Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Trg hrvatskih branitelja 1

Kžzd-52/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AF, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. u svezi članka 51. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 15. svibnja 2023., broj 30 Kzd-18/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika AF kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu okrivljeni AF proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, pa su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca za svako pojedino kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11, a temeljem članka 58. KZ/11 opozvana mu je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kzd-30/2022-12 od 26. listopada 2022., kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, uvjetno na 2 (dvije) godine pa je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećena ZF je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućena u redovnu parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenom AF je naloženo plaćanja troška kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu od 66,36 € u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Zorana Mataića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08) i zbog odluke o kazni (članak 471. ZKP/08) s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku izrekne drugu vrstu kazneno pravne sankcije, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik je predložio da nadležni drugostupanjski sud žalbu okrivljenika u cijelosti odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO- 203/2023 od 18. rujna 2023.

5. Žalba okrivljenika AF je neosnovana.

6. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon i to odredbu članka 469. točke 5. KZ/11 obzirom da je odlukom o kazni prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, smatrajući da, kada je okrivljeniku odmjerio za svako od tri kaznena djela počinjena u stjecaju, koja su mu stavljena na teret, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca te potom mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 mjeseci te mu opozvao ranije izrečenu uvjetnu osudu čime smatra da je navedena presuda potpuno nejasna. Ujedno žalitelj se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da mu je izrečena prestroga kazna te da je bilo mjesta izricanju blaže sankcije sukladno odredbama članka 55. i 56. KZ/11, s obzirom da se radi o ocu više malodobne djece koju je u obvezi uzdržavati, a kako se radi o pripadniku romske nacionalne manjine koji slabije govori hrvatski jezik, žalitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na upotrebu svoga jezika.

7. Protivno žalbenim navodima žalitelja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelj i djece, povrede dužnosti uzdržavanja članak 172. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a koja je počinio u periodu od 1. listopada 2022. do 31. siječnja 2023. Prema podacima iz presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kzd-30/2020-12 od 26. listopada 2022., koja je tog dana postala pravomoćna, vidljivo je da okrivljeniku rok kušnje istječe sa danom 26. listopada 2024., a sukladno članku 58. stavku 2. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđenik za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu, s tim da u odnosu na ovog okrivljenika nije protekao rok iz članka 58. stavka 7. KZ/11 s obzirom da nisu protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja. Naime, žalitelj zanemaruje činjenicu da prekoračenje ovlasti kao povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz članka 469. točke 5. ZKP/08 predstavlja izlaženje izvan zakonom predviđenih okvira prilikom izricanja kaznenih sankcija.

8. S obzirom da su ovom okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda za počinjena tri kaznena djela, kako je to naprijed navedeno, utvrđene kazne zatvora po četiri mjeseca za svako počinjeno kazneno djelo te je opozvana uvjetna osuda izrečena po presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kzd-30/2020-12 od 26. listopada 2022., kojom je okrivljeniku utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci te mu je potom pravilno prvostupanjski sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Sve naprijed navedeno upućuje da prvosutpanjski sud nije izišao izvan zakonom određenih okvira prilikom izricanja kaznenih sankcija jer je za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. KZ/11 predviđena kazna zatvora u trajanju do 3 godine pa je očigledno da prvostupanjski sud, kada je postupio na navedeni način, ni u kom pogledu nije prekoračio ovlasti koje ima u odnosu na odluku o kazni.

9. Stoga, kada ističe ove okolnosti žalitelj u biti pokušava osporiti odluku o kaznenoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08), očigledno nezadovoljan vrednovanjem okolnosti koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja kazne, smatrajući da su u odnosu na okrivljenika podcijenjene olakotne okolnosti, da je otac ukupno sedmero djece i da je dio uzdržavanja za djecu u međuvremenu platio.

10. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsti i mjera kazne te na strani ovog okrivljenika nije našao olakotnih okolnosti, dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio činjenicu njegove dosadašnje prekršajne kažnjavanosti kao i osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, odnosno povrede dužnosti uzdržavanja za koje mu je izrečena uvjetna osuda pa se okrivljenik i nakon počinjenog kaznenog djela ponovo pojavljuje kao počinitelj kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, što ukazuje da do sada izrečena sankcija nije polučila svrhu, a djelo je učinjeno upravo prema njegovoj mldb. djeci pa činjenica da je osumnjičenik otac ne može ni biti olakotna okolnost.

11. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualizaciju, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga cijeneći težinu i posljedice ovog kaznenog djela kojim je okrivljenik uskratio dužno uzdržavanje mldb. djeci kao i društvenu opasnost i upornost u činjenju ovog kaznenog djela, a koje okolnosti u smislu članka 47. KZ/11 i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opravdavaju izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine jer je evidentno da se okrivljenik pojavljuje kao recidivista u činjenju ovog kaznenog djela, a što ujedno upućuje da se u konkretnom slučaju u odnosu na ovog okrivljenika ne može primijeniti odredba članka 55. i 56. KZ/11, kako to predlaže žalitelj jer je očito da se svrha specijalne i generalne prevencije može u odnosu na ovog okrivljenika ostvariti isključivo primjenom bezuvjetne kazne zatvora sukladno članku 41. KZ/11. Naime, svrha je kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja te će se upravo izrečenom kaznenom sankcijom kod okrivljenika djelovati da se ponovo uključi u društvo i da izvršava svoje obveze prema mldb. djeci te ne čini kaznena djela.

12. Ne stoji niti navod žalitelja da bi mu bilo povrijeđeno pravo iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, odnosno da mu nije omogućeno korištenje vlastitog jezika. Naime, u konkretnom slučaju radi se o okrivljeniku koji je hrvatski državljanin, rođen u [adresa] i koji je završio osnovnu školu u Republici Hrvatskoj te je evidentno da poznaje hrvatski jezik, da prilikom provođenja prvostupanjskog postupka ni u jednom trenutku nije pokazao da ne bi razumio jezik na kojem se vodi rasprava, niti je tražio tumača, što jasno ukazuje da nije došlo do povrede prava obrane okrivljenika te da bi isto moglo utjecati na presudu.

13. Slijedom navedenog, s obzirom da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i osnovanost prvostupanjske presude, niti su nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem odredba članka 476. stavak 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić