Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-164/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Osijek, iz Osijeka, J. Huttlera 4, OIB: 89819375646, zastupanog po generalnom punomoćniku HH, dipl.iur., radi utvrđenja diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Marka Lešnjakovića i punomoćnika tuženika HH, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj NH s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, J. Huttlera 4, svojim postupanjem u svezi pokrenutog postupka zbog povrede obveze iz radnog odnosa i po pitanju izjašnjenja tužitelja u odnosu na podnesenu prijavu osnovom koje je pokrenut odnosni postupak u okviru koje je izdana odluka broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. godine povrijedio tužiteljevo pravo na dostojanstvo i zbog odnosnog propuštanja tuženika u pravcu izostanka postupanja po zahtjevu tužitelja za zaštitu prava i prethodno u pogledu pisane obrane u kojoj su navedene povrede prava na dostojanstvo tužitelja ostvarene ponižavajućem i šikanoznom ponašanju od nadređenog djelatnika tuženika u odnosu na tužitelja prilikom obavljanja poslova u okviru svojeg radnog mjesta kojim je bilo povrijeđeno dostojanstvo tužitelja i onemogućeno izvršavanje radno profesionalnih obveza u svezi s donošenjem upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. godine tužitelju je povrijeđeno pravo na dostojanstvo i jednako postupanje."

r i j e š i o  j e

II. Odbacuje se tužba tužitelja SH u dijelu u kojem traži da se ukine upozorenje tuženika na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. godine kao jednostrana odluka izdana tužitelju po tuženiku kao neuredna, nezakonita i neosnovana, te da se svi pravni učinci iste u cijelosti utvrde ništetnim u odnosu na tužitelja NH, dr. med. iz [adresa], zaposlenog kod tuženika KBC Osijek, Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju iz Osijeka, Huttlerova 4, na radnom mjestu liječnik specijalist.

III. Prihvaća se preinaka tužbe.

IV. Odbija se tužitelj NH sa zahtjevom za naknadu troška postupka u iznosu 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u predmetu ovoga suda broj Pr-48/2024, tijekom postupka, preinačio tužbu na način da je pored postojećeg istakao novi tužbeni zahtjev u odnosu na koji je tužba po tom tužbenom zahtjevu izdvojena iz navedenog spisa (rješenjem od 26. rujna 2024.) u ovaj predmet broj Pr-164/2024. Tužitelj je u toj tužbi naveo da mu je tuženik povrijedio pravo dostojanstva jer mu nije pružio odgovarajuću zaštitu u postupku povodom njegove pritužbe radi zaštite od uznemiravanja od strane njemu neposredno nadređene osobe dr. RH (predstojnice Klinike za dječju psihijatriju Osijek). Pojašnjava da je tuženik povodom njegove pritužbe radi zaštite od uznemiravanja proveo postupak samo „pro forme“, da u tom postupku nije utvrđivao pravno relevantne činjenice i da mu na taj način nije zaštitio dostojanstvo već da je u okviru tog „pro forme“ postupka tuženik donio dvije odluke i to odluku broj R1-1901/2024 od 13. veljače 2024. i odluku broj R1-2202/2024 od 23. veljače 2024. koje se zasnivaju isključivo na navodima RH i koje proizvode negativne učinke na prava tužitelja iz radnog odnosa. Tužitelj smatra da mu je tuženik na taj način povrijedio dostojanstvo i da ga je uznemiravao jer ga je doveo u nejednak položaj po pitanju izvršavanja radno-profesionalnih obveza iz radnog odnosa. Stoga je predložio sudu da donese presudu kojom će utvrditi da mu je tuženik povrijedio dostojanstvo i kojom će ukinuti navedene odluke. Tužitelj u tužbi navodi da se uznemiravanje od strane tuženika ne temelji niti na jednoj od diskriminacijskih osnova koje su propisane odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08, 112/12, u nastavku: ZSD), te se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/6791/2014 iz koje proizlazi da diskriminatorne osnove u ZSD nisu taksativno navedene, odnosno da njihov krug nije zatvoren već otvoren.

1.1. Budući da tužitelj uz tužbu nije priložio odluke čije ukidanje traži, te da je na pripremnom ročištu 25. travnja 2025. izjavio da se iste nalaze u ovosudnom spisu broj Pr-48/2024 u kojem je prvobitno podnio tužbu, nakon što je ovosudni predmet broj Pr- 48/2024 priklopljen ovome spisu i nakon što je utvrđeno da se u istom ne nalaze predmetne odluke, tužitelj je na ročištu 9. rujna 2025. izjavio da on zapravo ne osporava odluke R1-1901/2024 i R1-2202/2024 već da osporava odluku tuženika broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. Iako je tužitelj naveo da u tom dijelu ispravlja tužbeni zahtjev jer se radi o omašci u pisanju, sud je utvrdio da se zapravo radi o preinaci tužbe sukladno čl. 191. st.1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, u nastavku: ZPP) jer je tužitelj umjesto postojećeg zahtjeva za ukidanje odluka R1-1901/2024 i R1-2202/2024 sada istakao zahtjev za ukidanje sasvim druge odluke tuženika i to R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. zbog čega se radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da tuženik zloupotrebljava pravo na pristup sudu budući da je pred ovim sudom u mjesec i pol dana pokrenuo ukupno četiri radna spora koja se temelje na istoj činjeničnoj osnovi. U odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva kojim traži ukidanje predmetnih odluka tuženik je istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari jer je o tom zahtjevu već pravomoćno odlučeno u predmetu ovoga suda broj Pr-31/2024, dok je u odnosu na prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje diskriminacije istakao prigovor dvostruke litispendencije jer se o tom dijelu tužbenog zahtjeva već vodi parnični postupak u predmetu ovoga suda broj Pr-37/2024. Tuženik se protivi da bi uznemiravao ili diskriminirao tužitelja prvenstveno stoga jer ne postoji niti jedna od taksativno navedenih diskriminatornih osnova temeljem koje bi tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji. Tuženik također navodi da se upozorenja koja je tuženik izrekao tužitelju ne mogu preispitivati u sudskom postupku budući da se ne radi o odlukama kojima bi bilo povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa. Nakon što je tužitelj na ročištu 9. rujna 2025. izjavio da zapravo traži ukidanje odluke tuženika broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024., tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbe.

3. Sud je prihvatio preinaku tužbe temeljem čl. 190. st.3. ZPP smatrajući da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama.

4. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari budući da se u predmetu ovoga suda broj Pr-31/2024-8 nije raspravljalo o meritumu spora već je tužba odbačena kao nedopuštena. Iako je tužitelj u tom postupku tražio ukidanje odluka tuženika broj R1-1901/2024 i R1-2202/2024, te odluke nakon što je tužitelj preinačio tužbu više nisu predmetom raspravljanja u ovom postupku.

5. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor dvostruke litispendencije budući da u predmetu ovoga suda broj Pr-37/2024 tužitelj zahtijeva ukidanje sasvim druge odluke tuženika i to Odluke broj R2-3549/2024 dok u ovom predmetu traži ukidanje Upozorenja broj R1-3756/2024. Nadalje, tužitelj je tužbu u predmetu broj Pr-37/2024 podnio radi zaštite od uznemiravanja od strane dr. RH dok u ovome postupku traži zaštitu dostojanstva koje mu je povrijeđeno od strane tuženika. Dakle, ne radi se ni o subjektivnom ni objektivnom identitetu tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku pročitani su: rješenje ovoga suda broj Pr-31/2024 od 12. rujna 2024. (list 39-45 spisa), tužba u predmetu ovoga suda broj Pr-37/2024 (list 46- 50 spisa), predmet Kliničkog bolničkog centra Osijek koji je vođen povodom pritužbe tužitelja za zaštitu dostojanstva a koji se sastoji od e-maila RH od 8. ožujka 2024. (list 70 spisa), e-maila VH od 4. ožujka 2024. (list 71 spisa), odluke tuženika broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. (list 72-74 spisa), pritužbe tužitelja od 12. ožujka 2024. (list 75-78 spisa), e-maila tužitelja od 1. ožujka 2024. (list 79 spisa), odluke tuženika broj R1-1356/2023 od 31. siječnja 2023. (list 81-84 spisa), e-maila RH od 11. ožujka 2024. (list 107 spisa), očitovanja tužitelja od 20. ožujka 2024. (list 108-111 spisa), Pravilnik o radu tuženika (list 84-106 spisa). Izvršen je uvid u ovosudni spis broj Pr-48/2024. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 114-115 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka VH.

7. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za zaštitu dostojanstva, te zahtjev za ukidanje Upozorenja tuženika na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju,

- da je pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, a ujedno i nadređena osoba tužitelju, doc. prim. dr. sc. RH,

- da je tuženik e-mailom od 1. ožujka 2024. (list 79 spisa) podnio pritužbu tuženiku za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja dr. RH,

9. Među strankama je sporno je li tuženik u postupku koji se vodio povodom pritužbe tužitelja za zaštitu dostojanstva od 1. ožujka 2024. povrijedio dostojanstvo tužitelja.

10. Iz e-maila VH, osobe ovlaštene za prijem i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije KBC Osijek, (list 71 spisa), proizlazi da je pritužba tužitelja od 1. ožujka 2024. dostavljena na očitovanje dr. RH u roku 3 dana.

11. Iz e-maila dr. RH od 8. ožujka 2024. (list 70 spisa), proizlazi da se ista očitovala na pritužbu tužitelja na način da je osporila sve njegove tvrdnje navodeći da je upravo on konfliktan, da nije u stanju mirno i primjereno komunicirati, da izbjegava radne zadatke, da ima značajno manji radni učinak od skoro svih drugih liječnika, da svojom retorikom i ponašanjem narušava radni proces i profesionalni odnos među zaposlenicima.

12. Iz očitovanja tužitelja od 20. ožujka 2024. (list 108-111 spisa) proizlazi da se tužitelj očitovao na prethodno navedeni e-mail dr. RH od 8. ožujka 2024.

13. Iz pritužbe tužitelja od 12. ožujka 2024. (list 75-78 spisa) proizlazi da se isti obratio ravnateljstvu KBC-a Osijek, u vezi postupanja dr. RH prema njemu.

14. Iz Odluke tuženika broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. (list 72-74 spisa) proizlazi da je tuženik navedenom odlukom odbio pritužbu tužitelja za zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja od 1. ožujka 2024. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je pritužba tužitelja dostavljena na očitovanje dr. RH, te da se nakon njezinog očitovanja u postupku nije moglo utvrditi da je u njezinom ponašanju bilo elemenata kojima je povrijeđeno dostojanstvo tužitelja. Iz obrazloženja nadalje proizlazi da je u postupku utvrđeno da je loša komunikacija između dr. RH i tužitelja izazvana nekorektnim ponašanjem tužitelja koji je dr. RH prozvao za organizaciju rada u Zavodu zbog čega mu je tuženik 13. veljače 2024. izdao upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu.

15. Uvidom u ovosudni spis Pr-48/2024 utvrđeno je da je rješenjem Pr-48/2024-7 od 12. studenog 2024. koje je postalo pravomoćno 10. ožujka 2025. odbačena tužba tužitelja kojom je tražio ukidanje Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024.

16. Uvidom u rješenje ovoga suda broj Pr-31/2024 od 12. rujna 2024. koje je postalo pravomoćno 1. travnja 2025. utvrđeno je da je odbačena tužba tužitelja kojom je tražio ukidanje Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu br. R1-1901/2024 od 13. veljače 2024. i Odluke tuženika kojom je preinačeno upozorenje br. R1-2022/2024 od 23. veljače 2024.

17. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024. (list 15 spisa broj Pr-48/2024) proizlazi da je tužitelj upozoren zbog povreda obveza iz radnog odnosa, jer da je 1. ožujka 2024. vikao na v.d. pročelnicu Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju RH, provocirao ju te komunicirao na drzak i bezobrazan način, odnosno da je 11. ožujka 2024. napustio radno mjesto bez odobrenja neposredno nadređenog, čime je postupio protivno članku 64. stavku 1. al. 6. Pravilnika o radu KBC Osijek, protivno članku 65. stavku 1. točki 17. Pravilnika o radu KBC Osijek odnosno protivno članku 36. stavku 1. točki 4. Pravilnika o kućnom redu KBC Osijek. Ujedno mu je ukazano na mogućnost otkaza Ugovora o radu od 22. veljače 2018. zbog skrivljenog ponašanja.

18. Tužitelj je u svom iskazu, na poseban upit suda kojim to točno radnjama tuženika smatra da mu je povrijeđeno dostojanstvo, iskazao da su to zapravo radnje njegove neposredno nadređene osobe dr. RH koja mu ulazi u prostoriju bez kucanja, odnosi se neprofesionalno i bez poštovanja prema njemu kao radnom kolegi, dere se na njega i viče, ne odgovara na njegove službene mailove, obraća mu se s riječima "Pogrešno te naučila S". Nakon što ju pita na koliko radilišta treba raditi tijekom radnog dana, ona mu odgovori "na koliko god treba". Obraća mu se na način da mu govori da je jadan i bezobrazan, unosi mu se u osobni prostor prilikom komunikacije. Tužitelj je iskazao da se nakon takvog ponašanja dr. RH više puta obraćao poslodavcu, pa tako i ovom pritužbom od 1. ožujka 2024., a tuženik umjesto da je postupio po pritužbi zapravo je proveo postupak protiv njega i to na temelju očitovanja dr. RH.

18.1. Na daljnji upit suda kojim radnjama mu je tuženik povrijedio dostojanstvo, tužitelj je iskazao da su to radnje u kojima je tuženik donio odluku kojom je odbio njegovu pritužbu za zaštitu dostojanstva bez da je proveo ikakav postupak i bez da je poštivao propisanu proceduru, već je tu odluku donio isključivo na temelju navoda RH i tutorstva ravnatelja i šefa pravne službe. Dostojanstvo mu je povrijeđeno i time što je prvo dobio upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 27. ožujka 2024., a tek nakon toga mu je dostavljena odluka kojom je odbijena njegova pritužba na koji način mu je tuženik zapravo dao do znanja kakva će biti odluka biti povodom njegove pritužbe. Tužitelj je iskazao i da mu je dostojanstvo povrijeđeno i time što je u obrazloženju odluke tuženika navedeno da je njegova pritužba odbijena jer je rekao RH da se srami, a to joj je rekao jer to nitko ne bi trpio. Tužitelju nije jasno na temelju čega je tuženik donio zaključak da je loša komunikacija između njega i RH izazvana njegovim nekorektnim ponašanjem i postavlja pitanje koje su to činjenice iz kojih proizlazi njegovo navodno nekorektno ponašanje. Iskazao je da ne vidi razloga i zašto se u obrazloženju odluke o odbijanju njegove pritužbe tuženik poziva na njegov odnos s bivšom pročelnicom odjela s kojom je zapravo u vrlo korektnim i dobrim odnosima. Tužitelj je iskazao da je u konačnici tuženik povrijedio njegovo dostojanstvo sa svim svojim zaključcima koje je naveo u odluci broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024., a dostojanstvo mu je povrijedio i time što je cjelokupan postupak povodom njegove pritužbe proveden pro forme bez ikakve procedure. Iskazao je da se zbog svega osjeća kao građanin drugog reda, da je obespravljen kao osoba i diskreditiran kao stručnjak. Iskazao je da postoji mogućnost da se tuženik prema njemu ovako ponaša zbog toga što je on pripadnik srpske nacionalne manjine i pravoslavac po vjeroispovijesti i što poštuje tuđu seksualnu orijentaciju. Iskazao je da naslućuje da se tuženik prema njemu ovako ponaša jer je jedini pripadnik srpske nacionalne manjine na svom odjelu, a samo se prema njemu tako ponašaju i u godinu dana su protiv njega pokrenuli šest postupaka. Na poseban upit suca postoje li neki dokazi iz kojih bi proizašlo da mu se netko na odjelu obraćao nedolično zbog pripadnosti srpskoj nacionalnoj manjini, tužitelj je iskazao da mu se RH obratila na način da mu je rekla da ne koristi srbizme "oligarh i poltron". Tužitelj je nadalje iskazao da je i postupak tuženika koji je prethodio odluci R1-3756/2024 proveden na način bez ikakve procedure, te da je tuženik prije nego što je donio ovu odluku tražio njegovo očitovanje. Nakon što je tužitelju predočeno "očitovanje radnika po pozivu poslodavca od 12. ožujka 2024." na listu 108 do 111 spisa, tužitelj je iskazao da je to očitovanje koje je uputio tuženiku kao odgovor na pokrenuti postupak.

19. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj prvo podnio zahtjev tuženiku za zaštitu dostojanstva 1. ožujka 2024. zbog uznemiravanja od strane neposredno nadređene dr. RH;

- da je VH (osoba ovlaštena za prijem i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije KBC Osijek) 4. ožujka 2024. tražila očitovanje dr. RH na tužiteljevu pritužbu;

- da se dr. RH **.**.2024. očitovala na pritužbu tužitelja u kojoj je iznijela niz optužbi protiv tužitelja u smislu povrede obveza iz radnog odnosa;

- da je tuženik povodom očitovanja dr. RH od 8. ožujka 2024. pokrenuo postupak protiv tuženika zbog povrede obveza iz radnog odnosa i da je zatražio očitovanje tuženika o tome;

- da se tuženik očitovao na pritužbe dr. RH **.**.2024.

- da je tuženik u postupku protiv tuženika zbog povrede obveze iz radnog odnosa donio Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu broj R1-3756/2024 od 27. ožujka 2024.;

- da je tuženik Odlukom broj R2-3549/2024 od 27. ožujka 2024. odbio pritužbu tužitelja za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja dr. RH.

20. Odredbom čl.1. st.1. ZSD propisano je da se ovim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama (stavak 2.). Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3).

21. Prema odredbi čl.3. st.1. ZSD uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl.1. st.1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

22. Da bi se radilo o uznemiravanju u smislu navedenih odredbi ZSD, potrebno je postojanje jedne od taksativno propisanih diskriminacijskih osnova iz čl.1. st.1. ZSD. Ako se uzme u obzir stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o nepostojanju zatvorenog kruga diskriminacijske osnove (U-III-6791/2014), kojeg je mišljenja i ovaj sud, potrebno je da u tom slučaju osoba koja se poziva na uznemiravanje navede po kojoj je drugoj osnovi, ako ne po nekoj od zakonom propisanih, počinjeno uznemiravanje. Iako tužitelj u tužbi nije naveo niti jednu diskriminacijsku osnovu, te je na pripremnom ročištu 25. travnja 2025. izjavio da u ovoj pravnoj stvari zapravo ne postoji niti jedna diskriminacijska osnova propisana odredbama ZSD, tužitelj je ipak u svom iskazu naveo da „postoji mogućnost“ i da "naslućuje" da se tuženik prema njemu ovako ponaša zbog toga što je on pripadnik srpske nacionalne manjine i pravoslavac po vjeroispovijesti i što poštuje tuđu seksualnu orijentaciju.

23. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise i provedene dokaze, sud je utvrdio da ne postoji veza između navodnog diskriminacijskog postupanja tuženika i navedenih diskriminacijskih osnova. Naime, tužitelj smatra da mu je tuženik povrijedio dostojanstvo jer mu nije pružio odgovarajuću zaštitu u postupku koji je pokrenut temeljem njegove pritužbe za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja. Postupak za zaštitu dostojanstva radnika i zaštitu od diskriminacije je propisan člancima 22. do 27. Pravilnika o radu tuženika (u nastavku: Pravilnik, list 90-92 spisa). Sud je utvrdio da je tuženik postupio sukladno članku 24. Pravilnika odnosno da je u roku dostavio pritužbu na očitovanje osobi koja je navodno uznemiravala tužitelja tj. dr. RH, da je nakon njezinog očitovanja isto dostavio tužitelju koji se na to očitovanje također očitovao, te da je nakon toga tuženik donio Odluku kojom je pritužba tužitelja odbijena. To što tuženik u navedenom postupku nije proveo druge radnje u smislu ispitivanja svjedoka, tužitelja kao podnositelja pritužbe i dr. RH ne znači da je tuženik postupak proveo protivno propisanom postupku budući da je člankom 25. Pravilnika saslušanje propisano kao mogućnost, a ne obveza. Činjenica što tuženik u postupku povodom zaštite dostojanstva tužitelja nije donio odluku u skladu s tužiteljevim očekivanjima ne znači da je povrijedio tužiteljevo dostojanstvo pogotovo stoga što tužitelj tijekom postupka nije dokazao vezu između tuženikovog postupanja i njegove nacionalne i vjerske pripadnosti odnosno njegovog poštivanja tuđe seksualne orijentacije. Za napomenuti je da tužitelj u ovom postupku nije učinio vjerojatnim da je u postupku tuženika povodom njegove pritužbe došlo do diskriminacije pa da bi teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo bio na tuženiku (čl.20. ZSD). I tužitelj je sam u svom iskazu naveo da „postoji mogućnost“ odnosno da „naslućuje“ da bi mu tuženik navodno povrijedio dostojanstvo zbog njegove nacionalne i vjerske pripadnosti odnosno zbog njegovog poštivanja tuđe seksualne orijentacije. „Postojanje mogućnosti“ i „naslućivanje“ diskriminacijskih osnova bez navođenja konkretnih situacija i ponašanja tuženika o tome se ne može smatrati da je tužitelj učinio vjerojatnim da su se ponašanja tuženika zbog kojih traži sudsku zaštitu zaista dogodila. Stoga je utvrđeno da tuženik u postupku koji je pokrenut povodom pritužbe tužitelja za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja dr. RH nije povrijedio dostojanstvo tuženika jer tužitelj nije dokazao da bi se tuženik prema njemu u tom postupku ponašao neželjeno zbog bilo koje diskriminacijske osnove, a posebno ne zbog osnova na koje se tužitelj poziva.

23.1. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu da se zbog odnosa dr. RH prema njemu i u konačnici zbog toga što je njegova pritužba za zaštitu dostojanstva odbijena, osjećao kao građanin drugog reda, obespravljeno i diskreditirano, međutim to je njegov subjektivni dojam koji bez navođenja konkretnih činjenica iz kojih bi bilo razvidno da je zaista diskriminiran po nekoj osobini, ne dokazuje da je u postupanju tuženika prema njemu bilo izravne ili neizravne diskriminacije.

23.2. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao u točki I. izreke.

24. U odnosu na točku II. izreke ove presude, utvrđeno je da tužitelj nema pravni interes za sudsku zaštitu protiv upozorenja tuženika, jer pisanim upozorenjem na obveze iz radnog odnosa još nije povrijeđeno neko pravo radnika, već je riječ o obveznom ponašanju poslodavca u postupku prije redovitog otkazivanja ugovora o radu.

25. Odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR) propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

26. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. stavka 1. i 2. ZR-a kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

27. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise, te sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se osporava zakonitost Upozorenja s utvrđenim povredama radnog odnosa koje je tuženik dao tužitelju u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR, utvrđeno je da to nije odluka u smislu citirane odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR već samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno tužiteljevo pravo iz radnog odnosa. Radi se o odluci kojom poslodavac izvršava zakonsku obvezu da radnika za kojeg smatra da krši obveze iz radnog odnosa upozori na to jer bez takvog upozorenja nema pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 115. ZR. Opravdanost takvog upozorenja ne može se neposredno pobijati pred sudom već se neosnovanost takvog upozorenja može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku ugovora o radu pa se takva odluka poslodavca ne može osnovano pobijati pred sudom (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž R-50/2025 od 10. ožujka 2025.). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

28. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, a da tuženik nije tražio naknadu troškova postupka, tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za trošak temeljem čl.154. st.1. ZPP.

Osijek, 6. listopada 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku