer isti nisu zaposlenici tuženika, a okolnosti na koje su predloženi nisu bitne za predmet spora.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i eventualno kumulirani) djelomično neosnovan te je tužba djelomično nedopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2024., zahtjev za povratkom na rad kod tuženika i isplatom plaće, a podredno tuženika za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2024., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 3. listopada 2024. te za isplatom plaće.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu nesporno je:

- da je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 5. ožujka 2024. na radnom mjestu Training menager na određeno vrijeme do 5. ožujka 2025.,

- da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju 30. kolovoza 2024.,

- da je tužitelj putem odvjetnika podnio Zahtjev za zaštitu prava od 28. rujna 2024. preporučenom poštom koji je tuženik zaprimio 30. rujna 2024.,

- da je tuženik odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja Odgovorom od 10. listopada 2024. koji je tužitelj zaprimio 21. listopada 2024.,

- da je tužba podnesena 2. studenog 2024.

7. Sporna je pravovremenost i dopuštenost tužbe s obzirom na prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika. Naime, sporna je okolnost kojeg dana je tužitelj obaviješten o Odluci o otkazu a od kojeg mu teče podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Sporna je dopuštenost Odluke o otkazu.

8. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2024. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga i to ukidanja radnog mjesta Training Manager na kojem je tužitelj bio jedini izvršitelj stoga nije bilo mjesta uspoređivanju radnika. Navodi se da radnik ima pravo na otkazni rok od dva tjedna koji počinje teći od dana dostave Odluke, a iznimno po prestanku privremene nesposobnosti za rad te da je radnik oslobođen radne obveze za vrijeme trajanja otkaznog roka te će u cijelosti iskoristiti godišnji odmor.

9. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

10. Kada se iskaz svjedokinje GČ dovede u vezu sa napomenom GČ koja je rukom napisana na kraju odluke o otkazu (list 23) proizlazi da je tužitelj pozvan na sastanak 30. kolovoza 2024. na kojem mu je GČ rekla da je njegovo radno mjesto ukinuto te mu je pokušala uručiti odluku o otkazu, da je tužitelj odbio preuzeti Odluku o otkazu te je napustio prostorije poslodavca i 10 minuta nakon toga otvorio je bolovanje.

11. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja koji je neživotan i neuvjerljiv te je u cijelosti suprotan iskazu GČ i njezinoj napomeni koju je ista vlastoručno napisala 30. kolovoza 2024. kada je tužitelja nedvojbeno upoznala sa činjenicom da je njegovo radno mjesto ukinuto i da mu se otkazuje ugovor o radu.

12. Slijedom ovih utvrđenja, sud je stava da je tužitelj nedvojbeno za otkaz saznao dana 30. kolovoza 2024., te da je dostava odluke o otkazu u cijelosti obavljena propisno, a sukladno odredbi čl. 48. Pravilnika o radu tuženika.

13. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.

14. Dakle, radi se o kogentnoj zakonskoj odredbi koja podnošenje zahtjeva za zaštitu prava u zakonskom roku od 15 dana od dostave, odnosno saznanja odluke o otkazu, propisuje kao procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe. Sud na pravovremenost i dopuštenost tužbe pazi po službenoj dužnosti neovisno o tome prigovara li tome tuženik ili ne.

15. Pritom valja reći da za početak ovog roka nije odlučno kada je radnik zaista zaprimio odluku o otkazu, već kada je radnik upoznat sa sadržajem te odluke, što potvrđuje brojna sudska praksa, a tužitelj je upoznat sa sadržajem Odluke o otkazu 30. kolovoza 2024. pa mu od tada teče rok za ulaganje zahtjeva za zaštitu prava. Prema tome, zadnji dan za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava je 16. rujna 2024.

16. Nije sporno da je tužitelj putem odvjetnika podnio Zahtjev za zaštitu prava od 28. rujna 2024. preporučenom poštom koji je tuženik zaprimio 30. rujna 2024., a to je izvan propisanog zakonskog roka od 15 dana.

17. Nije sporno da je tuženik odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja Odgovorom od 10. listopada 2024. koji je tužitelj zaprimio 21. listopada 2024., a u kojem Odgovoru tuženik odbacuje Zahtjev za zaštitu prava kao nepravovremen i nedopušten upravo zbog okolnosti da je radnik obaviješten o otkazu 30. kolovoza 2024.

18. Slijedom toga, kako je radnik izvan zakonskog roka podnio zahtjev za zaštitu prava koji je poslodavac odbacio, to je i ova tužba podnesena izvan roka jer nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, pa kako ta pretpostavka nije zadovoljena, trebalo je tužbu u tom dijelu odbaciti.

19. Kako je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. kolovoza 2024. na snazi, nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj vraćanje na rad, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovan.

20. Iz istih razloga, odbačena je tužba i u dijelu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nedopustivosti otkaza, a u ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

21. Slijedom navedenog, kako je sud našao osnovanim prigovor prekluzije, o dopuštenosti otkaza nije raspravljano jer bi isto bilo neekonomično i nesvrsishodno.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr.8/1), sastav podneska od 14.5.2025. od 500,00 eura (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu 10.2.2025. od 250,00 eura (Tbr.9/2), zastupanja na ročištu 14.4.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1), zastupanja na ročištu 8.9.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1), što je ukupno sa PDV-om od 25% 2.812,50 eura.

23. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 6. listopada 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku po punomoćnici