1              Poslovni broj: II Kž-383/2023-5

Poslovni broj: II Kž-383/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-29/2023. (K-9/2022.) od 24. srpnja 2023. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi stavka 34. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 2. točke 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljena je mjera opreza protiv optuženika i to zabrana napuštanja boravišta: područja S.-m. županije, osim za potrebe liječenja na području G. Z. uz odgovarajuću liječničku dokumentaciju, dok traje mjera opreza. Pod točkom II izreke na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da naložena mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude te će se sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li potreba za mjerom opreza daljnji te ju rješenjem produljiti ili ukinuti. Pod točkom III izreke na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da mjeru opreza izvršava Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Dvor. Pod točkom IV izreke na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. T., po branitelju, odvjetniku T. G., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje način da optuženiku ukine mjeru opreza.

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je i nadalje neophodna primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08. protiv optuženog D. T.

6. Naime, na strani optuženog D. T. i dalje egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, a koje prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da optuženik ima, osim hrvatskog državljanstva, i državljanstvo R. S., koja okolnost isključuje mogućnost njegovog izručenja u slučaju bijega u tu državu gdje mu ujedno stanuju i članovi obitelji kod kojih može otići. Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu sa zaprijećenom zatvorskom kaznom za terećeno kazneno djelo, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da doista postoji opravdana bojazan da bi optuženik mogao postati nedostupan hrvatskim pravosudnim tijelima i time ometati ovaj kazneni postupak.

7. S obzirom na navedeno, protivno mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno produljio primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08., s obzirom da se tom mjerom može i nadalje s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora radi koje je mjera opreza određena, a sve imajući u vidu da se optuženik mjere opreza uredno pridržava, da je položio jamstvo u iznosu od 200.000,00 kuna, kao i činjenicu da optuženik stanuje i radi u R. H. Dakle, sve navedene okolnosti i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdavaju zamjenu istražnog zatvora izrečenom mjerom opreza u konkretnom slučaju.

8. Uz to, kako je mjera opreza optuženiku određena kao uvjet jamstva valja napomenuti da je člankom 98. stavkom 6. ZKP/08. izričito propisano da se u tom slučaju kontrola produljenja mjere neće provoditi. Međutim, iako je kontrola mjere opreza ponovno učinjena pobijanim rješenjem protivno navedenoj odredbi, ista je in favorem optuženika. Pritom je pobijanom odlukom ujedno proširen opseg kretanja optuženiku na način da se unatoč izrečenoj mjeri kojom mu se zabranjuje napuštanje boravišta, može za potrebe liječenja kretati izvan mjesta boravišta, odnosno na području G. Z.

9. Pri takvom stanju stvari, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženika kojima ističe svoje imovinske i obiteljske prilike, zdravstveno stanje te činjenicu da mjeru opreza nije kršio jer je prvostupanjski sud sve navedeno uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane odluke. Jednako tako, u odnosu na žalbeni prigovor u pogledu duljine trajanja mjere opreza, napominje se da mjera opreza u konkretnom slučaju može trajati do izvršnosti presude u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08.

10. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. rujna 2023.