- 1 -              Rev 1167/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1167/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Đ., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva E. & K. d.o.o. iz Z., protiv tuženika K. d.o.o. iz Đ., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u K., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-10/2019-2 od 1. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-67/2016-38 od 2. veljače 2018., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja i djelomično preinačava presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-10/2019-2 od 1. veljače 2021., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-67/2016-38 od 2. veljače 2018. pod toč. III. izreke (u dijelu kojim je utvrđeno da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao) i sudi:

 

"Odbija se žalba tuženika i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke kojim je utvrđeno da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao."

 

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja i u cijelosti revizija tuženika se odbijaju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom poništena je Odluka o izvanrednom ugovora o radu koju je 26. kolovoza 2013. donio Nadzorni odbor tuženika a kojom se izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj MK 230 od 3. srpnja 2006. sklopljen između tužitelja i tuženika (toč. I. izreke). Poništena je i Odluka o raskidu ugovora o radu direktora koju je 26. kolovoza 2013. donio Nadzorni odbor tuženika a kojom se izvanredno raskida ugovor o radu direktora zaključen dana 30. listopada 2007. između tužitelja i tuženika (toč. II. izreke).

 

1.1. Utvrđeno je da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao i da se održava na snazi ugovor o radu direktora zaključen 30. listopada 2007. (toč. III. izreke). Obvezan je tuženik vratiti tužitelja na radno mjesto direktora ili drugo odgovarajuće radno mjesto slično njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i potrebama poslova u društvu, s plaćom koja ne smije biti umanjena za više od 20% iznosa osnovne plaće utvrđene ugovorom o radu direktora od 30. listopada 2007. (toč. IV. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.125,00 kn (toč. IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke u cijelosti te u dijelu toč. IV. izreke kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na drugo odgovarajuće radno mjesto slično njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i potrebama poslova u društvu.

 

2.1. Prvostupanjska je presuda preinačena u toč. III. i V. izreke u cijelosti te u preostalom dijelu toč. IV. izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da radni odnos tužitelja i tuženika nije prestao i da se održava na snazi ugovor o radu direktora zaključen 30. listopada 2007., kao i da je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto direktora s plaćom koja ne smije biti umanjena za više od 20% iznosa osnovne plaće utvrđene ugovorom o radu direktora od 30. listopada 2007., te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska odluka i njegov tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjska odluka u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine, sve uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

3.1. Reviziju podnosi i tuženik, protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda, zbog istih revizijskih razloga i s istim prijedlogom u pogledu načina rješavanja u revizijskom postupku, sve uz naknadu troškova revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženika, tužitelj je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja djelomično je osnovana, dok je revizija tuženika neosnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenata, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revidenti ukazuju.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog gubitka povjerenja, za poništenje odluke o raskidu ugovora o radu direktora, utvrđenje da radni odnos nije prestao te i zahtjev za vraćanje na rad uz odgovarajuću plaću.

 

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su 3. srpnja 2006. Nadzorni odbor tuženika i tužitelj sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto predsjednika uprave - direktora,

 

- da su tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o radu direktora na neodređeno vrijeme 30. listopada 2007. (dalje: Ugovor o radu),

 

- da je čl. 15. Ugovora o radu određeno da po isteku mandata direktor ima pravo na ugovor o radu u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom, te na plaću iz čl. 7. ugovora još 6 mjeseci od dana prestanka mandata,

 

- da je čl. 14. Ugovora o radu određeno da, kad društvo opozove direktora bez važnog razloga i koji nisu uvjetovani njegovim ponašanjem, direktor ima pravo na novi ugovor o radu u skladu s njegovom stručnom spremom, radnim iskustvom i potrebama posla u društvu, te na plaću koja ne smije biti umanjena za više od 20% iznosa osnovne plaće iz čl. 8. ugovora u narednih 12 mjeseci,

 

- da je Odlukom Skupštine društva br. 46/1 od 16. kolovoza 2013. tužitelj opozvan s dužnosti direktora te je imenovan vršitelj dužnosti direktora S. A. na rok od tri mjeseca, sve s učinkom od tog dana, da tužitelj nije osporavao odluku o opozivu,

 

- da je tužitelj pozvan na iznošenje obrane 16. kolovoza 2013. ali nije pozvan na sjednicu Skupštine društva,

 

- da je Odlukom Nadzornog odbora tuženika br. 124/2 od 26. kolovoza 2013. izvanredno raskinut ugovor o radu direktora od 30. listopada 2007. s danom 16. kolovoza 2013., zbog odluke Skupštine tuženika br. 46/1 kojom je izglasano nepovjerenje tužitelju u uredno i savjesno vođenje poslovnih knjiga i gospodarenje povjerenom imovinom društva,

 

- da je Odlukom Nadzornog odbora tuženika br. 124/3 od 26. kolovoza 2013. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu direktora od 3. srpnja 2006. zbog osobito važne činjenice gubitka povjerenja zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć uz obrazloženje da u vođenju poslova tužitelj nije primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika a koristeći svoj utjecaj naveo je i druge na poduzimanje radnji na štetu društva (zaključenjem kompenzacije iz „fiktivnog odnosa").

 

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

10. Pravilno je nižestupanjski sud, sukladno odredbi čl. 15. Ugovora o radu naložio tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom, a ne i na mjesto direktora. Ovo stoga jer, tužitelj nije osporavao odluku o opozivu direktora od 16. kolovoza 2007. S tim u vezi, pravilno je odbijen i zahtjev da bi to odgovarajuće radno mjesto bilo ono s plaćom koja ne smije biti umanjena za više od 20% iznosa osnovne plaće utvrđene Ugovorom o radu jer nema mjesta primjeni odredbe čl. 14. Ugovora o radu kraj okolnosti da tužitelj nije osporavao opoziv a čl. 14. uvjetuje navedeno činjenicom da je opoziv direktora bio bez važnog razloga i da nije uvjetovan njegovim ponašanjem, što se ne može utvrđivati u ovom postupku već u eventualnom postupku pobijanja odluke o opozivu, a koju odluku tužitelj nije osporavao.

 

11. Pravilno međutim, tužitelj podnosi reviziju u odnosu na odbijajući tužbenog zahtjeva da tužiteljev radni odnos nije prestao što je nižestupanjski sud obrazložio time da se tužitelj u međuvremenu zaposlio pa da ne mogu egzistirati dva radna odnosa.

 

11.1. Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao, iz čega proizlazi da se tužitelj kao radnik ima vratiti u poziciju kao da nije bilo nedopuštene odluke. Kako je poništena odluka o raskidu Ugovora o radu, to primjenom citirane zakonske odredbe valja prihvatiti i tužbeni zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao sve dok tuženik ne ponudi tužitelju novi ugovor o radu za odgovarajuće radno mjesto, dok se dio tužbenog zahtjeva da se održava na snazi ugovor o radu direktora zaključen dana 30. listopada 2007. ukazuje neosnovanim jer je tužitelj opozvan s mjesta direktora pa između stranaka egzistira samo ugovor o radu radnika, a ne i direktora.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

12. Prvostupanjski je sud, što prihvaća i drugostupanjski sud, prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo poništenje Odluke Nadzornog odbora tuženika od 26. kolovoza 2013. o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2006., u bitnom uz obrazloženje da takav ugovor o radu ne postoji jer je isti prestao važiti sklapanjem Ugovora o radu od 30. listopada 2007., što prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

12.1. Tuženik po prvi put u reviziji u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva drži da tužitelj nema pravni interes za podnošenje zahtjeva za poništenje odluke ako već ne postoji ugovor o radu iz 2006., što nije dopušteno prema odredbi čl. 386. st. 3. ZPP.

 

12.2. Prema shvaćanju ovog revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili navedeni tužbeni zahtjev jer, dok god egzistira odluka Nadzornog odbora od 26. kolovoza 2013. o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. srpnja 2006., tužitelj ima pravo sudskim putem zahtijevati njeno poništenje. Naime, prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), tuženik kao poslodavac povrijedio je pravo tužitelja iz radnog odnosa zbog čega isti ima pravo na sudsku zaštitu. Ovo stoga jer je predmetnom odlukom tuženika odlučeno o ugovoru o radu koji među strankama ne egzistira budući su iste sklopile novi Ugovor o radu 30. listopada 2007. (za isto radno mjesto), pa je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev.

 

13. U odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva na poništenje Odluke Nadzornog odbora tuženika od 26. kolovoza 2013. a kojom se izvanredno raskida Ugovor o radu direktora od 30. listopada 2007., nižestupanjski sudovi smatraju da je o tome odluku trebao donijeti novoimenovani direktor tuženika, a ne Nadzorni odbor.

 

13.1. Tuženik u navodima revizije ističe da bi ugovor o radu od 30. listopada 2007. predstavljao mješoviti ugovor, pretežito menadžerski ugovor, te da je navedenom odlukom raskinut menadžerski ugovor, a ne ugovor o radu radnika. To bi u načelu bilo točno da upravo temeljem navedene odluke tužitelju nije prestao i radni odnos kod tuženika te je isti odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili i navedeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja jer odluku o, u naravi, otkazu ugovora o radu tužitelju kao radniku nije donio direktor tuženika već nenadležno tijelo - Nadzorni odbor.

 

13.2. S tim u vezi, a jer je točno da je prestao „menadžerski“ ugovor opozivom od 16. kolovoza 2007. koji opoziv tužitelj nije osporavao, pravilno su nižestupanjski sudovi, sukladno odredbi čl. 15. Ugovora o radu naložili tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom i radnim iskustvom, a ne i na mjesto direktora.

 

14. Dio revizijskih navoda kojima stranke zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje i daju vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. i čl. 395. st. 3. u vezi st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.