Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
K 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-70/2020-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužiteljice KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Gagro, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB: 87939104217, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika i objavljenoj dana 6. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 312778 partija kredita: 7242467002 koji je sklopljen dana 19.08.2008 god. između tužiteljice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, a solemniziran dana 29.08.2008 god. kod javnog bilježnika Marina Ostović, Antuna Nemčića 4a, 48000 Koprivnica, pod posl. brojem OV-10233/08, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak.
II
Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 da vrati tužiteljici KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ukupni zbrojeni iznos svih preplata anuiteta uvećanih za zakonske zatezne kamate od dospijeća svake pojedine perplate svakog anuiteta kako je niže navedeno
od dana 16.10.2008 sa godine do potpune - na iznos od 14,66 EUR zakonskom zateznom isplate /110,49 kn
kamatom
od dana 15.11.2008 sa godine do potpune
- na iznos od 20,349 zakonskom zateznom isplate EUR/153,32 kn
kamatom
od dana 16.12.2008 sa godine do potpune
- na iznos od 12,267 zakonskom zateznom isplate EUR/92,43 kn
kamatom
od dana 16.1.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 36,23 zakonskom zateznom isplate EUR/272,99 kn
kamatom
od dana 14.2.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 36,99 zakonskom zateznom isplate EUR/278,76 kn
kamatom
od dana 14.3.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 28,55 zakonskom zateznom isplate EUR/215,12 kn
kamatom
od dana 11.4.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 31,56 zakonskom zateznom isplate EUR/237,81 kn
kamatom
od dana 16.5.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 31,90 zakonskom zateznom isplate EUR/240,39 kn
kamatom
od dana 16.6.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 27,67 zakonskom zateznom isplate EUR/208,49 kn
kamatom
od dana 16.7.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 28,70 zakonskom zateznom isplate EUR/216,27 kn
kamatom
od dana 15.8.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 27,05 zakonskom zateznom isplate EUR/203,86 kn
kamatom
od dana 16.9.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 29,63 zakonskom zateznom isplate EUR/223,27 kn
kamatom
od dana 16.10.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 26.19 zakonskom zateznom isplate EUR/197,39 kn
kamatom
od dana 14.11.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 28,94 zakonskom zateznom isplate EUR/218,07 kn
kamatom
od dana 16.12.2009 sa godine do potpune
- na iznos od 27,80 zakonskom zateznom isplate EUR/209,47 kn
kamatom
od dana 16.1.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 33,79 zakonskom zateznom isplate EUR/254,60 kn
kamatom
od dana 29.1.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 37,90 zakonskom zateznom isplate EUR/285,60 kn
kamatom
od dana 16.2.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 37,03 zakonskom zateznom isplate EUR/279,33 kn
kamatom
od dana 16.3.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 41,44 EUR/ zakonskom zateznom isplate 312,30 kn
kamatom
od dana 16.4.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 48,46 EUR/365,17 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 15.5.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 48,55 EUR/365,87 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.6.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 58,22 EUR/438,72 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.7.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 59,40 EUR/447,56 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 14.8.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 73,52 EUR/553,96 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.9.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 64,20 EUR/483,73 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.10.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 66,79 EUR/503,30 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.11.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 78,84 EUR/594,05 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.12.2010 sa godine do potpune
- na iznos od 79,19 EUR/596,67 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 15.1.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 75,33 EUR/567,64 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 22.2.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 77,66 EUR/585,20 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.3.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 77,79 EUR/586,11 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.4.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 85,22 EUR/642,13 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 14.5.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 100,02 zakonskom zateznom isplate EUR/753,64 kn
kamatom
od dana 16.6.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 117,23 zakonskom zateznom isplate EUR/883,29 kn
kamatom
od dana 16.7.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 136,01 zakonskom zateznom isplate EUR/1.024,78 kn
kamatom
od dana 13.8.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 106,35 zakonskom zateznom isplate EUR/801,35 kn
kamatom
od dana 16.9.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 96,38 EUR/726,20 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 15.10.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 97,04 EUR/731,20 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.11.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 98,42 EUR/741,60 zakonskom zateznom isplate kn
kamatom
od dana 16.12.2011 sa godine do potpune
- na iznos od 107,03 zakonskom zateznom isplate EUR/806,43 kn
kamatom
od dana 14.1.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 109,62 zakonskom zateznom isplate EUR/825,96 kn
kamatom
od dana 16.2.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 108,49 zakonskom zateznom isplate EUR/817,44 kn
kamatom
od dana 16.3.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 108,06 zakonskom zateznom isplate EUR/814,25 kn
kamatom
od dana 14.4.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 111,20 zakonskom zateznom isplate EUR/837,84 kn
kamatom
od dana 16.5.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 113,71 zakonskom zateznom isplate EUR/856,76 kn
kamatom
od dana 16.6.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 113.71 zakonskom zateznom isplate
EUR/833,17 kn
kamatom
od dana 14.7.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 109,71 zakonskom zateznom isplate
EUR/826,66 kn
kamatom
od dana 15.8.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 102,04 zakonskom zateznom isplate
EUR/768,83 kn
kamatom
od dana 15.9.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 108,65 zakonskom zateznom isplate
EUR/818,67 kn
kamatom
od dana 16.10.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 111,73 zakonskom zateznom isplate
EUR/841,89 kn
kamatom
od dana 16.11.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 109,68 zakonskom zateznom isplate
EUR/826,45 kn
kamatom
od dana 15.12.2012 sa godine do potpune
- na iznos od 107,23 zakonskom zateznom isplate
EUR/807,98 kn
kamatom
od dana 16.1.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 106,38 zakonskom zateznom isplate
EUR/801,59 kn
kamatom
od dana 16.2.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 105,51 zakonskom zateznom isplate
EUR/795,00 kn
kamatom
od dana 16.3.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 111,62 zakonskom zateznom isplate
EUR/841,03 kn
kamatom
od dana 13.4.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 102,63 zakonskom zateznom isplate
EUR/773,30 kn
kamatom
od dana 16.5.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 101,16 zakonskom zateznom isplate
EUR/762,24 kn
kamatom
od dana 14.6.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 102,04 zakonskom zateznom isplate
EUR/768,87 kn
kamatom
od dana 16.7.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 101,12 zakonskom zateznom isplate
EUR/761,91 kn
kamatom
od dana 15.8.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 104,41 zakonskom zateznom isplate
EUR/786,69 kn
kamatom
od dana 14.9.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 106,54 zakonskom zateznom isplate
EUR/802,74 kn
kamatom
od dana 16.10.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 107,57 zakonskom zateznom isplate
EUR/810,56 kn
kamatom
od dana 16.11.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 111.28 zakonskom zateznom isplate
EUR/838,45 kn
kamatom
od dana 14.12.2013 sa godine do potpune
- na iznos od 89,45 EUR/674,00 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 15.1.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 92,67 EUR/698,26 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 15.2.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 94,57 EUR/712,59 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 15.3.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 92,92 EUR/700,11 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 16.4.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 90,57 EUR/682,41 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 16.5.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 91,05 EUR/686,08 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 14.6.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 92,89 EUR/699,91 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 16.7.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 94,24 EUR/710,10 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 15.8.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 94,59 EUR/712,73 zakonskom zateznom isplate
kn
kamatom
od dana 16.9.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 96,05 zakonskom zateznom isplate
EUR/723,69 kn
kamatom
od dana 16.10.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 98,13 zakonskom zateznom isplate
EUR/739,41 kn
kamatom
od dana 15.11.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 98,55 zakonskom zateznom isplate
EUR/742,57 kn
kamatom
od dana 16.12.2014 sa godine do potpune
- na iznos od 98,85 zakonskom zateznom isplate
EUR/744,86 kn
kamatom
od dana 16.1.2015 sa godine do potpune
- na iznos od 89,40 zakonskom zateznom isplate
EUR/673,60 kn
kamatom
od dana 14.2.2015 sa godine do potpune
- na iznos od 89,40 zakonskom zateznom isplate
EUR/673,60 kn
kamatom
od dana 14.3.2015 sa godine do potpune
- na iznos od 89,40 zakonskom zateznom isplate
EUR/673,60 kn
kamatom
od dana 16.4.2015 sa godine do potpune
- na iznos od 89,40 zakonskom zateznom isplate
EUR/673,60 kn
kamatom
od dana 11.06.2015 sa godine do potpune
- na iznos od17.605,86 EUR/ zakonskom zateznom isplate
132.651,38 kn
kamatom
na ime više preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope do kojih je došlo uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog preplaćenog anuiteta kako je gore navedeno, po stopi zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. do 31.01.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.siječnja 2023. godine po stopi zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 01.siječnja 2024. godine uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana na račun tužiteljice broj IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, Hrvatska.
3.
Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 da tužiteljici KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.815,44 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 6. 10. 2025. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana na račun tužiteljice broj IBAN:
[broj bankovnog računa] otvoren kod Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, Hrvatska.
Obrazloženje
1.
Tužiteljica je podnijela tužbu 24. 1. 2020. navodeći da je s tuženikom 19. 8. 2008. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu br. 3127878, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika, a prema kojem je tužena tužitelju odobrila kredit u iznosu od 75.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja. Kredit je isplaćen 25. 7. 2008. u visini od 337.200,00 kn, budući da je tečaj na dan puštanja kredita u opticaj bio 4,4960, a kamatna stopa 5,50% godišnje. Otplatna rata iznosila je 425,84 CHF, u kunama 1.914,58 kn. Kredit je trebao biti otplaćen 25. 7. 2038. u jednakim ratama od 1.914,58 kn, što je ukupno iznosilo 689.250,48 kn na dan 25. 7. 2038.
1.1.
Člankom 1. Ugovora korisnik kredita obvezao se iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, a čl. 4. Ugovora ugovoreno je da se kredit vraća uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva vezana uz tromjesečne LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, a u skladu s promjenama Odluke o kamatama i naknadama kreditora sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja. Namjena kredita je bila kupnja kuće.
1.2.
Poziva se na presudu Vrhovnog sud RH Rev-2221/2018-11 od 3. 9. 2019. kojom je odbijena revizija protustranke kao nedopuštena te utvrđeno da je ta protustranka u određeno navedenom razdoblju, a razdoblje koje se odnosi i na stranku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF sve sukladno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača i to za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007, a od 7. kolovoz 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbi čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koje povrede traju i dalje, kao i što je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom protustranke i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora protustranka kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koje utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamatne, čime je protustranka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te je naloženo protustranci prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
1.3.
S obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. 6. 2004. do 31. 12. 2008., a u kojem razdoblju je sklopljen i sada ništetan ugovor o kreditu stranke, to je protustranka sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužna vratiti sve što je primila na temelju takvih odredbi ugovora, a sve to u vezi s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima. 1.4.
Poziva se na čl. 502c. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. st. 1. tog Zakona , da su određenim postupanjem, kao i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
1.5.
Slično je i u čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača "Odluka suda vezana u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika" (sada je to čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine 41/14 i 110/15).
1.6.
Tvrdi tužiteljica da je primila iznos od 336.420,00 kn, a kako je prijevremeno ukupno otplatila iznos od 676.320,71 kn sa danom 9. 6. 2015. to preplata iznosi 339.900,71 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 9. 5. 2015. U tijeku postupka tužiteljica postavlja alternativno tužbeni zahtjev nakon što je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tako polazeći od tvrdnje da je čitav ugovor o kreditu ništetan podneskom od 30. 10. 2024. traži isplatu iznosa od 48.520,85 € na ime više preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule, odnosno ukoliko sud smatra da nije čitav ugovor ništetan, već da su djelomično ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu, traži isplatu iznosa od 9.411,41 € i pripadajuće zatezne kamate. Tužiteljica konačno podneskom od 20. 8. 20205. postavlja tužbene zahtjeve i to najprije da traži utvrđenje da je ništetan ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti i bez pravnog učinka te da se naloži povrat tužiteljici iznosa do 48.520,85 € i traži naknadu parničnih troškova.
1.7.
Drugo postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te sukladno tome da tužiteljici tuženik vrati ukupno zbrojeni iznos svih preplata anuiteta uvećano za zakonske zatezne kamate od dospijeća svake pojedine preplate svakog anuiteta sa zateznom kamatom na pojedini iznos do isplate. Konačno i postavlja treći tužbeni zahtjev za slučaj da sud ocijeni da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se čitav ugovor o kreditu proglasi ništetnim, a sud ne utvrdi da su djelomično ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu postavlja kumulirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da vrati tužiteljici iznos od 9.411,41 € na ime stečenog bez osnove zbog pogrešno primijenjenog tečaja kod prijevremene uredne otplate kredita.
2.
U odgovoru na tužbu prednik tuženika prvenstveno ističe da je potraživanje tužitelja u zastari, jer tužitelj je parnični postupak pokrenuo 12. lipnja 2019. pa prigovara zastari svih utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Ističe da ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, radilo bi se o zastarnom roku od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Ako bi se pak postupak kvalificirao kao naknada štete tada bi isto potraživanje zastarijevalo za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za 5 godina od kad je šteta nastala. Ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz čl. 372. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
2.1.
Tuženik smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na ovaj kompletni predmet. Opširno iznosi svoja razmišljanja i poziva se na pojedine odluke Županijskih sudova. Smatra da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda što obrazlaže ekonomsko financijskim kriterijima i činjenicama. Ističe da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iz zaključnog odgovora na tužbu tuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva tvrdeći i dalje da nije dokazana niti osnova tužbenog zahtjeva niti visina postavljenog tužbenog zahtjeva predlažući da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3.
U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu 312778 (list 6-24), potvrda bilježnika (25), zemljišno knjižni izvadak (26-27), otplatna tablica za izračun efektivne kamatne stope list (9-37), brisovno očitovanje list (39), izračun prijevremene otplate za kredit (45), u nalaz i mišljenje vještaka Marinele Vuković s prilozima (34-113), očitovanje vještaka (124-125), dopuna nalaza i mišljenja (139-146), a vještakinja Marinela Vuković se i usmeno očitovala na primjedbe stranaka (163-164) i na ročištu 13. prosinca 2023.(132-133).
4.
Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 19. 8. 2008. br. 312778, a ovjeren kod javnog bilježnika 29. 8. 2008.
5.
Sud je radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po kreditu proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Marineli Vuković koja je u svom nalazu i mišljenju dala osnovne podatke vezano za sklopljeni ugovor o namjenskom kreditu. Dan je izračun preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope i u tabeli 1 je analitički prikaz preplaćenih iznosa obveza po kreditu s obzirom na ništetnost odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika (96-98). U zaključku mišljenja vještakinja konstatira da preplata anuiteta za tečajnu razliku iznosi 180.599,34 kn, preplata anuiteta za kamatnu stopu 0,00 kn i ukupna preplata po anuitetima po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iznosi 180.599,34 kn. U zaključnom mišljenju kao bitno ističe s obzirom da je naloženo da se utvrdi visina potraživanja tužiteljice prema tuženiku, a na ime više plaćenih kamata i preplaćenih anuiteta radi valutne klauzule, da u njezinom nalazu nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike (razlike nastale kad je tečaj bio niži u odnosu na početni tečaj, odnosno razlike kada je kamatna stopa bila ništa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu).
6.
Vještakinja je dala očitovanje na prigovore tužitelja u pisanom obliku (list 124-125). U cijelosti je ostala kod svojeg nalaza i mišljenja, a koji je izrađen sukladno nalogu suda.
7.
S obzirom na primjedbe i prijedloge tužiteljice vještakinja je izradila dopunski nalaz i mišljenje (list 139-146) koja je opširno obrazlagala svoje stavove i mišljenja, a u zaključku konstatirala da je dopunskim vještačenjem utvrđen kunski iznos koji je tužiteljica primila na ime predmetnog kredita te iznos koji je tužiteljica ukupno prijevremeno otplatila. Utvrđena je razlika između ukupno otplaćenog kunskog iznosa kredita i kunskog iznosa primljenog kredita ne primjenjujući tečaj CHF, a sve po ugovoru o kreditu br. 312778 od 19. kolovoza 2008. Iznos je primljenog kredita na dan 15. 9. 2008. 43.677,09 €, iznos otplaćenog kredita zaključno do 9. 6. 2015. je 92.197,93 €, a razlika između primljenog kredita i iznosa otplaćenog kredita je 48.520,85 € uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene prijevremene otplate.
8.
Tužbenim zahtjevom postavljenom od 20. 8. 2025. tužitelj je isti odredio polazeći od pretpostavke da je cijeli ugovor o kreditu ništetan i bez pravnog učinka, zatim od pretpostavke da su djelomično ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu i konačno tužbeni zahtjev kojim polazi od pretpostavke da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se čitav ugovor o kreditu utvrdi i proglasi ništetnim, a sud ne utvrdi da su djelomično ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu postavio je zahtjev kumulativni tako da traži od tuženika povrat iznosa od 9.411,41 € na ime stečenog bez osnove. Ocjenjujući sve razloge koje navodi tužitelj u podnesku od 20. 8. 2025., kao i razloge i obrazloženja u prvotno postavljenim tužbenim zahtjevima sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i kojim traži od tuženika isplatu iznosa svih preplata anuiteta uvećanih za zakonske zatezne kamate od dospijeća svake pojedine preplate i svakog anuiteta kao što je to prikazano u tužbenom zahtjevu.
9.
Prvenstveno je potrebno u ovom parničnom predmetu raspraviti pitanje da li se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule. U pogledu ovih pitanja vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji sud je 4. srpnja 2013. donio presudu br. P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. 10.
U pogledu nepoštenih ugovornih odredbi vezano za promjenjivu stopu redovne kamate i valutne klauzule potrebno je istaknuti presudu koju je donio Vrhovni sud RH 9. travnja 2015. godine broj Revt-249/14 kojom je odbijena između ostalog i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a vezano za povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Nadalje, donesena je presuda na Visokom trgovačkom sudu RH 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Citiranim odlukama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je i sklopljen ugovor koji je predmet ove pravne stvari, a koji je nesporno sklopljen 19. 8. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uključujući i tužitelja sklapajući ugovore o kreditima te koristeći nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita. Dakle, sklapajući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valutne klauzule, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga-potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
11.
Pored iznesenih utvrđenja u odlukama Visokog trgovačkog suda RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i odluke Vrhovnog suda RH potrebno je naglasiti da je ovakav način ugovaranja u suprotnosti s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, a posebno u suprotnosti sa čl. 3. i čl. 4. istog Zakona, odnosno suprotan je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i načelu savjesnosti i poštenja, a što je imalo za posljedicu utvrđenje ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO-a (Narodne novine 35/05). Sukladno tome nastale su i posljedice te ništetnosti koje propisuje čl. 323. i 324. citiranog Zakona.
12.
S obzirom na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502c. Zakona o parničnom postupku sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Takovim ugovaranjem korisnici kredita dovedeni su u neravnopravni položaj kao strane koje su pregovarale o sklopljenim ugovorima, a činjenica je da je banka kao davatelj kredita unaprijed pripremila i obrasce ugovora tako da korisnik kredita potrošač nije mogao o istima pregovarati. Jedino o čemu je mogao prigovarati je visina kredita i rok otplate ukoliko je ispunjavao uvjete vezano za jamstva i garancije u pogledu otplate kredita. Prema tome banka kao ugovorna strana višestruko se zaštitila od bilo kakovog rizika, dok je na strani korisnika kredita pored toga što je dao sve garancije za otplatu kredita, prebačen rizik i promjene valute i promjene kamatne stope jer je istu odluku u pogledu promjene kamatne stope mogao davatelj kredita mijenjati samovoljno bez bilo kakovih unaprijed zadanih parametara i pravila i time izložio korisnike kredita velikom riziku. Ocjenjujući sve ove okolnosti sud je utvrdio da je riječ o ništetnim odredbama ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a iznad ugovorene kamatne stope od 6,88%, kao i da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula. 13.
Člankom 323. Zakona o obveznim odnosima propisane su posljedice ništetnosti. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula su odredbe koje su utvrđene kao ništetne i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takovih ništetnih odredbi ugovora. Posljedica je propisana čl. 323. istog Zakona te je tuženik dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. St. 1. tog čl. izričito propisuje da u slušaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako Zakon što drugo ne određuje. To znači da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 5,50% za redovnu kamatu. Istovremeno tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to za razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjenjive valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
14.
Prigovor zastare koji ističe tuženik nije osnovan, s obzirom da je tužba podnesena 24. 1. 2020. godine, a stav je Vrhovnog suda RH zauzet u odluci br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Isto stajalište određeno je i precizno izneseno u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. gdje je izričito navedeno da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo zaključujući da u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
15.
Uzimajući u obzir stajalište izraženo u citiranoj presudi Vrhovnog suda RH i u odnosu na odredbu čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača u odnosu na sve potrošačke kredite bez obzira da li su konvertirani ili nekonvertirani, nije napravljena distinkcija u odnosu na konvertirane potrošače iako su oni već odavno bili aktualni u trenutku donošenja navedene odluke. To znači da korisnici kredita u kojima je izvršena konverzija ne smiju biti u slabijem, nejednakom položaju od potrošača u CHF kreditima koji svoje kredite nisu konvertirali, već se učinci kolektivne presude u slučaju Franaka anuliraju na početo ugovoreni tečaj i kamatnu stopu i protežu se na sve potrošače koji su sklapali ugovore u CHF, a isto je zajamčeno i Direktivom 93/13 EEZ i praksom suda Europske unije, a i nacionalnim zakonodavstvima.
16.
Vještačenjem je utvrđeno koliko je tužitelj preplatio kamate po osnovi promjenjive kamatne stope koju je jednostrano mijenjala banka i koliko je preplatio anuiteta za tečajnu razliku.
17.
Iz navedenih razloga sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja određen podneskom od 20. 8. 2025.
18.
Tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a sukladno važećoj OT o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 €, pripremno ročište 17. 9. 2020. 500,00 €, ročište 30. 7. 2021. 500,00 €, podnesak tužitelja od 23. 6. 2022. 500,00 €, ročište 13. 12. 2023. 500,00 €, podnesak do 30. 10. 2024. 500,00 €, ročište 10. 6. 2025. 5000,00 €, podnesak od 20. 8. 2025. 500,00 € i ročište 4. 9. 2025. 500,00 €. Na sve ove iznose dodan je PDV od 25%, troškovi vještačenja 265,44 € i još jedno vještačenje 300,00€, tako da je sud priznao ukupno trošak u iznosu od 6.815,44 €.
19.
Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.
Križevci, 6. listopada 2025.
Sudac: Marijan Vrbančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
